REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-346/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Branku Karamanu u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC.HR d.o.o., OIB: 16364086764, Split, Poljička cesta 29., zastupan po z.z. IT, a ovaj zastupan po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica 6. svibnja 13, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog urea ČT i LT, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 8. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Stjepana Grubišića i zamjenika punomoćnika tuženika ĆT, odvjetničkog vježbenika kod Andree Čote, odvjetnice u Splitu, 27. siječnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I . Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin, poslovnog broja Ovrv-326/2021 od 15. rujna 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženom ST da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelju Adriatic.hr d.o.o. u iznosu od 394,20 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate počev od 27. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate obračunata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin, poslovnog broja Ovrv-326/2021 od 15. rujna 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženom ST da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelju Adriatic.hr d.o.o. u iznosu od 1.245, 75 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamatu počev od 27. srpnja 2021. te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju trošak postupka u iznosu od 203,89 eura sa zateznim kamatama koja na navedeni iznos teče od 27. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 27. srpnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 12.356,22 kn (1.639,95 eura), a javni bilježnik je 15. rujna 2021. donio rješenje o ovrsi kojim je prihvaćen prijedlog za ovrhu i odmjeren trošak u iznosu od 250,00 kuna (33,18 eura). Povodom prigovora tuženika spomenuto rješenje o ovrsi je rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie broj Povrv-12/2022 stavljeno izvan snage. Kako proizlazi iz navoda tijekom postupka, tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da tuženik nije ispunio ugovor o smještaju u turističkim apartmanima koji je kao iznajmljivač zaključio s tuženikom. Naime, sukladno zaključenom ugovoru da je tuženik bio obvezan prihvatiti rezervaciju jer je odbio primiti goste koje mu je uputio tužitelj zbog čega je obvezan platiti ugovornu kaznu.

2. Nakon ovršenikovog prigovora podnesenog protiv citiranog rješenja o ovrsi, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U prigovoru je ovršenik u bitnome naveo kako je sa ovrhovoditeljem kao turističkom agencijom bio u poslovnom odnosu temeljem ugovora o smještaju u turističkim apartmanima broj 15342. Ugovor je otkazan 27. kolovoza 2021. Ističe kako je zbog ne namjernih propusta u organizaciji došlo do "overbookinga" smještajnih kapaciteta o čemu je izvijestio agenciju, te ju izvijestio o tome da je za dogovoreni broj osoba osigurao smještaj više kategorije. Tuženik je odbio osigurati smještaj za više osoba od dogovorenog odnosno za više nego što bi ih mogao primiti u svojim smještajnim kapacitetima. Usprkos tome što je tuženik pokazao dobru volju i pronaći alternativni smještaj, tužitelj isto nije prihvatio te je 23. srpnja 2021. tuženiku poslao račun poslovnog broja 7976/1/2 na iznos od 12.356,22 kn (1.639,95 eura). Tuženik se poziva na ništetnosti odredbi općih uvjeta ugovora kojima je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama. Kada bi potraživanje bilo osnovano ono ne bi bilo u traženom iznosu već isključivo da je tuženik primio goste temeljem rezervacije za koji iznos bi tužitelj ostavio pravo na agencijsku proviziju u visini od 20% od vrijednosti cjelokupne rezervacije.

3. Tužitelj tijekom postupka se očitovao na navode tuženika navodeći kako su oni bili u poslovnom odnosu te da je kršenjem odredbi ugovora jednoj od ugovornih strana nastala šteta jer je u tom slučaju takvoj trećoj osobi pronaći alternativni smještaj ili vratiti novac, a i dolazi do reputacije tužitelja. Tužitelj ujedno navodi da obzirom na napredak tehnologije, promjenu zakonske regulative i posla kojim se bavi tužitelj s jedne strane i tužena s druge strane, nalazili u poslovnom odnosu koji se zasniva na korištenju napredne tehnologije. Dalje navodi da je do spora između parničnih stranaka došlo, jer je tuženik-iznajmljivač oglasio svoje smještajne kapacitete putem programa tužitelja – agencije koja u realnom vremenu, u svakom trenutku, svakoj minuti jednog dana nudi slobodne kapacitete putem svog on-line booking na turističkom tržištu. Ukoliko dođe do promjene u slobodnim kapacitetima narudžbom od strane treće osobe-klijenta da je to odmah razvidno kod tužitelja te on potom obavještava svoje iznajmljivače. Isto da vrijedi i iznajmljivače, odnosno tuženik koja je propustila obavijestiti tužitelja. Osnov potraživanja da proizlazi iz zaključenog ugovora, kao i visina koja je odrediva.

4. U dokaznom postupku pregledan je račun br. 7976/1/2 izdan od strane trgovačkog društva ADRIATIC.hr d.o.o., ugovor o rezervaciji br. 2021-15342 sačinjen 10. lipnja 2021. za gosta KT za razdoblje 19. srpnja 2021-28. srpnja 2021 sačinjenog od strane trgovačkog društva ADRIATIC.HR d.o.o., Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima br. 15342 zaključen između turističke agencije trgovačkog društva ADRIATIC.HR d.o.o. i ST, Opći uvjeti suradnje s iznajmljivačima privatnog smještaja, obavijest tužitelja kao iznajmljivača, podnesak tužitelja naslovljen kao "kronologija događaja koji su rezultirali izdavanjem računa broj 7976",sms poruka turističke agencije ADRIATIC.hr. d.o.o. kojim podsjećaju iznajmljivača da nije poslao ugovor za gosta VT za razdoblje 2. kolovoza 2021-12. kolovoza 2021- Opći uvjeti suradnje od 10. studenog 2014., pored utvrđenog činjeničnog stanja sud je odustao od izvođenja predloženih, a neizvedenih dokaza kao nepotrebnim.

4.1. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

4.2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime ugovorne kazne zbog kršenja Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima broj 15342 od 18. prosinca 2020. sklopljenom između parničnih stranaka u iznosu od vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za PDV, odnosno 1.639,95 eura.

5. Među strankama je nesporno postojanje ugovornog odnosa dok se spornim ukazuje osnov potraživanja i visina po računu od 23. srpnja 2021.

6. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), Zakon o pružanju usluga u turizmu ("Narodne novine" br. 130/17., 25/19., 98/19., 42/20., 70/21.) Zakon o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20.),

7. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

8. U postupku je utvrđeno sljedeće:

-Člankom 13. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 15342 ST kao iznajmljivača, navedeno je da će agencija u svoje ime zaključivati pojedinačne ugovore o rezervaciji za točno određene termine sa iznajmljivačem, a člankom 10. utvrđena je obveza iznajmljivača da kontinuirano za vrijeme trajanja ugovora obavještava agenciju pravovremeno o svakoj odobrenoj opciji, odnosno sklopljenoj rezervaciji koju je rezervirao nezavisno od agencije tj. samostalno ili uz pomoć druge turističke agencije.

-Člankom 14. stavkom 5. Ugovora utvrđeno je da opciju koju je Agencija dala gostu, za rezervaciju čiji su parametri u potpunosti usklađeni s uvjetima objavljenim u Iznajmljivačevom cjeniku, Iznajmljivač nije u mogućnosti ni na koji način poništiti, pa se posebno ističe važnost činjenice da u svakom trenu Agencija raspolaže stvarnim stanjem dostupnosti Iznajmljivačevog smještaja, odnosno posebno se ističe obveza koju je Iznajmljivač preuzeo čl.10. st.1. Ugovora. Eventualni zahtjevi Iznajmljivača za poništenjem dane opcije gostu, zbog već mu pristigle direktne rezervacije koju je upravo namjeravao javiti Agenciji, nemaju nikakvu pravnu težinu, te se kao takvi neće ni uzimati u razmatranje. Prilikom eventualnog razmatranja opravdanosti dane opcije gostu, jedino je mjerodavno stanje zauzetosti smještaja kojim je Agencija raspolagala u trenutku davanja opcije.

U članku 16. ugovorena je obveza agencije da odmah po izvršenoj uplati gosta izda gostu račun za primljeni predujam i potvrdi rezervaciju iznajmljivaču na način da mu e mailom ili sms porukom odnosno fax uređajem dostavi ugovor o rezervaciji za određenog gosta.

Člankom 17. Ugovora ugovoreno je kako svaka agencijska potvrda rezervacije u roku dogovorene opcije obvezuje iznajmljivača na bezuvjetan prihvat predmetne rezervacije, a koji će iznajmljivač iskazati klikom na dugme prihvaćam u sučelju za iznajmljivače, primljenom mailu ili će prihvat predmet rezervacije iskazati pisanim putem. Istim člankom ugovoreno je kako nije presudna forma u kojoj će iznajmljivač potvrditi rezervaciju bez da se iz sadržaja njegove poruke može nedvojbeno iščitati volja iznajmljivača da prihvaća potvrđenu rezervaciju.

-U članku 18. propisano je da se vrijeme kada je agencija poslala obavijest o potvrđenoj rezervaciji evidentira kao vrijeme kada je iznajmljivač primio poslanu potvrdu te ukoliko u daljnjem roku od 24 sata od slanja obavijesti ne zaprimi potvrdu o prihvatu iznajmljivača smatrat će se da iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu rezervaciju, a time grubo krši odredbe ugovora zbog čega je propisana ugovorna kazna zbog ne pridržavanja te odredbe u iznosu ekvivalentnim vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za PDV, a odmah po tom agencija će izdati račun za ugovornu kaznu s rokom dospijeća odmah.

-čitanjem obavijesti tužitelja utvrđeno je da je turistička agencija Adriatic.hr 9. lipnja 2021. obavještava iznajmljivača o poslanom predračunu i odobrenoj opciji za gostima za termin 19. srpnja 2021-28. srpnja 2021., a potom obavještava iznajmljivača o potvrdi rezervacije i šalje ugovor o rezervaciji 2021-15342-1., a nakon toga ga u više navrata obavještava o nevraćenom, zatim tuženik obavještava tužitelja da ne prihvaća rezervaciju. Navedeno je kako dostavljenom dokumentacijom i sms porukama tako i činjenicom što tuženik ne osporava da je primio ugovor o rezervaciji već ističe da za nijednu rezervaciju nije poslao nikakav odgovor u znak prihvata te da nije ni potvrdio ni ugovor o rezervaciji.

-ugovorom o rezervaciji br. 2021-15342-1 od 10. lipnja 2021. obračunata je usluga za gosta KT za smještaj u razdoblju od 19. srpnja 2021. -28. srpnja 2021. u vrijednosti od 1.314,00 eura bez obračunatog PDV-a u kojem je obračunat rabat agencije u iznosu od 30%, odnosno 394,20 eura, a to je iznos koji bi tužitelj uprihodio da je tuženik ispunio ugovor.

-člankom 24. stavkom 6. ugovora propisano je da iznajmljivač odobrava Agenciji rabat u iznosu od 30% od cijena iz njegovog cjenika.

9. Dakle, nesporno je utvrđeno da tuženik nije sukladno članku 18. stavku 2. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 15342 prihvatio potvrđenu rezervaciju čime je prema istom članku grubo kršio odredbu ugovora za što je propisana ugovorna kazna u ekvivalentnoj vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV, što u konkretnom slučaju iznosi 1.612,5 eura/12.149,38 kuna. Ujedno je utvrđeno da je tuženik bio obvezan prihvati ugovor o rezervaciji jer istu nije osporavao, odnosno ukazivao kako ista ne odgovara njegovim uvjetima objavljenim u cjeniku te nije obavijestio Agenciju o drugim rezervacijama prije zaprimanja obavijesti o danoj opciji gostu.

10. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22. - dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje dok je člankom čl. 65. st.1. ZOO-a propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom,

10.1. Ugovorna kazna normirana je člankom 350. Zakona o obveznim odnosima te je stavkom 1. propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

10.2. Člankom 354. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze.

10.3. Kada tuženik izjavljuje da su dijelom nejasne, a dijelom otegotne pojedine odredbe Ugovora o smještaju jer da pojedine uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ne obrazlaže u čemu se ogleda ta neravnopravnost. Naime, gost koji iskaže interes za slobodan termin preko Agencije i uplati traženu rezervaciju iznajmljivač je dužan primiti, osim ako je termin već prethodno zauzet o čemu Agencija mora biti pravodobno obaviještena radi zatvaranja termina. Ugovorena obveza iznajmljivača na prihvat tako opisane rezervacije ne dovodi do ugovorne neravnoteže jer je upravo sama poslovna suradnja ugovorena tako da je iznajmljivač odlučio dati prednost agencijskim gostima, pri čemu je ta obveza ublažena ugovorenim ovlaštenjem iznajmljivača da slobodne termine popuni i '' svojim '' gostima ( direktan booking ili preko drugih platformi), ako o tome pravodobno obavijesti Agenciju. S druge strane, korist koju Agencija ostvaruje u poslovnom odnosu izražena je primarno kroz proviziju za svoje usluge koja je sadržana u cijeni koju gost plaća. Zbog iznesenog sud ne nalazi iz kojih razloga bi zaključeni ugovor bio ništetan, a posebno jer iz kazivanja tuženika ne proizlazi niti on to dokazuje da uslugu pružanja smještaja za 8 osoba pruža povremeno ili da ukazuje na druge okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ima status potrošača, a ne poslovnog partnera koji zaključenjem ugovora ostvaruje određeni poslovni ekonomski interes.

11. Međutim osnovano tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva pri čemu navodi da tuženiku pripada 20% od vrijednosti rezervacije na koji se iznos ne obračunava PDV. Osnovano tuženik ističe kako tužitelj odbijanje prihvata gosta od strane tuženika nije izgubio u cijelosti vrijednost rezervacije već je izgubio samo postotak od ukupne cijene na koju bi isti imao pravo u slučaju iznajmljivanja apartmana.

12. Kako nije opravdano da tužitelj za slučaj neispunjenja obveze tuženika ostvari iznos koji višestruko premašuje iznos koji bi ostvario da je tuženik ispunio obvezu to je opravdan zahtjev tuženika za smanjenje ugovorne kazne i u iznosu koji bi ostvario da je rezervacija realizirana. U konkretnom slučaju sud je smanjio ugovornu kaznu na iznos od 394,20 eura što predstavlja iznos koji bi tužitelj primio da je ugovor ispunjen, odnosno 30% od ugovorene cijene smještaja. Naime, ugovorna kazna koju tužbenim zahtjevom potražuje tužitelj uključuje cjelokupnu vrijednost rezervacije s obračunatim PDV-om što je nesrazmjerno visoko obzirom na prihod koju bi tužitelj ostvario da je tuženik ispunio svoju obvezu. Ujedno niti objekt neispunjenja obveze nije takvog značaja kojim bi se opravdala visina tražene ugovorne kazne.

12.1. Naime, tuženik je prema ugovornim odredbama bio u obvezi u roku od 24 sata potvrditi rezervaciju od kada je zaprimio ugovor o rezervaciji, odnosno od 10. lipnja 2021., a kako to nije učinio smatra se da ne prihvaća rezervaciju smještaja za razdoblje od 19. srpnja 2021. do 28. srpnja 2021. zbog čega tužitelju ostaje dovoljno vremena da od trenutka od kojeg se smatra da je tuženik odbio rezervaciju pa sve do datuma neprihvaćene rezervacije, odnosno 19. srpnja 2021. za gosta KT pronađe neki drugi odgovarajući smještaj za koji će isto tako moguće ostvariti agenciju proviziju. Dosuđenim iznosom ugovorne kazne opravdava se težina povrede ugovorne obveze.

13. U odnosu na zatraženi porez na dodanu vrijednost za navesti je da je člankom

12. stavkom 1. točkom 6. Zakona o pružanju usluga u turizmu propisano da turistička agencija između ostalog pruža uslugu prodaje, posredovanja i rezervacije ugostiteljskih usluga.

13.1. Sukladno članku 4. stavku 1. točki 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost predmet oporezivanja PDV-om je i predstavlja obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.

13.2. Iako je ugovornom odredbom propisano da ugovorna kazna predstavlja iznos ekvivalentnim vrijednosti neprihvaćene rezervacije tužitelju nije dosuđen i zatraženi iznos poreza na dodanu vrijednost jer ugovorna kazna sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ne predstavlja porezno relevantan događaj niti je tužitelj dostavio dokaz da je na utuženi iznos platio PDV.

14. Prilikom određivanja visine troškova postupka uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje i važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21).

14.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi i to temeljem Tbr. 8. t. 1 Tarife 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 29. studenog 2022., pod 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za zastupanje na ročištu od 1. rujna 2025. i 8. prosinca 2025. dakle ukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednošću bodova iznosu 600,00 eura, uvećano za PDV 750,00 eura čemu je potrebno pridodati pridoda trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura i trošak pred javnim bilježnikom od 33,18 eura/250 kuna, dobije se iznos od 849,54 eura.

14.2. Kako je tužitelj u osnovi uspio u cijelosti, a od zatraženih 1.639,95 eura dosuđeno 394,20 eura to je u visini uspio 24%, uzimajući u obzir tužiteljev uspjeh u osnovi od 100% jer mu je potraživanje osnovano to znači da je tužitelj u parnici uspio 62%, a tuženik 38% zbog čega je tužitelju priznato 24% od odmjerenog iznosa parničnog troška odnosno 203,89 eura.

14.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

U Splitu, 27. siječnja 2026.

SUDAC

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun tuženika

-u spis.