REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2385/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lovri Sardelić, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja NIXI d.o.o., Svetog Nikole Tavelića br. 18, Split, OIB 29577109846, zastupanog po punomoćniku Stipi Vuletić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika:

CROATIA OSIGURANJE d.d., Ul. Vatroslava Jagića br. 33, Zagreb, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice po zaposlenju tuženika i punomoćnice po zaposlenju umješača na strani tuženika, s danom objave 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.074,33 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojem tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 3.925,67 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2021. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na dosuđeni iznos od 4.074,33 eura potražuje pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 7. rujna 2021. do 26. siječnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.319,69 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik osobnog vozila marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka] koje je bilo sudionik prometne nezgode koja se dogodila dana 18.3.2022. u 22,00 sata na autocesti A1 i to na 229 km+ 200 m, općina Zadar na izlazu iz tunela Sveti Rok, kada je istim upravljao RG, [adresa].

Navedenog dana u 22,00 sata autocesta je bila otvorena samo za osobna vozila zbog udara bure od Svetog Roka do Maslenice, te su na izlazu iz tunela Sveti Rok bili postavljeni prometni znakovi za usmjeravanje u desnu traku zbog sužavanja trake.

Vozač vozila u vlasništvu tužitelja upravljao je na izlazu iz tunela primjerenom brzinom, te je dolaskom do prvog znaka za usmjeravanje u desnu traku isti znak zbog udara vjetra odbačen prema vozilu u vlasništvu tužitelja, ali isto nije udarilo vozilo. Vozač vozila u vlasništvu tužitelja je usporio, ali je vjetar odbacio i drugi (sljedeći) znak za usmjeravanje prometa u desnu traku, te je isti udario izravno u vozilo u vlasništvu tužitelja, te ga vozač vozila tužitelja nije mogao izbjeći. Vozač vozila u vlasništvu tužitelja vozio je dozvoljenom brzinom, te nije na niti jedan način mogao izbjeći prometnu nezgodu, a za istu su isključivo i jedino odgovorne HAC, koje su temeljem police o odgovornosti osigurani kod tuženika i to police br. [broj police] za razdoblje od 4.3.2022. do 3.3.2023.

Neposredno nakon prometne nezgode autocesta je zbog jakih udara vjetra zatvorena za sva vozila, tako da su samo mjesto događaja i oštećeni prometni znakovi fotografirani od strane policije kada je cesta ponovno puštena u promet, a mjesto događaja nije skicirano, jer je isto izmijenjeno, a prometni znakovi uklonjeni do dolaska očevidne ekipe radi sigurnog odvijanja prometa.

Navodi da se u potvrdi MUP RH od dana 11.4.2022. nesporno navodi kako ne postoji prekršajna odgovornost vozača vozila tužitelja.

Tuženik je dostavio tužitelju dokumentaciju i to Zapisnik o prometnoj nezgodi, ophodarski dnevnik, dnevnik rada i putni radni list. Iz putnog radnog naloga razvidno je kako se predmetna dionica od strane HAC nije obilazila od 19,00 sati, sve kad bi navodi i bili točni, jer je riječ o internim dokumentima tuženika.

Tuženik je sačinio izvid štete u odnosu na vozilo tužitelja iz kojeg su vidljiva oštećenja na vozilu tužitelja iz navedenog štetnog događaja.

Tužitelj je dodatno zaprimio fotodokumentaciju MUP RH, PU Zadarska, koja je sačinjena nakon nezgode, na izlazu s autoceste, a obzirom se očevid nije mogao obaviti na licu mjesta zbog udara bure.

Tužitelj je osobno podnio odštetni zahtjev tuženiku, te je tuženik navedeni odštetni zahtjev otklonio dopisom od 23.5.2022. nakon čega je tužitelj putem punomoćnika dostavio tuženiku prigovor/pritužbu 5.9.2022., ali je tuženik svojim odgovorom na prigovor od dana 16.9.2022. odbio prigovor tuženika.

Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio materijalnu štetu na vozilu u iznosu od 8.000,00 eura, ali je tuženik osporio osnov potraživanja tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je dana 18.03.2022. imao sa Hrvatskim autocestama d.o.o., Zagreb, Širolina 4, zaključenu policu osiguranja od javne odgovornosti broj 078700089525, za razdoblje od 04.03.2022. do 03.03.2023. . Osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da osporava nastanak štetnog događaja na način opisan u činjeničnim navodima tužbe, uzročno- posljedičnu vezu između spornog štetnog događaja i nastanka štete, odgovornost tuženika za nastalu štetu, odnosno pasivnu legitimaciju, a što proizlazi iz Potvrde MUP-a, PU Zadarske, PPP Zadar od 11.04.2022., Klasa: 211-08/22-2/1882, Ur. broj:

511-18-15-22-3 iz koje je razvidno da protiv osiguranika tuženika kao pravne osobe, a niti protiv nekog od odgovornih djelatnika HAC-a nije pokrenut prekršajni postupak, koji bi zasigurno bio pokrenut da je postojala osnova sumnje za počinjenje prekršaja vezanog za štetni događaj od 18.03.2022.

Navodi da je čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da je vozač dužan brzinu kretnja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima može predvidjeti.

Smatra da u konkretnom slučaju u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima nema krivnje osiguranika tuženika HAC-a, dakle, niti odgovornosti tuženika kao osiguravatelja za utuženu štetu iz predmetnog štetnog događaja, jer je osiguranik tuženika poduzeo sve potrebne mjere kako bi na mjestu događaja osigurao siguran i nesmetan promet vozila, a sve sukladno mjerodavnim važećim odredbama Zakona o cestama (čl. 26.) i sa njime povezanim podzakonskim propisima i to Pravilnikom o održavanju cesta (čl.13., čl.14., čl. 20) te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (čl. 2., čl. 3., čl. 9. - čl.13.).

Osporava i visinu utuženog potraživanja, kao i tijek utuženih kamata (od 24.05.2022. tj. dana kada je tuženik odbio u mirnom postupku isplatiti tužitelju imovinsku štetu).

3. Tužitelj se podneskom od 12. veljače 2024. očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu protiveći se istima kao u cijelosti neosnovanima.

4. Sud je dopisom od 13. ožujka 2024. temeljem čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP) o parnici obavijestio Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4.

5. Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, podneskom od 30. travnja 2024. obavijestile su sud da se uključuju u parnicu kao umješač na strani tuženika. Navedenim podneskom umješač se u cijelosti pridružio navodima i dokaznim prijedlozima tuženika iznesenim tijekom postupka.

Ističe kako je tužba tužitelja nepotpuna obzirom da tužitelj u tužbi ne navodi nikakvu pravnu osnovu iz koje bi proizlazilo da bi za predmetni štetni događaj odgovarao osiguranik tuženika odnosno umješač, te da iz tužbe nije razvidno o kakvom se konkretno ovdje propuštanju od strane umješača radi, odnosno što je to umješač napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nalet vozila na predmet- prometni znak, na način kako to opisuje tužitelj u tužbi.

Smatra da u konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste odnosno zbog propusta ili krivnje osiguranika tuženika, ovdje umješača, kako to navodi tužitelj u tužbi, obzirom je umješač ispunio sve zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa to isti u cijelosti osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s štetnim događajem. Ističe kako se u odnosu na predmetni štetni događaj protiv umješača i odgovornih osoba kod umješača, nije vodio nikakav prekršajni postupak koji bi zasigurno bio pokrenut da je postojala osnovana sumnja za počinjenje prekršaja. Osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

6. U daljnjem tijeku postupka stranke u bitnom ostaju kod dotad iznijetih navoda.

7. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, pribavio je službenim putem od MUP-a RH, PU Zadarske, PPP Zadar, spis Klasa: 211-08/22-2/1882, Ur. broj : 511-18-15-22-3.

Saslušani su svjedoci RG, DG i MG, čije je iskaze sud, obzirom na povezanost istih sa strankama, slijedom čega isti imaju interes za uspjeh stranke s kojom su povezani u ovoj pravnoj stvari, prihvatio u dijelu u kojem su isti u suglasju s dokumentacijom u spisu, odnosno nalazom i mišljenjem vještaka, kao i svjedoka BG čiji je iskaz sud prihvatio u cijelosti obzirom je isti ocijenio logičnim, obrazloženim, te u skladu s dokumentacijom u spisu, a svjedok nije niti u kakvoj vezi s niti jednom od stranaka

Provedeno je prometno-tehničko vještačenje na okolnost visine štete na vozilu po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunović, koji je svoj nalaz i mišljenje i usmeno obrazložio na ročištu.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev sud je ocijenio djelomično osnovanim u odnosu na glavno potraživanje.

9. U svom nalazu i mišljenju od 16. svibnja 2025. stalni sudski vještak Berislav Šimunović navodi da je u trenutku štetnog događaja, zbog udara bure, dionica ceste na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja bila zatvorena za sve kategorije vozila osim osobnih. Neposredno po štetnom događaju cesta je zatvorena za sva vozila.

U predmetnom štetnom događaju, uslijed udara bure, dvije metalne ploče prometnog znaka (strelice za preusmjeravanje prometa u desno), kao dio privremene prometne regulacije, su odletjele s metalnog tronošca na kojem su bile postavljene. Tom prilikom vozilo tužitelja je s prednjim dijelom naletjelo na jednu ovu metalnu ploču.

Nije moguće utvrditi točno mjesto ove predmetne nezgode, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Iz spisa proizlazi da se ovaj štetni događaja desio u desnoj prometnoj traci A-1 u smjeru juga, na oko 229 km + 200 m. Za izračun brzine kretanja vozila tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta na metalnu ploču prometnog znaka nema elemenata. Tehnički je moguće da se vozilo kretalo iskazanom brzinom od oko 40 do 45 km/h.

Da su metalne ploče prometnih znakova bile dobro osigurane na metalnim tronošcima, prilikom udara bure ne bi došlo do njihovog odvajanja od tronošca i u nastavku do predmetnog štetnog događaja.

Sva utvrđena oštećenja na vozilu tužitelja, opisana u izvidu štete, mogla su nastati u predmetnom štetnom događaju.

U ovom štetnom događaju na vozilu tužitelja je nastala djelomična šteta, koja je na dan štetnog događaja iznosila oko 4.074,33 eura bez PDV, dok bi ta šteta danas iznosila oko 4.713,43 eura bez PDV.

Prema zapisniku o očevidu, na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena na 40 km/h.

10. Tužitelj u podnesku od 21. srpnja 2025. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te sukladno istom specificira tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu imovinske štete u iznosu od 4.074,33 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2022. do isplate, dakle, djelomično povlači tužbu za iznos od 3.925,67 eura sa pripadajućim zateznima kamatama tekućim od 7. rujna 2021. do isplate, te za dio zatražene pripadajuće zatezne kamate na iznos od 4.074,33 eura tekuće od 7. rujna 2021. do 23. svibnja 2022.

11. Tuženik se podneskom od 29. srpnja 2025. protivi djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 21. srpnja 2025.

12. Umješač na strani tuženika podneskom od 30. srpnja 2025. prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem navodi da su metalni tronošci na kojima su se nalazili znakovi neoštećeni, te time i zaključcima koje vještak izvodi iz istih. Navodi da je privremena regulacija prometa postavljena sukladno izdanoj Suglasnosti za izvođenje radova i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, što znači da su svi postavljeni prometni znakovi bili pravilno postavljeni (ukoliko je isto potrebno, umješač će po potrebi dostaviti i relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na postavljanje prometnih znakova).

Prometni znakovi odnosno metalne ploče prometnog znaka su bile dobro pričvršćene na tronožac te je još dodatno sve zajedno bilo povezano žicom sa klenfiksom na kojem su se nalazili i utezi, upravo kako bi se spriječilo njihovo micanje.

Dakle, da je bura odnosno vjetar otpuhao metalne ploče, kako to navodi tužitelj, tada bi otpuhao i sve ostale znakove koji su se u tom trenutku nalazili na autocesti, i to zajedno sa tronošcem na koji su metalne ploče bile pričvršćene. Jednako tako, svi prometni znakovi su bili postavljeni na jednak način, stoga da isti nisu bili dobro osigurani, tada bi se od naleta jakog vjetra svi odvojili i letjeli bi po cesti, što nije bio slučaj.

Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, proizlazi da je na dan prometne nezgode puhao olujni bočni vjetar (bura) brzine preko 90 km/h, zbog čega je bio zabranjen promet za I skupinu vozila te je ograničenje brzine u voznoj traci iznosilo 40 km/h, te ako se uzme u obzir činjenica da bura puše od kopna prema moru, to u odnosu na cestu znači da puše s desna na lijevo pa stoga prometni znakovi, da ih je bura digla i odbacila, ne bi ni pali na desnu voznu traku po kojoj se kretalo vozilo tužitelja, već bi bili odbačeni na zatvorenu lijevu prometnu traku, što sve upućuje na zaključak kako je u konkretnom slučaju vozilo tužitelja naletjelo na prometnu signalizaciju, a ne da su prometni znakovi odbačeni prema vozilu tužitelja kako to pogrešno nastoji prikazati tužitelj.

Ne osporava procijenjenu visinu štete, ali se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva tužitelja na način kako je to tužitelj naveo u podnesku od 21. srpnja 2025. kao i postavljenom tijeku zakonskih zateznih kamata, budući da isto predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

13. Tužitelj osporava tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe navodeći da je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, a obzirom kako niti tužitelj, a niti R nemaju nikakvog, a pogotovo ne stručnog znanja iz oblasti vrijednosti vozila.

Predlaže da sud, ukoliko uvaži tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, uzme u obzir da je tužitelj u odnosu na osnov uspio 100 %.

U odnosu na navode umješača kako su predmetni tronošci oštećeni, isto osporava u cijelosti. U predmetnoj nezgodi jedino su oštećeni prometni znak obvezno obilaženje, što je razvidno, osim iz fotografija, i iz dokumenta Zapisnik o prometnoj nezgodi kojeg je sastavio sam umješač dana 18.3.2022. U navedenom dokumentu navodi se znak prometni B47 (obvezno obilaženje) Fi90 tip ophodar 2 komada. Navedene oznake predstavljaju karakteristike prometnog znaka obilaženja na autocesti. Nigdje sam umješač u svom zapisniku o prometnoj nezgodi ne navodi da bi tronošci bili uništeni odnosno oštećeni.

Iz Potvrde MUP od dana 11.4.2022. koja prileži spisu predmeta jasno proizlazi kako je oštećen jedino prometni znak strelice za preusmjeravanje prometa u desno, a ne navodi se niti u tom dokumentu tronošci.

14. Vještak je svoj nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na ročištu od 16. prosinca 2025. u cijelosti ostajući kod istog.

U odnosu na podnesak umješača iskazuje da je na fotografijama oštećenja vozila tužitelja vidljivo da je isto oštećeno u širini od oko 4 do 5 cm a što bi odgovaralo oštećenju prometnog znaka. Da je vozilo naletjelo na tronožac tada bi oštećenja po obliku i visini bila drugačija od utvrđenih. Naime, tada bi zbog izgleda tronožca imali oštećenje užeg profila a po visini bi to oštećenje bilo više od utvrđenog s karakterističnim otiskom.

Činjenica je da je u trenutku štetnog događaja puhala bura koja je puhala u smjeru s desna u lijevo u odnosu na smjer kretanja vozila tužitelja. Poznato je da bura puše na refule (udari bure) tako da je moguće da je nailazak vozila ispred vozila tužitelja doveo do podizanja prometnog znaka koji u konačnici oštetio vozilo tužitelja. S obzirom na karakteristike oštećenja na vozilu te položaj prometnog znaka na tronožcu isključio bih mogućnost da je tužitelj naletio na tronožac s prometnim znakom.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja iskazuje da u slučaju da je vozilo naletjelo na trnožac s prometnim znakom tada bi oštećenja na vozilu po obliku i visini bila drugačija od utvrđenih. Naime, u tom slučaju došlo bi do karakterističnog otiska tronožca u donjim dijelovima prednjeg dijela vozila dok bi na višim dijelovima nastala oštećenja od naleta na prometni znak a kojih oštećenja na fotografijama nema. Na poseban upit punomoćnika tuženika da se očituje na temelju čega konkretno (osim uvida u fotografije) zaključuje da prometni znakovi na tronožcu nisu bili propisno postavljeni kada su isti bili upravo postavljeni sukladno suglasnosti za izvođenje radova i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, odgovara da je na temelju fotografija utvrdio da je došlo do odvajanja prometnog znaka od nosača (tronošca), a sve obzirom da očevid nije vršen na licu mjesta zbog vremenskih uvjeta već na izlazu s autoceste, te je nalaz i mišljenje temeljio na raspoloživoj dokumentaciji u spisu. Na poseban upit punomoćnika tuženika navodi da je u uzeo u obzir dokumentaciju iz koje je razvidno da je ophodnja vršena.

Na poseban upit punomoćnika umješača navodi da sva oštećenja grupirana na istom mjestu iz čega proizlazi da su nastala u predmetnom štetnom događaju. Punomoćnici tuženika i umješača na strani tuženika prigovoraju usmenom obrazloženja nalaza i mišljenja cijeneći osnov odgovornosti tuženika u ovom postupku jer iz niti jednog dokaza ne proizlazi da prometna regulacija u datim uvjetima nije bila pravilno postavljena te da bi uzrok oštećenja na automobilu tužitelja proizlazio iz nepropisno postavljene prometne regulacije. Ophodarski dnevnici se nalaze u spisu a i sam vještak je danas napomenuo da je zaključak izvršio temeljem nekoliko fotografija koje čak nisu snimljene na licu mjesta. Što se tiče pozivanja tuženika na pravne osnove po kojima je postavljena prometna regulacija isto samo potkrepljuje tvrdnje i dokaze koji se nalaz u spisu.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 16. svibnja 2025., obzirom je isti ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim, te sukladnim pravilima struke, te da je vještak u usmenim obrazloženjima istog otklonio sve prigovore tuženika i umješača na strani tuženika.

16. Između stranaka je sporan je nastanak štetnog događaja na način opisan u činjeničnim navodima tužbe, uzročno-posljedična veza između spornog štetnog događaja i nastanka štete, odgovornost tuženika za nastalu štetu, visina štete navedena u tužbi, te zatraženi tijek zateznih kamata.

17. Tuženik i umješač na strani tuženika ne osporavaju procijenjenu visinu štete iz nalaza i mišljenja vještaka, ali se protive smanjenju tužbenog zahtjeva tužitelja na način kako je to tužitelj naveo u podnesku od 21. srpnja 2025. kao i postavljenom tijeku zakonskih zateznih kamata, smatrajući da isto predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

18. Obzirom su se tuženik i umješač na strani tuženika izričito protivili djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 21. srpnja 2025., sud je, temeljem čl. 193. st. 1. ZPP-a, prilikom donošenja odluke, odlučivao o inicijalnom tužbenom zahtjevu u visini od 8.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2021. do isplate, te je posljedično tome kao vrijednost predmeta spora uzet upravo iznos glavnog zahtjeva od 8.000,00 eura.

19. Sud je temeljem dokumentacije u spisu, iskaza svjedoka kako je to navedeno pod točkom 7. obrazloženja ove presude, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka, te usmenog obrazloženja istog, utvrdio da je do štetnog događaja došlo kada su dvije metalne ploče prometnog znaka (strelice za preusmjeravanje prometa u desno), kao dio privremene prometne regulacije, odletjele s metalnog tronošca na kojem su bile postavljene, kojom prilikom je vozilo tužitelja s prednjim dijelom naletjelo na jednu ovu metalnu ploču, a ne, kako to navode tuženik i umješač na strani tuženika, na način da je tužitelj naletio na tronožac s prometnim znakom, koju mogućnost je vještak isključio s obzirom na karakteristike oštećenja na vozilu te položaj prometnog znaka na tronožcu.

20. Uzročno-posljedičnu vezu između spornog štetnog događaja i nastanka štete sud je također utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka, te usmenog obrazloženja istog, obzirom je vještak naveo da su utvrđena oštećenja na vozilu tužitelja, opisana u izvidu štete, mogla su nastati u predmetnom štetnom događaju, te da, obzirom da je vozilo tužitelja oštećeno u širini od oko 4 do 5 cm, odgovaraju oštećenju od prometnog znaka, te da bi, u slučaju da je vozilo naletjelo na tronožac, oštećenja po obliku i visini bila drugačija od utvrđenih.

21. U odnosu na odgovornost osiguranika tuženika (u ovom predmetu umješača) sud je ocijenio promašenim tuženikovo i umješačevo pozivanje na čl. 13., čl. 14. i čl. 20 Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine br. 90/2014, 3/2021) obzirom se navedene odredbe odnose na popis poslova redovnog održavanja, dok se predmetni štetni događaj dogodio u trenutku kada na autocesti nije bila redovna situacija, a s obzirom na udare vjetra, zbog čega je, u vrijeme nastanka štetnog događaja, predmetna dionica bila otvorena za promet samo osobnih vozila. Isto proizlazi i iz čl. 7 Pravilnika o održavanju cesta kojim je propisano: "Upravitelj ceste je dužan osigurati prikupljanje podataka i pravovremeno obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti cesta, o izvanrednim događajima na njima, kao i o meteorološkim uvjetima koji su od značaja za sigurno odvijanje prometa.

Obavješćivanje javnosti treba osigurati uvijek kada se zbog vremenskih uvjeta, izvođenja radova, prometnih nesreća, elementarnih nepogoda ili drugih događaja, bitno promijene uvjeti odvijanja prometa."

22. U odnosu na čl. 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine br. 75/2014, 7/2021), kojim je propisano kako se obavlja ophodnja javnih cesta, što ne znači, da je osiguranik tuženika upravo tako postupao u konkretnom slučaju. Čl. 3 je propisana uspostava ophodnje, koja se u odnosu na autoceste u redovnim okolnostima, a što meteorološki uvjeti nisu, obavlja najmanje tri puta dnevno.

Tuženik se nadalje poziva na odredbe čl. 9 do čl. 13 predmetnog Pravilnika, a kao dokaz svojih navoda kako u odnosu na tuženika nema protupravnosti odnosno odgovornosti istog za štetni događaj, koje navode je sud ocijenio u cijelosti neosnovanim, obzirom propisana duljina ophodarske dionice nije u izravnoj povezanosti sa navodima tuženika o njegovom postupanju u skladu sa Pravilnikom. Čl. 10 predmetnog Pravilnika propisana je učestalost ophodnje, koja je za autocestu određena svakodnevno od 0,00 do 24,00 sata, te je propisano kako u slučaju nepovoljnih vremenskih prilika i u drugim situacijama koje ugrožavaju javnu cestu ili promet na njoj potrebno je povećati učestalost ophodnje. U predmetnoj situaciji ispunjene su pretpostavke za povećanu učestalost ophodnje, bili su nepovoljni meteorološki uvjeti, autocesta je u trenutku prometne nezgode bila otvorena za promet za osobna vozila, ali povećane učestalosti ophodnje nije bilo, a što je razvidno iz dokumentacije u spisu.

Čl. 12. predmetnog Pravilnika odnosi se na redovnu situaciju kada se smatra obavljena ophodnja autoceste, dok se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom događaju, meteorološkom, orkanskim udarima vjetra i izvanrednoj situaciji na autocesti, pa je sud pozivanje tuženika na navedene odredbe ocijenio u cijelosti neosnovanim.

Čl. 36. predmetnog Pravilnika propisano je kako ophodar mora tijekom ophodnje stalno nadzirati sve aktivnosti na javnoj cesti i zaštitnom pojasu i mora u okviru svojih mogućnosti i raspoložive opreme i sredstava spriječiti štetnu aktivnost i mogući štetni utjecaj okoline na javnu cestu i promet na njoj. Pod osobito štetnom aktivnosti sukladno odredbi navedenog čl. 36. Pravilnika smatra se oštećivanje, uklanjanje , premještanje, zakrivanje ili na bilo koji način mijenjanje postojećeg stanja prometne signalizacije, prometne opreme te cestovnih uređaja.

Čl. 44. predmetnog Pravilnika propisano je kako nakon ophodnje, ophodar mora unijeti u ophodarski dnevnik sve informacije o stanju i prohodnosti javne ceste , kao i sve događaje uočene na ophodarskoj dionici. Ophodarski dnevnik koji prileži spisu, nije ispunjen sukladno čl. 44. toč. 3 navedenog Pravilnika, obzirom u istom nije naveden opis utvrđenog stanja i prohodnosti ophodarske dionice, nisu opisane uočene aktivnosti na ophodarskoj dionici, nije naveden opis obavljenih radova redovitog održavanja, nije navedeno ime, prezime osobe i sat predaje obavijesti dežurnoj osobi u mjestu stalnog dežurstva, te upis ostalih zapažanja s prijedlogom mjera. U navedenom ophodarskom dnevniku ophodar je trebao unijeti i osnovne podatke o prometnoj nezgodi koji su mu dostupni, a koja se dogodila u vrijeme ophodnje, ali niti tog podataka u dnevniku nema.

Čl. 45. predmetnog Pravilnika propisano je da kada na javnoj cesti nastane izvanredni događaj koji ugrožava sigurnost obavljanja prometa, a čije posljedice ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, dužan je osigurati takvo opasno mjesto postavljanjem odgovarajućeg kompleta prometnih znakova. Iz ophodarskog dnevnika ne proizlazi da je ophodar postupio sukladno čl. 45. i da je isti postavio prometne znakove, a od kojih je jedan uslijed udara vjetra doletio na osobno vozilo tužitelja i prouzrokovao štetu na istom.

Čl. 51. predmetnog Pravilnika propisano je kako svi prometni znakovi i prometna oprema za uspostavu prometne regulacije prometa na ophodarskoj dionici mora biti izrađena i postavljena sukladno propisima kojima su regulirani prometni znakovi i prometna oprema.

Iz dokumentacije tuženika proizlazi kako ophodar nije osigurao opasno mjesto privremenim postavljanjem prometnih znakova, a time, po stavu ovog suda, osiguranik tuženika nije dokazao niti da bi navedeni znaci bili postavljeni sukladno čl. 51. navedenog Pravilnika.

Iz ophodarskog dnevnika proizlazi kako ophodar nije postupio niti sukladno čl. 53. predmetnog Pravilnika, a niti je dao nalog upravitelju ceste ili policiji za poduzimanje nekih radnji, a riječ je autocesti na kojoj pušu orkanski udari bure. Iz svega o navedenoga proizlazi kako ophodarski dnevnik nije sačinjen sukladno citiranim odredbama Pravilnika, a u istome se uopće ne navodi kako je navedena dionica bila prvotno zatvorena za sve skupine vozila osim osobnog automobila, a potom za sve skupine vozila, te u istom nije naznačeno tko je postavio prometne znakove, kao niti prometna nezgoda, iz koje je nastala šteta, predmet spora u ovoj pravnoj stvari.

23. Zapisnik o prometnoj nezgodi predstavlja jednostranu, internu dokumentaciju osiguranika tuženika, sastavljen je od strane djelatnika osiguranika tuženika, te kao takav ne može biti dokaz načina nastanka prometne nezgode, za koju je u istom navedeno da je nastala nepoštivanjem prometne signalizacije za privremenu regulaciju prometa, a prethodno u samom Zapisniku nije navedena privremena regulacija prometa, niti se ista navodi u ophodarskom dnevniku. Također, sadržaj istog je u suprotnosti sa Potvrdom PP Zadar, iz koje je razvidno da, protiv vozača vozila u vlasništvu tužitelja nije utvrđena prekršajna odgovornost, kao i sa iskazima svjedoka u dijelovima koje je sud prihvatio, te nalazom i mišljenjem vještaka kako je to već prethodno navedeno pod točkom 19. obrazloženja ove presude.

24. Nadalje, to što protiv osiguranika tuženika, odnosno odgovornih osoba osiguranika tuženika, nije pokrenut prekršajni postupak zbog nastanka ovog štetnog događaja, ne znači da ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, obzirom je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne odgovornosti.

25. Iz svega navedenog pod točkama 21. do 24. obrazloženja ove presude, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je utvrdio da je nastanak štetnog događaja mogao biti izbjegnut da su metalne ploče prometnih znakova bile dobro osigurane na metalnim tronošcima, prilikom udara bure ne bi došlo do njihovog odvajanja od tronošca i u nastavku do predmetnog štetnog događaja, sud je utvrdio da je upravo osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja.

26. Uzevši u obzir prethodno navedena utvrđenja suda iz obrazloženja ove presude tuženik, kao osiguravatelj, odgovara za štetu u skladu s odredbama članka 964. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

27. Visina štete utvrđena je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, koji je istu utvrdio u iznosu od 4.074,33 eura, kojoj stranke, nakon što im je isti dostavljen, nisu osporavale, pa je tužitelju, temeljem čl. 1045. ZOO-a, naveden iznos dosuđen, dok je odbijen za utuženi iznos od 3.925,67 eura sa pripadajućim zateznima kamatama tekućim od 7. rujna 2021. do isplate, iz razloga prethodno navedenih pod točkom 18. obrazloženja ove presude.

28. Sud je ocijenio osnovanim prigovore tuženika i umješača na strani tuženika u odnosu na tijek zateznih kamata, obzirom da tužitelj u tužbi, niti do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio nikakav dokaz o visini štete nastale u štetnom događaju, već je ista utvrđena tek u tijeku postupka provođenjem vještačenja, pa tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od presuđenja, slijedom čega je odbijen za zatraženi iznos zatezne kamate na dosuđeni mu iznos od 4.074,33 eura tekuće od 7. rujna 2021. do 26. siječnja 2026.

29. Odluka o visini stope zateznih kamata donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

31. Tužitelj je u parnici uspio u omjeru od 50,53%, dok je tuženik uspio u omjeru od 49,47 %, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a sud odlučio da svaka strana snosi vlastite troškove uključujući troškove zastupanja po odvjetniku, trošak pristupa svjedoka na ročište i troškove sudskih pristojbi.

No, tužitelj ima pravo na naknadu troškova uplaćenog predujma vještačenja u iznosu od 800,00 eura, obzirom ovaj sud smatra da troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice radi utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva. Ove troškove je u konkretnom slučaju prethodno snosio tužitelj sukladno članku 153. stavku 1. ZPP-a u iznosu od 800,00 eura.

Kada u sporu tužitelj sa svojim zahtjevom uspije barem djelomično, a zbog čega su ovi troškovi i nastali, tuženik je dužan tužitelju u cijelosti naknaditi troškove vještačenja bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i utvrđenog omjera uspjeha u parnici (tako i Rev 201/2024, Rev 473/2023, Rev 229/2022) pa je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

32. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Sudac:

Lovre Sardelić

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1) tužitelju po pun. na roč uz pristojba za presudu

2) tuženiku na ročištu

3) umješaču na strani tuženika na roč.

4) kal