Poslovni broj Pn-36/2024-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 da tužitelju FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati naknadu štete u iznosu od 1.000,00 eura (tisućueura) zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od 7. lipnja 2021. kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. pa na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 84,00 eura (osamdesetčetirieura) u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 1.000,00 eura do zatraženog iznosa od 3.000,00 eura uz naknadu troškova parničnog postupka dok se tuženik odbija sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa od 84,00 eura do zatraženog iznosa od 700,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 7-K-231/19 od 28. siječnja 2021. u odnosu na tužitelja kao optuženika donesena presuda kojom se tužitelj u cijelosti oslobađa od optužbe za kazneno djelo protiv imovine prijevarom opisano u čl. 224 st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97.

1.1. Nadalje, tužitelj navodi da nije sporno da je bio neosnovano uhićen (u pritvoru) 2 dana, da je optužni akt podignut 2004., i da je kazneni postupak pravomoćno okončan 2021., dakle nakon više od 17 godina u kojem periodu je tužitelj bio neosnovano ograničen u svim slobodama i pravima, posebno onim iz čl. 22. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske - Nastavno samo: Ustav RH (56190; 1-35/97; 113/20; 28/01: 76/10i 5114), nadalje tužitelj se poziva na odredbe članka 19., 1048., 1098. i 1099. Zakona o obveznim odnosima« - Nastavno samo: ZOO (NN br. Narodne novine 351/2005, 411/2008, 126/2011, 78/2015, 291/2018, 126/2021 114/2022, 156/2022, 155/2023), navodeći da je tužitelj u konkretnom slučaju doživio osobito neugode - ograničenje slobode kretanja u svakom trenutku kroz svih 17 godina, budući da je morao biti dostupan svim sudskim-pravosudnim tijelima, da je prilikom svakog prelaska preko granice, a riječ je o čestim prelascima i odlascima u druge države, zbog kaznenog postupka zadržavan na graničnim prijelazima, evidentiran kao osoba protiv koje je podignuta optužnica radi kaznenog djela prijevare, zbog čega mu je narušen ugled jer prilikom pokušaja da ostvari zaposlenje nije smio prešutjeti vođenje kaznenog postupka zbog čega su poslodavci odustajali od zaposlenja i općenito poslovanja sa njime), s time da bolovi, strah i slično samo su mjerila za težinu povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih relevantnih okolnosti prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade, u prilog svojih navoda tužitelj se poziva na sudski praksu izraženu u predmetu Axet Springer AG protiv Njemačke, Bedat protiv Švicarske, Medžlis Islamske Zajednice Brčko i drugi protiv Bosne u Hercegovine, Denisov protiv Ukrajine, Vučina protiv Hrvatske i Miljević protiv Hrvatske.

1.2. Nadalje, tužitelj navodi da je vođenje gore navedenog postupka i njegovo trajanje 17 godina radi kaznenog djela prijevare predstavljaju zasigurno takvo postupanje tuženika kojim se omalovažava osjećaj tužiteljeve osobne vrijednosti, izražava nepoštivanje ljudskog dostojanstva, dok čast predstavlja skup vrijednosti koje čovjek posjeduje kao ljudsko biće i član društvene zajednice, ali i klevetu gdje je u maloj sredini kao što je [adresa] izložen prijeziru kao prevarant, zbog čega tužitelj nije većim dijelom trajanja postupka imao koncentracije, lošije je spavao, bio je bez apetita jer je svjestan da nije sudjelovao u nezakonitim radnjama koje su mu neosnovano stavljene na teret, ugroženo mu je bilo duševno zdravlje što je sve kod tužitelja izazvalo neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, bijes odnosno poremećaj njegova dotadašnjeg duševnog mira, pa se mora raditi o takvim postupcima kojima štetnik zadire u zaštićenu sferu prava osobnosti, pri tome naglašavajući da dosuđenje naknade štete s naslova povreda prava osobnosti (dostojanstva) nije nužna pretpostavka da je zbog povrede tog prava došlo do narušenja zdravlja tužitelja (vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž 1469/08-2 od 10. prosinca 2006.

1.3. S obzirom na gore navedeno, tužitelj potražuje naknadu štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, zbog povrede slobode, časti i ugleda, dostojanstva te prava na miran i spokojan živo i slobodu kretanja zbog dugotrajnog vođenja postupka u iznosu od 3.000.00 EUR-a, pri tom ukazuje na sudsku praksu Ustavnog suda izraženu u odluci broj U-Ul-2314/2006 od 21.02.2007. objavljenoj u NN br. 36/07 od 4. travnja 2007. izrazio stajalište za Javno-pravnu (objektivnu) odgovornost Republike Hrvatske za štetu to znači da za odgovornost države nije bitno postojanje volje ili pristanka da se nezakonitim nepravilnim radom nanese drugom šteta, već da je samo dovoljno da postoji nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave kao pretpostavke odgovornosti države za štetu u smislu čl.13 Zakona o sustavu državne uprave ili konkretno kumulativno ispunjenje triju pretpostavki: nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave poglavito policije, ODO postojanje štete koja je zbog toga nastala oštećenom i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada i nastale štete.

2. Tužitelj navodi da je prije podnošenja tužbe obratio se tuženiku, ali je njegov zahtjev otklonjen, zbog čega podnosi ovu tužbu te predlaže da se po provedenom postupku donese presuda kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete u iznosu od 3.000,00 eura s kamatom od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 7. lipnja 2021., i uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatom od donošenja presude do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, ukazujući da tužitelj u tužbi navodi da je neosnovano uhićen i da je proveo u pritvoru 2 dana, međutim nigdje decidirano ne navodi kojeg datuma je uhićen, niti kada je pušten iz pritvora, odnosno da tužitelj uz tužbu nije priložio niti jedan dokaz o svom uhićenju niti to proizilazi iz presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 7 K-231/2019 od 28. siječnja 2021., koja prileži spisu.

3.1. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je uvidom u kazneni spis Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima utvrđeno da je tužitelj u svojstvu osumnjičenika ispitan u prostorijama Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir dana 28. lipnja 2004., zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, a sve u vezi prometne nezgode koja je dogodila istog dana (28. lipnja 2004.) između mjesta Kneževi Vinogradi i Grabovac u kojoj su sudjelovali RČ i ŠČ, da je tijekom kaznenog postupka državno odvjetništvo predlagalo određivanje istražnog zatvora optuženom FČ, ali je Općinski sud u Vukovaru rješenjem br. 7 Kv-96/16, K-82/15 od 22. travnja 2016. taj prijedlog odbio kao neosnovan.

3.2. Vezano za štetu koju navodi tužitelj u tužbi, tuženik navodi da je iz presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 7 K-231/19 od 28. siječnja 2021. razvidno da je tužitelj pored tog konkretnog kaznenog postupka bio pravomoćno osuđivan u nekoliko ranijih predmeta zbog čega je teško povjerovati da mu je upravo ovim postupkom narušen dobar glas, čast i ugled, da je iz obrazloženja rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 7 Kv-96/16-, K-82/15 od 22. travnja 2016. vidljivo da optuženik ŽČ nije pristupio na zakazanu raspravu iz objektivnih razloga jer je bio na odsluženju zatvorske kazne u Republici Austriji, što također ne doprinosi dobrom glasu tužitelja, a tijekom predmetnog kaznenog postupka tužitelj kao optuženik nije dolazio na rasprave jer je često boravio u [adresa] gdje je odlazio raditi iz čega se može zaključiti da tužitelj nije bio ograničen u slobodi kretanja, a na raspravi održanoj 2008. tužitelj je naveo da je u mirovini, iz čega proizilazi da nije točno da se nije mogao zaposliti zbog trajanja kaznenog postupka.

3.3. Niti jednim dokazom tužitelj nije dokazao da bi vođenje konkretnog kaznenog postupka na koji se poziva u tužbi, između ostalih postupaka koji su vođeni istovremeno u Republici Hrvatskoj i izvan nje, kod njega izazvalo neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, bijes odnosno poremećaj duševnog mira.

3.4. Tužitelj u tužbi nije jasno definirao činjenice, kriterije, mjerila odnosno kvalifikatorne okolnosti na temelju kojih činjenica odnosno kriterija sud može ocijeniti je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga tužitelj kao oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Ako je povreda prava osobnosti neznatna tada objektivno postoji neimovinska šteta, ali ne i oštećenikovo pravo na dosudu pravične novčane naknade.

3.5. Činjenična osnova tužbe od bitnog je značaja za individualizaciju tužbenog zahtjeva te na osnovi ocjene tih činjenica sud utvrđuje pripada li tužitelju pravična novčana naknada ili ne. Obveza je tužitelja da u povijesnom dijelu tužbe određeno opiše i navede što je izazvalo povredu prava osobnosti koje su to okolnosti slučaja kao kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje omogućuje ocjenu štetnih posljedica koje oštećenik trpi.

3.6. Opreza radi tuženik ističe i prigovor zastare ukoliko bi tužitelj dokazao da je u prethodnom postupku bio pritvaran, odnosno da je zadržan u pritvoru u vrijeme nezgode koja se dogodila 28. lipnja 2004. te predlaže sudu tužbu odbiti kao neosnovanu i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u priklopljeni spis ovog suda poslovni broj 7 K-231/2019, uvidom u priklopljeni spis ODO Vinkovci poslovni broj K- DO-169/2005, uvidom u podatke zaprimljene od PP Beli Manastir i saslušanjem tužitelja.

5. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

6. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj 28 K-231/2019 vidljivo je da je podnesen optužni prijedlog protiv RČ, ŠČ, DČ, BČ i JČ, uz navode da su u razdoblju od 28. lipnja do 16. rujna 2004. u [adresa], na području [adresa] i u [adresa] ŠČ, ŽČ, BČ i JČ počinili kazneno djelo protiv imovine – zlouporaba osiguranja, opisano i kažnjivo po čl. 225. st. 1. KZ-a uz primjenu odredbe čl. 82. KZ-a, a okrivljenik RČ kazneno djelo pomaganja u zlouporabi osiguranja, opisano po čl. 38. i 225. st. 1. KZ-a.

6.1. Nadalje uvidom u gore navedeni spis ovog suda utvrđeno je da je u periodu od 28. kolovoza 2008. do 25. siječnja 2021. održano 14 ročišta na kojima je prisustvovao tužitelj, da je na ročištu 11. siječnja 2010. donesena oslobađajuća presuda koja je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Kž-108/10 i K- 135/05 od 6. travnja 2010. ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, da je potom na ročištu 11. travnja 2018., ponovno donesena oslobađajuća presuda u odnosu na sve optuženike, uključujući i ŽČ, za kazneno djelo protiv imovine prijevarom opisano u čl. 224. st. 4 KZJ97., a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, s tim daje navedena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj 1 Kž-112/2018 od 4. srpnja 2018., te da je tijekom ponovnog postupka na ročištu 25. siječnja 2021. zaključena rasprava, te donesena presuda poslovni broj 7 K-231/2019 od 28. siječnja 2021. kojom su optuženi oslobođeni optužbe, koja presuda je postala pravomoćna 21. travnja 2021.

7. Pravo na naknadu štete zbog nezakonitog lišenja slobode predstavlja ustavno zaštićenu kategoriju predviđenu odredbom čl. 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku.

7.1. Tako je u skladu s odredbom članka 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97, koji se u ovom predmetu primjenjuje temeljem odredbe čl. 573. alineje 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 u daljem tekstu ZKP/08), propisano pravo na naknadu štete neosnovano lišenom slobode za vrijeme provedeno u pritvoru ukoliko je, između ostalog, pravomoćnom presudom odbijena optužba.

8. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8.1. Prema čl. 1100. ZOO-a, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.2. Pod pravima osobnosti u smislu čl. 19. ZOO-a podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

9. Odredbom čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisana je dužnost oštećenika da se prije podnošenja tužbe za naknadu štete obrati sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

9.1. Prema čl. 478. st. 1. ZKP/97, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, što je tužitelj u ovom slučaju i učinio.

10. Uvidom u dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, uprava za kazneno pravo od 18. kolovoza 2021. s stranice 27 sudskog spisa vidljivo je da se naslov obratio punomoćniku tužitelja Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku uz poziv da dostavi primjerak izvornog otpravka rješenja o određivanju i ukidanju pritvora protiv DČ u kaznenom predmetu ovog suda posl. br,. K-213/19, što znači da je tužitelj postupio u smislu odredbe čl. 477. st. 2. ZKP-97.

11. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 7. lipnja 2021. s stranice 23 sudskog spisa utvrđeno je da se tužitelj obratio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima građansko-upravnom odjelu u kojem navodi kao i u tužbi po pitanju vođenja gore navedenog kaznenog postupka kod ovog suda, te o povredi prava njegove osobnosti predlažući da mu radi toga tuženik isplati iznos od 50.000,00 kn.

12. Iz očitovanja Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima od 24. ožujka 2022. s stranice 26 sudskog spisa vidljivo je da je gore navedeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim, slijedom čega je isti odbijen.

13. Tužitelj u svom iskazu navodi da je on neposredno pred njegovo lišenje slobode bio na rođendanu u Osijeku, gdje ga je telefonom nazvao njegov poznanik iz BiH i pitao je li može doći u Beli Manastir u sud te dati novce jednom čovjeku kojem se ne sjeća imena da bi ga iz suda pustili na slobodu odnosno da on plati kaznu, što je pristao, a kada je došao u Beli Manastir otišao je u jedan kafić očekujući ponovno telefonski poziv od navedenog poznanika, međutim u tom kafiću su mu prišla dva policajca u civilu, te mu rekli da mora s njima u policijsku stanicu.

13.1. Nadalje, tužitelj je naveo da je već po dolasku pred stanicu policije na stepenicama počelo njihovo neprimjereno ponašanje prema tužitelj, tužitelj je shvatio da je gore navedeni čovjek kojem je trebao dati novce da plati kaznu, priznao ono što mu stavljaju na teret.

13.2. Također je tužitelj u svom iskazu naveo da je zadržan skoro dva dana u policiji te se jedan policijski službenik ponašao prema njemu neprimjereno, vikao je te mu je rekao da će ga istući i krenuo prema tužitelju, na što mu je tužitelj koji nije bio vezan rekao da će mu uzvratiti, na koje riječi je policajac zastao i nije ga tukao ali je nastavio galamiti na tužitelja jer je htio na taj način tužitelja prisiliti na priznanje, a tužitelj je shvatio da mu se stavlja na teret da je simulirao prometnu nezgode sa drugim ljudima. Vezano za vođenje gore navedenog kaznenog postupka tužitelj je naveo da je više puta morao dolaziti u sud, a u to vrijeme se znao nalaziti npr. u Belgiji, Švicarskoj ili Njemačkoj, a u nekoliko navrata imao je probleme na graničnom prijelazu zbog navedenog kaznenog postupka, a samo vođenje tog postupka, tužitelj je naveo da je kod njega izazvalo stres i nervozu jer se npr. znalo dogoditi da sudsku poštu primi u kafiću odnosno na javnom mjestu na koji način je osramoćen i u [adresa].

13.3. Na pitanje tuženika, tužitelj je naveo da koliko se on sjeća je iz kafića u Belom Manastiru priveden u policiju u jutarnjim satima između 7 i 8 sati, a pušten je na slobodu sljedećeg dana oko 14 ili 15 sati, učinio je nespornim da je tijekom trajanja navedenog kaznenog postupak jedeno vrijeme bio na izdržavanju kazne zatvora u Austriji gdje je nepravedno osuđen za tešku krađu, a smatra da su toj osudi doprinijeli i podaci naše policije što je postalo dostupno u Austriji nakon ulaska Hrvatske u Europsku zajednicu.

14. Vezano za navode tužitelja da je u PP u Belom Manastiru proveo nepuna dva dana, isto ne proizilazi iz dokumentacije koja se nalazi u priklopljenom spisu ovog suda posl. br. K-231/19 niti u priklopljenoj preslici spisa ODO Vinkovci posl. br. K-DO- 169/2005, KO-DO-1/2020, s tim da postoje podaci u navedenom kaznenom spisu da je odbijen prijedlog za određivanje pritvora tužitelju i podaci u spisu ODO Vinkovci posl. br. K-DO-169/2005, KO-DO-1/2020, u vidu zapisnika o ispitivanju osumnjičenika DČ od 28. lipnja 2004. iz kojeg proizilazi da je tužitelj dao iskaz 28. lipnja 2004. od 17:40 sati do 17:55 sati.

15. Unatoč tome što tužitelj nije dokazao da je zadržan u pritvoru nepuna dva dana, proizilazi da je on priveden u PP u Belom Manastiru u prijepodnevnim satima 28. lipnja 2004. gdje je ispitan u svojstvu osumnjičenika što znači da je bio lišen slobode kretanja u tom periodu i izvrgnut nelagodi zbog onoga što mu se stavljalo na teret. Nadalje iz provedenih dokaza proizilazi da je kazneni postupak bio dugotrajan (17 godina), da je održan velik broj rasprava, da je tužitelj na 14 rasprava osobno bio prisutan a s obzirom na dugotrajnost postupka i onoga što mu se stavlja na teret, a može se prihvatiti kao istinit i njegov iskaz da mu je zbog vođenja ovog postupka narušen ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatni i obiteljski život, kao i sloboda s obzirom na vrijeme koje je proveo u PP u Belom Manastiru gdje je priveden.

15.1. Navodi tuženika a što je i kao nesporno utvrđeno tijekom postupka, da je tužitelj od ranije bio osuđivana osoba te daje tijekom predmetnog kaznenog postupka izdržavao kaznu zatvora u Republici Austriji nisu razlozi koji bi doveli do neosnovanosti tužbe, iako je utvrđeno iz podataka koji se nalaze u priklopljenom spisu ODO Vinkovci da je 28. prosinca 2004. Ministarstvo pravosuđa dostavilo podatke da je tužitelj pravomoćno osuđen 27. svibnja 2002. za kazneno djelo prijetnje i uništenja te oštećenja tuđe stvari a 4. srpnja 2003. osuđen je zbog nanošenja teške tjelesne ozljede.

16. S obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 7 K-231/2019 od 28. siječnja 2021. tužitelj oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – zlouporaba osiguranja, opisano i kažnjivo po čl. 225. st. 1. KZ-a uz primjenu odredbe čl. 82. KZ-a, tužitelj ima pravo na naknadu štete uzrokovanu njegovim privođenjem u svojstvu osumnjičenika u PP u Belom Manastiru 28. lipnja 2004. u prijepodnevnim satima gdje je zadržan do kasnih popodnevnih sati, te zbog dugotrajnog vođenja kaznenog postupka u kojem je sudjelovao.

16.1. Dakle, vođenjem gore navedenog kaznenog postupka tužitelju je povrijeđeno pravo na slobodu zbog privođenja u PP u Belom Manastiru, te su mu povrijeđena prava na čast, ugled, dostojanstvo, ime, privatni i obiteljski život, radi čega mu prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a pripada pravična novčana naknada.

17. Sud temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 63/08, 134/08, 78/15,– u daljem tekstu ZOO/05) smatra primjerenim iznos od 1.000,00 eura s obzirom na okolnosti slučaja koje su gore opisane.

18. Na dosuđeni novčani iznos tužitelju se temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a mogla priznati zatezna kamata koja je zatražena od podnošenja zahtjeva tuženiku 7. lipnja 2021.

19. Prigovor zastare je neosnovan budući da je zastara počela teći temeljem odredbe čl. 477. st. 1. ZKP-a od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, a što je bilo 21. travnja 2021. a tužba je podnesena 20. travnja 2024. tako da nije protekao trogodišnji rok iz čl. 477. st. 1. ZKP-a po kojem tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude, s tim da je u ovom slučaju došlo i do toga da zastara nije tekla temeljem čl. 477. i 478. ZKP-a tijekom odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu kojeg je uputio Ministarstvu pravosuđa.

20. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Radi izloženog presuđeno je kao izreci.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a najprije je utvrđen postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku, te je utvrđeno da je tužitelj uspio u postupku 43%, s obzirom da je od zatraženog iznosa štete dosuđeno mu 33% dok je po pitanju osnovanosti tužbenog zahtjeva uspio.

22.1. Nakon što je utvrđen uspjeh u postupku tuženika od 57%, oduzet je postotak uspjeha tužitelja od postotka uspjeha tuženika, te je utvrđeno da tuženiku treba dosuditi 14% njegovih troškova.

22.2. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu za što mu se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa), mogao priznati iznos od 100 bodova, trošak zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što mu se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište, što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 600,00 eura.

22.3. S obzirom nagore navedeno tuženiku se od priznatog troška u iznosu od 600,00 eura moglo dosuditi 84,00 eura.

U Županji, 27. siječnja 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji,

2. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima.