Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-806/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VU, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kov-245/2025 od 13. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog VU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kov-245/2025 od 13. listopada 2025., na temelju članka 351. stavak 1. u vezi članka 350. stavak 3. i članka 348. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog VU da se izdvoji kao nezakonit dokaz: korespondencija između okrivljenog VU i oštećene IU (list 17. do 29. spisa), te zapisnik o ispitivanju svjedokinje VUB od 27. studenog 2024. s lista 117. do 118.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Ivanu Gržiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Prvenstveno treba naglasiti da iako se žalbom ističe da prvostupanjsko rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su nejasni izneseni razlozi u prvostupanjskom rješenju, žalbom se obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje se ističe i kao poseban žalbeni navod.
6. Razmatrajući navedene žalbene navode treba istaknuti da nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su tekstualne poruke koje je u spis dostavila VUB prilikom podnošenja kaznene prijave nezakoniti dokaz. Radi se naime, upravo kao što to i zaključuje prvostupanjski sud, o korespondenciji na čije je korištenje pristala IUB dobrovoljno podnoseći kaznenu prijavu tada u svojstvu žrtve, slijedom čega pribavljanje istih ne podliježe postupovnim pravilima pribavljanja dokaza kako bi to proizlazilo iz žalbenih navoda jer se ne radi o narušavanju privatnosti okrivljenika. Naime, kao što je već i navedeno u nekoliko odluka viših sudova (npr. Visoki kazneni sud RH Kž-56/2022-4), sadržaj prepiske koju je VUB dostavila uz kaznenu prijavu u vidu prepiske s okrivljenikom koji se nalaze na njenom mobitelu, nije moguće ocjenjivati sa stanovišta „povrede privatnosti okrivljenikove prepiske“, već o pravu VUB da koristi svoj mobitel kao i da svoju (a ne okrivljenikovu) prepisku i poruke može staviti drugima na raspolaganje i za to joj nije potreban pristanak okrivljenika.
6.1. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada se u svojim argumentima kojima obrazlaže nezakonitost same korespodencije, oslanja na rješenje Visokog kaznenog suda RH broj I Kž-390/2021-4 od 22. prosinca 2021.. Naime, žalbom se citiraju dijelovi predmetnog rješenja dok se propušta imati na umu i činjenica da je razlog ukida tog prvostupanjskog rješenja, a kako to proizlazi iz ostalih dijelova tog istog rješenja – izostanak razloga o odlučnim činjenicama, odnosno, povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Dakle, upravo kao što to iz tog istog rješenja Visokog kaznenog suda RH proizlazi, „na prvostupanjskom sudu je da utvrdi način pribavljanja dokaza i u svezi sa tim je li takav način zakonit ili ne, da bi se tek po tom obrazloženju mogla raspraviti zakonitost istog“. Pogrešan je stoga žalbeni navod prema kojem se zanemaruje praksa kaznenih sudova u istovrsnim predmetima, pozivom na predmetno rješenje Visokog kaznenog suda.
6.2. U odnosu na navod koji se također ističe žalbom, a odnosi se na mogućnost „manipulacije“ samim porukama, čime se zapravo osporava njihova vjerodostojnost, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem „mogućnost manipulacije“ određenim porukama ne utječe na zakonitost njihova pribavljanja u smislu odredbe članka 10. ZKP-a. Naime, o vjerodostojnosti određenog dokaza pa tako i o vjerodostojnosti konkretnih poruka, odlučivati će se nakon provedenog kontradiktornog postupka ukoliko dođe do potvrđivanja optužnice. Predmetno stoga što će u dokaznom postupku stranke biti u mogućnosti predlagati izvođenje određenih dokaza, pa tako i onog koji se odnosi na čitanje navedenih poruka, dok je na prvostupanjskom sudu da odluči o tom dokaznom prijedlogu, a potom i o njihovoj vjerodostojnosti a time i o njihovoj dokaznoj snazi. Upravo zbog predmetnog je neosnovan i žalbeni navod kojim se upirući na nezakonito pribavljanje navedenih poruka ukazuje i na nerelevantan sadržaj konkretnih poruka za ovaj kazneni predmet.
7. Žalbom se problematizira i sadržaj svjedočkog iskaza VUB i u svezi sa tim iskazom dana joj upozorenja u smislu odredbi Zakona o kaznenom postupku i to s jedne strane s obzirom na upozorenje u smislu odredbe članka 285. stavak 1. točka 1. ZKP-a, kada je upozorena kao supruga optuženika u smislu članka 285. stavak 1. točka 1. u svezi sa stavkom 3., ali i u smislu članka 285. stavak 1. točka 1. u svezi sa stavkom 6. ZKP-a. Međutim, upravo kao što je to i navedeno prvostupanjskim rješenjem sudac istrage je pravilno upozorio svjedoka na navedene zakonske odredbe jer je u tom trenutku istu trebalo ispitati na okolnosti tri kaznena djela i to: dva kaznena djela prijetnje (iz članka 139. ZKP-a) na štetu same svjedokinje, ali i oštećenika u konkretnom kaznenom postupku ĐU i kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu vlastitog djeteta (iz članka 177. KZ/11), a to ujedno znači da je navedena svjedokinja imala pravo zakonske blagodati samo u odnosu na jedno kazneno djelo, a to je svoje pravo, kako to iz samog zapisnika i proizlazi, i otklonila. Naime, nezakoniti dokazi iz članka 10. stavka 2. ZKP- a su oni koji su pribavljeni kršenjem Ustava, zakonom ili međunarodnim pravom propisanih zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života te povredom odredba kaznenog postupka u smislu da su takve povreda izričito predviđene ZKP- om, kao i kada se za njih saznalo iz nezakonitih dokaza. Kako se u konkretnoj situaciji ne radi niti o jednoj od zakonom predviđenih razloga kojima bi bila potvrđena nezakonitost navedenih dokaza nema mjesta prigovoru zakonitosti tog svjedočkog iskaza.
7.1. Žalitelj u svojoj žalbi ističe i rješenje Županijskog suda u Varaždinu Kžzd- 33/2021-4 od 12. listopada 2021. Međutim, tim se rješenjem luči kazneno djelo na štetu izvanbračne supruge i kazneno djelo na štetu djeteta. Propušta se dakle imati na umu da se konkretan kazneni postupak vodi zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11, ali na štetu osobe koja u konkretnom postupku nije niti suprug svjedoka niti dijete već oštećenik ZU, a zbog čega navedena rješidba Županijskog suda nije primjenjiva na konkretan slučaj.
7.2. Zaključno, razmatrajući konkretan zapisnik o ispitivanju svjedoka VUB, treba naglasiti i da je nakon propisno danih upozorenja svjedoku, a kako to nesporno proizlazi iz samog zapisnika o ispitivanju svjedokinje (list 117-118 spisa), ista upozorena i u smislu odredbe članka 288. stavak 3. ZKP-a i članka 286. stavak 1. ZKP-a nakon čega je izjavila da je razumjela upozorenja izjavljujući da ne želi sudjelovati u postupku kao oštećenica. Članak 300. ZKP-a propisuje slučajeve kada se određeni svjedočki iskaz ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku pri čemu su taksativno navedeni primjeri kada takve situacije postoje. Osim toga, sam će okrivljenik na raspravi, pod pretpostavkom da do iste dođe, biti u mogućnosti predmetnom svjedoku postavljati pitanja, stavljati primjedbe na njegov iskaz, dakle, imat će mogućnost kontradiktorno ispitati navedenog svjedoka, pri čemu će ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka dati prvostupanjski sud.
8. Stoga, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, i nakon što je pobijano rješenje ispitano po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP- a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 27. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
