Poslovni broj P-42/2025-88

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, u građanskopravnoj stvari tužitelja ČAZMATRANS PROMET d.o.o., Čazma, Novačića Milana 10, OIB: 96107776452, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Zorica, odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 8, a istu privremena zamjenica Dina Džaja Kovač, odvjetnica u Šibeniku, Put gimnazije 2, protiv tuženika BORIK TOURS d.o.o., Zadar, Ante Starčevića 1, OIB: 59164235356, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja UT, odvjetničke vježbenice sa položenim pravosudnim ispitom kod odvjetnika mr.sc. Ive Brkića, odvjetnika u Zadru i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, u kojem predmetu je presuda javno objavljena 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BORIK TOURS d.o.o., Zadar, Ante Starčevića 1, OIB: 59164235356, da tužitelju ČAZMATRANS PROMET d.o.o., Čazma, Novačića Milana 10, OIB:96107776452, isplati ukupan iznos od 76.703,64 eura, sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku, kako slijedi:

- na iznos od 35.818,05 eura od 31. svibnja 2015. godine,

- na iznos od 40.885,59 eura od 31. svibnja 2017. godine,

pa sve do konačne isplate, i to od naznačenog dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku BORIK TOURS d.o.o., Zadar, Ante Starčevića 1, OIB: 59164235356, da tužitelju ČAZMATRANS PROMET d.o.o., Čazma, Novačića Milana 10, OIB:96107776452, naknadi parnični trošak u iznosu od 19.420,39 eura, u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 5.205,01 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad1). ČAZMATRANS DALMACIJA d.o.o., Benkovac, Petra Zoranića 7, OIB:77026817794 i ad2). ČAZMATRANS PROMET d.o.o., Čazma, Milana Novačića 10, OIB:96107776452 su protiv tuženika ranije PUNTAMIKA-LINE d.o.o., Zadar, Kneza Trpimira 20, OIB: 59164235356, dana 12. rujna 2017. podnijeli tužbu radi naknade štete na ime izmakle koristi u iznosu od 615.315,00 kn. Tuženik da je u vremenskom razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2017. imao važeću dozvolu Zajednice za međunarodni linijski prijevoz putnika na liniji Zadar – Ljubljana, broj dozvole HR-SLO-56 i to kao stalnu liniju. Navedena međunarodna linija u povratku iz Ljubljane je imala stajalište u Zagrebu odakle u 12,00 sati polazila za Zadar, s dolaskom u 15,30 sati. Tuženik da je u vremenskom razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2017. imao i važeću dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu, broj linije u upisniku ZD-ZG-26, ali kao liniju koja ne prometuje svakodnevno već od 1. lipnja do 30. rujna u godini, s polaskom iz Zagreba u 12,00 sati i dolaskom u Zadar u 15,30 sati.

1.2. Tužitelji da su u vremenskom periodu od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2017. imali važeću dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na relaciji Zagreb – Zadar, broj linije u upisniku ZD-ZG-30 s polaskom iz Zagreba u 12,30 sati, a temeljem koje su svakodnevno i obavljali prijevoz putnika.

1.3. Tuženik da je u vremenskim razdobljima od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2015., 1. listopada 2015. do 31. svibnja 2016. i 1. listopada 2016. do 31. svibnja 2017. temeljem dozvole broj dozvole HR-SLO-56, svakodnevno obavljao međunarodni linijski prijevoz putnika na relaciji Ljubljana – Zadar te je ujedno na rečenoj međunarodnoj liniji obavljao i unutarnji linijski prijevoz na relaciji Zagreb – Zadar, iako tuženikova dozvola broj linije u upisniku ZD-ZG-26 u rečenim razdobljima nije važila, već je isključivo važila u periodu od 1. lipnja do 30. rujna. Postupajući na navedeni način tuženik da je kršio odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu jer rečeni međunarodni linijski prijevoz putnika nije obavljao u skladu s dozvolom broj dozvole HR-SLO-56, obzirom da je u Zagrebu primao na prijevoz putnike i prevozio ih do Zadra što bi značilo da je na međunarodnoj liniji nezakonito obavljao i unutarnji linijski prijevoz putnika. Navedeno da proizlazi iz zbrojnih pregleda prodaje karata Autobusnog kolodvora Zagreb iz kojih proizlazi da su u spornim razdobljima u ime i za korist tuženika od strane Autobusnog kolodvora u Zagrebu putnicima prodavane vozne karte za relaciju Zagreb

– Zadar s polaskom iz Zagreba u 12,00 sati čime da je tuženik ostvario protupravnu imovinsku korist, a tužiteljima koji su svakodnevno temeljem važeće dozvole prometovali na liniji Zagreb

– Zadar s polaskom iz Zagreba u 12,30 sati, isti da je nanio veliku materijalnu štetu s osnova izgubljene dobiti koja je u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2015. iznosila 276.300,00 kn, u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. svibnja 2016. iznosila je 1.260,00 kn, a u razdoblju od 1. listopada 2016. do 31. svibnja 2017. iznosila je 337.755,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 615.315,00 kn jer da bi ti putnici za Zadar putovali tužiteljevom linijom.

1.4. Tužitelj ad2). da je na nezakonito postupanje tuženika, ukazivao Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi prometne inspekcije koja da je 2. studenog 2016. obavila nadzor te istoga dopisom Klasa:340-02/16-08/5574, Urbroj:530-07-1-2-2-16-2 od 2. studenog 2016. obavijestila da je utvrdila da tuženik pri obavljanju međunarodnog linijskog prijevoza putnika temeljem dozvole broj HR-SLO-56 krši odredbu čl. 66. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a što da je kažnjivo po čl. 111. st. 1. toč. 10. i st. 3. istog Zakona. Da je tuženik nezakonito postupao na način opisan u točki IV. predmetne tužbe proizlazi i iz obrazloženja presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-266/15 od 11. srpnja 2016.

1.5. Slijedom navedenog tužitelji od tuženika potražuju naknadu štete s osnova izgubljene dobiti u iznosu od ukupno 615.315,00 kn, odnosno svaki u iznosu od 307.657,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama za iznos štete u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2015. počevši od 31. svibnja 2015., u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. svibnja 2016. počevši od 31. svibnja 2016., a u razdoblju od 1. listopada 2016. do 31. svibnja 2017. počevši od 31. svibnja 2017. Nadalje, odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima je popisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, no tužitelji iz razloga ekonomičnosti postupka na pojedine iznose naknade štete da potražuju zakonske zatezne kamate počevši od zadnjeg dana svakog pojedinog razdoblja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Isti da posjeduje važeću Dozvolu br. [broj dozvole] za linijski prijevoz autobusom između država članica u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1073/2009. Temeljem Dozvole br. [broj dozvole] za linijski prijevoz autobusom između država članica u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1073/2009 na liniji Zadar – Ljubljana, broj linije u upisniku HR-SLO-56 ima pravo obavljati prijevoz na relaciji Zagreb – Zadar s polaskom iz Zagreba u 12,00 sati i dolaskom u Zadar u 15,30 sati i to tijekom cijele godine. Navedenom dozvolom bilo je određeno kako je polazno mjesto prijevoza Zadar dok je odredišno mjesto prijevoza Ljubljana, a stajališta za ukrcaj i iskrcaj putnika su Zadar, Zagreb i Ljubljana što znači da tuženik temeljem navedene Dozvole ima pravo obavljati prijevoz putnika na relacijama Zadar – Zagreb, Zadar – Ljubljana, Zagreb – Ljubljana, Ljubljana – Zagreb, Ljubljana – Zadar i Zagreb – Zadar s vremenima polazaka i dolazaka kako je navedeno u voznom redu koji je sastavni dio predmetne dozvole i to svakodnevno tijekom cijele godine. Navedena dozvola da je izdana 27. kolovoza 2014. i vrijedi do 26. kolovoza 2019. slijedom čega da nije točan navod tužitelja kako je predmetna dozvola vrijedila u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2017. te da su u tom dijelu činjenični navodi tužbe u suprotnosti s ispravama priloženima tužbi. Da tuženik temeljem predmetne dozvole ima pravo obavljati prijevoz na relaciji Zagreb – Zadar s polaskom iz Zagreba u 12,00 sati i dolaskom u Zadar u 15,30 sati proizlazi i iz cjenika koji je sastavni dio predmetne dozvole i u kojem su posebno iskazane cijene prijevoza za svaku od navedenih relacija, a koji cjenik je odobrilo i ovjerilo nadležno Ministarstvo. Slijedom navedenog, proizlazi da je pogrešna tvrdnja tužitelja kako tuženik prijevoz putnika nije obavljao u skladu s predmetnom dozvolom te da je na taj način kršio odredbu čl. 66. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

2.1. Tuženik da ima i važeću Dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na liniji Zagreb – Zadar, Klasa: UP/I-340-02/15- 04/78, Urbroj: 530-05-1-2-1-15-3, broj linije u upisniku ZD-ZG-26 koja dozvola je sezonska i temeljem koje tuženik obavlja prijevoz u razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna svake godine. Temeljem navedene dozvole vrijeme polaska iz Zagreba za Zadar je u 12,00 sati, a dolazak u Zadar je u 15,30 sati. Navedena dozvola vrijedi za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2020. dok je dozvola za istu liniju koja je prethodila navedenoj dozvoli vrijedila od 1. lipnja 2010. do 31. svibnja 2015. slijedom čega da nije točan navod tužitelja kako je predmetna dozvola vrijedila u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2017. te su i u tom dijelu činjenični navodi tužbe u suprotnosti s ispravama priloženima tužbi. Tuženik je osporio navode iz tužbe da bi tužitelji u vremenskom periodu od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2017. imali važeću dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na liniji Zagreb – Zadar s polaskom iz Zagreba u 12,30 sati. Navedeno iz razloga jer dozvola koju su tužitelji dostavili uz tužbu kao prilog navedenih tvrdnji vrijedi od 1. lipnja 2012. do 31. svibnja 2017., a ne u vremenskom periodu od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2017.

2.2. Tuženiku je nadležno Ministarstvo izdalo dozvolu temeljem koje ima pravo obavljati prijevoz na relaciji Zagreb – Zadar s polaskom iz Zagreba u 12,00 sati i dolaskom u Zadar u 15,30 sati i to tijekom cijele godine, a koja dozvola da je važeća. Ukoliko tužitelji smatraju suprotno, isti da su tužbu za naknadu štete trebali podnijeti protiv izdavatelja dozvole, a ne protiv tuženika budući da tuženik obavlja prijevoz na način kako mu je odobrilo nadležno Ministarstvo. Slijedom navedenog, tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije. Sve dok je predmetna dozvola važeća i na snazi, u parničnom postupku da nema mjesta raspravi o tome da bi bilo kome, pa tako i tužiteljima njenom primjenom bila prouzročena šteta. O eventualnoj naknadi štete zbog izdavanja pojedine dozvole moglo bi biti govora eventualno u slučaju da je dozvola poništena ili na drugi način stavljena van snage, ali i tada nije tuženik pasivno legitimiran za naknadu štete, već nadležno ministarstvo koje je takvu dozvolu izdalo.

2.3. Tuženik smatra kako u konkretnom slučaju nije ostvarena niti jedna pretpostavka radi naknade štete, jer obavljanje prijevoza temeljem važeće dozvole nije štetna radnja, a niti je takvo obavljanje prijevoza protupravno što da je druga pretpostavka. Budući da nema štetne radnje i protupravnosti to tuženik smatra da nema niti nastale štete, a osim toga u konkretnom slučaju tuženik da nikako ne može biti štetnik jer da ne izdaje dozvole, već dozvole izdaje nadležno Ministarstvo.

2.4. Tuženik je nadalje istakao i da parnični postupak nije postupak u kojem se raspravlja o valjanosti dozvole, kao i da tužitelji pogrešno upućuju na mjerodavno materijalno pravo koje se ima primijeniti na dozvolu za obavljanje međunarodnog linijskog prijevoza putnika na međunarodnoj liniji Zadar – Ljubljana, broj linije u upisniku HR-SLO-56. Naime, dozvola za obavljanje linijskog prijevoza putnika na liniji Zadar – Ljubljana, broj linije u upisniku HR-SLO- 56 je dozvola za obavljanje međunarodnog linijskog prijevoza putnika na području državan članica EU. Slijedom navedenog u pogledu predmetne dozvole da se primjenjuju odredbe Uredbe (EZ-a) br. 1073/2009, a kako je to navedeno u odredbama čl. 62. st. 1. i čl. 63. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Sukladno Uredbi proizlazi da se u okviru međunarodnog linijskog prijevoza putnika može vršiti kabotaža, tj. obavljati unutarnji prijevoz, ali to pod uvjetom da to nije glavna svrha usluge međunarodnog linijskog prijevoza putnika. Glavna svrha obavljanja prijevoza temeljem navedene dozvole tuženiku da nikako nije kabotaža, a ukoliko tužitelji smatraju da je, da su dužni to i dokazati.

2.5. U pogledu postavljene visine tužbenog zahtjeva, tuženik navodi kako istu osporava iz razloga što iznosi koje potražuje tužitelj i koji su navedeni u zbrojnom pregledu prodaje karata ne predstavljaju samo iznose koji se odnose na prodane karte za relaciju Zagreb – Zadar, već i da se odnose i na relaciju Zagreb – Ljubljana što da je vidljivo iz oznake polaska koji je označen brojevima 2761 i 2763. Budući tužitelji svoju naknadu štete ne potražuju u odnosu na relaciju Zagreb – Ljubljana, navedeni iznosi, čak i da je tužbeni zahtjev osnovan, da ne predstavljaju iznose koje bi tužitelji imali pravo potraživati. Tuženik je nadalje osporio da bi svi putnici koje je prevezao tuženik kupili karte upravo za polazak kod tužitelja. Naime, tuženik ima polazak iz Zagreba za Zadar u 12,00 sati, dok su tužitelji imali u 12,30 sati, dakle 30 minuta poslije tuženikova polaska. Međutim, isto tako dva prijevoznika imaju polazak iz Zagreba za Zadar u 11,30 sati, dakle 30 minuta prije tuženika, pa prema redovnom tijeku stvari nije logično za pretpostaviti, da bi baš svi putnici kupili karte za polazak tužitelja u 12,30 sati, a ne za polazak drugih prijevoznika u 11,30 sati. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te tužiteljima naloži da tuženiku naknadi troškove konkretnog parničnog postupka.

3. Ovaj sud je nakon provedenog postupka 20. prosinca 2018. pod poslovnim brojem P- 198/2017-17 donio presudu kojom je u točki 1. njezine izreke odbio tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju ad1). iznos od 307.657,50 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate te tužitelju ad2). iznos od 307.657,50 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate. Točkom 2. izreke presude tužiteljima je bilo naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 31.375,00 kn, dok je točkom 3. izreke presude bio odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 17.062,50 kn. Ovaj sud je ocijenio da tužitelji nisu dokazali sve elemente odgovornosti za štetu prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018; dalje: ZOO). Sud je zaključio da tužitelji nisu dokazali štetnu radnju na strani tuženika koji je prijevoz putnika na relaciji Zagreb-Zadar s polaskom u 12,00 sati, obavljao sukladno važećoj dozvoli broj [broj dozvole] HR-SLO-56 za linijski prijevoz autobusom između država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 1073/2009 od 27. kolovoza 2014.

4. Protiv navedene prvostupanjske odluke tužitelji su pravovremeno izjavili žalbu, pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga.

5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je odlučujući o žalbi tužitelja, presudom poslovni broj Pž-1610/2019-2 od 26. siječnja 2021. odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio presudu ovog suda poslovni broj P-198/2017-17 od 20. prosinca 2018. u točkama 1. i 2. izreke., dok je rješenjem sadržanim u istoj odluci odbacio kao nedopuštenu žalbu tužitelja podnesenu protiv presude ovog suda poslovni broj P-198/2017-17 od 20 prosinca 2018. u točki 3. njezine izreke.

6. Podneskom od 27. travnja 2021. punomoćnica tužitelja izvijestila je sud, da je ranije označeni tužitelj ad1). ČAZMATRANS DALMACIJA d.o.o., Benkovac, Petra Zoranića 7, OIB:77026817794, prestao postojati pripajanjem ranije označenom tužitelju ad2). ČAZMATRANS PROMET d.o.o., Čazma, Milana Novačića 10, OIB:96107776452, koji je kao njegov pravni sljednik preuzeo sva njegova prava i obveze.

7. Sud je rješenjem poslovni broj P-198/2017-35 od 21. srpnja 2021. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari budući je tužitelja ad1). ČAZMATRANS DALMACIJA d.o.o., Benkovac, Petra Zoranića 7, OIB:77026817794 prestao postojati. Urednim primitkom predmetnog rješenja pravni sljednik tužitelja ad1). društvo ČAZMATRANS PROMET d.o.o., Čazma, Milana Novačića 10, OIB:96107776452, ujedno i tužitelja ad2). u ovoj pravnoj stvari, smatrao se pozvanim na preuzimanje ovog postupka, a time i sam postupak nastavljenim (točka II. izreke rješenja), dok je točkom III. izreke bilo određeno da rokovi koji su zbog prekida prestali teći počinju za zainteresiranu stranu teći u cijelosti iznova od dana kada joj se dostavi ovo rješenje o nastavku postupka. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 24. kolovoza 2021.

8. U odnosu na tuženika za navesti je, da je registarskim rješenjem ovog suda poslovni broj Tt-20/1347-2 od 1. lipnja 2020. promijenjena adresa sjedišta društva tako da ista glasi: Zadar, Ante Starčevića 1, a rješenjem suda broj Tt-22/6770-2 od 14. prosinca 2022. promijenjen je naziv tvrtke društva umjesto PUNTAMIKA-LINE d.o.o., ista sada glasi: BORIK TOURS d.o.o.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd 4262/2021-2 od 6. listopada 2021. dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1610/2019-2 od 26. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-198/2017-17 od 20. prosinca 2018. u odnosu na pravno pitanje: „Da li domaći prijevoznik za zakonito obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoznika putnika autobusom na određenoj liniji u Republici Hrvatskoj mora posjedovati dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza ili međužupanijski linijski prijevoz na području Republike Hrvatske na određenoj liniji može zakonito obavljati na temelju dozvole Zajednice za obavljanje međudržavnog linijskog prijevoza putnika ili Licencije Zajednice, a bez posjedovanja dozvole za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza?“

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon podnesene revizije tužitelja rješenjem poslovni broj Rev-139/2022 od 26. studenog 2024. zauzeo stajalište da domaći prijevoznik za zakonito obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoznika putnika autobusom na određenoj liniji u Republici Hrvatskoj mora posjedovati dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza, a međužupanijski linijski prijevoz na području Republike Hrvatske na određenoj liniji ne može zakonito obavljati na temelju dozvole Zajednice za obavljanje međudržavnog linijskog prijevoza putnika ili Licencije Zajednice, a bez posjedovanja dozvole za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza. Slijedom navedenog, rješenjem poslovni broj Rev- 139/2022 ukinuo je drugostupanjsku presudu poslovni broj Pž-1610/2019-2 od 26. siječnja 2021. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Uzimajući u obzir sadržaj rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2024. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-320/2025-2 od 12. veljače 2025. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-198/2017-17 od 20. prosinca 2018. u točkama 1. i 2. njezine izreke i predmet vratio na ponovno suđenje. U ukidnoj odluci isti navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik na temelju dozvole broj [broj dozvole] ima pravo na prijevoz putnika od Zagreba do Zadra i obratno, pa kako tuženik nema dozvolu da obavljanje toga prijevoza izvan razdoblja od 1. lipnja do 30. rujna svake godine, kako tvrde tužitelji to da postoji odgovornost tuženika u konkretnom slučaju. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da tuženik nije postupio protupravno kada je prijevoz u spornom razdoblju obavljao bez posebne dozvole, činjenično stanje da nije u potpunosti utvrđeno, jer prvostupanjski sud, da nije izveo predložene dokaze posebno financijsko vještačenje. U ponovnom postupku sud će, polazeći od stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da je tuženik trebao imati posebnu dozvolu, izvesti predložene dokaze te nakon toga donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

12. Tužitelj ČAZMATRANS PROMET d.o.o., Čazma je u ponovljenom postupku ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Podneskom od 30. travnja 2025. uredio je tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu službene valute Republike Hrvatske slijedom čega od tuženika potražuje iznos od 81.666,34 eura uvećan za zakonske zatezne kamate kao i naknadu parničnog troška. Nadalje, isti je ustrajao kod svih navoda ranije iznesenih tijekom postupka, kao i dokaznih prijedloga, s time da je predložio da se provede financijsko vještačenje, radi utvrđenja visine štete odnosno novčanog iznosa koji bi tužitelju pripao da tuženik u utuženom periodu nije nezakonito obavljao predmetni unutarnji međužupanijski linijski prijevoz putnika na liniji ZG – ZD s vremenom polaska u 12,00 sati u periodu od 1.10.2014. -31.5.2015., 1.10.2015.- 31.5.2016., te 1.10.2016.-31.5.2017.

13. Tuženik se u ponovljenom postupku držao pasivno, nije pristupio niti na jedno ročište, iako je bio uredno pozvan, niti se očitovao na podneske tužitelja.

14. U ponovljenom postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izveo dokaze uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu i to:

- Dozvolu br. [broj dozvole] za linijski prijevoz autobusom između država članica u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1073/2009 na liniji Zadar – Ljubljana, broj linije u upisniku HR-SLO-56, koja dozvola je izdana tuženiku 27. kolovoza 2014. i ista je vrijedila do 26. kolovoza 2019. (list spisa 32 do 33),

- vozni red tuženika za međunarodnu autobusnu liniju Zadar (HR) – Ljubljana (SLO) (list spisa 34),

- cjenik listu tuženika (list spisa 35),

- Dozvolu izdanu tuženiku za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na liniji Zagreb – Zadar, Klasa:UP/I-340-02/15-04/78, Urbroj:530-05-1-2-1-15-3, broj linije u upisniku ZD-ZG-26 (list spisa 37)

- vozni red tuženika za sezonsku međužupanijsku liniju Zagreb – Zadar (linija prometuje od 01.06 do 30.09., (list spisa 38),

- Dozvola izdana tužitelju ranije tužiteljima za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na liniji Zagreb – Zadar, Klasa:UP/I-340- 02/17-04/136, Urbroj:530-05-1-2-1-17-3, broj linije u upisniku ZD-ZG-30, za razdoblje od

01.06.2016. do 31.05.2022. (list spisa 66),

- vozni red tužitelja za stalnu međužupanijsku autobusnu liniju Zagreb (mjesto polaska)

– Zadar (mjesto dolaska) s polaskom u 12,30 h, te dolaskom u 16,00h (list spisa 67),

- pročitani su iskazi svjedoka GT (list spisa 87 do 88), te stranaka i to zastupnika ranije tužitelja ad1). po zakonu PT (list spisa 88 do 89), zastupnika ranije tužitelja ad2). po zakonu ŠT (list spisa 89) te zastupnika tuženika po zakonu BT (list spisa 89 do 90),

- provedeno je financijsko vještačenje na okolnosti utvrđenja visine štete (list spisa 426 do 544),

- usmeno je saslušan sudski vještak za financije i računovodstvo Petar Bajlo mag.oec. iz Zadra (list spisa 562 do 563).

15. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 1121999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 84/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, nadalje ZPP), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

16. Predmet spora je naknada štete u vidu izmakle dobiti jer je tuženik koji je imao dozvolu za međunarodni linijski prijevoz putnika na relaciji Ljubljana-Zadar ujedno na toj međunarodnoj liniji obavljao i unutarnji prijevoz na relaciji Zagreb-Zadar u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2015., 1. listopada 2015. do 31. svibnja 2016. i 1. listopada 2016. do 31. svibnja 2017. iako je dozvolu imao samo za razdoblje od 1. lipnja do 30. rujna, dakle, sezonski.

17. Pregledom priložene dokumentacije sud je utvrdio:

- da su tužitelji posjedovali dozvolu za svakodnevno obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na relaciji Zagreb-Zadar s polaskom u 12,30 sati za razdoblje od 1. lipnja 2012. do 31. svibnja 2017. te od 1. lipnja 2017. do 31. svibnja 2022.,

- da je tuženik posjedovao dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu na relaciji Zagreb-Zadar s polaskom u 12,00 sati za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 31. svibnja 2015. te od 1. lipnja 2015. do 31. svibnja 2020. Navedena dozvola bila je je sezonska i vrijedila je za razdoblje od 1. lipnja do 30. rujna svake godine,

- da je tuženik posjedovao dozvolu broj [broj dozvole] HR-SLO-56 za linijski prijevoz autobusom između država članica na liniji Zadar (polazno mjesto) - Ljubljana (odredišno mjesto) izdane 27. kolovoza 2014. do 26. kolovoza 2019. temeljem koje je tuženik obavljao prijevoz svakodnevno tijekom cijele godine. Vrijeme polaska iz Zadra bilo je u 16:25 sati, a vrijeme dolaska u Ljubljanu u 23:00 sati sa stajalištem u Zagrebu u 19:55 sati. Povratak iz Ljubljane bio je u 9:00 sati s dolaskom u Zadar u 15:30 sati s time da je stajalište u Zagrebu bilo u 12:00 sati.

18. Iz odredbe članka 1. st. 1. i st. 4. Uredbe (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 (preinaka) (dalje: Uredba), proizlazi da se njezine odredbe primjenjuju na međunarodni prijevoz putnika na području Zajednice, a na unutarnji cestovni prijevoz putnika kao javnu uslugu Uredba se primjenjuje samo ako tu uslugu privremeno obavlja strani prijevoznik pa kako je u ovom predmetu tuženik domaći prijevoznik koji obavlja i unutrašnji prijevoz s obzirom na to da vrši prijevoz putnika na području Republike Hrvatske od Zagreba do Zadra i obratno, na njega se ne odnose odredbe Uredbe koje se odnose na međunarodni prijevoz kada je riječ o ukrcaju putnika u Zagrebu i njihovom prijevozu do Zadra. Na to upućuju i odredbe čl. 2. točke. 6. i 7. Uredbe, jer "država članica domaćin" za ovdje tuženika nije Republika Hrvatska budući da "država članica domaćin" nije država u kojoj prijevoznik ima poslovni nastan, a tuženik ima poslovni nastan upravo u Republici Hrvatskoj budući da u njoj ima sjedište.

18.1. Stoga se odredba čl. 2. točka 7. alineja 1. Uredbe o kabotaži odnosi na ili na stranog prijevoznika u Republici Hrvatskoj ili na stranu državu za tuženika, a ne na Republiku Hrvatsku. Nadalje, prema navedenoj odredbi Uredbe, alineja 2. pretpostavlja mogućnost kabotaže pod određenim uvjetima, a to znači ako je u skladu s odredbama Uredbe i pod uvjetom da to nije glavna svrha usluge prijevoza. Glavna svrha usluge prijevoza za tuženika u ovom slučaju je međunarodni prijevoz sukladno dozvoli 00254 HR-SLO-56 od Zadra do Ljubljane, a ne unutrašnji prijevoz unutar Republike Hrvatske. Prema shvaćanju suda, tuženik bi prema odredbama čl. 2. točka 7. alineja 2. Uredbe mogao u Zagrebu ukrcati putnike i prevesti ih do Ljubljane te tamo iskrcati kao i ukrcati putnike u Ljubljani i prevesti ih do Zagreba gdje će ih iskrcati, jer je u tom slučaju riječ o međunarodnom prijevozu za koji tuženik posjeduje dozvolu, ali na temelju navedene Uredbe ne može ukrcati putnike u Zagrebu i iskrcati ih u Zadru i obratno, jer je u tom slučaju riječ o unutrašnjem prijevozu koji nije pokriven izdanom dozvolom broj: [broj dozvole] HR-SLO-56. Nadalje, odredba čl. 15. točka c) Uredbe odnosi se na stranog prijevoznika u državni članici domaćinu, dakle, ta se odredba odnosi na tuženika u drugoj državi, npr. Republici Sloveniji, a ne na Republiku Hrvatsku jer ona za tuženika nije država članica domaćin nego država nastana. Dakle, odredbe Uredbe ne daju tuženiku pravo na prijevoz putnika od Zagreba do Zadra i obratno sukladno izdanoj dozvoli broj: [broj dozvole] HR-SLO- 56.

19. Nadalje, odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu reguliraju (Narodne novine broj 82/2013, 41/2018, nadalje ZPCP) prvenstveno unutarnji cestovni promet, dok je prijevoz u međunarodnom cestovnom prometu reguliran propisima Europske unije te predmetnim zakonom samo u dijelu koje je uređeno ovo područje kao i međunarodnim ugovorima. Tako iz članka 4. točka 7., 8., 19. i 20. ZPCP vidljivo je da taj propis različito uređuje i različito definira dozvole za prijevoz od licencija te iz istog proizlazi da nije riječ o istoznačnicama.

19.1. Tako dozvola za prijevoz predstavlja akt na temelju kojeg se obavlja prijevoz, a licencija je akt kojim se uopće odobrava obavljanje prijevoza pa se tako licencija može izdati sukladno čl. 14. st. 2. ZPCP za različite vrste prijevoza tj. za prijevoz tereta, putnika ili autotaxi prijevoz.

19.2. Odredba čl. 29. st. 3. ZPCP propisuje samo da prijevoznik koji ima licenciju Zajednice ne treba imati licenciju za unutarnji prijevoz, međutim, iz navedene odredbe ne proizlazi da prijevoznik koji ima licenciju Zajednice ne treba imati dozvolu za unutrašnji prijevoz putnika. Nadalje, iz odredbe čl. 66. st. 1. ZPCP proizlazi da se međunarodni linijski prijevoz putnika mora obavljati u skladu s izdanom dozvolom, a primjenom Uredbe na temelju koje je tuženiku i izdana dozvola broj: [broj dozvole] HR-SLO-56 ne proizlazi pravo tuženika da provodi unutrašnji prijevoz putnika od Zagreba do Zadra i obratno ako svrha nije vršenje međunarodnog prijevoza.

19.3. Iz odredbe čl. 34. st. 1. ZPCP proizlazi mogućnost javnog linijskog prijevoza putnika na međužupanijskim linija na temelju dozvole, a ne na temelju licence slijedom čega je onda tuženiku za prijevoz putnika u međužupanijskom prometu, od Zagreba do Zadra i obratno, u spornom periodu bila potrebna dozvola koju sukladno čl. 36. st. 1. ZPCP, koju izdaje Ministarstvo.

20. Budući da tuženik tijekom ponovljenog postupka nije dokazao, iako je teret dokaza u tom pravcu bio na istome, da je kao domaći prijevoznik, a poradi zakonitog obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoznika putnika autobusom na određenoj liniji u Republici Hrvatskoj posjedovao dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza konkretno na relaciji Zagreb-Zadar u razdoblju od 1. listopada 2014. do 31. svibnja 2015., 1. listopada 2015. do 31. svibnja 2016. i 1. listopada 2016. do 31. svibnja 2017., a sve sukladno ranije citiranim odredbama Uredbe i ZPCP-a te zauzetom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-139/2022 od 26. studenog 2024., jer to nije mogao obavljati na temelju dozvole Zajednice za obavljanje međudržavnog linijskog prijevoza putnika ili Licencije Zajednice, to je ovaj sud proveo financijsko vještačenje na okolnosti utvrđenja visine štete odnosno novčanog iznosa koji bi tužitelju pripao da tuženik u utuženom periodu nije nezakonito obavljao predmetni unutarnji međužupanijski linijski prijevoz putnika na liniji Zagreb – Zadar s vremenom polaska u 12,00 sati u periodu od 1.10.2014. -31.5.2015., 1.10.2015.-31.5.2016., te 1.10.2016.- 31.5.2017.

21. Sudski vještak za financije i računovodstvo Petar Bajlo mag.oec. iz Zadra je 4. studenog 2025. dostavio u spis predmeta pisani nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da visina štete, odnosno novčani iznos koji bi tužitelju pripao da tuženik u utuženom periodu nije nezakonito obavljao predmetni unutarnji međužupanijski linijski prijevoz putnika na liniji Zagreb

– Zadar s vremenom polaska u 12,00 sati u periodu od 01. 10. 2014. - 31. 05. 2015., 01. 10. 2015. - 31. 05 .2016., te 01. 10. 2016. - 31. 05. 2017. iznosi 577.923,57 HRK, odnosno 76.703,64 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK).

22. Tužitelj se podneskom od 19. studenog 2025. (list spisa 552 do 553 ) očitovao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka za financije i računovodstvo Petar Bajlo mag.oec. od 4. studenog 2025. Istim podneskom uredio je tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenu sudskog vještaka, odnosno isti je smanjio za iznos od 4.962,70 eura.

23. Tuženik se nije očitovao na dostavljeni mu nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petar Bajlo mag.oec. od 4. studenog 2025.

24. Na ročištu glavne rasprave održane 16. prosinca 2025. saslušan je sudski vještak Petar Bajlo mag.oec. koji je u cijelosti ustrajao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 4. studenog 2025.

25. U konkretnoj pravnoj stvari sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Petra Bajla mag.oec. iz Zadra, jer je isti svoj nalaz i mišljenje sačinio savjesno, u skladu sa pravilima znanosti i vještine

26. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko drugome uzrokuje štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Slijedom navedenog, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, s time da se sve navedene pretpostavke moraju ispuniti kumulativno. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta, između ostalog, i sprječavanje povećanja nečije imovine (izmakla korist), a koji vid štete tužitelji ovom tužbom i potražuju od tuženika. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO-a).

27. Skladno čl. 8. ZPP-a, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

28. Neosnovan je tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga jer štetnik ne može biti Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture zbog nezakonitih radnji tuženika, budući je tuženik taj koji je postupio protivno predmetnoj izdanoj Dozvoli br. [broj dozvole], odredbama Uredbe (EZ-a) br. 1073/2009, odredbama ZPCP-a, te Pravilnika o dozvolama za obavljanje linijskog prijevoza putnika, na način da obavljao unutarnji (međužupanijski) linijski prijevoz putnika iz Zagreba za Zadar s vremenom polaska u 12,00 sati, za što nije imao potrebnu Dozvolu.

29. U ovoj pravnoj stvari po ocjeni suda kumulativno su se ispunile sve opće pretpostavke radi ostvarenja naknade štete, a koju tužitelj konkretnom tužbom potražuje od tuženika koji je štetnik budući je isti svojim nezakonitim postupanjem kroz predmetni period obavljao unutarnji (međužupanijski) linijski prijevoz putnika iz Zagreba za Zadar s vremenom polaska u 12,00 sati, a da za to nije imao izdanu Dozvolu za obavljanje međužupanijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu, na temelju koje da se jedino može obavljati unutarnji (međužupanijski) linijski prijevoz putnika. Štetnu radnja predstavlja tuženikovo nezakonito obavljanje unutarnjeg (međužupanijskog) linijskog prijevoza putnika autobusom iz Zagreba za Zadar s vremenom polaska u 12,00 sati, kroz utuženi period. Također postoji i šteta koju je u predmetnom periodu pretrpio tužitelj, kao oštećenik, zbog nezakonitog ponašanja tuženika, a koju štetu čini izmakla korist, u ukupnom iznosu od 76.703,64 eura, tj. dobitak koji je tužitelj mogao legitimno očekivati prema redovitom tijeku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno tuženikovom štetnom radnjom. Nadalje, po ocjeni suda ispunjena je i pretpostavka nužnosti postojanja tužiteljeve namjere stjecanja koristi koja se zbog tuženikova nezakonita postupanja izjalovila, te je ispunjena pretpostavka postojanja objektivne vjerojatnosti da bi tužitelj zaista stekao dobitak da u tome nije bio spriječen tuženikovom štetnom radnjom, a ispunjena je i pretpostavka o postojanja dopuštenja za korist jer tužitelj (ranije tužitelji), za razliku od tuženika, su posjedovali potrebnu Dozvolu za obavljanje predmetnog unutarnjeg (međužupanijskog) linijskog prijevoza putnika autobusom. Nadalje, postoji i uzročna veza (kauzalni neksus) kao veza između opisane štetne radnje, kao uzroka i nastanka štete kao posljedice, koja se očituje u tome što je upravo zbog tuženikovog nezakonitog obavljanja predmetnog unutarnjeg (međužupanijskog) linijskog prijevoza kroz predmetni utuženi period, tužitelj bio spriječen ostvariti dobitak koji je osnovano, prema redovitom tijeku stvari, mogao očekivati, jer da tuženik nije obavljao predmetni unutarnji (međužupanijski) linijski prijevoz s vremenom polaska u 12,00 sati iz Zagreba, svu dobit koju je tuženik ostvario predmetnim nezakonitim postupanjem, ostvarili bi zakonito tužitelji.

30. Tužitelj na dosuđeni iznos glavnice ima pravo na zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a i to prema stopi propisanoj za potraživanja proizašla iz ostalih odnosa.

31. U odnosu na iskaze saslušanog svjedoka MT i zastupnika stranaka po zakonu PT, ŠT i RT koji su saslušani na ročištima glavne rasprave 5. srpnja 2018. i 19. listopada 2018. za navesti je, da u ponovljenom postupku njihovi iskazu nisu bili od utjecaja na donošenje odluke.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, nadalje Tarife), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 26/2023, 125/2011, 112/2012, 157/2013, 110/2015, 118/2018 i 51/2023), vrijednošću predmeta spora koji je do 19. studenog 2025. iznosio 81.666,34 eura (615.315,00 kuna), a nakon 19. studenog 2025. iznosi 76.703,64 eura, te sukladno popisanom trošku tužitelja (list spisa 560 i 564). Slijedom navedenog, za postupovne radnje koje je tužitelj poduzeo do 19. studenog 2025. njegov uspjeh u sporu iznosi 94 % (tužitelj je podneskom od 19. studenog 2025. smanjio tužbeni zahtjev, (iako nije preinaka) radi se o djelomičnom povlačenju tužbe iz čl. 193. ZPP-a (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. travnja 2021.), pa se stoga u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva na odgovarajući način trebaju primijeniti odredbe ZPP-a o naknadi troškova u slučaju povlačenja tužbe. Nakon 19. studenog 2025. tužitelj je u cijelosti uspio u sporu.

32.1. Uzimajući u obzir naprijed navedeno sud je tužitelju priznao naknadu za slijedeće troškove postupka:

- za pristup na ročište 21. studenog 2017. u vrijednosti 676,50 bodova, sukladno Tbr.9/1 i Tbr.40/1 Tarife,

- sastava obrazloženog podneska od 10. siječnja 2018. u vrijednosti 676,50 bodova sukladno Tbr.8/1 i Tbr.40/1 Tarife,

- za pristup na ročište 5. srpnja 2018. u vrijednosti 676,50 bodova, sukladno Tbr.9/1 i Tbr.40/1 Tarife,

- za pristup na ročište 19. listopada 2018. u vrijednosti 676,50 bodova, sukladno Tbr.9/1 i Tbr.40/1 Tarife,

- sastav žalbe od 27. prosinca 2018. u vrijednosti 845,62 bodova, sukladno Tbr.10/1 i Tbr.40/1 Tarife,

- sastav podneska od 27. travnja 2021. u vrijednosti 100 bodova, sukladno Tbr.8/3 Tarife,

- sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 27. travnja 2021. u vrijednosti 922,50 bodova, sukladno Tbr.10/5 Tarife,

- sastav revizije od 22. prosinca 2021. u vrijednosti 922,50 bodova, sukladno Tbr.10/5 Tarife,

- sastav obrazloženog podneska od 30. travnja 2025. u vrijednosti 615 bodova, sukladno Tbr.8/1 Tarife,

- za pristup na ročište 8. svibnja 2025. u vrijednosti 615 bodova, sukladno Tbr.9/1 Tarife,

- sastav podneska od 2. lipnja 2025. u vrijednosti 100 bodova, sukladno Tbr.8/3 Tarife,

- za pristup na ročište 26. lipnja 2025. u vrijednosti 615 bodova, sukladno Tbr.9/1 Tarife,

- sastav podneska od 18. rujna 2025. u vrijednosti 25 bodova, sukladno Tbr.8/4 Tarife.

32.2. Obzirom da svaki bod odgovara iznosu od 2,00 eura, to proizlazi da ukupni tužiteljevi troškovi dijela postupka u kojem je vrijednost predmeta spora iznosila 81.666,34 eura, ukupno iznose 7.466,62 boda, odnosno 14.933,24 eura. Međutim, uzimajući u obzir da je tužiteljev uspjeh u tom dijelu postupka bio 94% (što je ranije navedeno u točki 32. ove odluke), a tuženikov uspjeh 6 %, to je primjenom članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku tužitelju za ovaj dio postupka valjalo priznati 88 % nastalih troškova, a što iznosi 13.141,25 eura.

32.3. Tužitelju je nadalje priznat trošak postupka:

- sastav obrazloženog podneska od 19. studenog 2025. u vrijednosti 577 bodova, sukladno Tbr.8/1 Tarife,

- za pristup na ročište 16. prosinca 2025. u vrijednosti 577 bodova, sukladno Tbr.9/1 Tarife, odnosno ukupno 1.154 boda ili iznos od 2.308,00 eura.

32.4. Osim ovih troškova postupka, tužitelj osnovano potražuje i trošak uplaćenog predujma vještačenja u iznosu od 600,00 eura (list spisa 285), trošak pristupa vještaka za ročište glavne rasprave 16. prosinca 2025. u iznosu od 53,09 eura, zatim trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 eura sukladno Tbr. 1. točki 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine broj 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013 i 110/2015), sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 eura sukladno Tbr. 2. točki 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/18 i 92/21), sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.327,22 eura sukladno Tbr. 3. točki 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, te sudske pristojbe za reviziju u iznosu od 663,61 eura sukladno Tbr. 3. točki 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi.

32.5. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je priznat trošak postupka u iznos od ukupno 19.420,39 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

32.6. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava obrazloženog podneska od 21. studenog 2017. u iznosu od 1.353,00 eura iz razloga jer je isti predan na ročištu održanom 22. studenog 2017. slijedom čega je tužitelj sve navode iz predmetnog podneska mogao usmeno iznijeti na tom ročištu, a za pristup na koje ročište je istome priznat iznos od 1.353,00 eura. Tužitelju nadalje nije priznat sastav podneska od 27. travnja 2021. preko dosuđenog iznosa od 200,00 eura, odnosno isti je odbijen u ovom dijelu za iznos od ukupno 1.030,00 eura. Navedeno iz razloga jer je predmetni podnesak sud cijenio kao podnesak iz Tbr.8/3 Tarife, a iz Tbr.8/1 Tarife. Predmetnim podneskom tužitelj je obavijestio sud da je ranije označeni tužitelj ad1.) ČAZMATRANS DALMACIJA d.o.o., Benkovac, Petra Zoranića 7, OIB:77026817794, prestao postojati pripajanjem ranije označenom tužitelju ad2). ČAZMATRANS PROMET d.o.o., Čazma, Milana Novačića 10, OIB:96107776452, koji je kao njegov pravni sljednik preuzeo sva njegova prava i obveze. Sud tužitelju nije priznao ni sastav podneska od 2. lipnja 2025. preko dosuđenog iznosa od 200,00 eura. Tužitelj je i u ovom dijelu odbijen za 1.030,00 eura jer je sud ocijenio da se radi također o podnesku iz Tbr.8/3 Tarife, a ne o podnesku iz Tbr.8/1 Tarife. Naime, navedenim podneskom tužitelj je dostavio dokumentaciju za potrebe provođenja financijskog vještačenja. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a budući da je tužitelj potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od ukupno 24.625,40 eura, to proizlazi da je preostali njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od ukupno 5.205,01 euro valjalo odbiti kao neosnovan.

33. Na odmjereni parnični trošak tuženiku je naloženo platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a u svezi čl.151. st. 3. ZPP-a, sve sukladno zahtjevu tužitelja od 19. studenog 2025

34. Nadalje, za navesti je da rok u kojem je tuženik dužan izvršiti isplatu tužitelju, kao i naknaditi mu trošak postupka (paricijski rok), te rok za žalbu protiv ove odluke imaju uporište u odredbi čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019).

U Zadru 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Markač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 8 (osam) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici,

- tuženiku,

- u spis.