REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-668/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv tuženice Hrvatske osiguravajuće kuće, Zagreb, Cipraška ulica 6, OIB 00432869176, zastupane po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 78/2023-2 od 4. studenog 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-44/2021-44 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-44/2021- 44 od 22. prosinca 2022., suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, da na ime naknade štete isplati tužitelju Odvjetniku HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.259,00 kn./697,99 eura1, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, računajući ovu kamatu od 25.2.2021. sve do konačne isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, da nadoknadi parnični trošak tužitelju Odvjetniku HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 17.096,88 kn/2.269,15 eura1 zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, računajući ovu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude sve do konačne isplate, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom je presudom Županijskog suda u Vukovaru Gž-78/2023-2 od 4. studenog 2024., preinačena prvostupanjska presuda te je suđeno:

„I.Odbija se tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženoj Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, da na ime naknade štete tužitelju SE iz [adresa], isplati iznos od 5.259,00 kuna/697,99 eura ( pet tisuća dvjesto pedeset devet kuna/ šesto devedeset sedam eura i devedeset devet centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 25. veljače 2021. pa do isplate u roku 15 dana.

Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 746,57 eura (sedamsto četrdeset šest eura I pedeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 04. studenog 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 213,17 eura (dvjesto trinaest eura i sedamnaest centi) u roku 15 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-229/2025-2 od 12. veljače 2025., dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja, koje glasi:

"Odgovara li pravna osoba koja je ovlaštena upravljati autocestom trećim osobama za štetu nastalu zbog naleta na nepoznati predmet na toj cesti po osnovi presumirane krivnje ili bez obzira na krivnju jer se radi o šteti od opasne djelatnosti?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju sukladno čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika te potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Nije potraživao naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/2022, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete u vidu naknade štete na osobnom vozilu do koje je došlo uslijed štetnog događaja (prometne nezgode), prilikom čega je osobno vozilo tužitelja oštećeno uslijed nailaska na nepoznati predmet koji se nalazio na prometnoj traci autoceste A3, dionica od 85 do 84 km sjeverne kolničke trake Općina Velika Ludina, a za koju nezgodu je odgovoran osiguranik tuženika, Hrvatske autoceste d.o.o.

9. Imajući u vidu da se revizijom postavljeno pitanje svodi na propitivanje je li osiguranik tuženika, u slučaju kada do štetnog događaja dođe zbog naleta vozila na nepoznati predmet, odgovara temeljem odgovornosti na osnovi krivnje (subjektivne odgovornosti) ili je riječ o objektivnoj odgovornosti, odnosno odgovornosti kada se za štetu odgovara bez obzira na krivnju. Stoga, s obzirom na navedeno, za donošenje odluke nije potrebno osvrtati se na pitanja aktivne i pasivne legitimacije, dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđivanja visine štete, već je dovoljno za navesti, da je iz cjelokupnog stanja spisa razvidno:

- da je 20. veljače 2021., na autocesti A3 na dionici 85.84 km sjeverne kolničke trake došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući osobnim automobilom marke Volvo XC60 registarske oznake [registarska oznaka],

- da je do prometne nesreće došlo na način da je nepoznati predmet koji se nalazio na cesti udario u osobni automobil tužitelja pri čemu je nastala materijalna šteta na vozilu koja prema procjeni vještaka iznosi 697,99 eura,

- da je kao nesporno utvrđeno da je tužitelj dio štete sanirao prije podnošenja tužbe kao i to da je o samom događaju sastavljena potvrda od strane PP Kutina,

- da je ophodarska služba Hrvatskih autocesta d.o.o. (osiguranika tuženika) obišla predmetnu dionicu autoceste sat vremena prije štetnog događaja te da nije uočen nikakav predmet na kolniku koji bi ugrožavao promet vozila,

9.1. Nadalje, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova razvidno je, da je prvostupanjski sud utvrdio, da u konkretnom slučaju postoji odgovornost osiguranika tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. za nastanak ovog štetnog događaja, koji za predmetnu štetu sukladno odredbi čl. 50. stavak 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/2011, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19 – dalje: ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na neki predmet odgovara na osnovi krivnje. Isto tako, navodi da pojava nepoznatog predmeta na autocesti upućuje na zaključak da Hrvatske autoceste nisu omogućile sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, a da činjenica što su ophodarske službe Hrvatskih autocesta d.o.o. obišle mjesto događaja i konkretnu dionicu autoceste sat vremena prije štetnog događaja pri čemu nisu uočile nikakav predmet na kolniku, ne isključuje mogućnost da se taj predmet nalazio na cesti u vrijeme štetnog događaja. Stoga, obzirom da se sukladno čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) krivnja pretpostavlja, prihvaćen je tužbeni zahtjev sukladno čl. 1045. i članka 1046. u vezi s člankom 1085. i 1086. ZOO.

9.2. Drugostupanjski je sud odlučujući o žalbi tuženice, preinačio prvostupanjsku presudu te odbio u cijelosti tužbeni zahtjev. U bitnom s utvrđenjima da je u konkretnom slučaju nesporno da osiguranik tuženika odgovara po načelu krivnje, da je iz ophodarskog dnevnika i iskaza svjedoka PE nesporno utvrđeno, da je ophodarska služba sat vremena prije prometne nesreće prošla predmetnom dionicom te kako nije uočen nikakav predmet na kolniku koji bi ugrožavao promet na autocesti. Stoga, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te odredbu čl. 26. st. 1 Zakona o cestama, odredbu čl. 14. i članka 15. Pravilnika o održavanju te čl. 12. stavak 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta proizlazi da je tužena postupila sukladno navedenim propisima u pogledu obavljanja ophodarske službe, slijedom čega je kako drugostupanjski sud navodi, u postupku dokazala da na njezinoj stani nije bilo propusta u održavanju autoceste odnosno krivnje za nastanak štete na tužiteljevom automobilu (o tome Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-850/2018., Revt- 243/2017., Rev-1350/2015., Rev-1350/2014., Revx-1223/2015. itd.).

10. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10.1. Prema odredbi članka 26. stavak 1. Zakona o cestama u vezi s čl. 2. st. 17., 18. i 19. („Narodne novine“ 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22. – dalje u tekstu ZC) Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., Županijska uprava za ceste, dužni su u okviru obavljanja poslova održavanja javnih cesta (autoceste, državne ceste županijske ceste, lokalne ceste) u smislu odredbi tog Zakona, između ostalog osigurati uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste te vršiti ophodnju.

10.2. Isto tako čl. 14. i čl. 15 Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ 90/14., 3/21. – dalje: Pravilnik) propisano je kako upravitelj ceste (u konkretnom slučaju osiguranik tuženice) u obvezi vršiti nadzor nad stanjem cesta i to putem redovitih i izvanrednih pregleda odnosno putem ophodarske službe o čemu je dužan voditi evidenciju odnosno osigurati redoviti pregled cesta i cestovnih objekata ciklički i sukladno utvrđenom rasporedu operativnog programa održavanja cesta. Sukladno čl. 12. stavak 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ 75/14., 7/21. – dalje: Pravilnik o ophodnji) ophodnja javne ceste (u konkretnom slučaju autoceste) smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica (duljina dionice propisana je čl. 9. st. 1. alineja 2. Pravilnika o ophodnji) prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, odnosno najmanje tri puta u dvadeset četiri sata.

11. Imajući na umu gore navedeno, revizijski sud ocjenjuje pravilnim pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, a sve kada se uzme u obzir da je uzrok predmetnog štetnog događaja nepoznati predmet na kolniku, da je ophodarska služba obavila svoj posao i to na način da je obišla predmetnu dionicu autoceste sat vremena prije štetnog događaja te da nije uočen nikakav predmet na kolniku koji bi ugrožavao promet vozila, a čime je osiguranik tuženika ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbe čl. 26. st. 1. Zakona o cestama. Stoga i prema shvaćanju ovog suda nema krivnje osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo propusta u održavanju prometnice, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO. (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-850/2018 od 6. listopada 2021.). No, imajući u vidu postavljeno pravno pitanje, dodatno valja navesti kako:

„Pravna osoba koja je ovlaštena upravljati autocestom, trećim osobama za štetu nastalu zbog naleta na nepoznati predmet na toj cesti odgovara na osnovi krivnje, a sukladno čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO.“

11. 1. Imajući na umu gore navedeno, sukladno čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug