REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-3319/2019-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, kojega zastupa punomoćnik Luka Mađerić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Aleka Konića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Tibora Durna, odvjetnika, dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu broj: 1830-2/2017 od 06.01.2017., a slijedom čega nije prestao radni odnos tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika kod tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, kao poslodavca.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, vratiti tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto blagajnika naplate cestarine u TJNC Maslenica – Vrpolje.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe. "

II. Nalaže se tužitelju ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 23.10.2029. zaprimio Odluku o otkazu od 18.10.2019. kojim mu se redovito otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 6.1.2017. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno skrivljenog ponašanja radnika protiv koje Odluke je 5.11.2019. podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 7.11.2019. i na koji nije odgovorio pa je tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu. Smatra da je Odluka o otkazu nezakonita jer mu tuženik nije omogućio da iznese svoju obranu niti ga je prethodno upozorio na obveze iz radnog odnosa. Osporava navode Odluke o otkazu da bi izazvao nered na naplatnoj postaji, grubo i necivilizirano se odnosio prema korisniku niti da bi s istim izazvao fizički sukob te nanio štetu ugledu tuženika. Ističe da je upravo korisnik bez ikakvog povoda od strane tužitelja, tužitelja verbalno napao te se grubo i necivilizirano odnosio prema tužitelju. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud utvrdi da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, da nije prestao radni odnos tužitelja kod tuženika, da naloži tuženiku da ga vrati na radno mjesto blagajnika naplate cestarine u TJNC Maslenica – Vrpolje, kao i da mu naknadi parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava navode tužitelja. Objašnjava da je tužitelja pozvao na iznošenje obrane koju je tužitelj i iznio pisanim putem 13.9.2019. i 11.10.2019., kao i da je tužitelja prije otkazivanja prethodno čak pet puta pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveze. Tuženik navodi da je iz prikupljene dokumentacije prilikom postupka otkazivanja nedvojbeno utvrdio da je tužitelj 24.8.2019. u svojstvu blagajnika naplate cestarine u TJNC Maslenica neovlašteno izašao iz naplatne kućice te započeo sukob s korisnikom koji je upravljao vozilom registracijskih oznaka [registarska oznaka]. Iz pisanog prigovora JL, direktora društva Augmentum u kojem je korisnik zaposlen, proizlazi da se tužitelj s korisnikom prvo verbalno sukobio, pa je korisnika gađao punom šakom kovanica, te je zatim tužitelj izašao iz kućice i kroz otvoreni prozor tri puta šakom udario korisnika, nakon čega je korisnik pobjegao, što je tuženik utvrdio i u Zapisniku o izvršenom pregledu video zapisa štićenog prostora NP Zadar 2. Tuženik navodi da utvrđeno ponašanje predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa jer je tužitelj izazvao nered, inicirao fizički sukob te se grubo i necivilizirano odnosio prema korisniku, što je protivno odredbi čl. 103. st. 1. t. 12. Pravilnika o radu tuženika te čl. 138. st. 1. t. 46. i 49. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te proveo dokaz uvidom u video snimku, te saslušanjem svjedoka UL, EL, ČL, DL, JL i tužitelja.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, - dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Iz Odluke o otkazu od 18.10.2019. proizlazi da je tuženik otkazao tužitelju zaposlenom na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine u TJNC Maslenica – Vrpolje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno skrivljenog ponašanja radnika. U obrazloženju se navodi da je Povjerenstvo za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa u postupku povodom Prijedloga za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti tužitelja za povrede iz radnog odnosa utvrdilo da je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa opisanu u čl. 103. st. 1. t. 12. Pravilnika o radu i čl. 138. st. 1. t. 46. i 49. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na način da je napustivši svoje radno mjesto – naplatnu kućicu, otišao do vozila korisnika koje se nalazilo kod rampe udaljene nekoliko metara od naplatne kućice te je rukom ušao u kabinu vozila korisnika koji nije izlazio iz svog vozila, čime je prethodni verbalni konflikt prerastao u fizički sukob. Također se navodi da je tužitelj prethodno upozoravan na obveze iz radnog odnosa te da tuženik nije mogao prihvatiti obranu tužitelja jer je kontradiktorna. Smatra da je tužitelj počinio tešku povredu radne obaveze te navodi da je nepovratno izgubio povjerenje u tužitelja. Konačno, u Odluci o otkazu se navodi da je namjeravana Odluka o otkazu dostavljena radničkom vijeću koje se 17.10.2019. očitovalo na način da je izjavilo da je suglasno sa Odlukom o otkazu.

6. Čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Čl. 119. st. 1. ZR-a propisana je dužnost poslodavca da radnika prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. istoga članka propisana je dužnost poslodavca da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

7. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz priležeće dokumentacije da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine u TJNC Maslenica – Vrpolje.

8. Iz iskaza svjedoka UL koji je u vrijeme štetnog događaja bio pomoćnik voditelja tehničke jedinice u kojoj je radio tužitelj kao blagajnik, proizlazi da nije bio prisutan tijekom događaja koji se tužitelju stavlja na teret, ali da je istog dana dobio prigovor korisnika koji je prijavio da ga je tužitelj vrijeđao i nasrnuo na njega. Svjedok također navodi da je bio član povjerenstva koje je pregledavalo video snimku te da se na istoj vidi bijeli kombi u stazi i da blagajnik, ovdje tužitelj, izlazi iz kućice, dolazi do vozila gdje se zadržava 20 do 30 sekundi, da je put kamere bio takav da se vidi nekakav sukob, da vozač nije izašao iz vozila i da je vidio nekakvo zamahivanje od strane tužitelja, ali ne zna je li to bio udarac.

9. Iz iskaza svjedokinje EL koja je zaposlena na radnom mjestu viši suradnik 1 proizlazi da je prigovor korisnika podnio direktor firme u ime korisnika navodeći da je prilikom naplate cestarine blagajnik, ovdje tužitelj, fizički nasrnuo na njega, da je korisnik prethodno bio nezadovoljan jer je dolaskom na ENC stazu vidio da je bilo omogućeno i plaćanje gotovinom zbog čega je on kao korisnik ENC-a morao čekati pa je u tom smislu iznio i primjedbu blagajniku koji je na to bacio šaku kovanica na njega, zatim i izašao iz naplatne kućice i fizički ga napao pa je korisnik nakon toga nasilno otvorio rampu i naputio naplatnu postaju. Svjedokinja navodi da se na snimci vidi da tužitelj desnom rukom grabi kovanice sa stola, ali se zbog kuta kamere ne vidi daljnji pokret odnosno bacanje prema korisniku, da nakon toga blagajnik napušta kućicu i kreće prema vozilu, da je u tom trenutku vidljiva gestikulacija rukama, ali da nema audio zapisa, da je vidljivo da prilazi vozilu, da još par sekundi raspravljaju, gestikuliraju, nakon čega se tužitelj približava kabini vozila i u tom trenutku je vidljivo obostrano zamahivanje rukom, i od tužitelja i od korisnika, nakon čega korisnik naglo kreće, nasilno otvara rampu i napušta naplatnu traku.

10. Iz iskaza svjedoka DL proizlazi da je autoputom vozio prema Zadru i došao na izlaz Zadar 2 na kojem je bila velika gužva, a kolona vozila se sporo kretala, da je ušao u traku za ENC koja se također sporo kretala, da je kada je došao red na njega djelatniku rekao da koji je to način da se kolona sporo kreće, zbog čega se treba plaćati gotovinom i zašto se na ENC-u uopće plaća, kad već plaća ENC, da je tužitelj bio ljut zbog njegove primjedbe, da je iz blagajne uzeo šaku kovanica sa kojima ga je gađao kroz otvoreni prozor kombi vozila, nakon čega je ljutito izašao iz kućice i uhvatio ga kroz spušteni prozor za ruku i krenuo prema njegovom vratu, pa kada je svjedok vidio kuda to vodi, vozilom je prošao kroz spuštenu rampu kako bi izbjegao napad tužitelja. Objašnjava da ga je tužitelj udario više puta po ruci koju je podigao radi obrane da ga ne udari u glavu te da je osjetio strah i nelagodu. Nakon što je prošao rampu, stao je sa strane i nazvao gazdu. Svjedok ističe da ni u jednom trenutku nije bio uvredljiv niti se prostački ophodio prema tužitelju.

11. Iz iskaza JL sud je utvrdio da je bio vlasnik trgovačkog društva Augmentum d.o.o. koje se bavilo prijevozom putnika, da je svjedok DL bio zaposlenik društva i upravljao kombi vozilom i vozio po goste u Posedarje, da je DL najduže radio kod njega i uživao njegovo povjerenje te je bio zadovoljan njegovim radom i ponašanjem, da mu je tijek događaja poznat iz kazivanja DL te da mu je DL rekao da je traka bila otvorena i za vozila koja plaćaju gotovinom i za ona s ENC-om, da se sa djelatnikom tuženika raspravljao oko gužve da mu je prigovorio zbog čega služi ENC traka, zbog čega takve gužve i plaćanje gotovinom, da je nakon toga djelatnik iz naplatne kućice DL gađao kovanicama, da je zatim izašao vani i pokušao ga udariti rukom nekoliko puta, a DL se branio na način da je stavio ruku ispred svoje glave, nakon čega je DL probio rampu i zaustavio se nakon 100-200 m, nazvao ga i obavijestio ga o incidentu i šteti na vozilu koju je svjedok dalje rješavao sa tuženikom.

12. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima gore navedenih svjedoka, osim u dijelu iskaza svjedoka ČL, jer su iskazivali jasno i životno te u skladu sa dokumentacijom u spisu, dok je tužitelju poklonio vjeru samo djelomično, kako će to biti objašnjeno niže.

13. Svjedoku ŠL sud je djelomično poklonio vjeru u dijelu u kojem je naveo da je svjedok DL galamio, govorio lopovi, da zašto plaća unaprijed, da je bio ljut što mora čekati u koloni, da je psovao i državu i tuženika i radnike navodeći da tko ih je uhljebio. U tom dijelu sud je poklonio vjeru i tužitelju jer je iskazivao istovjetno. Kako je sud u tom dijelu poklonio vjeru ŠL, to nije poklonio vjeru svjedoku DL u dijelu u kojem navodi da nije bio uvredljiv niti se prostački ophodio prema tužitelju. Naime, očito je da je to bio povod verbalnom, a kasnije i fizičkom sukobu između tužitelja i korisnika.

14. Svjedoku ŠL sud nije u ostalom dijelu poklonio vjeru jer nije logičan, niti u skladu sa iskazima ostalih svjedoka, video snimkom niti sa dokumentacijom u spisu. Njegov iskaz je kontradiktoran jer navodi da nije čuo što je tužitelj rekao korisniku da bi kasnije naveo da se tužitelj nije svađao sa korisnikom već da mu je rekao da se smiri i da vozi. Konačno, navodi da zamahivanje rukom nije vidio, dok su svi ostali svjedoci, a posebice oni koji su izvršili uvid u snimku, pa tako i sud koji je izvršio uvid u snimku, vidjeli zamah ruke prema korisniku koji je sjedio u vozilu.

15. Sud nije poklonio vjeru tužitelju o tijeku događaja osim u dijelu u kojem navodi da se korisnik ponašao uvredljivo, jer je iz iskaza ostalih svjedoka i iz snimke razvidno da je rasprava između tužitelja i korisnika trajala neko vrijeme, da je bila popraćena gestikulacijom te da je tužitelj zamahnuo prema korisniku. U odnosu na prethodno navedene činjenice tužitelj nije ponudio nikakvo logično niti životno obrazloženje, a navodi da korisniku nije očitan ENC te da mu je on ponudio da ga očita radi čega je izašao iz naplatne kućice, nisu uvjerljivi.

16. Prema tome, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i korisnika, pri čemu je tužitelj reagirao na neprimjeren način bacajući kovanice na korisnika te izlazeći iz naplatne kućice i fizički napadajući korisnika u kombi vozilu. Nikakva verbalna provokacija od strane korisnika, koji je nedvojbeno bio uvredljiv i bezobrazan, ne može opravdati fizički napad na korisnika bacanjem kovanica i udaranjem po ruci.

17. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik tužitelju opravdano otkazao jer je tužitelj počinio tešku povredu iz radnog odnosa propisanu u smislu čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a, čl. 103. st. 1. t. 12. Pravilnika o radu tuženika zbog izazivanja tučnjave te grubog i neciviliziranog odnosa prema korisniku, te čl. 138. st. 1. t. 46. i 49. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine jer se fizički sukobio sa korisnikom te nanio štetu ugledu tuženika uslijed čega je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja.

18. Uvidom u Zahtjev za iznošenje obrane od 6.9.2019., Podnesak o iznošenju obrane od 16.9.20219., Poziv na obranu od 30.9.2019. i Podnesak o iznošenju obrane od 14.10.20219. razvidno je da je tuženik tužitelja pozvao na iznošenje obrane, koju je tužitelj zatim i iznio pa je tuženik postupio u skladu s čl. 119. st. 2. ZR- a.

19. Kako je tuženik tužitelja prije otkazivanja pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa Upozorenjima od 2.7.2008., 18.8.2011., 10.12.2013. i 2.12.2015., koji prileže spisu, to je tuženik postupio u smislu čl. 119. st. 1. ZR-a.

20. Tuženik je u smislu čl. 150. st. 1. i 2. ZR-a proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem koje se u Dopisu od 17.10.2019. očitovalo na način da je suglasno sa donošenjem Oluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja.

21. S obzirom da je u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to sud nije provodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

23. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen je jer je u cijelosti izgubila spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

24. Tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2 i Tbr. 52/4 priznat trošak postupka u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR (odgovor na tužbu, pristup na ročište 11.2.2020., podnesak od 7.4.2020. i pristup na ročište 9.9.2020.), što uz 25% PDV-a (125,00 EUR) iznosi 625,00 EUR.

26. Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2 za svaku daljnju radnju (podnesak od 21.9.2020., pristup na ročište 25.8.2021., podnesak od 10.9.2021., pristup na ročište 22.11.2021., pristup na ročište 4.3.2022., pristup na ročište 3.3.2023., pristup na ročište 12.7.2024., pristup na ročište 22.10.2024., pristup na ročište 19.5.2025., podnesak od 23.5.2025. i pristup na ročište 11.12.2025.) priznat trošak u iznosu od po 100,00 EUR, što uz 25% PDV-a (275,00 EUR) iznosi 1.375,00 EUR.

27. Slijedom navedenog, tuženiku je dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 2.000,00 EUR.

28. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 13.12.2021., 7.3.2022. i 18.3.2024. jer je podatke koji se u njima navode bio dužan navesti i dostaviti uz odgovor na tužbu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika