REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3932/2024-40

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebparking (OIB: 85584865987), Zagreb, Šubićeva 40/III, kojega zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja US, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku VS isplatiti tužitelju Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Zagrebparking iznos od 20.768,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. studenoga 2020. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.309,15 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na gore dosuđeni iznos od 20.768,50 EUR za razdoblje od 5. lipnja 2018. do 27. studenoga 2020.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 25.10.2018. naveo da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15.12.2017. br. Pr-2217/15 naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženiku s osnova plaće i razlike plaće za tamo utuženo vremensko razdoblje iznos od tadašnjih 175.420,67 kn bruto sa zateznom kamatom, kao i iznos od tadašnjih 5.200,00 kn neto sa zateznom kamatom. Naznačena presuda temeljila se na tada pravomoćnoj presudi istoga suda od 21.2.2014. br. Pr-10066/13 kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu ovdje tuženika i naloženo vraćanje istoga na rad na radno mjesto kontrolora u Odjelu javnih garaža, a koja presuda je u međuvremenu (zajedno s presudom Županijskog suda u Zagrebu kojom je ista potvrđena) presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5.6.2018. br. Revr-1563/15- 2 preinačena, na način da je odbijen takav tužbeni zahtjev ovdje tuženika. Tužitelj je stoga podnio prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka br. Pr-2217/15, o kojem još nije odlučeno. Na temelju gore citirane presude od 15.12.2017. br. Pr-2217/15 ovdje tuženik je posredstvom FINA-e proveo ovrhu na novčanim sredstvima ovdje tužitelja te je tako s računa tužitelja naplaćeno ukupno tadašnjih181.335,72 kn glavnice i tadašnjih 57.095,19 kn kamata. Kako uslijed odbijanja zahtjeva ovdje tuženika za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad proizlazi da je otkaz tuženiku bio zakonit, to tuženiku ne pripadaju prava s osnova plaće i razlike plaće za tamo utuženo razdoblje, kao niti prava o osnova božićnice, dara za djecu i dara u naravi, što sve ukazuje da je gore naplaćeni iznos od ukupno tadašnjih 238.430,91 kn tuženik stekao bez osnove. Slijedom toga, tužitelj je predlagao donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata naznačenog iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 5.6.2018. i troškovima postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatrao je da je predmetna tužba preuranjena budući da presuda na temelju koje je provedena ovrha nije ukinuta niti preinačena, dakle i nadalje postoji valjana osnova za naplatu utuženog iznosa. Naveo je i da je iznos koji je stekao u postupku naplate putem FINA-e već vratio tužitelju, a osporava i visinu zahtjeva s obzirom da je njemu ukupno isplaćen iznos od tadašnjih 156.480,30 kn, odnosno samo neto iznos dosuđenog iznosa. Stoga je predlagao prvenstveno tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev, sve uz naknadu parničnog troška.

3. Presudom ovoga suda od 29.5.2019. br. P-5149/18-8 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, a protiv iste presude tužitelj je podnio žalbu koja je odbijena presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 16.6.2021. br. Gž- 218/2020-2. Nakon toga, tužitelj je 12.8.2021. podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji je odbijen rješenjem ovoga suda od 7.11.2023. br. P-5149/18-25, da bi povodom podnesene žalbe tužitelja protiv tog rješenja Županijski sud u Dubrovniku rješenjem od 24.4.2024. br. Gž-278/2024-2 prihvatio prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka i ukinuo gore citirane presude te predmet vratio na daljnje postupanje.

4. U ponovljenom postupku, kao i ranije u prijedlogu za ponavljanje postupka, tužitelj ističe da je presudom i rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu od 12.11.2020. br. Pr-2217/15-53 odlučeno da se dopušta ponavljanje postupka u tom predmetu te se ukidaju presuda toga suda od 15.12.2017. br. Pr-2217/15-30, kao i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13.3.2018. br. GŽ R-86/2018-2, te je ujedno odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja ovdje tuženika za isplatu iznosa od tadašnjih 175.420,67 kn sa zateznim kamatama i iznosa od tadašnjih 5.200,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Kako je stoga otpala osnova po kojoj je tuženik ranije stekao po Financijskoj agenciji naplaćene iznose, to tužitelj u konačnici predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 20.768,50 EUR (ranije 156.480,30 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 5.6.2028. do isplate i troškovima postupka. Tuženik se nije dodatno očitovao u nastavljenom postupku.

5. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2217/2015, presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu od 21.2.2014. br. Pr-10066/13-11, presudu Županijskog suda o Zagrebu od 21.4.2015. br. Gž R-540/14-2, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5.6.2018. br. Revr-1563/15-2 s ustavnom tužbom ovdje tuženika protiv te presude, specifikaciju FINA-e o izvršenju osnove za plaćanje na temelju presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15.12.2017. br. Pr-2217/15-30.

6. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je svojevremeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15.12.2017. br. Pr- 2217/15-30 naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženiku s osnova plaće i razlike plaće za tamo utuženo vremensko razdoblje (listopad 2013. do lipnja 2015.) iznos od tadašnjih 175.420,67 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama, kao i s osnova božićnice, dara za djecu i dara u naravi iznos od tadašnjih 5.200,00 kn neto također sa zateznim kamatama.

9. Nadalje, nije sporno da je na temelju gornje presude provedena ovrha na novčanim sredstvima ovdje tužitelja, te je u tom postupku izravne naplate (što je i razvidno iz priležeće specifikacije o izvršenju osnove za plaćanje Financijske agencije) s računa tužitelja ukupno naplaćen iznos od tadašnjih 238.430,91 kn (181.335,72 kn glavnice i 57.095,19 kn kamate/tečajne razlike), od čega je ovdje tuženiku ukupno isplaćen iznos od tadašnjih 156.480,30 kn (119.106,47 kn glavnice i 37.373,83 kn kamata/tečajne razlike), dakle neto iznos od prethodno dosuđenog mu bruto iznosa, dok je ostatak do ukupno naplaćenog iznosa naplaćen s osnova naknade Financijske agencije te pripadajućih poreza i prireza, kao i doprinosa.

10. Isto tako, nije sporno, a što je utvrđeno i uvidom u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2217/2015, da je povodom podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka tamo tuženika, a ovdje tužitelja u tom predmetu presudom i rješenjem od 12.11.2020. br. Pr-2217/15-53 odlučeno da se dopušta ponavljanje postupka te se ukidaju presuda toga suda od 15.12.2017. br. Pr-2217/15-30, kao i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13.3.2018. br. GŽ R-86/2018-2, te je ujedno odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja ovdje tuženika za isplatu iznosa od tadašnjih 175.420,67 kn sa zateznim kamatama i iznosa od tadašnjih 5.200,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Citirane odluke postale su pravomoćne 27.11.2020.

11. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom st. 3. istoga članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Iz gore provedenih dokaza razvidno je da je ovdje utuženi iznos od sada 20.768,50 EUR (ranije 156.480,30 kn) ovdje tuženik stekao u postupku izravne naplate na temelju tada pravomoćne i ovršne sudske odluke, dakle valjane osnove, a koja osnova je u međuvremenu otpala budući da je ta odluka pravomoćno ukinuta te ujedno odbijen zahtjev za isplatu tih iznosa. Slijedom toga, u smislu prethodno citiranih odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a postoji obveza tuženika tako stečeni iznos vratiti tužitelju pa je sukladno tome valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplata spomenutog iznosa od 20.768,50 EUR. Navodi tuženika da je tako stečeni iznos već vratio tužitelju paušalni su i ničim dokazani te samim time neosnovani.

13. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Odgovarajuće primjenjujući citiranu odredbu u konkretnom slučaju, sud nalazi da je tuženik prethodno bio pošteni stjecatelj s obzirom da je za stjecanje imao valjanu osnovu. Kako je ta osnova kasnije otpala i to tek pravomoćnošću presude i rješenja od 12.11.2020. br. Pr-2217/15-53 tj. 27.11.2010., to je tuženik tada postao nepoštenim stjecateljem zbog čega zatezne kamate tužitelju na gore dosuđeni iznos pripadaju od prvog dana iza toga dana (od 28.11.2020.) pa je tako i odlučeno u izreci, dok je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatu kamate od zatraženog 5.6.2018. do tada. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO)

14.Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe - 250 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i nagradi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 138/23.

– dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima 6.5.2019., 7.11.2023. i 14.1.2026. – 3 x 250 bodova = 750 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav prijedloga za ponavljanje postupka – 375 bodova (Tbr. 10 t. 5. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav žalbe od 19.2.2024. – 125 bodova (Tbr. 10. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište 7.5.2025. – 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), prema vrijednosti predmeta spora od 31.645,22 EUR do 29.4.2025., a nadalje prema vrijednosti predmeta spora od 20.768,50 EUR, što ukupno čini 1550 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 3.100,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 252,70 EUR sukladno tada važećem Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) s Tarifom i na prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu od 181,45 EUR u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18.) i gornjom Tarifom, što ukupno čini dosuđeni trošak tužitelja u iznosu od 4.309,15 EUR. Tužitelju, a uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta ovog spora, kao nepotrebni nisu priznati zatraženi troškovi sastava žalbe od 11.6.2019. te plaćene sudske pristojbe na tu žalbu i presudu od 29.5.2019., a isto tako nije mu priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu ove presude koji mu nije nastao, odnosno trošak plaćene pristojbe na žalbu od 19.2.2014. i pristojbe za ovu presudu budući da ne postoji obveza tužitelja za podmirenje takvih pristojbi.

15. S obzirom da je u konačnici tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik dužan troškove postupka naknaditi u cijelosti. Iz razloga neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

16. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud u Dubrovniku, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženiku