Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2397/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne ĐG /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], F [adresa], koju zastupa majka SG /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa] i Krešimir Škarica, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. /OIB: 94472454976/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Ivan Glavaš i Tamara Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1146/2022- 40 od 27. ožujka 2025., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1146/2022-40 od 27. ožujka 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.123,71 eura (preko iznosa od 158,71 eura do iznosa od 2.282,42 eura) sa zateznim kamatama od 28. prosinca 2023. do isplate i stavku III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.282,42 eura sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2023. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.724,04 eura sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2025. do isplate (stavak III. izreke).

Pod stavkom II. izreke je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 640,56 eura po osnovi glavnog potraživanja sa zateznim kamatama.

2. Protiv djela presude pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.123,71 eura (preko iznosa od 158,71 eura do iznosa od 2.282,42 eura) i odluke o troškovima, žali se tuženik iz razloga određenog člankom 353. stavkom 1. točkom 3. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 375,59 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.282,42 eura na ime naknade štete (neimovinske u iznosu 1.758,91 eura i imovinske – tuđa pomoć i njega u iznosu od 523,51 eura) zbog povrede prava osobnosti uslijed ozljeđivanja tužiteljice u prometnu nezgodu od 20. kolovoza 2021., u kojoj je sudjelovala kao putnica u osobnom automobilu marke Škoda, registarske oznake i broja [registarska oznaka], a za koju je isključivo kriv osiguranik tuženika (osobni automobil marke Jeep, registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao DG).

6. Pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, štetni događaj i šteta nisu sporni. Nije sporno da je tuženik na ime posljedica ozljeđivanja u istom štetnom događaju isplatio tužiteljici na ime naknade štete ukupan iznos od 3.482,63 eura (neimovinske šteta – 3.185,34 eura, tuđa pomoć i njege – 297,29 eura), a niti obveza tuženika na isplatu tužiteljici daljnjeg iznosa od 158,71 eura na ime tuđe pomoći i njege, dosuđenog prvostupanjskom presudom.

7. Sporan je po tuženiku dio prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke, kojim je naložena isplata iznosa od 2.123,71 eura na ime naknade štete (neimovinska štete – 1.758,91 eura, tuđa pomoć i njega – 364,80 eura), utoliko što u bitnome tvrdi da je po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjena odredba članka 1067. stavka 2. i 3. u vezi s člankom 1092. ZOO-a[2] i člankom 163. stavkom 1. ZSPC-a jer da je šteta nastala isključivo zbog toga što se tužiteljica u vožnji nije koristila sigurnosnim pojasom, što je prema odredbi članka 163. stavku 1. ZSPC-a bila dužna (i/ili uz doprinos tužiteljice od 50% - da je tužiteljica koristila sigurnosni pojas, što je bila dužna, ne bi zadobila ozljede u vidu prijeloma palčane i goljenične kosti) i odredbe o popravljanju štete (članak 1100. stavak 2. i članak 1095. stavak 1. ZOO-a), odnosno da je tužiteljica isplaćenim i nesporno dosuđenim dijelom štete na ime tuđe pomoći i njege (158,71 eura) prvostupanjskom presudom, a što sve čini ukupan iznos od 3.641,34 eura (neimovinska štete - 3.185,34 eura, tuđa pomoć i njega – 456,00 eura) u cijelosti namirena u pripadajućoj šteti.

8. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

3 Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023., 145/2024., u daljnjem tekstu: ZSPC-a)

(članak 356. ZPP-a). Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud primijenio odredbe materijalnog prava koje je trebao primijeniti i pravilno ih je primijenio.

9. Naime, protupravno postupanje tužiteljice, kao putnice u osobnom vozilu registarske oznake i broja [registarska oznaka] zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa (članak 163. stavak 1. ZSPC-a) nije moguće promatrati odvojeno od protupravnog postupanja osiguranika tuženika (DG koji je upravljao osobnim automobilom marke Jeep, registarske oznake i broja [registarska oznaka]), koji je isključivo kriv za prometnu nezgodu jer da nije bilo početne protupravne radnje osiguranika tuženika, tužiteljica neovisno o nekorištenju sigurnosnog pojasa ne bi bila ozljeđenja.

10. Stoga je pogrešno pozivanje tuženika na pravne okolnosti (egzoneracijske razloge) iz odredbe članka 1067. stavka 2. ZOO-a za njegovo oslobođenje od odgovornosti za štetu tužiteljici (u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni te odredbe).

11. Nadalje, iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja kao nesporno proizlazi da bi tužiteljica i da se u vožnji koristila sigurnosnim pojasom, a s obzirom na dinamiku naleta osobnog vozila osiguranika tuženika na osobno vozilo u kojem se nalazila, koja nije sporna, zadobila ozljede u vidu prijeloma dijafize desne lakatne kosti, oguljotine i krvne podljeve kože potkoljenice, a ostale ozljede (krvne podljeve kože lica, prijelom dijela desne palčane kosti, prijelom bližeg dijela lijeve goljenične kosti, razdor završnog dijela debelog crijeva) očekivano ne bi zadobila da je koristila sigurnosni pojas.

12. U bitnome navedene okolnosti osnova su za zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da je tužiteljica zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa doprinijela posljedicama u omjeru od 10% u smislu odredbe članka 1067. stavka 3. ZOO-a, za koji se tuženik oslobađa odgovornosti, a ne kako to neargumentirano (time i neosnovano) tvrdi tuženik u omjeru od 50%, pozivajući se na odluke županijskih sudova za koje pogrešno drži da podržavaju njegovu ocjenu doprinosa u okolnostima konkretnom slučaju.

13. Odredba članka 1100. stavka 2. ZPP-a, kojom je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, nije primijenjena na štetu tuženika, kako to isti tvrdi.

14. Utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje (težina povreda, jačina i trajanja fizičkih boli i straha, duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti kroz 5 godina u opsegu od 10% i naruženosti /točka 18. obrazloženja prvostupanjske presude/), uz dob (11 godina u vrijeme štetnog događaja) i zanimanje tužiteljice (učenica), a što sve u konačnici nije sporno, okolnosti su koje opravdavaju kao realan i pravično utvrđeni iznos od 5.493,61 eura na ime neimovinske štete, odnosno iznos koji nije protivan cilju kojem služi ta naknada i kojim se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa naravi i društvenom svrhom zakonom priznatog oblika popravljanja neimovinske štete, u slučaju povrede prava osobnosti oštećenog, a koja nije naknada niti kazna za štetnika, već satisfakcija za tužiteljicu.

15. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je uvažavajući utvrđene činjenice osnovom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke i „sve druge okolnosti“ (ne navodi koje) uz Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. „tužiteljici valjalo dosuditi s naslova neimovinske štete … iznos od 3.697,73 eura …, umanjen za 50% doprinosa“ (1.848,86 eura), odnosno pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti tužbeni zahtjev iz razloga što je on po toj osnovi isplatio tužiteljici 3.185,34 eura.

16. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrđeni iznos satisfakcije (5.493,61 eura), umanjio za 10% na ime doprinosa tužiteljice (članak 1092. stavak 1. ZOO-a) i za nesporno isplaćeni iznos po tuženiku na ime neimovinske štete tužiteljici (3.185,34 eura) i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 1.758,91 eura sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2023. do isplate (točka 21. i 23. obrazloženja prvostupanjske presude).

17. Nastavno navedenom, vezano za ocjenu doprinosa tužiteljice pod točkom 12. obrazloženja, neosnovano je i ustrajavanje tuženika na umanjenju utvrđene naknade za tuđu pomoć i njegu (228 sati x 4,00 eura = 912,00 eura), odnosno da je i taj iznos trebao biti umanjen za 50%, koliko je po njemu doprinos tužiteljice, te od 456,00 eura odbiti nesporno isplaćeni iznos (297,29 eura) i tužiteljici dosuditi iznos od 158,71 eura (koji je dosuđen i koji tuženik ne osporava), a za daljnji iznos od 364,80 eura (preko nespornog iznosa od 158,71 eura do iznosa od 523,51 eura) po toj osnovi odbiti zahtjev tužiteljice.

18. Prema tome prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 1095. stavak 1. u vezi s člankom 1092. stavkom 1. ZOO-a kad je naložio tuženiku na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu pored isplaćenog (297,29 eura) i pravomoćno dosuđenog iznosa prvostupanjskom presudom (158,71 eura) isplatiti tužiteljici po toj osnovi daljnji iznos od 364,80 eura (razliku do 820,80 eura) sa zateznim kamatama od 28. prosinca 2023. do isplate (tijek i stopa nisu sporni).

19. Kako tužitelj ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio u odluci o troškovima pod stavkom III. izreke, već se samo poziva na zakonsku formulaciju razloga zbog kojeg se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima po zahtjevu tužiteljica pod stavkom III. prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

20. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo na njegovu štetu kada mu nije dosudio iznos od 398,16 eura koji je platio na ime predujma za izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem. To stoga, što u smislu mjerodavne odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici pravo na naknadu parničnog troška ima samo stranka koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, odnosno tužiteljica koja je uspjela sa 85%. Tuženik koji je uspio u parnici 15% nema pravo na naknadu troška pa ni plaćenog predujma za izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem (398,16 eura).

21. Trošak predmetne žalbe pada na teret tuženika jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

22. Zaključno, ispitivanjem osporavanog dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1146/2022-40 od 27. ožujka 2025. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović