Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-799/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Master Martini d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČA, zastupanih po branitelju Darku Marjanoviću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Master Martini d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČA i žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-14202/2025-11 od 2. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe Master Martini d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČA, preinačuje se pobijana presuda u točki 1.) izreke u odluci o kazni, na način da se okrivljenicima za to djelo, na temelju članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura) okrivljenoj pravnoj osobi, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 90,00 eura (devedeset eura).

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 2.) izreke u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se okrivljenicima za to djelo, na temelju članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/23., 137/13., 90/19. i 33/23.), uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetsto eura) okrivljenoj pravnoj osobi, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura).

III. Uslijed odluke iz točke I. i II. izreke, preinačuje se odluka o ukupnim novčanim kaznama izrečenim okrivljenicima na način da se, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, za prekršaje činjenično opisane u točki 1.) i točki 2.) izreke prvostupanjske presude, okrivljenoj pravnoj osobi Master Martini d.o.o. izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.100,00 eura (tritisućesto eura), a okrivljenoj odgovornoj osobi ČA ukupna novčana kazna u iznosu od 690,00 eura (šestodevedeset eura), koje kazne su dužni platiti u roku od 15 (petanest) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plate u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja i okrivljene pravne osobe Master Martini d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ČA, u ostalom se dijelu odbijaju kao neosnovane te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Master Martini d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ČA proglašeni su krivima zbog prekršaja iz 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki 1.) izreke presude, te prekršaja iz članka 150. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanog u točki 2.) izreke presude, te su, uz primjenu članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosu od 1.310,00 eura (pravna osoba) te 200,00 eura (odgovorna osoba).

1.2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj i okrivljenici po branitelju su pravodobno podnijeli žalbe.

2.1. Okrivljenici žalbu podnose iz svih žalbenih navoda, u bitnome ponavljajući navode obrane kako nisu počinili predmetne prekršaje s obzirom da je početak radnog odnosa bio 1. travnja 2022., a ne 1. ožujka 2022., kako je to omaškom navedeno u prijavi podnesenoj tijelima osiguranja, pri čemu ističu da je u predmetnom slučaju riječ o beznačajnim djelima u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona, a podredno da su ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od kazne. Ujedno ističu kako je sud neovlašteno samoinicijativno korigirao činjenični opis u odnosu na vrijeme počinjenja prekršaja.

2.2. Tužitelj u žalbi navodi da su okrivljenicima izrečene preblage novčane kazne, a posebno s obzirom na težinu počinjenih djela, pri čemu ističe da se takvom odlukom ne postiže svrha kažnjavanja. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima izrekne kazna sukladno propisima.

3. Žalbe su djelomično osnovane.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da je djelo okrivljenika iz točke 2.) izreke pogrešno pravno označeno kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj: 80/13., 137/13., 96/19.), umjesto kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. tog Zakona (NN broj: 80/13., 137/13., 90/19. i 23/23.). Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci i otklonio počinjenu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika (članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona). Naime, kako je 1. travnja 2023., nakon počinjenja prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 33/23.), koji je međutim bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude, ali kojeg sud prvog stupnja nije primijenio iako za okrivljenike propisuje neznatno blaže novčane kazne od onih koje su bile propisane za inkriminirani prekršaj u vrijeme njegovog počinjenja, valjalo je taj prekršaj pravilno pravno označiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

5. Protivno žalbenim navodima da okrivljenici nisu počinili prekršaje za koje su proglašeni krivima, pravilno je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okrivljenika.

5.1. Naime, shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski je sud svoje saznanje o djelima okrivljenika zasnovao na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to prije svega temeljem uvida u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, te temeljem iskaza ovlaštene predstavnice okrivljene odgovorne osobe, TA, zaposlenice okrivljenika, koja je izjavila da je omaškom u prijavama tijelima osiguranja kao datum početka rada navela 1. ožujka 2022., umjesto 1. travnja 2022., a da je prijave podnijela 31. ožujka 2022. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenici ponavljaju navode obrane kako je do početka rada de facto došlo 1. travnja 2022., pa da stoga nije riječ o kašnjenju glede podnošenja navedenih prijava, valja reći kako okrivljenici takve navode tijekom postupka nisu dokazno potkrijepili niti ugovorom o radu niti na drugi način iz kojeg bi bilo razvidno da je faktički početak rada uistinu bio 1. travnja 2022.

5.2. Slijedom navedenog, i po mišljenju ovog Suda je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili inkriminirana djela, za što je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem.

6. U odnosu na žalbene navode kako je prvostupanjski sud samoinicijativno izmijenio činjenične opise djela navedene u optužnom aktu, valja reći kako je sud ovlašten ispustiti dio činjeničnih navoda iz optužnog prijedloga koji su se pokazali kao suvišni, ako time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe. Kako je prvostupanjski sud u predmetnom slučaju iz činjeničnih opisa navedenih u optužnom aktu ispustio datume koji nisu od utjecaja na pravilnost činjeničnih opisa niti postojanje djela, to navedeno nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

7. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da opravdano okrivljenici ukazuju da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja novčane kazne za djelo iz točke 1.) izreke (djelo propisano Zakonom o mirovinskom osiguranju) okrivljenicima utvrdio prestroge novčane kazne, posebice s obzirom na propisani raspon kazne za predmetni prekršaj (660,00 do 6.630,00 eura za pravnu osobu te 130,00 do 1.320,00 eura za odgovornu osobu).

7.1. Stoga je ovaj Sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, a imajući u vidu olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje i po mišljenju ovog Suda u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti, okrivljenicima za djelo iz točke 1.) izreke utvrdio ublažene novčane kazne u nešto nižim iznosima od kazni utvrđenih po prvostupanjskom sudu, kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke i otklonio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava počinjenu na štetu okrivljenika (članak 196. točka 5. Prekršajnog zakona), budući se u izreci pobijane presude navodi kako su novčane kazne za ovaj prekršaj utvrđene uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, iako je iz istih razvidno da institut ublažavanja nije primijenjen.

7.2. Nadalje, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja novčane kazne za djelo iz točke 2.) izreke (djelo propisano Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju) okrivljenicima utvrdio preblage novčane kazne, unatoč svim okolnostima za koje je opravdano ocijenio da u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne okolnosti.

7.3. Stoga je ovaj Sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu na način da je okrivljenicima za djelo iz točke 2.) izreke utvrdio ublažene novčane kazne u nešto višem iznosu od kazni koje je utvrdio prvostupanjski sud, kako je odlučeno u točki II. izreke ove odluke.

7.4. Takve kazne ovaj Sud smatra razmjernima prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kako su u predmetnom slučaju ispunjeni preduvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne, ovaj Sud je stava kako u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne te eventualnu primjenu instituta ublažavanje kazne, a što je prvostupanjski sud i učinio, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 38. Prekršajnog zakona.

9. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, ovaj Sud smatra kako u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni instituta beznačajnog prekršaja u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona. Naime, iz sadržaja normi koje se odnose na predmetne prekršaje proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno jer nepoštivanje navedenih odredbi može znatno utjecati na ugrožavanje postojećeg reda u društvu. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju radi se o ponašanju kojim se očito krši i ne poštuje Zakon na štetu javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti, a posebno treba imati u vidu i da navedeni prekršaj predstavlja povrede za koje je predviđeno novčano kažnjavanje visokim novčanim kaznama. Stoga se okolnosti na koje se žalitelj poziva u žalbi mogu razmatrati eventualno kao okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od kojih ovisi visina kazne te eventualno ublažavanje iste ispod donje granice propisane kazne sukladno članku 37. Prekršajnog zakona, a što je prvostupanjski sud i učinio.

10. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.