REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2061/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženice OF OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Katarina Krvavica, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženici OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Regionalni ured Zagreb, Mihanovićeva 3, Zagreb, iznos od 281,73 eura / 2.122,73 kuna na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14.07.2022. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, nastale troškove parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.''

II./ Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje OIB 02958272670, naknaditi tuženici OF OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 218,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u tužbi protiv tuženice OF navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/21- 01/892, URBROJ: 338-21-02-02-21-02 od 15.04.2021.g. tuženici utvrđen s danom 01.10.2020. prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja, u radnom odnosu kod poslodavca N & N KARLIĆ d.o.o.

1.2 Tužitelj navodi nadalje da je tuženica u razdoblju od 01.11.2020. do 05.05.2021. na teret tužitelja neopravdano koristila zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od ukupno 281,73 EUR (tada 2.122,73 kn). Prema čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj: 80/13, 137/13 i 98/19), a u skladu s odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.

1.3 Zaključno tuženik navodi da tuženica do dana podnošenja tužbe nije podmirila dug, iako je bio pozvana na podmirenje te postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1 Tuženica ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, koji obrazlaže navodeći da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta, budući da nije priložio financijsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je račune ispostavljene od strane pružatelja usluge zaista i podmirio. Tužitelj dostavlja potvrde o uplati iznosa koji znatno premašuju utuženi iznos te je nejasno je li tužitelj konkretnu uslugu koju je tužena koristila zaista i platio.

2.2 Tuženica nadalje osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Ističe da je odredbom čl. 135. st.2. t.1.ZOZO na koju se poziva i tužitelj u svom dopisu od 06.07.2022.g. propisano da je osigurana osoba obvezna tužitelju naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. toga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu. Isto tako, odredbom članka 138. stavka 3. ZOZO određeno je da osigurane osobe odgovaraju tužitelju za štetu ako su znale ili morale znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile.

2.3 Tuženica tvrdi da nije bila dužna prijaviti promjenu koja je utjecala na korištenje zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja niti je odgovorna za propust prijave takve promjene, pa da stoga tužitelj nije ovlašten od nje potraživati povrat „primljenog iznosa“. Tužena obrazlaže da ona tužitelju nije mogla prijaviti promjenu koja je utjecala na korištenje njezinih prava iz zdravstvenog osiguranja jer nije znala niti je mogla znati da je njezin radni odnos prestao i da je izgubila status osiguranika tužitelja, a posljedično i pravo na korištenje zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno tužena nije znala niti mogla znati da je nad njenim poslodavcem otvoren i zaključen stečajni postupak niti da stečajni upravitelj poslodavca tuženu nije odjavio sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Naime, tuženica je bila zaposlena u trgovačkom društvu N. & N. KARLIĆ d.o.o., OIB: 21645850072 kao taksistica i to na način da je pružala taxi uslugu preko Uber i Bolt aplikacija te je isti kao poslodavac prijavio tuženu kao radnicu na zdravstveno osiguranje kod tužitelja i na mirovinsko osiguranje kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Navedeni radnopravni je odnos atipičan jer ne postoji uska veza između poslodavca i radnika na način da su isti svakodnevno u kontaktu, budući da ne postoji potreba za učestalom komunikacijom između poslodavca i taksista zbog velike samostalnosti u radu taksista, a navedeno posebice dolazi do izražaja u slučaju korištenja dopusta od strane radnika, kada svaka potreba za komunikacijom prestaje. Tijekom korištenja roditeljskog dopusta od strane tužene, Trgovački sud u Splitu rješenjem od dana 30.07.2020.g., posl.br. St-433/2019 otvorio je i istodobno zaključio stečajni postupak nad poslodavcem tužene. U obrazloženju navedenog rješenja utvrđeno je da je privremeni stečajni upravitelj Marko Plavetić u svom izvješću naveo kako je u telefonskom razgovoru s direktorom dužnika odnosno poslodavca tužene, LF, „utvrdio kako se društvo bavilo posredovanjem za UBER (taxi prijevoz) koji omogućuje usluge prijevoza te su samo radili na proviziju te kako nemaju svoje imovine niti zaliha, poslovnih prostorija, osim sedam automobila koje imaju u nesamostalnom posjedu preko ugovora o leasingu. … Direktor tuženika je nadalje iskazao kako dužnik više nema zaposlenih te da su svi zaposleni odjavljeni.“ Navedeno je rješenje postalo pravomoćno te je dužnik brisan iz sudskog registra dana 01.10.2020.g., a iz istog jasno proizlazi da radnici nisu bili uključeni u predmetni stečajni postupak niti su obaviješteni o istom. Dapače, navodi se kako radnika uopće nema i da su svi već odjavljeni. Tuženica stoga nije imala niti je mogla imati ikakvih saznanja o stečajnom postupku nad poslodavcem kao dužnikom, a posljedično ni o njegovom brisanju iz sudskog registra. Tuženica ističe da je prvi puta saznala za okolnost prestanka postojanja njenog poslodavca tek po isteku roditeljskog dopusta, odnosno nakon što je njeno dijete navršilo godinu dana.

2.4 Tuženica zaključuje da je jasno da ona nije imala saznanja o prestanku radnog odnosa, koji utječe na njezino pravo na korištenje zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja niti tužitelj dokazuje suprotno. Tuženica je ostala prijavljena kod tužitelja i nakon što je osnova prijave otpala, greškom stečajnog upravitelja, odnosno njegovim propustom da provjeri navodne tvrdnje direktora dužnika o odjavi svih dotadašnjih radnika.

2.5 Dostava tužitelju isprava koje se odnose na radnopravni status osiguranika čiji je poslodavac u postupku stečaja dužnost je stečajnog upravitelja, ne tuženice, a posebice uzimajući u obzir da je stečajni upravitelj dužan prema odredbi članka 89. Stečajnog zakona postupati savjesno i uredno, a da tuženica nije znala niti mogla znati da je stečajni postupak nad njenim poslodavcem uopće pokrenut te da je došlo do promjene koja rezultira prestankom radnog odnosa, a posljedično i gubitkom prava tužene na korištenje zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Jasno je, dakle, da tuženica nije imala utjecaja na postupanje stečajnog upravitelja, pa stoga za njegove evidentne propuste ne odgovara. Kako je prijavu tuženice vršio njezin poslodavac, to je odgovornost za obavještavanje o promjenama bila na poslodavcu tuženice, odnosno na njegovom stečajnom upravitelju. Tuženica ne samo da nije bila obvezna podnijeti prijavu u konkretnom slučaju, već nije ni znala niti mogla znati za promjenu koja utječe na gubitak njenih prava, pa stoga nije odgovorna za štetu koja je tužitelju eventualno nastala. Ako tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete, trebao bi tužiti stečajnog upravitelja ili pak direktora bivšeg poslodavca tužene.

2.6 Tuženica se nadalje protivi potraživanju kamate, navodeći da tužitelj kamatu potražuje od 14.07.2022.g. kao sljedećeg dana od dana primitka zahtjeva tužitelja za naknadom troška od strane tužene. Međutim, iz gore citiranog jasno proizlazi da tražbina tužitelja, sve i da je postojala, nije dospjela prije proteka roka od osam dana od zaprimljene pisane obavijesti.

2.7 Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj navodi da je odredbom čl. 142. ZOZO određeno je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim ovim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna. Pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/21- 01/892, URBROJ: 338-21-02-01-21-02 od 15.04.2021.g tuženoj je utvrđen s danom 01.10.2020. godine prestanak statusa zdravstveno osigurane osobe Zavoda, a temeljem radnog odnosa kod pravne osobe N&N KARLIĆ d.o.o.. Rješenje je pravomoćno dana 16.06.2021. te se prigovori vezani uz to rješenje smatraju prethodnim pitanjem. Slijedom navedenoga, tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu- dopis tužitelja tuženici od 6. srpnja 2022. (list 3 spisa), rješenje tužitelja KLASA: UP/I-503-01/21-01/892, UR.BROJ: 338-21-02-02-21-02 od 15. travnja 2021. (list 5-7 spisa te povratnice (list 9-11 spisa), podatak o statusu osiguranje osobe (list 13 spisa), izvadci o stanju na računu tužitelja (list 15-21 spisa); računi (list 23-30 spisa), dopis Državnog inspektorata tuženici (list 54), dopis tužitelja tuženici od 2. svibnja 2022. (list 56 spisa), intreni dopis tužitelja od 5. travnja 2022. (list 58 spisa), pritužba tužiteljice Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova (list 60-66 spisa), dopis HZMO-a od 4. travnja 2024. (list 83 spisa) i rješenje o otvaranju stečajnog postupka od 30. srpnja 2020. (list 100- 104, 118-122 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 114-115 spisa).

5. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno:

- da je pravomoćnim rješenjem tužitelja KLASA: UP/I-503-01/21-01/892, UR.BROJ: 338-21-02-02-21-02 od 15. travnja 2021., s danom 1. listopada 2020. tuženici utvrđen prestanak statusa osiguranika tužitelja na temelju radnog odnosa kod pravne osobe N&N KARLIĆ d.o.o. jer je navedeno trgovačko društvo brisano iz sudskog registra te

- da tuženica nije prijavila tužitelju prestanak svog radnog odnosa kod N. & N. KARLIĆ d.o.o.

7. Između stranaka su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prvenstveno treba reći da činjenica da je ovaj sud vezan pravomoćnim rješenjem tužitelja od 15. travnja 2021., kojim je tuženici, s danom 1. listopada 2020., utvrđen prestanak statusa osiguranika tužitelja kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe N. & N. KARLIĆ d.o.o. ne podrazumijeva obvezu tuženice vratiti tužitelju iznose za koje tužitelj u ovoj parnici tvrdi da ih je platio radi njezinog liječenja, nakon ostvarenja okolnosti uslijed kojih je došlo do gubitka prava tuženice iz zdravstvenog osiguranja. Naime, predmet upravnog postupka u kojem je navedeno rješenje doneseno bilo je status tuženice kao osigurane osobe, dok je predmet ovog parničnog postupka potraživanje tužitelja da mu tuženica isplati iznose za koje tvrdi da ih je platio radi njezinog liječenja, a da to nije bio dužan. Pritom je za ocjenu odgovornosti tuženice mjerodavna odredba čl. 135. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13., 98/19., u daljnjem tekstu: ZZO).

9. Odredbom čl. 135. ZZO propisano je da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po tom Zakonu te da je osigurana osoba obvezna tužitelju naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu, ili ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada.

10. Iz obrazloženja rješenja tužitelja KLASA: UP/I-503-01/21-01/892, UR.BROJ: 338-21-02-02-21-02 od 15. travnja 2021., kojim je tuženici s danom 1. listopada 2020. utvrđen prestanak statusa osiguranika tužitelja na temelju radnog odnosa kod pravne osobe N&N KARLIĆ d.o.o. proizlazi da je u upravnom postupku utvrđeno sljedeće:

- da je tuženica status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju ostvaruje kao osoba u radnom odnosu kod pravne osobe N&N KARLIĆ d.o.o.;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. br. Tt-20/7232-2 od 1. listopada 2020. pravna osoba N&N KARLIĆ d.o.o. brisana iz sudskog registra te

-da slijedom činjenice da je pravna osoba N&N KARLIĆ d.o.o. brisana iz sudskog registra tuženici prestaje status osigurane osobe.

11. Radi utvrđivanja je li tuženica znala ili morala znati da je u vrijeme kada su tužitelju nastali utuženi troškovi izgubila svojstvo osigurane osobe zbog prestanka postojanja njezinog poslodavca, odnosno brisaja istog iz sudskog registra, odnosno je li tuženica znala ili morala znati da je njezin poslodavac, iako je prestao postojati, nije odjavio kao osiguranicu tužitelja, na prijedlog tuženice pročitano je rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj St-433/2019-26 od 30. srpnja 2020. te je izveden dokaz saslušanjem tuženice.

12. Čitanjem obrazloženja rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj St-433/2019-26 od 30. srpnja 2020. kojim je otvoren i zaključen stečajni postupak nad dužnikom N. & N. KARLIĆ d.o.o. Split, utvrđeno je da direktor dužnika iskazao da dužnik više nema zaposlenih te da su svi zaposleni odjavljeni.

13. Predmet ovog postupka potraživanje je troškova liječenja za koje tužitelj tvrdi da su mu nastali u razdoblju od 01.11.2020. do 05.05.2021.; dakle nakon što je direktor prave osobe N&N KARLIĆ d.o.o., u stečajnom postupku izjavio da je sve zaposlenike, jedna od kojih je nesporno bila tužiteljica, ''odjavio'', odnosno da je prijavio tužitelju promjenu uslijed koje prestaje pravo tuženice na status osigurane osobe, a koja promjena je prestanak postojanja poslodavca tuženice.

14. Tužiteljica je iskazala da su troškovi koji su predmet ovog postupka nastali u vrijeme kada ona nije znala da nema status zdravstveno osigurane osobe. Prema daljnjem iskazu tužiteljice, ona je radila kao vozačica UBER-a, ostala je trudna, otišla je na rodiljni dopust, imala je zdravstvenu iskaznicu i za vrijeme rodiljnog dopusta je dobivala naknadu, a troškovi koji su predmet ovog postupka odnose se na njezino liječenje nakon što je rodila dijete.

14.1 Tužiteljica je iskazala nadalje da je uvjet za zaposlenje neke osobe kao vozača UBER-a da ta osoba mora zaposlena ili u vlastitoj firmi ili u nekoj drugoj firmi te da se ona bila zaposlila u firmi N&N Karlić d.o.o., koja je ''otišla u stečaj'' dok je ona bila na porodiljnom, a ona to nije znala zato što zbog prirode svog posla nije imala potrebe kontaktirati s poslodavcem te su oni ''proglasili stečaj'' bez da su je odjavili

14.2 Tužiteljica je iskazala nadalje da ne osporava da je koristila svoju zdravstvenu iskaznicu te da je zbog toga tužitelj platio zdravstvenim ustanovama troškove vraćanje kojih potražuje u ovom postupku, no da ona nije namjerno koristila status osiguranice tužitelja, u razdoblju za koje je tek naknadno saznala da ju je njezin bivši poslodavac trebao odjaviti sa zdravstvenog osiguranja. Naposljetku je tužiteljica iskazala da je saznala da nema pravo na zdravstveno osiguranje tek kada ju je o tome obavijestio tužitelj.

15. Prema odredbi čl. 120. st. 3. ZZO status osigurane osobe tužitelj utvrđuje na osnovi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, koju prema odredbama tog Zakona podnosi pravna ili fizička osoba za osiguranu osobu, a prema čl. 19. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011, 22/2012, 144/2012, 148/2013, 41/2014, 143/2014, 115/2016, 106/2018.) za osiguranika po osnovi radnog odnosa (čl. 9. st. 1. toč. 1.) obveznik doprinosa iz osnovice je osiguranik, a obveznik doprinosa na osnovicu jest poslodavac ili druga osoba koja umjesto poslodavca osiguraniku isplaćuje plaću (st. 1.), a obveznik obračunavanja i obveznik plaćanja svih doprinosa jest poslodavac ili druga osoba koja umjesto poslodavca osiguraniku isplaćuje plaću. Iz izloženoga slijedi zaključak da je u konkretnom slučaju poslodavac tuženice N&N KARLIĆ d.o.o.. kao obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje bio dužan odjaviti tuženicu s obveznog zdravstvenog osiguranja. Upravo slijedom takve zakonske obveze poslodavca, direktor trgovačkog društva u kojem je tužiteljica bila zaposlena u stečajnom je postupku izjavio da su svi zaposlenici odjavljeni s osiguranja. Naime, da odjavljivanje zaposlenika nije bila njegova obveza, on o tome ne bi ništa niti izjavljivao, odnosno takve izjave ne bi bile sadržane u rješenju o otvaranju i istovremenom zaključenju stečajnog postupka.

16. Ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tuženice jer ga ocjenjuje jasnim i iskrenim te životno logičnim. Naime, životno je logično da tuženica, kao vozačica UBER taksi vozila na porodiljnom dopustu, a s obzirom na njezinim saslušanjem utvrđeni aranžman pod kojima vozači takvih vozila rade, nije bila u kontaktu sa svojim poslodavcem. Isto tako, tuženica je koristila zdravstvenu iskaznicu sve dok je tužitelj nije obavijestio da na to nema pravo. Osim toga, prijaviti statusne promjene u pogledu radnika obveza je osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva kao poslodavca; dakle, to nije bila obveza tuženice. Osim što to nije bila njezina obveza, po provedenom postupku, prihvaćanjem iskaza tuženice, a i jer nema dokaza za suprotno (čl. 221.a ZPP) ovaj sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke propisane ZOZO uslijed kojih bi tužbeni zahtjev bio osnovan, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude. Naime, utvrđeno je da tužiteljica nije znala niti morala znati da je prestao postojati njezin poslodavac, što znači da nije znala za promjenu koja bi utjecala na njezin status osiguranika tužitelja, pa o tome nije mogla tužitelja niti obavijestiti. Stoga ne postoji osnova po kojoj bi tuženica utuženi iznos bila dužna isplatiti tužitelju, kako glavnicu, tako ni akcesorno potraživanje kamate.

17. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastavljanje odgovora na tužbu 25 bodova prema Tbr.8 /1 OT, za sastavljanje podnesaka od 04.04.2024. i od 22.05.2025. – po 6,25 bodova prema Tbr. 8/54 OT te za zastupanje na ročištima 27.03.2024. i 10.06.2025. – po 25 bodova prema Tbr. 9/1, što iznosi ukupno 87,5 bodova, odnosno 175,00 EUR te uvećano za PDV 218,75 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u navedenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

18. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer od uvođenja e-komunikacije taj trošak nije potreban radi vođenja parnice, pa ne može pasti na teret druge stranke u postupku. Naime, presuda se odmah po objavljivanju dostavlja strankama elektronski, što znači da im je sadržaj presude poznat i dostupan bez da pristupaju sudu.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. t.3. ZPP. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženici, po pun.