Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-579/2016-47

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB:66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČU, odvjetničkog vježbenika u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te zz. tuženika JU, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor s uključenim minulim radom za utuženo razdoblje od dana 01. rujna 2011. do 01. lipnja 2016. iznos od 226,76 eur-a bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za veljaču 2012. na iznos od 0,04 EUR počev od 16. ožujka 2012. pa do isplate,

- za lipanj 2012. na iznos od 1,79 EUR počev od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- za srpanj 2012. na iznos od 1,18 EUR počev od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- za kolovoz 2012, na iznos od 1,49 EUR počev od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- za siječanj 2013. na iznos od 0,02 EUR počev od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- za srpanj 2013. na iznos od 1,96 EUR počev od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 0,92 EUR počev od 16. veljače 2014. pa do isplate - za svibanj 2014. na iznos od 1,44 EUR počev od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- za srpanj 2014. na iznos od 55,45 EUR počev od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- za kolovoz 2014. na iznos od 4,05 EUR počev od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- za prosinac 2014. na iznos od 18,48 EUR poče od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- za siječanj 2015. na iznos od 20,45 EUR počev od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- za svibanj 2015. na iznos od 50,85 EUR počev od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- za prosinac 2015. na iznos od 27,86 EUR počev od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- za siječanj 2016. na iznos od 20,34 EUR počev od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- za svibanj 2016. na iznos od 20,44 EUR počev od 16. lipnja 2016. pa do isplate

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene jubilarne nagrade iznos od 66,36 eur-a neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za veljaču 2013. na iznos od 66,36 EUR počev od 16. ožujka 2013. pa do isplate."

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I ove presude.

IV Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 35,00 eur-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi sukladno članku 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br. 1, kao pripadnik Gardijske oklopno mehanizirane brigade na poslovima djelatne vojne osobe, na dužnosti rukovatelja inženjerijskog sredstva, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Vinkovcima. Nadalje navodi da je zbog neplaćanja razlike plaće i dodataka na plaću temeljem prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, i u smjenama, rada na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav drugi rad na terenu), te obavljanje stražarske dužnosti i dužnosti požarstva, kao i naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a pored toga i neisplate jubilarne nagrade uskraćen za mjesečni iznos od 300,00 kn bruto, ili sveukupno za 57 mjeseci u id. vremenskom razdoblju od 01. rujna 2011. do 01. lipnja 2016. za iznos od 17.100,00 kn bruto. na8me, navodi da je u navedenom vremenskom razdoblju kontinuirano obavljao id. službene poslove i zadaće te ostvarivao pravo na uvećanu plaću i i dodatke na plaću koje mu tuženik nije plaćao, s time da zadržava pravo nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja detaljnije urediti pojedine mjesečne iznose i precizirati tužbeni zahtjev. Tuženik uz to napominje da je podnio zahtjev za mirno rješenje spora općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu sukladno članku 186.a zakona o parničnom postupku, koji je međutim odbijen, pa predlaže nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću, te neisplaćenu naknadu za godišnji odmor isplati naprijed navedeni iznos, sve to uz trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i trošak postupka.

1. 1. U podnesku predanom na ročištu od 08.prosinca 2016. (list 19-21 spisa) tužitelj precizira tužbeni zahtjev i na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, stražarenje i požarnu dužnost potražuje ukupno iznos od 9.100,00 kn bruto. Na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje ukupno 7.500,00 kn, a na ime jubilarne nagrade iznos od 500,00 kn, te zadržava pravo na isplatu jubilarne nagrade koju potražuje u iznosu od 500,00 kn, sve uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće. Uz to potražuje troškove parničnog postupka s time da zakonsku zateznu kamatu za jubilarnu nagradu i troškove postupka potražuje od dana presuđenja do isplate.

1. 2. Potom u podnesku od 15.rujna 2017. nakon prigovora tuženika i dostave daljnje dokumentacije tuženika, tužitelj precizira tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (vojne vježbe, obuke pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), uz stražarsku službu i službu dežurstva, dakle ponešto drugačije naznačenje, potražuje ukupni iznos od 9.300,00 kn bruto a na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje ukupni iznos od 6.000,00 kn, dok na ime jubilarne nagrade za 5 godina rada potražuje iznos od 1.800,00 kn, sve to i dakle uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom i po stopi kako već pobliže naznačuje u id. podnesku.

1.3. Najzad tužbeni zahtjev precizira u podnesku od 20.listopada 2025. nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka te potražuje isplatu razlike plaće za godišnji odmor u iznosu od 226,76 eur bruto, uz neisplaćenu jubilarnu nagradu u iznosu od 66,36 eur prema izračunu vještaka, a ustraje i kod potraživanja troškova postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako već pobliže navodi u tužbenom zahtjevu iz tog podneska. Za dodatke na plaću za prekovremeni rad i dr. kako je već potraživao tijekom postupka ne postavlja zahtjev, jer vještak prilikom vještačenja nije našao da bi u tom dijelu postojala kakva razlika plaće.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je po ODO-u u Karlovcu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, te u odnosu na predmet postupka isticao da su u spornom razdoblju uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatnih vojnih osoba, bili regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02, 68/11, koji je u članku 4. propisivao da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom, odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Također je odredbom članka 2. stavka 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, koji je stupio na snagu 01.svibnja 2014.g. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu (čl. 4. st. 3 cit. Pravilnika). Tuženik napose ističe da s obzirom na datum stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2011., te neovisno o načinu rada tužitelja i neovisno o tome što je za ta potraživanja nastupila zastara, da id. naknada nije ni mogla biti obračunata prema visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Nastavlja da obzirom tužitelju nisu isplaćivani dodaci na plaću na ime prekovremenog rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, jer je temeljem istih koristio slobodne dane i isplaćena mu je naknada plaće u istom iznosu kao da radi, to po tuženiku tužitelj sukladno navedenom Pravilniku nema pravo na isplatu navedenog dodatka na plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Nadalje, tuženik napominje da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u oružanim snagama RH u pogledu pitanja koja uređuju prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba, prema sudskoj praksi izraženoj u odlukama Vrhovnog suda koje ponaosob spominje, imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima (Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12).

2.1. Uz to napominje da u ovom predmetu valja razlikovati dva vremenska razdoblja koja različito reguliraju ovu materiju; i to prvo razdoblje od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i NN 118/12, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, koji su stupili na snagu 01.listopada 2009.g. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Navedenim pravilnikom bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je djelatnik ostvario i koja je isplaćena u tom razdoblju. U odnosu na to razdoblje tuženik ukazuje na recentnu sudsku praksu izraženu u istovrsnim presudama Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1254/12 i Gž- 1829/12, Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-2185/11, Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-978/12 i Županijskog suda u Slavonskom brodu br. Gž-474/13, kao i ranije cit. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Drugo razdoblje odnosi se, kako dalje navodi, na razdoblje nakon 26.lipnja 2013.g. kada je stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13 i NN 75/15, kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl.136.). Člankom 239. stavkom 1 id. Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena tuženik ističe da je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15. Temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni su podzakonski propisi i to Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/14, 23/15 i 84/15, kao i ranije navedeni Pravilnik, koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.godine. Točkom IV Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.g. Kako navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu odnosno Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, to tužitelju ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu parničnog troška tuženiku.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u uvid u Odluku o rasporedu MORH-a, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, Središnjica za upravljanje osobljem od 24.veljače 2016., u zahtjev za mirno rješenje spora upućen ODO-u u Karlovcu i odgovor istog ODO-a na zahtjev na listu 5-11 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 90, 169, 172, 173 i 213 spisa, uvid u podnesak vještaka na listu 91, 96 i 141 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 07.12. 2016. predan na ročištu od 08.12.2016., podnesak tuženika od 19.04.2017. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 15.09.2017., podnesak tuženika od 25.09.2019. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 24.09.2020. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma, podnesak tuženika od 10.06. 2022., 06.04.2023., 04.01. 2024. s prilozima u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje od 22.07.2025., podnesak tuženika od 16.10.2025. i podnesak tužitelja od 20.10.2025.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, na prijedlog tužitelja provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje i to po stalnom sudskom vještaku po izboru suda RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje. Isto vještačenje je provedeno radi utvrđenja visine potraživanja u postavljenom tužbenom zahtjevu, a sukladno tome i radi postojanja prava na ostvarivanje potraživanja iz postavljenog tužbenog zahtjeva, jer ako nije utvrđeno postojanje razlike plaće koju tužitelj potražuje nije osnovano ni potraživanje tužitelja iz postavljenog tužbenog zahtjeva.

5. Tužitelj je uz tužbu pridonio Odluku o rasporedu izdanu od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH-a), Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH-a), Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, Središnjica za upravljanje osobljem od 24.veljače 2016., kao na listu 4 spisa, iz koje je prvenstveno bilo razvidno da je tužitelj PU u razdoblju od 18.02.2016. do 17.02.2022. bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske (HKoV- a), Gardijske oklopno mehanizirane brigade, Inženjerijska bojna, Inženjerijska satnija, Inženjerijski vod, 1. Desetina, na ustrojbeno mjesto rukovatelja inženjerijskog sredstva, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Vinkovcima, što je sukladno tužitelj naveo i u tužbi. U id. Odluci sadržane su sastavnice za plaću tužitelja prema osobnom činu razvodnika i ustrojbenom činu vojnika, uz dodatak A, A03 15%, bez posebnih dodataka, te uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Također je navedeno da radni staž tužitelja na dan rasporeda iznosi 10-8-26, što znači 10 godina 8 mjeseci i 26 dana. A propo, za utvrditi je da prema id. rješenju nije bilo vidljivo je li tužitelj i u vremenu do tada bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto, ali je raspored i radni angažman tužitelja u vremenu do tada bio vidljiv na temelju druge pridonesene dokumentacije u spisu na temelju koje je uostalom vještak sačinio nalaz.

6. Imenovani vještak RKR d.o.o. sačinio je Nalaz i mišljenju od 22.srpnja 2025. te u svezi prvog istaknutog zahtjeva naveo da tužitelju s osnove prekovremenog rada nisu ni trebali biti isplaćeni dodaci jer prema dokumentaciji u spisu nije utvrđeno da bi uopće prekovremeno radio. Naime, vještak navodi da u evidencijama radnih sati za tužitelja nema iskazanog prekovremenog rada, a ni rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te nije naznačen početak i završetak radnog vremena. Stoga proizlazi da tužitelj nije dakle radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i da mu slijedom toga nisu ni trebali biti obračunati i isplaćeni dodaci na plaću za prekovremeni rad na terenu, pa u tom smislu vještak ne radi ni izračun koji bi umanjivao ostvareni prekovremeni rad za iskorištene slobodne dane.

7. Vezano uz izračun naknade plaće za godišnji odmor navodi da prema članku 60. st. 1 Zakona o radu, NN 149/09, radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Također navodi kako je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, NN 93/08, 89/12, u članku 14. navedeno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca. Ističe da se uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora obračunava, kako doslovno navodi, na slijedeći način:

- pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca;

- satnica za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunava se na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor;

- u slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje;

- u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad);

- dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad.

8. Vještak nadalje navodi da je naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora računaou u razdoblju od 08. svibnja 2014. do 01. lipnja 2016. godine, sukladno čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/2014), kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, te prema st. 3. istog članka kojim je propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Vještak je id. razliku naknade plaće za godišnji odmor računao koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi, podijelio s fondom sati tog mjeseca.

9. Pri tom napominje da je tužitelju, osim naknade za godišnji odmor iskazane u mjesecima korištenja istog, isplaćena i razlika naknade za godišnji odmor (šifra primanja P860 Retro razlika, spis list br.82 ), koju je vještak uključio u izračun razlika. Slijedom toga nalazi da razlika između obračunate i isplaćene naknade za vrijeme godišnjeg odmora i naknade koju je on izračunao iznosi za razdoblje od 01.09.2011. do 01.06.2016. godine, u bruto iznosu bez minulog rada 1.630,69 kuna, a s uključenim minulim radom ista razlika iznosi 1.708,60 kuna (226,76 EUR).

10. Uz to se ističe kako odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14) koji je stupio na snagu 08.05.2014. godine, upućuju da tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, pa ukoliko bi se ta Odredba tumačila na način da se u navedenom razdoblju naknada za godišnji odmor obračunava kao i redovan rad, bez ikakvih dodataka (dodatak za vojnu službu) tada u razdoblju od 08.05.2014. do 01.06.2016. godine ne bi bilo neisplaćenih razlika naknade plaće za godišnji odmor.

11. Vještak se također očitovao da je tužitelju, osim naknade za godišnji odmor iskazane u mjesecima korištenja, obračunata i razlika naknade za godišnji odmor (šifra primanja P860 Retro razlika, spis list br.139-140) koju je vještak uključio u izračun neisplaćenih razlika. Tužena je naime u obračunu plaće za studeni 2014. godine (spis list br.75), obračunala Retro razliku (P860) za godišnji odmor koji uključuju i mjesece utuženog razdoblja: veljaču i lipanj 2012. godine, siječanj i srpanj 2013. godine te siječanj 2014. godine, te je tužitelju naknadno za utuženo razdoblje obračunata razlika naknade za godišnji odmor (P860 Retro razlika) u ukupnom iznosu od 517,68 kuna, od čega se iznos od 490,32 kune odnosi na utuženo razdoblje od 01.09.2011. godine do 01.06.2016. godine.

12. Dakle, vještak obzirom na takav izračun utvrđuje da je tužitelju na ime naknade plaće za godišnji odmor manje isplaćen iznos od 1.630,69 kuna, odnosno uključujući minuli rad da mu je manje plaćen iznos od 1.708,60 kuna (226,76 EUR).

13. Najzad, u svezi potraživanja jubilarne nagrade vještak prema priloženoj dokumentaciji (kartica djelatnika) u spisu, nalazi da je tužitelj počeo raditi (datum dolaska) dana 18.02.2008. godine, te da je u veljači 2013. godine navršio 5 godina rada. Vještak se nadalje poziva na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN 141/12), kojim je u članku 69. određeno da službeniku i namješteniku pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade za neprekidnu službu, odnosno rad u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kad navrši:

– 5 godina – u visini 1 osnovice iz stavka 2. ovoga članka,

– 10 godina – u visini 1,25 osnovice iz stavka 2. ovoga članka;

– 15 godina – u visini 1,50 osnovice iz stavka 2. ovoga članka;

– 20 godina – u visini 1,75 osnovice iz stavka 2. ovoga članka i tako dalje. Prema Kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike (NN 141/12), od 12. prosinca 2012. godine te Dodatku I istoga ugovora, određeno je da osnovica iz čl. 69. st. 2. temeljnog ugovora za isplatu jubilarnih nagrada u 2013. godini iznosi 500,00 kuna. Sukladno čl. 69. st.3. Kolektivnog ugovora jubilarna nagrada isplaćuje se sljedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na jubilarnu nagradu. Slijedom toga, a obzirom da u dokumentaciji iz spisa vještak nije našao da bi tužitelju bila isplaćena jubilarna nagrada za 5 godina rada, prema važećim propisima kako navodi utvrđuje da bi tužitelju za 5 godina neprekidne službe trebalo isplatiti jubilarnu nagradu u iznosu od 500,00 kuna t.j. iznos od 66,36 EUR (preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna).

14. Tužitelj je nakon ovakvog nalaza vještaka u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu potraživao od tuženika da mu na ime neisplaćene razlike plaće za godišnji odmor plati ukupni iznos od 226,76 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos, kako je već navodi u preciziranom tužbenom zahtjevu. Uz to je potraživao isplatu jubilarne nagrade prema utvrđenju vještaka u iznosu od 66,36 eur neto, također sa zakonskom zateznom kamatom na neisplaćeni iznos takve neisplaćene naknade.

15. Vezano za dosudu potraživanja naknade plaće za godišnji odmor za napomenuti je da je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. 88/08. i 124/09., dalje: ZOSOS, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.godine, bilo određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a prema članku 170. stavak 4 ZOSOS-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

16. Temeljem ovlasti iz odredbe članka 200. u vezi članka 96. st. 1 i članka 170. stavak 4 ZSOSRH-a Ministarstvo obrane donijelo je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 118/09., te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

17. Članak 4. stavak 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02., propisivao je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 68/11, bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

18. Prema čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15., 27/16 i 50/16. koji je na snazi od 26. lipnja 2013.godine, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu. Naime, nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/2014 koji je stupio na snagu 8.5.2014.god., naknada plaće za godišnji odmor obračunava se vojnom djelatniku kao da radi u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se pak radno vrijeme određeno sukladno Odluci kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14., koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., te Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine 23/15. i 84/15.

19. Naime, kod izračuna naknade za godišnji odmor nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) uračunava se dodatak na plaću za vojnu službu, jer taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14), čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13., 75/15., 50/16.), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 15/14.). Prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

20. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

21. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe pri čemu dodatak za vojnu službu ostvaruju djelatne vojne sobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

22. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuju za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose dodatka, sukladno čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba iz 2014.

23. Za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske vezano uz pitanje naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. - ulazi li dodatak za vojnu službu koji je propisan odlukom o rasporedu u opseg naknade za redovan rad djelatne vojne osobe i treba li djelatnoj vojnoj osobi prilikom isplate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora uračunati i dodatak za vojnu službu obzirom da članak 4. Pravilnika propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, iskazao shvaćanje da djelatnoj vojnoj osobi nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu (Rev-989/2022 od 22. svibnja 2024., Rev-347/2023 od 24. travnja 2022. Rev- 1134/2024-2 od 24. rujna 2024.).

24. Prema tome, kako je financijskim vještačenjem utvrđeno da su tužitelju za razdoblje od 8. svibnja 2014. do zaključno s listopadom 2016. isplaćene manje naknade plaće za godišnji odmor od pripadajućih, to je i u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev te tuženika obvezati da tužitelju isplati iznos od 226,76 EUR, u koji je uključen i minuli rad, a koji tužitelj potražuje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini manje plaćeni iznos bruto naknade plaće od 15. -tog t.j. u ovom slučaju od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 4. ZR, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće u točki I izreke ove presude.

25. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Tužitelj je to propustio pravilno naznačiti u tužbenom zahtjevu, pa je u tom dijelu odbijen kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata i donesena je odluka kao u točki II izreke ove presude.

26. U dijelu potraživanja jubilarne nagrade donesena je odbijajuća odluka kao u točki II izreke, obzirom je kako tuženik navodi u podnesku od 16. listopada 2025. Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 89/2012.) člankom 5. propisano "pravo na jubilarnu naknadu iz članka 62. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u 2013. godini neće se primjenjivati za službenike koji navrše 5,15,25 i 35 godina neprekidne službe". Kako je dakle tužitelj navršio 5 godina službe kod tuženika prema id. propisu odbijen je s tužbenim zahtjevom u tom dijelu i donesena je odluka kao u točki II izreke presude.

27. Tužitelj je obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev djelomično uspio s osnovom i postavljenim tužbenim zahtjevom, kao i tuženik ali u većem dijelu, pa je tuženiku sukladno čl. 154. ZPP-a dosuđen trošak postupka razmjerno uspjehu u postupku, a sve prema potraživanju u Troškovniku na listu 217 spisa. Sukladno navedenoj odredbi, to bi značilo da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužitelj glede osnove uspio u odnosu na jednu osnovu, t.j. na razini od 50%, a imajući u vidu visinu preciziranog tužbenog zahtjeva uspio je na razini od 30%, što znači da njegov uspjeh (50+30=80:2=40) iznosi 40 %. S druge strane, tuženik nije uspio s jednom osnovom (za koju je tužitelju dosuđena neisplaćena naknada u točki I izreke presude), ali je uspio s visinom u omjeru od 70 % (50+70=120:2=60), pa je njegov uspjeh na razini 60%. Kada se uspjeh tuženika, umanji za uspjeh tužitelja, proizlazi da bi u konačnici tuženiku trebalo dosuditi trošak u visini od 20%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tuženik je potraživao trošak za sastav odgovora na tužbu podneska od 16.10.2025. u iznosu od po 200,00 eur, te za zastupanje na ročištu od 10.12. 2025. 50 eur i za zastupanje na ročištu objave odluke 25,00 eur. No, obzirom na vrijednost dosuđenoga iznosa u izreci ove odluke tuženiku je za svaku radnju priznata naknada u visini od po 50,00 eur, odnosno za ročište objave odluke priznat mu je zatraženi iznos od 25,00 eur. Ukupno je tuženiku priznat trošak postupka u iznosu od 175,00 eur, no kako je uspio na razini svega 20%, to mu je konačno u točki IV dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 35,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom kako je potraživao u Troškovniku.

U Karlovcu 27. siječnja 2026.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu na br. P-DO-468/2016

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte