REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2169/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Mardešić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između OČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. ZČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dana 14.10.2020. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića u Zagrebu dana 22.10.2020. godine, posl.br OV- 12858/2020.

2. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.10.2020. godine i uspostava zemljišno- knjižnog stanja u

- u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška], knjiga PU Grad Zagreb, u naravi stan na II (drugom ) katu, stubište II koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, sobice i nusprostorija u ukupnoj površini od 71.17 čm, kao posebni dio stambene zgrade [adresa], sagrađene na čest. br. 1947/15, po novoj izmjeri čest. br. 326 K.O. Peščenica

- u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. [katastarska općina], u naravi garaža površine 1325 m2, nalazeće na kč. br. [katastarska čestica],

61. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-61) Garaža br. 61 na trećoj poluetaži površine 13 čm,

- u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu k. o. [katastarska općina], u naravi garaža Galovićeva površine 16 m2, nalazeće na kč. br. [katastarska čestica],

- u [broj poduloška], zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, knjiga PU Split, u naravi stan na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,05 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, izbe i lođe, kao posebni dio zgrade u [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica]/5 i 9533/6

kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14.10.2020. godine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika OČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis tih nekretnina na ime ZČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.353,09 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. svibnja 2021. ističe da su tuženik i sada pokojni ZČ sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 14. listopada 2020. kojim je ZČ prenio tuženiku vlasništvo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], knjiga PU Grad Zagreb, u naravi stan na II (drugom) katu, stubište II koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, sobice i nusprostorija u ukupnoj površini od 71.17 čm, kao posebni dio stambene zgrade [adresa], sagradene na čest. br. 1947/15, po novoj izmjeri čest. br. 326 K. O. [katastarska općina], vlasništvo garaže upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi garaža površine 1325 m2, nalazeće na kč. br. [katastarska čestica]. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-61) Garaža br. 61 na trećoj poluetaži površine 13 čm, vlasništvo garaže upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi garaža Galovićeva površine 16 m2, nalazeće na kč. br. [katastarska čestica] te vlasništvo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, br. [broj poduloška], knjiga PU Split, u naravi stan na III. (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 65,05 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, izbe i lođe, kao posebni dio zgrade u [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica]. Ističe da je ZČ preminuo **.**.2021. te da su parnične stranke njegovi sinovi, a imao je i kćer VČ. Tužitelj nadalje navodi da je slučajno saznao za smrt svoga oca nakon čega je pronašao kontakt od tuženika te ga je kontaktirao putem poruka, a da je iz komunikacije s tuženikom bilo očito kako tuženik do kontakta tužitelja nije znao da tužitelj postoji. Ističe da je tuženik znao za postojanje kćeri svoga oca iz prvog braka, VČ. Tužitelj ističe da je postojala nedopuštena pobuda za sklapanje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, da je ZČ bio inicijator sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s tuženikom kod kojeg je postojala nedopuštena pobuda za sklapanje ugovora, za koju je tuženik kao davatelj uzdržavanja nedvojbeno znao. Tako je tuženik na izravan upit tužitelja je li tuženik pitao svog oca o razlozima za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odgovorio: "Da, htio je s obrazloženjem da ne želi da imam probleme i shvatio sam da misli na VČ, jer sam ja znao da ona postoji, ali nisam nametao to bez da sam kaže". Nadalje, tuženik je na izravan upit tužitelja misli li da je taj ugovor napravio s njim radi kćeri VČ, da ne bi tražila nešto poslije njegove smrti, odgovorio kako slijedi: "Da, čak bi rekao da je to i spomenuo, ali neću tvrdit, nije ime izgovorio". Tužitelj ističe da iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako je pokojni ZČ inicirao sklapanje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s ciljem da tuženiku smanji potencijalne probleme u budućnosti koje bi tuženik imao nakon njegove smrti, vezano uz imovinu koja je predmet tog ugovora. Iz sadržaja poruka jasno proizlazi stvarna namjera ugovornih strana za zaključivanje takvog ugovora, kao i činjenica da je tuženiku kao davatelju uzdržavanja bilo jasno da se predmetni ugovor sklapa kako bi se onemogućilo druge zakonske nasljednike u nasljeđivanju vrednije imovine, odnosno nekretnina u vlasništvu pokojnog ZČ. Tužitelj također navodi da je pokojni ZČ imao i suprugu HČ s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu i koja ima prijavljeno prebivalište na istoj adresi kao i pokojni ZČ dok je tuženik prijavljen na drugoj adresi stanovanja, a stan u kojem je prijavljena SČ predmet je ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Ističe da ZČ bez obzira na svoje godine nije imao povećane potrebe za njegu i skrb koja bi prelazila okvire brige i skrbi koju mu je njegova supruga pružala u zajedničkom kućanstvu te da ZČ kao primatelj uzdržavanja u trenutku zaključenja ugovora nije trebao posebno uzdržavanje od svoga sina. Ističe da je tuženik u trenutku zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio svjestan da u ostavinskom postupku iza pokojnog ZČ on nije jedini nasljednik prvog nasljednog reda. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tuženika i pokojnog ZČ **.**.2020., ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića u Zagrebu 22. listopada 2020. pod brojem OV-12858/2020 uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava postojanje bilo kakve nedopuštene pobude za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Ističe da je svrha tog ugovora s tuženikove strane kao davatelja uzdržavanja te ZČ kao primatelja uzdržavanja u potpunosti ispunjena, a to je bilo uzdržavanje bolesnog oca. Ističe da je ZČ tijekom posljednjih 18 godina života u nekoliko navrata bio primljen na bolničko liječenje zbog izrazito lošeg zdravstvenog stanja, da je prvi ozbiljan slučaj nastupio 2003. godine, u vidu moždanog udara koji je rezultirao 10-dnevnim boravkom u KBC Zagreb Rebro, nakon čega je doživio još jedan moždani udar 2008. godine, kada je hospitaliziran u KBC Firule u Splitu. Osim toga, ZČ dugotrajno je imao komplikacije s urinarnim traktom, posebice bubrežnim oboljenjima, od kojih se može izdvojiti puknuće ciste na bubregu uz obilno krvarenje i hospitalizaciju u KB Merkur u Zagrebu 2006. godine. Nakon navedenog incidenta pa sve do smrti, pacijent je dr. Ć u KB Merkur. Tuženik nadalje navodi da se od 2012. godine pa do smrti, sveukupno zdravstveno stanje ZČ pogoršavalo iz godine u godinu, što je moguće vidjeti iz medicinske dokumentacije koja se dostavlja kao dokazni materijal. 2012. godine, ZČ pao je i ozlijedio grudni koš zaradivši višestruke prijelome rebara, dok se tijekom 2013. godine liječio od artroze koljena. 2016. godine ukupna pokretljivost ZČ postaje narušena zbog problema s kralježnicom te je odlazio na fizikalne terapije u kliniku Arithera. Ističe da su tijekom 2018. godine počele ozbiljnije tegobe pacijenta s mokrenjem zbog kojih odlazi na kontrolu prostate, a da su se 2019. godine tegobe dodatno otežale, zbog čega nije bio u stanju samostalno se voziti i kretati na veće udaljenosti pa je bilo potrebno da stalnu brigu o njemu vode bližnji. Imao je i probleme s visokim stupnjem nagluhosti i slabog vida, posebno na lijevo oko. Tuženik nadalje navodi da se 2020. godine ZČ više nije bio u mogućnosti samostalno kretati, posebno izvan kuće te da mu je bila potrebna stalna njega i pomoć. Organizaciju dolazaka zdravstvenih djelatnika na kućnu adresu organizirao je tuženik te svakodnevno brinuo da mu se pruži adekvatna zdravstvena skrb. Tuženik je naveo da je osim patronaže angažirao i fizikalnu terapiju u dva ciklusa koja je obavljena do kraja, a zadnji ciklus za koji je odobrenje dobiveno, nije ostvaren zbog smrti. Ističe da je zbog tog ZČ sklopio s tuženikom predmetni ugovor kako bi osigurao stalnu skrb, brigu i uzdržavanje, uzimajući u obzir da mu je supruga bila starija osoba s invaliditetom. Također navodi da je dva dana prije hospitalizacije i dan nakon što je ZČ razvio hematom/dekubitus u području trtice, naručen antidekubitalni madrac te da je tuženik kupio u specijaliziranom dućanu sredstva i pomagala za zbrinjavanje dekubitusa u vrijednosti od 831,60 kn. Ističe da je ZČ hospitaliziran 21. veljače 2021. te da je uslijed zatajenja srca preminuo **.**.2021. Tuženik također navodi da je organizirao sahranu ZČ, na gradskom groblju Mirogoj u novokupljenom grobu prema katoličkom obredu i uz pridržavanje epidemioloških mjera. Ističe da iz navedenog proizlazi kako nije bilo nikakve nedopuštene pobude za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi da je dokaz koji tužitelj nudi za navodnu nedopuštenu pobudu na strani tuženika obična konstrukcija, na temelju rečenice koja je izvađena iz konteksta i koja se svodi na eventualno nagađanje ili spekulaciju, posebice uzme li se u obzir da je pokojnom ZČ pomoć uistinu bila potrebna jer mu se zdravstveno stanje sve više pogoršavalo, a živio je u domaćinstvu sa suprugom koja nije mogla o njemu adekvatno brinuti zbog poznih godina i osobnog invaliditeta. Ističe da je tijekom posljednjih 10 godina izrazito mnogo vremena posvetio brizi za vlastite roditelje, s obzirom na to da im je sin jedinac te da čitavo vrijeme ima odgovornost prema roditeljima. Tužitelj ističe da tijekom posljednjih godina plaća račune za potrošnju energenata i brine se o kućanstvu oca i majke, da je 2014. godine odbio poslovnu ponudu rada na FP7 istraživačkom projektu na City University u Londonu, uslijed očekivanja potrebe za njegovom prisutnošću u blizini roditelja. Ističe da je zamisao njegovog oca kod potpisa ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bila da osigura svu potrebnu skrb koja mu je bila neophodna uslijed sve težeg zdravstvenog stanja koju mu vlastita supruga nije mogla više pružati. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U ovoj pravnoj stvari, presudom ovog suda poslovni broj P-4529/2021-15 od 24. listopada 2023. prihvaćen je tužbeni zahtjev. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-812/2023-3 od 5. ožujka 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedokinje SČ.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je pitanje je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je sada pokojni ZČ sklopio sa svojim sinom, ovdje tuženikom 14. listopada 2020., ovjeren od strane javnog bilježnika Zorana Jelavića u Zagrebu 2. listopada pod brojem OV-12858/2020, ništetan.

7. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama:

- da je motiv primatelja uzdržavanja (sada pokojnog ZČ) za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio da tužitelja (izvanbračnog sina ZČ) i VČ (kćer ZČ iz prvog braka) isključi iz sudjelovanja u nasljeđivanju sve vrijednije imovine ZČ

- da tuženik (davatelj uzdržavanja, sin ZČ iz drugog braka) u trenutku sklapanja ugovora nije znao da je tužitelj izvanbračni sin ZČ

- da je tuženik znao za postojanje VČ (kćeri ZČ iz prvog braka)

- da u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ZČ nije trebao posebno uzdržavanje od tuženika jer njegove potrebe nisu prelazile okvire brige i skrbi koju mu je pružala supruga,

pa da je stoga predmetni ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude da se isključe ostali zakonski i nužni nasljednici od mogućnosti nasljeđivanja pokojnog ZČ.

8. Treba reći da je VČ (kćer ZČ iz prvog braka) protiv ovdje tuženika vodila postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je činjenično temeljila na tvrdnji da je pobuda za sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo isključenje zakonskih nasljednika VČ i ĆČ (ovdje tužitelja) iz nasljedstva iza pokojnog ZČ. Prvostupanjskom presudom ovog suda poslovni broj P-5251/2021-8 od 28. listopada 2022. prihvaćen je tužbeni zahtjev. Međutim, ta je odluka preinačena odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-255/2023-2 od 4. srpnja 2024. te je njezin tužbeni zahtjev odbijen (list 234-242 spisa). Drugostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenju da je osnovna pobuda za sklapanje spornog ugovora bilo uzdržavanje i zbrinjavanje pokojnog ZČ, koji je kao primatelj uzdržavanja htio za sebe osigurati pomoć i potrebnu skrb radi zdravstvenih problema i život u njegovim godinama (86 godina) učiniti lakšim i ugodnijim, a davatelj uzdržavanja da pružanjem primatelju uzdržavanja takve skrbi osigura da mu nakon smrti primatelja uzdržavanja pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja, dok tužiteljica s ocem nije uopće kontaktirala. Također proizlazi da u postupku nisu utvrđene takve okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je jedina pobuda bila lišiti tužiteljicu nasljedstva i da je takva pobuda utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor i da je to tuženik znao ili morao znati. Drugostupanjski sud također ističe da sve i da je predmetni ugovor sklopljen zbog nedopuštene pobude, da posljedica sklapanja takvog ugovora nije ništetnost, već da je ugovor bez učinka pa da je već po toj osnovi tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Da su ovdje tužitelj i VČ bili stranke istog postupka oni bi imali položaj jedinstvenih suparničara. Međutim, kako tužitelj nije sudjelovao u tom postupku, onemogućavanje tužitelja da vodi ovaj postupak dovelo bi do povrede njegovog prava na pristup sudu. Stoga je po mišljenju ovog suda o zahtjevu tužitelja u ovoj pravnoj stvari potrebno meritorno odlučiti.

10. Čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

11.1. Prema tome, posljedica sklapanja ugovora u slučaju da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, jest ta da je takav ugovor bez pravnog učinka. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Prema tome, ugovor, za koji čl. 273. st. 2. ZOO propisuje da je bez učinka, kao pravno nepostojeći, ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti.

11.2. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021.

11.3. Također treba reći da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 4395/2024- 4 od 29. listopada 2024., dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-85/2023-2 od 12. lipnja 2024. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

"a) Je li pravni posao (ugovor), u odnosu na kojeg je u sudskom postupku utvrđeno da je sklopljen uslijed nedopuštene pobude stranke te da je shodno navedenom isti „bez učinka“ (sukladno stipulaciji iz članka 273. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima), ništetan ili je takav pravni posao nepostojeći?

b) Jesu li ništetni pravni poslovi, ili pojedine ugovorene odredbe pravnog posla za koje je utvrđeno da su ništetne, ujedno i pravni poslovi, odnosno odredbe, bez pravnog učinka među strankama pravnog posla (ugovora)?"

11.4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude stranka je podnijela reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. O toj je reviziji odlučio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-283/2025-2 od 3. lipnja 2025. na način da je istu odbio. Iz obrazloženja te odluke proizlazi da ugovor, koji je sklopljen iz nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor što je drugi ugovaratelj znao ili morao znati, nije ništetan već je bez učinka kao što je i propisano čl. 273. st. 2. ZOO-a. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom čl. 273. st. 2. ZOO-a upravo je propisana druga pravna posljedica odnosno ta odredba propisuje upravo to da je ugovor koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude bez učinka, o čemu je sud već i izrazio pravno shvaćanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.

12. Slijedom svega navedenog, sve i da je nedopuštena pobuda da onemogući ovdje tužitelja i VČ da naslijede njegovu vrjedniju imovinu bitno utjecala na odluku ZČ da sklopi s tuženikom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, i sve i da je tuženik znao ili morao znati za postojanje takve pobude u odnosu na nasljednicu VČ, a kako to tvrdi tužitelj u ovom postupku, posljedica takvog ugovora nije ništetnost (nego bi takav ugovor bio bez učinka). Već zbog navedenog nije osnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi da je sporni ugovor ništetan. S obzirom da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti treba reći da iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi sporni ugovor bio ništetan iz bilo kojeg razloga iz čl. 322. st. 1. ZOO. U odnosu na činjeničnu tvrdnju tužitelja da u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ZČ nije trebao posebno uzdržavanje od tuženika jer njegove potrebe nisu prelazile okvire brige i skrbi koju mu je pružala supruga, treba reći da čak i da je tome doista bilo tako, ta okolnost sama po sebi ne znači da se radi o ništetnom ugovoru. Naime, pretpostavka za valjanost takvog ugovora nije ta da primatelj uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ima objektivnu potrebu za uzdržavanjem.

13. Kako je tužbeni zahtjev već iz navedenih razloga neosnovan, sud je odlučio kao u izreci, a ostali izvedeni dokazi kao neodlučni (iz naprijed iznesenih razloga) nisu posebno cijenjeni.

14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) te vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eura).

15. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak pristupa na ročišta 23.11.2022., 23.05.2023., 07.09.2023. i 16.12.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10/1) te trošak sastava podneska od 06.05.2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4). Navedeno sveukupno iznosi 650 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 1.300,00 eura. Pripada mu i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.353,09 eura.

16. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22.11.2022. jer se radi o podnesku u kojem tužitelj ukazuje na obrazloženje presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2539/2017 od 24. ožujka 2021., a što je mogao učiniti i na ročištu održanom dva dana nakon predaje tog podneska 23.11. 2022. Po ocjeni ovog suda takav trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.