REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-967/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice BK iz [adresa], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Ivo Brkić, odvjetnik u Zadru, II-tužiteljice BKT, koju zastupa privremeni zastupnik Robert Izidor Majić, odvjetnik u Zadru, III- tužitelja KK iz [adresa], osobno i kao nasljednik IK, IV-tužiteljice SK iz [adresa], V-tužitelja LK iz [adresa], VI- tužitelja DK iz [adresa], V i VI-tužitelji kao nasljednici VK, protiv I-tuženika NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov i partneri u Zadru, II-tuženika ZK iz [adresa], III-tuženika HK iz [adresa] i [adresa], IV-tužene ŽK iz [adresa], V-tužene TK iz [adresa], VI-tuženika ĐK iz [adresa], VII-tuženika UK iz [adresa], VIII-tuženika RK iz [adresa], VI-VIII-tuženici kao nasljednici EK, IX-tuženika ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], X-tužene OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i XI-tužene JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje tužiteljice glavnog miješanja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja da je ugovor raskinut, odlučujući o reviziji I-tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-24/2023-2 od 21. veljače 2023., kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-308/2022 od 21. lipnja 2022., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija I-tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između KKT, kao primateljice uzdržavanja, i tuženika NK, kao davatelja uzdržavanja, dana 11. prosinca 2000. ovjeren u spisu Općinskog suda u Zadru broj R2-1173/2000 Ov-159/2000 i kojim se nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak (toč. I.). Odbijen je kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. prosinca 2000. sklopljen između KKT, kao primateljice uzdržavanja, i tuženika NK, kao davatelja uzdržavanja, dana 11. prosinca 2000. ovjeren u spisu Općinskog suda u Zadru broj R2-1173/2000, Ov-159/2000 (toč. II.). Odbijen je kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja koji je traženo da se raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između KKT i NK, dana 11. prosinca 2000. ovjeren kod Općinskog suda u Zadru broj R2- 1173/2000, Ov-159/200 što su tuženici ZK, kao nasljednik KKT i NK dužni priznati, slijedom čega se utvrđuje u odnosu na iste tuženike, da je tužiteljica ČK temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ugovor potvrđen od javnog bilježnika Suzane Hrabre 8. prosinca 2008. pod poslovnim brojem ovjere Ov-1780/08, stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva za cijelo na čest. zem. [katastarska čestica], površine 736 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena katnica u [adresa] u [adresa], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju presude suda prvog stupnja ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini za cijelo (toč. III.). Odbijen je kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja na utvrđenje da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između KKT i NK, dana 11. prosinca 2000. ovjeren kod Općinskog suda u Zadru broj R2-1173/2000, Ov-159/200 što su tuženici ZK, kao nasljednik KKT i NK dužni priznati, slijedom čega se utvrđuje u odnosu na iste tuženike, da je tužiteljica ABC temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je ugovor potvrđen od javnog bilježnika Suzane Hrabre 8. prosinca 2008. pod poslovnim brojem ovjere Ov-1780/08, stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva za cijelo na čest. zem. [katastarska čestica], površine 736 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena katnica u [adresa] u [adresa], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica na temelju presude suda prvog stupnja ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini za cijelo (toč. IV.). Ujedno je naloženo I-VI-tužiteljima i tužiteljici glavnog miješanja naknaditi I-tuženiku parnični trošak u iznosu od 76.875,00 kuna (toč. V.), dok je odbijen zahtjev I-tuženika da mu I-VI-tužitelji i tužiteljica glavnog miješanja naknade parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 76.875,00 kuna iz toč. V. do zatraženog iznosa troška postupka od 121.250,00 kuna tj. za iznos od 44.375,00 kuna (toč. VI.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba I-tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u toč. I., II. i V. izreke (toč. I.), te je odbijena žalba tužiteljice glavnog miješanja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. III., IV. i V. izreke (toč. II.).

3. Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je žalba I-tužiteljice u odnosu na toč. III. i IV. izreke kao nedopuštena (toč. I.), te je odbačena žalba tužiteljice glavnog miješanja u odnosu na toč. I. i II. izreke kao nedopuštena (toč. II.).

4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3222/2024-2 od 25. rujna 2024. dopustio I-tužiteljici izjavljivanje revizije protiv toč. I. i V. izreke drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Jesu li ispunjene pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećenih odnosa i nepodnošljivosti zajedničkog života u situaciji kada ugovorne strane nisu ugovorile zajednicu života, ali se obveze uzdržavanja sastoje u svakodnevnim osobnim kontaktima?“.

5. Postupajući po navedenom dopuštenju I-tužiteljica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

6. U odgovoru na reviziju I-tuženik predlaže reviziju I-tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

7. Revizija I-tužiteljice nije osnovana.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Predmet ispitivanja u ovom postupku, u odnosu na reviziju I-tužiteljice, je zahtjev tužitelja, kao zakonskih nasljednika KKT za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim dana 11. prosinca 2000. i ovjerenim pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj R2-1173/2000 Ov-159/2000 između njihove prednice KKT, kao primateljice uzdržavanja i I-tuženika, kao davatelja uzdržavanja, kao i eventualni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je isti Ugovor raskinut.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je prednica tužitelja KKT 11. prosinca 2000., kao primateljica uzdržavanja, zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju (dalje: Ugovor) sa I- tuženikom NK, kao davateljem uzdržavanja, ovjerenim pred Općinskim sudom u Zadru broj Ov-159/2000, prema kojem se u čl. 1. Ugovora primateljica uzdržavanja obvezala ostaviti u nasljedstvo davatelju uzdržavanja svoje nekretnine (stambenu katnicu s okućnicom u [adresa] izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te obiteljsku grobnicu u [adresa]), dok se davatelj uzdržavanja NK u čl. 2. Ugovora obvezao doživotno uzdržavati KKT u njenoj kući u [adresa], i to na način da primateljici uzdržavanja osigura: a) potpunu prehranu, brigu o higijeni, odjeći i obući, te pomoć i u svim drugim svakodnevnim potrebama primatelja uzdržavanja, B) brigu o udobnosti stanovanja primatelja uzdržavanja, u njegovoj kući u [adresa], a u tu svrhu redovno održavanje kako prostorije u kojima primatelj uzdržavanja stanuje, tako i stambene zgrade, c) briga o održavanju grobnice u [adresa], d) u slučaju bolesti primatelja uzdržavanja ovom osigurati potrebnu njegu, liječenje, nabavljati potrebne lijekove te po potrebi i bolničko liječenje, sve o trošku davatelja uzdržavanja i e) u slučaju smrti primatelja uzdržavanja, po izričitoj želji primatelja uzdržavanja, ovog kremirati te urnu položiti u porodičnu grobnicu u [adresa], sve o trošku davatelja uzdržavanja,

- da su u čl. 5. Ugovora stranke navele da su „suglasne da davalac uzdržavanja svoje obveze uzdržavanja ispunjava osobno i neposredno prema primaocu uzdržavanja ili pak posredno preko svoje supruge GK i sina CK, koji će boraviti u prizemnom stanu zgrade u [adresa], te na taj način svakodnevno ispunjavati sve ugovorom preuzete obveze uzdržavanja prema primaocu uzdržavanja,

- da je I-tuženik uzdržavao prednicu tužitelja sve od zaključenja Ugovora pa do kolovoza 2007., kada je primateljica uzdržavanja promijenila bravu na ulaznim vratima svoje kuće, od kojeg vremena je I-tuženik prestao dolaziti u kuću prednice tužitelja.

11. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da između KKT, kao primateljice uzdržavanja i I-tuženika, kao davatelja uzdržavanja nije bila ugovorena zajednica života, odnosno nije bilo ugovoreno da stranke žive zajedno te da tužitelji nisu dokazali da I-tuženik nije ispunjavao svoje obveze prema ugovoru. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je do prestanka izvršavanja obveze davatelja uzdržavanja došlo izričitom odlukom primateljice uzdržavanja, bez da je ona prethodno za to ishodila suglasnost davatelja uzdržavanja, iz razloga jer je primateljica uzdržavanja u kolovozu 2007. promijenila bravu na ulaznim vratima kuće te na taj način uskratila I-tuženiku i njegovoj supruzi mogućnost ispunjavanja njihovog dijela obveza po predmetnom ugovoru.

12. Obrazlažući razloge važnosti dopuštenog revizijskog pitanja I-tužiteljica se poziva na odluke revizijskog suda broj Rev-2448/89 i Rev-476/2006 navodeći da je u istima izražen stav da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećenih odnosa i nepodnošljivosti zajedničkog života u situaciji kada ugovorne strane nisu ugovorile zajednicu života, ali se obveze uzdržavanja sastoje u svakodnevnim kontaktima.

13. Neovisno o tome je li riječ o situaciji u kojoj su strane ugovorile zajednicu života ili kao u konkretnom slučaju situaciji kada nisu ugovorile zajednicu života, ali se obveze uzdržavanja sastoje u svakodnevnim kontaktima, u odlukama ovog suda (Rev- 462/2020 od 7. veljače 2024., Rev-2707/2013 od 13. lipnja 2017., i Rev-961/2001 od 12. lipnja 2002. i dr.) izražen je stav da je krivnja za poremećenost odnosa ugovornika pravno odlučna za odluku o osnovanosti zahtjeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, ako upućuje na zlouporabu prava. Navedeno iz razloga što bi priznati pravo na raskid ugovora nesavjesnoj strani, onoj koja je skrivljeno ponašanje usmjerila na stvaranje nepodnošljivih odnosa radi raskida ugovora, značilo pružiti sudsku zaštitu zlouporabi prava, a to pravni poredak ne dopušta.

14. U situaciji kada iz utvrđenja nižestupanjskih sudova (kojima je ovaj sud vezan) proizlazi da je I-tuženik ispunjavao svoje ugovorne obveze, a nastavak ispunjavanja je onemogućen radnjom same primateljice uzdržavanja, u konkretnom slučaju mijenjanjem brave na ulaznim vratima kuće i uskraćivanjem I-tuženiku i njegovoj supruzi ispunjavanja njihovog dijela obveza po pobijanom ugovoru, prema stavu ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora iz čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00).

15. Okolnosti neispunjenja ugovorom preuzetih obveza na koje se tužitelji pozivaju svode se na subjektivno nezadovoljstvo primateljice uzdržavanja te kao takvi ne mogu biti razlog za raskid ugovora.

16. Obzirom je u konkretnom slučaju prednica tužitelja nesavjesna stranka ugovora, koja je odgovorna za poremećenost odnosa te je svojim radnjama svjesno sprječavala I-tuženika u daljnjem izvršenju obveze iz ugovora ne može se govoriti o ispunjenju pretpostavki za raskid ugovora.

17. Stoga u odnosu na postavljeno pitanje valja reći da nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećenih odnosa i nepodnošljivosti zajedničkog života u situaciji kada ugovorne strane nisu ugovorile zajednicu života, ali se obveze uzdržavanja sastoje u svakodnevnim osobnim kontaktima u situaciji kada je tužitelj (odnosno ugovorna strana koja je postavila zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju) nesavjesna stranka ugovora, koja je odgovorna za poremećenost odnosa i koja drugu stranu svjesno sprječava u izvršenju obveza iz ugovora.

18. Kako je drugostupanjski sud glede revizijskog pitanja pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug