Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj P-925/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužiteljice Store-Invest d.o.o., Istarsko naselje 3, Mursko Središće, OIB 63473284336, (ranije: Leona d.o.o., Ul. M. Tita 47, Šenkovec), zastupan po punomoćniku Ivani Dedić Golić, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Židiću, odvj. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz primjenu odredbe čl. 335 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Store-Invest d.o.o., Istarsko naselje 3, 40315 Mursko Središće, OIB: 63473284336 isplati ukupan iznos od 56.129,02 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.873,83 EUR počev od dana 16. srpnja 2018. pa sve do isplate

- na iznos od 2.869,76 EUR počev od dana 16. kolovoza 2018. pa sve do isplate

- na iznos od 2.802,07 EUR počev od dana 16. rujna 2018. pa sve do isplate

- na iznos od 2.770,26 EUR počev od dana 16. listopada 2018. pa sve do isplate

- na iznos od 2.746,21 EUR počev od dana 16. studenog 2018. pa sve do isplate

- na iznos od 2.754,35 EUR počev od dana 16. prosinca 2018. pa sve do isplate

- na iznos od 2.758,42 EUR počev od dana 16. siječnja 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.750,28 EUR počev od dana 16. veljače 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.750,28 EUR počev od dana 16. ožujka 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.778,02 EUR počev od dana 16. travnja 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.782,09 EUR počev od dana 16. svibnja 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.837,95 EUR počev od dana 16. lipnja 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.913,41 EUR počev od dana 16. srpnja 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.901,57 EUR počev od dana 16. kolovoza 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.833,88 EUR počev od dana 16. rujna 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.817,97 EUR počev od dana 16. listopada 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.794,30 EUR počev od dana 16. studenog 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.802,07 EUR počev od dana 16. prosinca 2019. pa sve do isplate

- na iznos od 2.802,07 EUR počev od dana 16. siječnja 2020. pa sve do isplate

- na iznos od 2.790,23 EUR počev od dana 16. veljače 2020. pa sve do isplate

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.401,39 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. ožujka 2020. navodi da je vlasnik nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 327 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U naravi da nekretnina predstavlja kuću na adresi u [adresa]. Tuženik da se bez osnova uselio u nekretninu tužitelja i istu koristi godinama bez pravnog osnova, a radi njegova iseljenja već je pred Općinskim sudom u Rijeci donesena nepravomoćna presuda. Pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji da se vodi postupak radi naknade štete pod posl.br. P-1878/2018 u kojem je postupku stalni sudski vještak građevinske struke Neven Čačić sačinio pisani nalaz i mišljenje te procijenio visinu nastale štete za utuženo razdoblje od lipnja 2017. do lipnja 2018. U ovome postupku tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete za daljnje razdoblje posjedovanja nekretnine od srpnja 2018. do veljače 2020., pa budući da je vještak procijenio kako se nekretnina može iznajmljivati za cca 15.000,00 kuna mjesečno, to tužitelj od tuženika potražuje utuženi iznos za ukupno 20 mjeseci. Tužitelj pridržava pravo da utuženi iznos korigira u skladu sa budućim nalazom vještaka, ukoliko sud odredi provođenje tog dokaza i u ovome postupku. Tužitelj da je nekretninu kupio s ciljem da istu iznajmljuje i od nje ostvaruje prihod. Budući da se tuženik bez pravnog osnova nalazi u posjedu nekretnine, tužitelju nastaje šteta u vidu izgubljene zarade osnovom iznajmljivanja nekretnine u svom vlasništvu. Predlaže da sud donese presudu sadržaja pobliže opisanog kao u točki I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik da se nalazi u posjedu predmetne nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji kojeg je sklopio s trgovačkim društvom Tribo d.o.o. storitve in trgovina d.o.o., Zadružni trg 9, 2250 Ptuj, Slovenija od 25. listopada 2017. Tuženik da je predmetnu nekretninu stekao u dobroj vjeri temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora, slijedom čega je tuženik pošteni stjecatelj predmetne nekretnine. Podredno, osporava vremenski period u kojem bi tuženik navodno koristio predmetnu nekretninu, a isto tako osporava i cijenu mjesečnog najma takve nekretnine obzirom na cijene najma nekretnina na području gdje leži predmetna nekretnina. Osporava navod tužitelja da je tuženik bespravno useljen u predmetnu nekretninu jer isti ima valjani način stjecanja, što da je razvidno iz ugovora o kupoprodaji koji se dostavlja uz odgovor na tužbu. Tuženik da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, ZK odjel Rijeka zatražio upis prava vlasništva, obzirom da je tužitelj društvu Tribo d.o.o. storitve in trgovina d.o.o., Zadružni trg 9, 2250 Ptuj, Republika Slovenija dao tabularnu izjavu za upis prava vlasništva na predmetnu nekretninu a tuženik je od upravo od društva Tribo d.o.o. stekao tu istu nekretninu. Zbog navedenog, tuženik da je u dobroj vjeri stekao predmetnu nekretninu i pošteni je posjednik predmetne nekretnine slijedom čega nije u obvezi tužitelju plaćati nikakvu naknadu za bespravno korištenje jer ako se koristi nekretninom, čini to na temelju valjanog pravnog temelja. Gornje navode da potvrđuje i Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2020., posl.broj: Gž-886/2020 kojom je preinačena Presuda Općinskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2019., posl.broj: P-4020/2019 te je pravomoćno odbijen zahtjev ovdje tužitelja za iseljenjem tuženika upravo iz predmetne nekretnine. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 4-5), nalaz i mišljenje vještaka Nevena Čačića od 13. veljače 2020. (list spisa 6-27), prijepis posjedovnog lista 1765 od 11. veljače 2020. (list spisa 30), uvid u predmet Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-4020/2019, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 25. listopada 2017. broj ovjere OV-14433/2017 od 25. listopada 2017. (list spisa 52-54), tabularna izjava od 13. lipnja 2017. broj ovjere OV-2548/2017 od 13. lipnja 2017., presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-886/2020 od 10. ožujka 2020. (list spisa 56-61), saslušanje zz tužitelja LS i tuženika kao stranke, očevid i vještačenje po vještaku građevinske struke, kao i uvid u predmet posl. br. P- 1858/2018, i P-410/19.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-2546/2022-3 od 14. svibnja 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2070/2021-4 od dana 22. travnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke te je predmet u tom dijelu vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ovo jer da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati i jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nije u potpunosti utvrdio ni činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa, dajući odlučujući značaj presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-886/2020 od 10. ožujka 2020., da tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, sud da je propustio ocijeniti ostale izvedene dokaze tijekom postupka, naročito iskaz tužitelja, kao i ostale dostavljene dokaze, a naročito izvadak iz posjedovnog lista prema kojem je kao posjednik predmetne nekretnine i dalje upisan Raiffeisenbank Unterpremcstatten Austria, koji je predmetnu nekretninu prodao tužitelju na dražbi, a osim toga, da po prijedlogu tužitelja nije izvršen ni uvid u spis toga suda poslovni broj P-410/19, pokrenutom po tužbi ovdje tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva, a niti u spis prvostupanjskog suda, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 1878/18 koji postupak je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi naknade za uporabu predmetne nekretnine u ranijem razdoblju (od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2018.), a u kojem postupku je ovlašteni sudski vještak građevinske struke procijenio visinu mjesečne najamnine predmetne nekretnine. Prvostupanjski sud da ispušta iz vida citirane odredbe čl. 164. st. 1. i odredbu čl. 165. st. 1. ZV slijedom sadržaja kojih se kao jedna od odlučnih činjenica za ishod spornog odnosa među strankama ukazuje utvrđenje činjenice je li tuženik i kroz koje razdoblje, bio pošten odnosno nepošten posjednik predmetne nekretnine, ali o toj odlučnoj činjenici nema razloga u obrazloženju pobijane prvostupanjske presude.

5. Podneskom od 2. studeni 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s valutom euro na način da sud donese presudu koja glasi:

"Nalaže se tuženiku HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju STORE-INVEST d.o.o., Istarsko naselje 3, 40315 Mursko Središće, OIB: 63473284336 isplati ukupan iznos od 39.816,80 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja teče:

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. srpnja 2018. sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. kolovoza 2018. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. rujna 2018. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. listopada 2018. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. studenog 2018. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. prosinca 2018. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. siječnja 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. veljače 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. ožujka 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. travnja 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. svibnja 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. lipnja 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. srpnja 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. kolovoza 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. rujna 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. listopada 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. studenog 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. prosinca 2019. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. siječnja 2020. pa sve do isplate

– na iznos od 1.990,84 EUR počev od dana 16. veljače 2020. pa sve do isplate sve u roku od 15 dana"

6. Podneskom od 1. rujan 2025. tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, sve kao u točki I. izreke presude.

7. Tužitelj je povukao dokazni prijedlog za očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke radi procjene izgubljene zarade od iznajmljivanja nekretnine, a nakon zaključenja glavne rasprave ponovno predložio izvesti navedeni dokaz, a kojem prijedlogu je sud udovoljio.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 327 m2 je uknjižena kao vlasništvo tužitelja u 1/1 idealnog dijela.

9. Iz posjedovnog lista 1765 od 11. veljače 2020. utvrđeno je da je kao posjednik katastarske čestice [katastarska čestica], kuća praskvinac dvorište površine 327 m2 upisan Raiffeisenbank Unterpremcstatten Austria.

10. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 25. listopada 2017. broj ovjere OV- 14433/2017 od 25. listopada 2017. utvrđeno je da je zaključen između Tribo d.o.o. kao prodavatelja i ovdje tuženika kao kupca i to k. č. br. [katastarska čestica] površine 327 m2, za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 130.000,00 eura.

11. Iz tabularne izjave od 13. lipnja 2017. broj ovjere OV-2548/2017 od 13. lipnja 2017. utvrđeno je da ovdje tužitelj kao prodavatelj potvrđuje da je od kupca Tribo d.o.o. primio cjelokupni iznos od 120.000,00 eura, te ovlašćuje tužitelja da ishodi u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 327 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Čačića od 13. veljače 2020. utvrđeno je da je vršena procjena visine najma nekretnine koja je predmet spora za razdoblje od 1. lipanj 2017. do 1. srpanj 2018. te je za mjesec lipanj 2017. utvrđen najam 14.625,97 kn, za mjesec srpanj do rujan 2017. 14.472,27 kn mjesečno, za mjesec listopad do prosinac 2017. 14.912,78 kn mjesečno, za mjesec siječanj do veljače 2018. 15.169,40 kn mjesečno, te travanj do lipanj 2018. 15.003,35 kn mjesečno, sveukupno 193.299,42 kn. Predmetni nalaz izrađen je za potrebe postupka posl.br. P-1878/2018.

13. Uvidom u predmet Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-4020/2019 utvrđeno je da se vodio po tužbi ovdje tužitelja za iseljenje ovdje tuženika iz nekretnine u [adresa] i predaju nekretnine u posjed, te je u postupku bilo sporno ima li tuženik pravo kojega ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 163. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te sud drugog stupnja presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-886/2020 od 10. ožujka 2020. odlučuje kako tuženik ima pravo kojega ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine jer je stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva u smislu odredbe čl. 41. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama.

14. Uvidom u predmet posl. br. 1858/2018 utvrđeno je da je presudom poslovni broj P-1858/2018-30 od 30. srpnja 2020. naloženo tuženiku HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa], da tužitelju LEONA d.o.o., Šenkovec, Maršala Tita 47, OIB: 63473284336 isplati iznos od 123.711,21 kn za razdoblje od studeni 2017 do lipanj 2018., pri čemu sud ocjenjuje da je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine, te da je isti dužan isplatiti tužitelju naknadu za korištenje nekretnine ( presuda je ovršna i pravomoćna). Ovo jer da proizlazi kako je tuženik u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji znao da k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, površine 327 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] nije u vlasništvu prodavatelja Tribo d.o.o. Ptuj Republika Slovenija , a što da proizlazi iz zemljišnih knjiga, da je sadašnji punomoćnik odvjetnik Josip Reljić zastupao to trgovačko društvo kao tuženika u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Čakovcu pod poslovnim brojem P-281/17 (radi raskida ugovora o kupoprodaji nekretnina) od 13. lipnja 2017. zaključenog između tužitelja kao prodavatelja i Tribo d.o.o. Ptuj kao kupca. Kako ocjenjuje da tuženik nije bio pošten stjecatelj jer je znao da sklapa ugovor s nevlasnikom koji mu nije predočio vlasnički list, stoga da nije postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Sud zaključuje kako je tuženik bio u posjedu nekretnine tužitelja kao nepošten posjednik pa da je sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a dužan tužitelju isplatiti sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, a čija visina je i utvrđena vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Nevenu Čačiću od 13. veljače 2020.

15. Uvidom u predmet posl.br. P-410/19 utvrđeno je da je presudom poslovni broj: P-410/19-30 od 2. rujna 2021. odbijen tužbeni zahtjev da se utvrđuje kako je tužitelj stekao valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to zk. č. br. 738/12 u naravi kuća i dvorište površine 327 m2 ukupno 327 m2 sve na svoje ime i vlasnost a što je tuženik dužan trpjeti (presuda je ovršna i pravomoćna) . Utvrđenje je suda da je ovdje tužitelj, a tamo tuženik (kao zemljišnoknjižni vlasnik) s društvom Tribo d.o.o. iz Ptuja sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine 13. lipnja 2017. za cijenu od 120.000,00 eura u kojem je navedeno da će se po isplaćenoj cijeni izdati tabularna isprava, a 25. listopada 2017. društvo, Tribo d.o.o sklopilo s ovdje tuženikom, a tamo tužiteljem kupoprodajni ugovor kojim je istu nekretninu prodao ovdje tuženiku za iznos od 130.000,00 eura u kojem je navedeno da je isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i u samom ugovoru postoji tabularna izjava prodavatelja. Tužitelj je protiv društva Tribo d.o.o. pokrenuo 20. studenog 2017. postupak radi raskida ugovora od 13. lipnja 2017. koji je završen u siječnju 2018. presudom na temelju priznanja. Stoga je zaključak suda da tužitelj nije mogao steći niti valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva niti pravo vlasništva od društva Tribo d.o.o. koje nikada nije postalo vlasnik prema odredbi članka 115. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., dalje: ZV), i zaključio da se ovdje tuženik ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige u smislu članka 115. stavak 4. ZV, jer je uvidom u zemljišne knjige (u kojima je bio upisan ovdje tužitelj) i činjenicom da otuđivatelj Tribo d.o.o. nije raspolagao originalnim primjerkom tabularne isprave mogao posumnjati da nekretnina ne pripada prodavatelju, pa dakle ovdje tuženik nije dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva odnosno stjecanje valjanog pravnog temelja za uknjižbu prava vlasništva, a to je vlasništvo prodavatelja Tribo d.o.o. i neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja, niti je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige.

16. U svom iskazu zz tužitelja navodi da je tužitelj predmetnu nekretninu koja u naravi predstavlja kuću sa stanom i okućnicom kupio od Raiffeisen banke još 2017. Međutim, ključeve od predmetne nekretnine dobio je i tuženik i to u smislu razgleda nekretnine, a koji je također rekao da će on tu nekretninu kupiti ali da novaca nema. Rekao je da će preko slovenske firme kupiti tu nekretninu. Tužitelj da je potom zaključio ugovor o kupoprodaji sa Tribo d.o.o. sa tom slovenskom firmom, ali nikada da nisu isplatili tužitelju nikakav novac na ime kupoprodajne cijene i to dogovorena cijena 120.000,00 eura. Također je tužitelj zaključio ugovor sa tom firmom Tribo d.o.o. i to za 130.000,00 eura za koji tuženik tvrdi da je na ruke platio vlasniku firme Tribo d.o.o. izvjesnom GS. Međutim on smatra da tuženik nema dokaza da je kupoprodajnu cijenu platio, jer je to samo tuženikova tvrdnja da je taj iznos predao na ruke i o tome nema nikakav dokaz. Tužitelj da je ustao s tužbom za raskid ugovora o kupoprodaji zaključenog sa Tribo d.o.o. i to upravo iz razloga jer tužitelju nije uplaćen nikakav novac na ime dogovorene cijene od 120.000,00 eura. Tuženik da je u toj nekretnini negdje od 2017. i istu koristi u cijelosti. Također, bili su neki pokušaji da se preslika tabularne isprave prikaže kao original i da se uknjiži Tribo d.o.o. u zemljišne knjige, ali to je bilo bezuspješno jer se radilo o preslici a ne o originalu. U posjed ključeva nekretnine tuženik je došao kada se javio za dražbu za kupnju ove nekretnine a koju je oglasio Raiffeisen banka, a za koju je i tuženik bio zainteresiran za kupnju nekretnine, a što su informirani od izvjesne djelatnice Raiffeisen banke koja je raspolagala ključevima nekretnina koje je ta banka prodavala. Navodi da je kupoprodajnu cijenu isplatio izvjesni slovenac u ime i za račun tužitelja i to na račun Raiffeisen banke te zz navodi da je i dan danas dužan tom slovencu 90.000,00 eura. Taj slovenac je platio Raiffeisen banci na račun taj novčani iznos a dogovor je bio da će zz tužitelja platiti tom slovencu kada proda kuću. Navodi da je upravo banka uputila zz-a da ključeve od nekretnine preuzme od VS i kada je došao u Rijeku da je VS rekao da će on kupiti tu nekretninu, te da su zato i postigli dogovor da se proda Tribo d.o.o., a Tribo d.o.o. će prodati tuženiku. Navodi da ključeve od Raiffeisen banke zapravo nikada nije ni dobio. Tuženik je u navedenoj nekretnini, boravi i živi, a viđa i dijete u dvorištu. U odnosu pak na ugovor o kupoprodaji zaključen između Tribo d.o.o. i tuženika od 25. listopada 2017. navodi da je u sudskom postupku koji se također vodi pred ovim sudom odvjetnik Josip Reljić dao vlastiti iskaz te potvrdio da je on sastavio taj ugovor o kupoprodaji. Međutim da ne postoji valjana tabularna isprava, te je i odvjetnik odgovorio da je to njemu bilo sumnjivo, ali da je GS zz Tribo d.o.o. uvjeravao ga da će tabularnu ispravu dobiti i dostaviti, pa da je ipak ugovor sastavio. Želi još navesti i to da nema logike da se u ugovoru o kupoprodaji od 25. listopada 2017. navodi kupoprodajna cijena od 130.000,00 eura, a on je nudio tuženiku tu istu nekretninu kupi po cijeni od 120.000,00 eura, a što upućuje na nelogičnost. Daljnja nelogičnost da je što iznos od 130.000,00 eura da je bio plaćen odvjetniku Josipu Reljiću, a o tome nema nikakvog dokaza.

17. U svom iskazu tuženik kao stranka navodi da uopće nije nikada bio zainteresiran za ovu nekretninu te želi pojasniti da je prije njega u istoj živio GS sa svojom suprugom i sa svojom obitelji. On je naime vlasnik Triba, a tuženik da je u tu nekretninu stupio temeljem kupoprodajnog ugovora jer je prvo za tu nekretninu ugovor zaključio tužitelj koji je istu kupio od banke, a potom tužitelj prodao Tribu. Pojašnjava da je ta nekretnina još ranije bila u vlasništvu Vulnet Sedolija da mu je ista oduzeta od strane banke. Kada je banka stekla vlasništvo te nekretnine GS je iz iste iselio. On da je tu nekretninu stekao ugovorom o kupoprodaji sa Tribom i to 2017. te je uredno platio kupoprodajnu cijenu i to na ruke iznos od 130.000,00 eura. Navodi da su onda kada se pokušao uknjižiti temeljem tog ugovora njemu pristupili i LS i V, i on im je uredno pokazao oba kupoprodajna ugovora koja su zaključena. Oni tada nisu ništa njega tražili da napusti nekretninu, a niti da se iseli. On živi u toj nekretnini i to temeljem tih kupoprodajnih ugovora, a da je pokrenuo postupak za upis prava vlasništva, ali nije uspio. Također, tužitelj je pokrenuo postupak za iseljenje iz nekretnine onda kada se pokušao upisati kada o vlasnik. Pojašnjava da je ključeve od nekretnine dobio od agentice ne zna ispred koje agencije ista radi, s time da je prethodno razgovarao sa GS koji mu je rekao da će ključeve dobiti od L dakle tužitelja, da je nekretnina oglašena i da je tužitelj rekao da on od agentice uzme ključeve, što je i učinio te se našao s tom osobom i ključeve preuzeo. Ne zna s kime je GS ispred tužitelja razgovarao da mu predaju ključeve ali tako mu je rekao i on je ključeve preuzeo, te je počeo živjeti u nekretnini te 2017. Tom prigodom kada mu je predala ključeve rekla je da daje od prijašnjeg vlasnika L njemu kao novom vlasniku nekretnine. Na upit pun. tužitelja kada je tuženik platio kupoprodajnu cijenu odg. dan prije ili kasnije od dana kada je potpisan kupoprodajni ugovor koji je zaključen u Zagrebu, pa na upit zašto nije istovremeno sa potpisom ugovora platio i kupoprodajnu cijenu, odg. jer mu je to prvi kupoprodajni ugovor koji je zaključio, prije nije kupovao nikada nekretninu. Na daljnji upit pun. tužitelja je li mu izdao potvrdu GS, odg. da je, da mu je dao kupoprodajni ugovor i tabularnu izjavu. Nije mu GS osobno predao potvrdu da je od njega primio novac. Znao je u tom trenutku da je H upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine jer tabularna izjava nije u originalu, odbijen je njegov zahtjev za uknjižbu nekretnine. Na daljnji upit pun. tužitelja da li zna koji je prvi postupak pokrenut protiv tuženika odg. da se ne sjeća. Na daljnji upit pun. tužitelja kada je u listopadu 2017. odbijen tuženik sa prijedlogom za uknjižbu a potom isto 2017. podignut sudski postupak protiv tuženika je li on u srpnju 2018. bio svjestan da postoje neki problemi sa vlasništvom nekretnine, odg. da je. Nije zatražio predaju u posjed nekretnine u trenutku kada je isplatio kupoprodajnu cijenu G od GS. Nije imao odbijen zahtjev za uknjižbu u trenutku kada je od agentice dobio ključeve od nekretnine. Na upit pun. tuženika postoji li u ovom trenutku sudska odluka kojom se tuženiku nalaže iseljenje iz nekretnine, odg. da ne. Misli da je tužitelj pokrenuo novu tužbu radi iseljenja i to misli nedavno i to 2024. Ne postoji sudski postupak kojim se osporava valjanost ugovora između Triba i tuženika. Nije pokrenut niti prekršajni ni kazneni postupak protiv njega vezano uz plaćanje kupoprodajne cijene Tribu. Nije dobio prije ove tužbe niti zahtjev niti opomenu od tužitelja da mu ima platiti neku naknadu za korištenje.

18. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

19. Između stranaka je sporna osnova tužbenog zahtjeva, ali i visina utuženog iznosa – naknade za korištenje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 327 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. Uvažavajući stav suda drugog stupnja da je u ranijoj presudi sud prvog stupnja pogrešno dao odlučujući značaj presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-886/2020 od 10. ožujka 2020., da bi tuženik imao pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, a polazeći od odredbe čl. 164. st. 1. i odredbe čl. 165. st. 1. ZV, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj u postupku dokazao kako je tuženik u utuženom vremenskom razdoblju bio nepošten posjednik predmetne nekretnine, te da osnovano tužitelj traži isplatu naknade te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja.

21. Utvrđeno je iz ugovora o kupoprodaji nekretnine, sklopljenog dana 13. lipnja 2017., između Leona d.o.o. Šenkovec, Čakovec, M. Tita 47, kao prodavatelja i Tribo storitve in trgovina d.o.o. iz Ptuja, Zadružni trg 9, kao kupca, da je objekt kupoprodaje bila nekretnina koja je predmet ovog postupka, dok je iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine, sklopljenog dana 25. listopada 2017. godine, između Tribo d.o.o. Ptuj, Zadružni trg 9, kao prodavatelja i BS iz [adresa], kao kupca utvrđeno da je ista nekretnina također objekt kupoprodaje između stranka tog ugovora, a da je presudom na temelju priznanja poslovni broj: 6 P-281/17-13 raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnina od 13. lipnja 2017. zaključen između tužitelja kao prodavatelja i Tribo d.o.o. Ptuj kao kupca

22. U ovom postupku relevantno je vremensko razdoblje od srpnja 2018. do veljače 2020. za koje tužitelj potražuje novčanu naknadu, jer da je tuženik nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 327 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] posjedovao bez pravnog osnova.

23. Radi utvrđenja navedene činjenice, sud je upravo iz iskaza zz tužitelja kao stranke utvrdio da tuženik tvrdi kako je pravo vlasništva utužene nekretnine stekao na temelju kupoprodajnog ugovora sa izvanknjižnim vlasnikom Tribo d.o.o. još 25. listopada 2017., kao i da tužitelj nikada nije bio u posjedu utužene nekretnine jer nikada nije uveden u posjed predajom ključeva od prodavatelja Raiffeisenbank Unterpremcstatten Austria, već da je u posjedu nekretnine i ključeva nekretnine upravo tuženik koji istu koristi. Nadalje, zz tužitelja potvrđuje da je doista postignut dogovor da se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 327 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proda Tribo d.o.o., a da će Tribo d.o.o. istu prodati tuženiku, te da posjed nekretnine od prodavatelja Raiffeisenbank Unterpremcstatten Austria nikada nije niti dobio.

24. Ocjenom iskaza z.z.tužitelja i tuženika kao stranaka, kao i ocjenom dokumentacije priležeće spisu proizlazi da je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora znao da k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, površine 327 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] nije u vlasništvu prodavatelja Tribo d.o.o. Ptuj Republika Slovenija.

25. Odredbom čl. 18. st. 3. ZZK-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kada je stekao posjed nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje posjednika prestaje čim sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

26. Ocjenom iskaza tuženika kao stranke ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije bio pošten stjecatelj jer je znao da sklapa ugovor s nevlasnikom koji mu nije predočio vlasnički list, te da nije postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Tuženik u svom iskazu iako navodi kupoprodaju od Tribo d.o.o., ne dostavlja sudu dokaz da bi isplatio kupoprodajnu cijenu , a niti da bi Tribo bio uknjiženi vlasnik nekretnine u trenutku kada je tuženik navodno stekao istu naplatnim pravnim poslom. Tuženik potvrđuje da je ključeve dobio od banke i tako ušao u posjed nekretnine, ali ne dostavlja dokaz o tome da bi posjed nekretnine dobio od uknjiženog zemljišnoknjižnog ili izvanknjižnog vlasnika, pa je za zaključiti da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik- jer je u posjed nekretnine ušao bez valjanog pravnog temelja.

27. Stoga tuženik nema pravo koje ga ovlašćuje na posjed nekretnine, pa tužitelj ima pravo potraživati naknadu s osnova korištenja nekretnine od strane tuženika, kao posjednika koji pravo na posjed ima, i to na temelju instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. u vezi s člankom 165. ZV-a.

28. Zahtjev tužitelja za isplatu vremensko razdoblje od srpnja 2018. do veljače 2020. dakle osnovan je u cijelosti.

29. Radi utvrđenja visine mjesečne naknade zbog korištenja nekretnine tužiteljice, sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, iako je tužitelj takav zahtjev prvobitno predložio, a potom povukao, jer tuženik iako je osporio visinu zahtjeva tužitelja, nije dao niti suglasnost da se za potrebe ovog postupka koristi nalaz i mišljenje u predmetu posl.br. P-1858/2018, pa je sud odredio izvođenje navedenog dokaza radi utvrđenja visine postavljenog zahtjeva tužitelja.

30. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan objektivan i u skladu s pravilima struke.

31. Zaključak je vještaka, na temelju provedenog postupka procjene, da visina ukupne najamnine stambene kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], za vremensko razdoblje od srpnja 2018. do veljače 2020. iznosi: 56.129,03 eura.

32. Tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik istaknuo primjedbu na nalaz na način da vještak navede je li prilikom izrade predmetnog mišljenja, vještak uzeo u obzir stanje predmetne nekretnine kakva je bila u vrijeme dok se u postupku ovog suda, posl.broj: P-1858/2018 provodilo vještačenje (podnesak tuženika od 18. lipnja 2025.), te ako jest, zbog čega izvršene preinake jesu ili nisu odlučne za određivanje visine predmetne najamnine, a ako nije, iz kojeg razloga to nije učinio. Nadalje, ukoliko jest uzeo u obzir stanje nekretnine za period za koji je provedeno vještačenje (2018. -2020.) i ako preinake jesu od utjecaja na visinu mjesečnog najma nekretnine, utoliko se predlaže da se očituje o eventualnoj razlici mjesečnog najma obzirom na stanje predmetne nekretnine u vrijeme kada se vršilo vještačenje u postupku P-1858/2018 te obzirom na stanje u kojem je ista nekretnina u vrijeme kada je izvršen očevid na licu mjesta (lipanj 2025.).

33. U pisanom očitovanju na nalaz i mišljenje, vještak je navela da su stranke tijekom očevida izričito pristale da se za potrebe predmetnog postupka koristi izmjera i fotografije izrađenog nalaza i mišljenja u predmetu posl.br. P-1858/2018, pa da je i uzeto stanje nekretnine s kvalitativnim svojstvima u zadanom periodu izračuna najamnine. Tijekom očevida da su se vidjele izvršene preinake koje spadaju u tekuće održavanje nekretnine kao što je i napisano. Navedene preinake da ne utječu na izračun visine najamnine iz razloga što nisu takvog karaktera i obima da su promijenile stupanj i fazu izvedenosti objekta, nisu od utjecaja na njegovu funkcionalnost, ne vrše dopunu zadovoljenja stambenih uvjeta, konstrukcijskih intervencija i slično. Navedena nekretnina da je i prije preinaka zadovoljavala propisane standarde ugrađenih građevinskih materijala, opreme, ispunjavanje uobičajenog standarda stambenog prostora i komfora stanovanja, a koje značajke su između ostalog odrednice za izračun visine tržišne najamnine određenog prostora i samostalne cjeline. Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (Nar. nov. 78/15) i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Nar. nov. 105/15) propisali su parametre i koeficijente kojima se vrše izračuni vrijednosti i poredbe s ostalim nekretninama te njima nije obuhvaćeno valoriziranje radova takvog obima i stupnja kod procjene visine najamnine. Stoga u cijelosti ustraje kod nalaza i mišljenja, koji da je izrađen u skladu sa zakonima, pravilima struke i zadaćom od strane suda.

34. Sud je dozvolio preinaku tužbe nakon što je vještak iznio nalaz i mišljenje, jer je tužitelj mogao postaviti određeni zahtjev tek nakon što je vještak utvrdio visinu tražbine, te cijeneći da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sve sukladno čl. 190. st 3 ZPP-a, slijedom čega je valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

35. Iz svega naprijed navedenog, zahtjev tužitelja ocijenjen je osnovanim, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Tužitelju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku (vrijednost boda 500), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak pristupa na pet ročišta u iznosu od 1.000,00 eura svako ( Tbr 9. toč. 1 Tarife), sastava podneska od 11. rujna 2025., 2. studeni 2024. u iznosu od 1.000.00 eura svako ( Tbr. 8 točka 1 Tarife), sastava podneska od 28. travanj 2024., u iznosu od 50,00 eura ( ( Tbr 8. toč. 4 tarife) trošak žalbe od 4. svibanj 2025 u iznosu od 1.250,00 eura ( Tbr. 10 t. 1 Tarife uvećano za pdv 25% (2.325,00 eura), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 222,31 eura, presudu u iznosu od 444,62 eura i žalbu u iznosu od 444,62 eura, kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 664,84 eura, dakle priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 13.401,39 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

37. U preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljen, i budući nije bio nužan za vođenje postupka, nije osnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika