Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-391/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja OJ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Silvija Kirin Palčić, odvjetnica iz Jastrebarskog, protiv tuženika trgovačkog društva, Zagrebački Holding d.o.o. za Podružnicu Čistoća /OIB: 85584865987/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14217/2021-79 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14217/2021-79 od 23. travnja 2025. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 4.333,00 eura sa zateznim kamatama od 23. travnja 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 14217/2021-79 od 23. travnja 2025. u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku daljnji iznos od 687,50 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg iznosa od 687,50 eura (preko iznosa od 4.333,00 eura do 5.020,50 eura) na ime troška prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama od 23. travnja 2025. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. travnja 2021., kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 21. veljače 2017., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, za vraćanje tužitelja na radno mjesto vozača I, za isplatu iznosa od 3.600,36 eura / 27.126,92 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

359,69 eura / 2.710,06 kuna od 11. svibnja 2021.; 459,98 eura / 3.465,72 kuna od 11. lipnja 2021.; 163,57 eura / 1.232,42 kuna od 11. lipnja 2021.; 327,14 eura / 2.464,84 kuna od 11. srpnja 2021.; 327,14 eura / 2.464,84 kuna od 11. kolovoza 2021.; 327,14 eura / 2.464,84 kuna od 11. rujna 2021.; 327,14 eura / 2.464,84 kuna od 11. listopada 2021.; 327,14 eura / 2.464,84 kuna od 11. studenog 2021.; 327,14 eura / 2.464,84 kuna od 11. prosinca 2021.; 327,14 eura / 2.464,84 kuna od 11. siječnja 2022.; 327,14 eura / 2.464,84 kuna od 11. veljače 2022., sve do isplate i naknadu parničnih troškova.

Pod stavkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.020,50 eura sa zateznim kamatama od 23. travnja 2025. do isplate.

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP- a[2] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijane presude slijedom žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 297,87 eura (nagrada za sastav odgovora na žalbu – 250,00 eura + sudska pristojba na odgovor na žalbu – 47,87 eura).

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a na koje se poziva tužitelj, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Navodi pod točkom 2. obrazloženja žalbe nemaju značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, budući da je stalni sudski vještak Mišo Augustinović, dipl. inž. el., 24. siječnja 2024. (list 278. – 309.) i 22. svibnja 2024. (list 343. – 345.) odgovorio na tužiteljeve prigovore iz podneska od 8. rujna 2023. (list 269. - FM Pro 4 kakav je bio ugrađen u tuženikovo vozilo G-600 ustvari je specijalizirani mobilni uređaj za GSP satelitsko praćenje kretanja teških vozila za koje nije potrebno bilo kakvo održavanje niti atestiranje, ako se GSP uređaj pokvari zamjenjuje se novim istog tipa, i da je izmjerena trasa putanje od 1 km, korektno izmjerena neovisno o eventualnoj pogreški od 19,23 m u odnosu na

1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro

2 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

početnu točku), da je prvostupanjski sud rješenjem od 25. svibnja 2024. pozvao stranke da se očituju na podnesak vještaka sa prilozima (list 346.), kojim ovlaštenjem se tužitelj nije koristio, niti u nastavku postupka osporavao odgovore vještaka na njegove prigovore i da je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. travnja 2025. izjavio da daljnjih dokaznih prijedloga nema (list 394.).

6.1. Dakle, iskazivanje procesno pravno relevantne volje tužitelja u raspolaganju procesnim ovlaštenjima koje mu zakon priznaje, između ostalog i vezano za izvedeni dokaz vještačenjem, nije dovedeno u pitanje radnjama / propustima prvostupanjskog suda, a time niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužitelj.

7. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati (izreka je jasna, a sadržajem obrazloženja objašnjenja odluka iz izreke).

7.1. Navod prvostupanjskog suda „da je tužitelj u tijeku ovog postupka počeo osporavati tehničku ispravnost GPS koji se ..“, na koji se poziva tužitelj nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer taj navod (ili onako kako ga navodi tužitelj i povezuje sa dijelom sadržaja Zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa) sam za sebe nije u uzročnoj vezi sa meritornim suđenjem, niti s povredama nekih drugih pravno zaštićenih interesa tužitelja u predmetnoj parnici.

7.2. Na stranici 19. prvostupanjske presude odgovoreno je na tužiteljev prigovor vezano za povredu prava na obranu, tako da se i u tom dijelu pozivanje tužitelja na povredu pravila o sadržaju presude, zbog koje istu ne bi bilo moguće ispitati, ocjenjuje promašenim. To što tužitelj činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je istinito ono što on tvrdi, nije povrijeđeno niti jedno njegovo postupovno pravo.

8. Neosnovano tužitelj osporava prvostupanjsku presudu zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), izuzev i djelomično u odluci o troškovima prvostupanjskog postupka po zahtjevu tuženika.

9. Naime, za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (članak 116. stavak 1. i 2. ZR-a[3] ) poslodavac je dužan na nedvojben i učinkovit način utvrditi da je radnik počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili da postoje osobito važne činjenice uslijed kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, odnosno kršenje obveza iz radnog odnosa po radniku u razmjeru koji opravdava izricanje izvanrednog otkaza ugovora o radu, kao zakonom predviđene mjere za najteže slučajeve radnikovih propusta / postupanja u ispunjavanju obveza iz radnog odnosa, i isto u slučaju spora dokazati (članak 135. stavak 3. ZR-a).

10. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja vezano za sporne činjenice u bitnome proizlazi:

3 Zakon o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023., 64/2023., u daljnjem tekstu: ZR-a).

- da je tuženik prije donošenja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu utvrdio da je tužitelj 23. ožujka 2021., vozilom oznake G-600, kojim je upravljao tog nadnevka, samoinicijativno obavio odvoz glomaznog otpada sa adrese [adresa], sjedišta pravnih osoba / poslovnih subjekata, bez zahtjeva pravnih osoba (na zahtjev kojih se prema Ugovoru o pružanju usluga odvoz glomaznog otpada vrši po komercijalnim uvjetima / uz plaćanje), posljedično čemu odvoz tog glomaznog otpada tuženik nije mogao naplatiti od pravnih osoba / poslovnih subjekata sjedište kojih je [adresa];

- da je odvoz glomaznog 23. ožujka 2021. po tužitelju sa lokacije [adresa] (za koju je tuženik saznao 30. ožujka 2021.) protivan svim pravilima tuženika o odvozu glomaznog otpada od pravnih / poslovnih subjekata, što je tužitelj znao, i Ugovorom o radu preuzetim obvezama;

- da je povredu obveze iz radnog odnosa tužitelj pokušao prikriti i u iznošenju obrane (30. ožujka 2021.) navodeći da je on odredio lokaciju Kanalski put 16 i da je na toj lokaciji pokupljeno 3 polipa smeća (list 31.), što je argumentirano po tuženiku otklonjeno i tijekom predmetne parnice (po zahtjevu fizičke osobe

– LJ, u jutarnjim satima 27. ožujka 2021. je vozilom tuženika oznake G-379 sa lokacije [adresa], za koju je vozač CJ imao putni radni list, odvezan glomazni otpad /odrađen zahtjev LJ).

11. Prema tome, kako se tužitelj u obavljanju poslova radnog mjesta Vozača I nije pridržavao ugovorom preuzetih obveza u skladu sa pravilima poslovanja tuženika (poslodavca) koja pravila su tužitelju bila poznata, a što je imalo za posljedicu gubitak prava tuženika da bez zahtjeva pravnih osoba / poslovnog subjekta za pružanje usluge odvoza glomaznog otpada, naplati odvoz glomaznog otpada iz sjedišta pravnih osoba - [adresa], koju je tužitelj vozilom oznake G-600 samoinicijativno i protivno svim pravilima tuženika nedvojbeno obavio 23. ožujka 2021. i da je tužitelj 30. ožujka 2021. (prije donošenja predmetne Odluke) iznio svoju obranu (list 31.), to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik na nedvojben i učinkovit način prije donošenja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu utvrdio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa sa trajnim gubitkom povjerenja tuženika (poslodavca) u tužitelja (radnika / Vozača I) uslijed kojeg gubitka uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a što predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz, koji je dan u zakonskom roku, i da prije izvanrednog otkazivanja nije povrijeđeno tužiteljevo pravo na iznošenje obrane (tužitelj je 30. ožujka 2021. znao vezano za što iznosi obranu, posljedice kršenja obveza iz radnog odnosa, i na koji način su utvrđeni podaci kretanja vozila oznake G-600 23. ožujka 2021.).

12. Neosnovano tužitelj tvrdi da tuženik nije dokazao opravdanost razloga za izvanredni otkaz, što i u žalbi veže uz stav da izvještaj (podaci) sa GPS uređaja kojim je 23. ožujka 2021. praćeno kretanje vozila oznake G-600 (pogrešno navodeći izvještaj GPS uređaja kojim je praćeno kretanje vozila oznake G-370 istog nadnevka, a kojim je upravljao PJ) „predstavlja nezakonit dokaz“ u smislu odredbe članka 43. ZZR-a[4] i članka 29. stavka 4. Ustava , zbog čega da se predmetna

4 Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018., u daljnjem tekstu: ZZR-a).

Odluka o izvanrednom otkazu nije mogla temeljiti na podacima GPS uređaj iz vozila oznake G-600, kojim je nesporno upravljao 23. ožujka 2021., a niti pobijana presuda.

13. Podaci sa GPS uređaja, koji je nesporno bio ugrađen / aktiviran u vozilu oznake G-600 (i drugim vozilima tuženika) od 25. svibnja 2018., o čemu je tužitelj imao saznanja na temelju obavijesti sa oglasne ploče tuženika o ugrađenim sustavima GPS nadzora u svim službenim vozilima tuženika (od 8. lipnja 2018. nadalje), između ostalog i radi lociranja pozicije službenog motornog vozila, brzine i smjera kretanja, uz obvezu prijave u vozilo osobnom identifikacijskom karticom zaposlenika – Bijela RFID kartica za prijavu dolaska na posao u sustav Fortress (list 139.) i obavijesti u samom vozilu oznake G-600 (list 135. – 136.), a koji podaci (i njihovo korištenje po tuženiku) se odnose na datum, adresu, brzinu, trajanja, udaljenost, vožnju i kilometražu vozila oznake G-600 nadnevka 23. ožujka 2021. (list 212. – 217.) ne predstavljaju nezakonit dokaz (dokaz koji bi zbog povrede procesne forme njegova prikupljanja ili izvođenja, istovremeno predstavljao i povredu temeljnih ljudskih prava) s obzirom:

- da su postojali zakonski uvjeti iz odredbe članka 43. stavka 1. i 2. ZZR-a pod kojima je tuženik mogao u vozilo oznake G-600 (i druga vozila) ugraditi sustav GSP nadzora sa svrhom između ostalog lociranja pozicije motornog vozila i smjera kretanja;

- da ne postoje druga učinkovita sredstva za zaštitu tuženikove imovine kada su u pitanju njegova vozila;

- da nadzorom vozila oznake G-600 putem ugrađenog GPS (a ne tužitelja kako to isti tvrdi) nije povrijeđeno niti jedno od tužiteljevih prava zaštićenih Ustavom (osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti /članak 35. Ustava/, sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja /članak 36. Ustava/, sigurnost i tajnost osobnih podataka /članak 37. stavak 1. Ustava/),

- i da se korišteni podaci sa ugrađenog sustava GPS u vozilu oznake G-600 (datum, adresa, brzina, trajanje, udaljenost, vožnja i kilometraža) na temelju kojih je donesena predmetna Odluka o izvanrednom otkazu ne odnose na obradu osobnih podataka tužitelja i slobodu kretanja takvih podataka u smislu odredbe članka 2. i 4. Opće uredbe o zaštiti podataka - GDPR[6] koja se od 25. svibnja 2018., izravno primjenjuje i u Republici Hrvatskoj (članak 99. GDPR).

14. Iz navedenih razloga promašeno je i ustrajavanje tužitelja na odgovoru Agencije za zaštitu osobnih podataka od 2. svibnja 2022. (list 161. – 163.) za koji pogrešno drži da podržava njegovo tumačenje dopuštenosti korištenja GPS uređaja po tuženiku (poslodavcu), u njegovim vozilima, koja u konkretnom slučaju služe kao sredstvo rada, u izvršavanju njegove djelatnosti, među kojima je i pružanje usluge odvoza i obrade glomaznog otpada od pravnih osoba / poslovnih subjekata pod posebno ugovorenim uvjetima (za razliku od fizičkih osoba).

5 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) 6 Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinca u vezi

s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1. – 88.)

15. Stoga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena predmetna Odluka o izvanrednom otkazu, a nastavno i vezane zahtjeve za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika, isplatu plaća sa zateznim kamatama i naknadu parničnog troška.

16. Međutim, djelomično opravdano tužitelj osporava odluku o trošku po zahtjevu tuženika zbog pogrešno primijenjeno materijalna prava.

16.1. Nije dvojbeno da je tužitelj koji je izgubio predmetnu parnicu dužan naknaditi tuženiku pripadajući parnični trošak i sam snositi svoj trošak iste (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

16.2. Po žalbi tužitelja sporna je primjena OT[7] i odredbe članka 155. ZPP-a, utoliko što smatra da nije bilo mjesta primjeni Tbr. 7. točki 1. OT, već Tbr. 7. točki 2. OT (jednokratna naknada), da tuženiku ne pripada nagrada za sastav više od četiri obrazložena podnesaka po punomoćniku odvjetniku (priznata nagrada za sedam obrazloženih podnesaka), za pristup ročištu 20. veljače 2024. po Tbr. 9/1. OT jer da je to ročište odgođeno prije raspravljanja i da podnesak od 10. veljače 2022. nije bio potreban u vođenju parnice.

16.3. Kako se u ovom postupku iz radnog odnosa po dispoziciji tužitelja radi o procjenjivom predmetu, odnosno izuzetku određenom Tbr. 7. točkom 2/4. OT prema kojem je mjerodavna Tbr. 7. točka 1. OT, to za određivanje nagrade na ime zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku nije mjerodavan Tbr. 7. točka 2. OT (jednokratna naknada), kako to pogrešno tvrdi tužitelj, nego Tbr. 7. točka 1. OT.

16.4. U određivanju nagrade za sastav podnesaka, na što opravdano ukazuje tužitelj, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio Tbr. 8. točku 1. OT kad je tuženiku utvrdio nagradu za sedam obrazloženih podnesak, umjesto četiri, kako je to određeno mjerodavnom Tbr. 8. točkom 1. OT (Tbr. 52. točka 2. i 3. OT).

16.5. Tuženiku pripada nagrada za četiri obrazložena podneska (Tbr. 8. točka 1. OT), u vrijednosti 500 bodova - prema vrijednosti predmeta spora od 3.600,36 eura za sastav odgovor na tužbu (list 23. – 28.) - 100 bodova, podneska od 8. prosinca 2021. (list 112. – 116.), 20. lipnja 2022. (list 165. – 167.), 25. studenog 2022. (list 180. – 182.) i 6. rujna 2023. (list 267. – 268.) od po 100 bodova, odnosno iznos od 1.250,00 eura (500 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 1.000,00 eura + 250,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 1.250,00 eura).

16.6. Za sastav ostala četiri podneska za koji tužitelj pogrešno navodi da nisu bili potrebni u vođenju predmetne parnici s obzirom da su sadržajno smjernice za raspravljanje po njegovim prigovorima, a time i pripremni u smislu pravila o podnescima, tuženiku pripada nagrada po Tbr. 8. točki 4. OT i to za podneske od 15. studenog 2021. (list 96. – 99.), 10. veljače 2022. (list 154.), 19. veljače 2024. (list 315. – 316.) i 3. lipnja 2024. (list 350. – 351.) od po 25 bodova, odnosno iznos od

7 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

250,00 eura (4 x 25 bodova = 100 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 200,00 eura + 50,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 250,00 eura).

16.7. Pogrešno je po prvostupanjskom sudu primijenjena OT vezano za nagradu za zastupanje tuženika na ročištu održanom 20. veljače 2024., na što opravdano ukazuje tužitelj, budući da se na tom ročištu nisu izvodili dokazi, niti raspravljalo o glavnoj stvari (tužitelju je uručen podnesak tuženika, tužitelj opravdao izostanak, a za svjedokinju IJ nije vraćena dostavnica, zbog čega je ročište odgođeno /list 317. – 318./) i da tuženiku za zastupanje na tom ročištu pripada nagrda po Tbr. 9. točki 2. OT, a ne po Tbr. 9. točki 1. OT, odnosno u iznosu 125,00 eura (50 bodova x 2,00 eura = 100,00 eura + 25,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% = 125,00 eura).

17. Dakle, uz nesporni dio troškova koji je suđen prvostupanjskom presudom, a vezano za koji drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a) i djelomično osporen po tužitelju (za iznos od 687,50 eura), tužitelj je u konačnici dužan naknaditi tuženiku trošak prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 4.333,00 eura (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i OT) sa zateznim kamatama od 23. travnja 2025. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2., 7. i 8. ZOO-a[8] ), zbog čega je vezano za odluku o troškovima po zahtjevu tuženika odlučeno kao u izreci.

18. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

19. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14217/2021-79 od 23. travnja 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju (izuzev odluke o troškovima prvostupanjskog postupka po zahtjevu tuženika u iznosu od 687,50 eura sa zateznim kamatama), niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3.ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović

8 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 155/2023.)