REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Pp-4520/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Senki Vrdoljak, na prijedlog sudske savjetnice Marije Hrboka, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Jurica, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene LČ i drugookrivljenog ZČ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022., 47/2023.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd, KLASA: 211-07/23- 5/23036, URBROJ: 511-18-09-23-1 od 6. rujna 2023. nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti okrivljenika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, istog dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni:

1. LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći L i Z rođ. S, rođena **.**.1947. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, trgovac, umirovljenica, mjesečna primanja oko 410,00 EUR, neudana, bez djece, prekršajno neosuđivana, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni postupak (prema vlastitom iskazu), vodi se kazneni postupak

i

2. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i Z, rođ. S, rođen **.**.1952. u [adresa], prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OŠ, poštar, umirovljenik, mjesečna primanja oko 650,00 EUR, oženjen, otac troje djece, prekršajno neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi prekršajni postupak (prema vlastitom iskazu), vodi se kazneni postupak.

k r i v i  s u

što je dana 28. kolovoza 2023. godine oko 10:30 sati u mjestu Turanj, u dvorištu ispred kuće na adresi [adresa] došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane LČ (1947.) i ZČ (1952.) na štetu SČ (1971.). Do narušavanja javnog reda i mira došlo je na način da je SČ (1971.) došla u dvorište kuće u mjestu Turanj na adresi [adresa] gdje se nalazila LČ (1947.) koja joj se obratila riječima vičući „Ajte ča odavde“, te uzela vile (pinjurice). Nasrnula je na SČ, gurala je i rukom udarila u predjelu glave (lica). Nakon nekoliko minuta u dvorište je došao Sovjetkin brat ZČ (1952.) i vičući se SČ obratio riječima „Ajte ča odavde, ovo nije vaše i nikad neće biti vaše“ i izgurao je iz dvorišta te joj se na ulici obratio riječima vičući „Miči auto s ulice odma“ te se zaletio prema njoj i otvorenim dlanom ruke je udario po glavi, uhvatio za nos i počeo potezati za uho. Po djelatnicima HMP-a, Biograd na Moru, od strane dr. IČ, SČ ( 1971.) je pregledana te joj je konstatirana površinska ozljeda nosa

dakle, prvookrivljena i drugookrivljeni su navedenim ponašanjem izazvali osjećaj straha i uznemirenost kod SČ kao i kod ostalih slučajnih prolaznika navedene ulice

čime su počinili prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

pa se okrivljenicima na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.),

i z r i č e

- prvookrivljenoj LČ novčana kazna u iznosu od 120,00 EUR (sto dvadeset eura)

i

- drugookrivljeniku ZČ novčana kazna u iznosu od 210,00 EUR (dvjesto deset eura)

II. Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti prema odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

III. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako prvookrivljena LČ plati dvije trećine naprijed izrečene novčane kazne u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako drugookrivljeni ZČ plati dvije trećine naprijed izrečene novčane kazne u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni platiti paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 EUR (dvadeset eura) svaki, u korist proračuna Republike Hrvatske, u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, u protivnom će se troškovi naplatiti prisilno temeljem članka 152. stavka 4. i stavka 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Zadar podnijela je protiv okrivljenika optužni prijedlog, gornjeg broja, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude.

2. Pozvana da se očituje o krivnji za prekršaje za koje se tereti, prvookrivljena LČ se očitovala da se ne smatra krivom.

3. Ispitana na raspravi 10. lipnja 2026. okrivljenica je iskazala da se ne smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Toga dana došla je SČ koju ne poznaje, a došla je sa polusestrom I čije prezime ne zna, a koja je ranije pet puta dolazila i smetala joj. SČ i I su ušle u njeno dvorište i napadala je, svašta joj govoreći. Rekla joj je "dodijali ste mi više, zašto maltretirate moju sestru", misleći pri tom na svoju polusestru I. Tu je riječ o neriješenim imovinskim odnosima između P koja je kćer njenog pokojnog brata i nje. Ona je rekla K "zašto si došla danas" jer je ročište bilo zakazano tek za tri dana. SČ je rekla da je ne poznaje i da se makne. I je umirivala SČ i govorila joj je da idu, međutim SČ je zvala policiju. Policajac je uzeo vile kao dokaz, ali vile su bile naslonjene na breskvu, navodi da nije uzimala vile da nije tim vilama udarila SČ. Navodi da SČ laže. Ovaj događaj se zbio oko breskve u dvorištu ispred njenih kućnih vrata, što je petnaestak metara udaljeno od dvorišnih vrata, a par metara udaljeno od kućnih vrata. Kada je došao policajac, uzeo je te vile i odnio ih sa sobom.

4. Pozvan da se očituje o krivnji za prekršaje za koje se tereti, drugookrivljeni ZČ se očitovao da se ne smatra krivim.

5. Ispitan na raspravi 10. lipnja 2026. okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Toga dana nazvala ga je sestra koja živi u [adresa] da netko napada LČ. Inače živi nekih 700 metara dalje. Odvezao se do kuće svoje sestre LČ da vidi o čemu se radi. Parkirao je auto ispred dvorišta, jer nije mogao ući u dvorište s autom pošto je SČ parkirala na dvorišna vrata. Izašao je iz auta i ušao u dvorište. Samo je rekao tada njemu nepoznatoj osobi, a za koju se ispostavilo da je SČ da izađe van iz dvorišta, a K je također rekao da izađe van iz dvorišta. Zagrlio je I i izašli su iz dvorišta. Nakon toga su njih dvije otišle dolje kod pekare, tamo su dva policajca došla do njih i bili su s njima dva sata. Nije nikoga udario i nikad do sada nije bio optužen, nikad nije bio na sudu. Viknuo je SČ da izađe van, jer ona je njemu bila nepoznata osoba, a I je zagrlio.

6. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedokinju PČ (list spisa 35-37), svjedokinju KČ (list spisa 38-39), svjedokinju SČ (list spisa 41-42) i pročitao obavijest ls. 4-5, zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĐČ list spisa 6-8, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika list spisa. 9-10, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika list spisa 11-12, liječnički nalaz list spisa 13-14, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta list spisa 15, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta list spisa 16,naredba list spisa 17, naredba list spisa 18, podnesak sa videozapisom DVD-r list spisa 19-20, izvadak iz PE Ministarstva pravosuđa list spisa 30-33.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da su prvookrivljenica i drugookrivljenik počinili prekršaj koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret.

8. Člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

9. Razmatrajući prekršajnu odgovornost okrivljenika za djelo koje im se stavlja na teret, proizlazi da su prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, počinili u dvorištu i ispred kuće na adresi [adresa], odnosno na ulici. U odnosu na ulicu, radi se o neograničenom otvorenom javnom mjestu koje je trajno dostupno neograničenom broju osoba i tu element javnog mjesta nije sporan. U odnosu na mjesto počinjenja prekršaja koje se odnosi na dvorište kuće, to je mjesto koje po kategorizaciji javnih mjesta u smislu odredaba iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, spada u kategoriju tzv. fiktivnog javnog mjesta, tj. onog mjesta koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima (dostupnost vidiku ili čujnosti s neograničenog javnog mjesta) može imati takav značaj. Prema tome, za ispunjenje bića onih prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela, a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu, nužno je da činjenični opis optužbe sadrži naznaku odnosno opis da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu. U protivnom, dakle u nedostatku tog konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. Opisano mjesto počinjenja prekršaja iz optužnog prijedloga kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvje ti i okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja radnje, a koje bi činile takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji je vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir . Iz navedenog razloga djelo za koje se okrivljenici terete, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu je prekršaj, odnosno predmetno djelo je izvršeno na javnom mjestu (fiktivno javno mjesto), dostupno vidiku ili čujnosti s javnog mjesta, a posljedica je nastupila na javnom mjestu, dakle mjesto na kojem su okrivljenici počinili prekršaj je fiktivno javno mjesto, na kojem su narušavali mir i spokojstvo građana, jer iz iskaza svjedokinja PČ i KČ proizlazi da je dvorište dostupno čujnosti s javnog mjesta i izloženo pogledu javnosti.

10. S obzirom na iznesenu obranu okrivljenika, sporno je jesu li prvookrivljenica i drugookrivljenik navedene prigode narušavali javni red i mir na način kako je to činjenično opisano u izreci ove presude.

11. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinje PČ, KČ i SČ.

11.1. Svjedokinja PČ navodi kako se sjeća tog događaja jer je spornog dana bila na balkonu kuće LČ sa njezinom sestrom UČ, koja je i sestra njenog supruga. Vidjela je cijeli događaj. Čula je viku, a u dvorištu je vidjela dvije ženske osobe od kojih jednu poznaje, zove se I koja je kćer suprugovog pokojnog brata MČ, dok joj je druga osoba nepoznata. One su ušle u dvorište i vikale "Izlazi van više iz te kuće" što je bilo upućeno LČ. Nakon toga LČ im je rekla da izađu vani iz dvora jer da je sud za dva dana. Vidjela je da je I uhvatila LČ za vrat i gurnula tako da su LČ ispali umjetni zubi. Htjela je sići dolje, međutim UČ joj nije dala i rekla je da će zvati ZČ. Nakon toga ova njoj nepoznata ženska osoba je počela snimati, dok su se njih dvije svađale, a LČ je rekla "snimaj, snimaj". Nakon toga došao je ZČ i rekao "Izađite iz dvorišta, sud će biti za dva dana", ta druga nepoznata osoba je rekla "samo ti viči, samo ti govori, ja tebe snimam", ZČ ih je gurao da izađu van, međutim ne može reći da ih je silom gurao. Njih je bilo strah da LČ koja je dva mjeseca prije toga izašla iz bolnice ne bi ponovno doživjela infarkt jer je imala tri uzastopna infarkta. ZČ je jednu nepoznatu žensku osobu odgurnuo, a I je uhvatio za ruku, izveo van dvorišta i rekao da makne auto sa vrata koje je bilo na vratima. Nakon toga je ta njoj nepoznata ženska osoba zvala policiju. Kuća je s jedne strane spojena sa drugom kućom, baš je spojena zidom, a u toj kući živi Sovjetkina strina ŽČ, dok je s druge strane seoski put, okućnica je ograđena, a zid oko kuće je visine otprilike meta r i pol. Sa ceste se dosta vidi u dvorište, dok je ovaj seoski put prometan, njime prolaze ljudi svakodnevno, put je asfaltiran i njime prometuju automobili. Nije gledala prema cesti, ali dvorište je takvo da je svatko tko je prolazio mogao vidjeti i čuti što se događa. Ovaj događaj je vidjela i njihova susjeda KČ koja je također nazvala njenog supruga. Nije LČ mogla niti dignuti vile, a kamoli ih napasti. Kao što je rekla, LČ je bolesna, a tada je imala 76 godina . Te vile uopće nije vidjela kad je došla, pretpostavlja da su bile negdje u vrtu. Međutim, nije vidjela da bi itko podignuo te vile. Policiju su zvale su I i ta nepoznata ženska osoba koja joj je navodno polusestra. Nakon toga su išli sa LČ kod doktora, a policajci su s njih dvije radili zapisnik. Na kraju su njen suprug i njegova sestra okrivljenici iako su ove dvije ženske osobe "upale" u Sovjetkino dvorište i prve ju fizički napale. Dakle po njenom mišljenju nije mogla LČ od metra ipo visine i bolesna u dobi od 76 godina napasti njih dvije koje su u pedesetim godinama. Po izjavi policajca ispada da je ovdje bila riječ o "bržem prstu" jer da je LČ prva zvala policiju one bi bile okrivljenice. Nakon što ih je ZČ izgurao iz dvorišta, dalje se više ništa nije događalo jer su one dolje niz ulicu parkirale auto i čekale policiju.

11.2. Svjedokinja KČ navodi da je susjeda LČ. Navodi da se njena kuća nalazi uz seoski put koji se nalazi između njene i Sovjetkine kuće. Prozor njene spavaće sobe i balkon gledaju na Sovjetkinu kuću. Navodi da ju je probudila vika, pa se dignula vidjeti odakle ta vika dolazi. Iz razgovora je shvatila da netko napada LČ. Čula je da je LČ vikala "izađite van", čak ih je i molila "molim vas izađite van", to je ponovila sigurno sto puta. Iz konteksta razgovora je shvatila da se u dvorištu nalazi Sovjetkina nećakinja I i još jedna ženska osoba za koju nije shvatila tko je, ali je čula LČ koja je rekla što će ona tu. Nije mogla vidjeti što se događa u dvorištu, jer je bilo ljeto i vegetacija u tom dvorištu je dosta gusta pa od lovora i stabala nije vidjela. Međutim čula je viku, ali kako je u blizini magistrala nije razabrala cijeli razgovor. Vidjela je kad je došao ZČ i da se parkirao ispred vrata. Čula ga je gdje uzrujano ponavlja "što ste došle, sud je za dva dana, zašto uznemirujete bolesnu ženu", ponavljao je "ono što je tvoje nitko ti neće uzeti, neka to sud riješi". One su jedva izišle van, ZČ je stajao neposredno iza njih, ne bi rekla da ih je gurao fizički rukama, međutim stajao je iza njih potičući ih da izađu van. Jedna od njih je snimala mobitelom, misli da ZČ nije niti skužio da ih snima, već je LČ viknula "snimaj, snimaj" pa pretpostavlja da je tad i on shvatio da ih snima. Snimala je ta nepoznata ženska osoba što je njih dodatno izbacilo iz takta jer je čula da je ZČ rekao toj drugoj osobi "što ti oćeš, ne miješaj se", zadnje što im je rekao bilo je "odite ća i vratite se kad bude sud". Ispred kuće se nalazi cesta kojom prolaze automobili, zid je otprilike visok metar ipo, ja bih se trebala podignuti na prste za vidjeti unutra. Ima stabala unutar dvorišta, dakle ovisi gdje ćete stati, na dijelovima se vidi, na dijelovima ne. Ističe da je LČ bolesna žena koja se zapravo boji za sebe i za svoju egzistenciju jer živi sama. Po njenim saznanjima I tada nije došla prvi put, znala je dolaziti i ranije sa polubratom i sa polusestrom u neprimjereno vrijeme. Ono što je njoj poznato je da je LČ brinula o Sandrinom ocu MČ dok nije preminuo.

11.3. Svjedokinja SČ je navela da su toga dana sestra, ona i njezin unuk i nećak, dakle dvoje maloljetne djece od šest godina došli u dvorište kuće LČ kako bi fotografirali kuću i dvorište, a po preporuci odvjetnice. Kad su došli u dvorište, LČ je nasrnula na njenu sestru I sa vilama, a kako je ona imala mobitel u ruci radi snimanja fotografija, cijelu tu situaciju je i snimila te dala snimke policiji. Nakon nekih pet minuta u dvorište je došao, u sudnici p risutni ZČ koji je sa stražnjeg sjedišta automobila izvadio nekakvu metalnu šipku i krenuo mahati sa tom šipkom na udaljenosti manjoj od pola metra. LČ je nju udarala dlanom po rukama, licu i nosu tako da su joj zbog toga pale sunčane naočale i mobitel. Njenu sestru I je udarila s vilama, a koliko se sjeća nju nije udarila s vilama. LČ je K govorila "ovo nije tvoje i nikada neće biti i da ide ča". To je dakle bilo još sve dok su bili u dvorištu. Nakon toga su se povukle iz dvorišta na javnu površinu, na cestu gdje im je bilo parkirano auto sa dvoje male djece. Oni su pri tome prijetili da će ih ubiti, da ih više neće biti i potjerali su ih sa te javne površine koja se nalazi ispred kuće. Na toj javnoj površini ispred kuće ZČ ju je uhvatio za nos i nekako ga "zavrnuo" jer je htjela ostati čekati policiju na tom mjestu a oni su ih tjerali. Krenuo je sa svojim automobilom da će udariti u automobil u kojem sjede djeca , a I ga je molila da to ne čini. Tražio je da maknu automobil. Dok je čekala policiju pored automobila LČ i ZČ su ju ponovno udarali po rukama i izbili su joj mobitel. Na kraju sjeća se da je imala puknutu bretelu na haljini, a da se ne sjeća kako se to dogodilo. Ona i I su bile u šoku, otišle su na policiju, a policija ih je uputila da odu kod liječnika, koji je utvrdio kod P povišen šećer, jer je ona inače dijabetičar a kod nje crvenilo i ogrebotine na nosu, te kod obje stanje šoka. Na pitanje sudske savjetnice da li je dobila udarac drvenom drškom vila ista odgovara da se ne sjeća, da je bila u šoku i da se nekih detalja ne može sjetiti.

12. Iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika LČ na listu spisa 9 -10, koja je propisno upozorena, proizlazi da je ista izjavila kako je uzela vile (pinjurice) i krenula prema K i SČ s drvenom drškom, a da je I uhvatila za željezni dio pinjurica (vila).

13. Iz liječničkog nalaza na listu spisa 13-14 vidljivo je da je svjedokinja SČ pregledana po liječnici [adresa], ŠČ koja je utvrdila da na tijelu nema ozljeda, osim crvenila na nosu za koje tvrdi da joj je nos zavrnuo brat gospođe s kojom dijele dvorište. Navodi da joj je to uzrokovalo veliku uznemirenost. Utvrđena je površinska ozljeda nosa, laka tjelesna ozljeda i psihičko nasilje.

14. Iz potvrde o oduzimanju predmeta vidljivo je da su od LČ oduzete jedne vile (pinjurice) sa drvenom drškom.

15. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta je vidljivo da je od ZČ oduzeta jedna lovačka puška s glatkom cijevi i 13 komada pripadajućeg streljiva (ostatak rečenice nečitak).

16. Sud smatra da je snimka mobitelom nastala na zakonit način, budući je svjedokinja SČ na početku snimke navela da snima , a prvookrivljenica uzvratila snimaj, dok isto proizlazi i iz iskaza svjedokinja PČ i RČ. Iz njihovih iskaza proizlazi da je i drugookrivljenik bio svjestan da ga se snima. Svjedokinja SČ je izričito upozorila okrivljenike da ih snima što se čuje više puta na snimci, a osim toga iz snimke je vidljivo da su isti svjesni da ih se snima budući su zamahivali rukom prema mobitelu i to drugookrivljeni ZČ u četrnaestoj sekundi druge snimke, a prvookrivljena LČ u četrdesetpetoj sekundi druge snimke. Za istaknuti je da su prvookrivljenica i drugookrivljenik naveli da se nalaze na snimci čime su potvrdili vjerodostojnost snimke. Drugookrivljenik je pritom naveo da se svjedokinja SČ skrivala i snimala, međutim iz snimke proizlazi da je ona snimala mobitelom i da su i prvookrivljena i drugookrivljeni to vidjeli, jer su zamahnuli rukom prema mobitelu.

17. Slijedom navedenog Sud je reproducirao snimku. Na prvoj snimci se nalaze dvije ženske osobe, u dvorištu, koje drže vile, držeći ih za gornji metalni dio i naguravaju se, od kojih je jedna prvookrivljena, a druga, prema izjavi prvookrivljene, I za koju ne zna kako se preziva, a koja tvrdi da je kćer brata prvookrivljene. Čuje se kako osoba koja snima kazuje snimam, a prvookrivljena uzvraća snimaj. Iz druge i treće snimke je vidljivo da se svađa između okrivljenika, SČ i još jedne ženske osobe nastavlja na ulici ispred kuće, a na snimci se vidi i skupina prolaznika.

18. Na temelju izvedenih dokaza Sud je nedvojbeno utvrdio da su prvookrivljenica i drugookrivljenik počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to onako kako je djelo činjenično opisano u izreci ove presude. Sud je pritom iz činjeničnog opisa djela u optužnom aktu izostavio dio činjeničnih navoda koji ne proizlaze iz provedenih dokaza, a takvom se izmjenom okrivljenici ne osuđuju za teže djelo. Sud nalazi da provedenim dokazima nije potvrđen činjenični opis djela u optužnom aktu da je prvookrivljena LČ sa vilama nasrnula na SČ te je udarila s drvenim drškom vila (pinjurica) u predjelu glave. Naime, prema iskazu svjedokinje SČ, prvookrivljena je nasrnula na njenu sestru I sa vilama, a ne na nju kako je to opisano u činjeničnom opisu djela. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje SČ kao istinit, logičan i uvjerljivi i u skladu s iskazom svjedokinje PČ koja je navela da je drugookrivljeni izgurao dvije ženske osobe iz dvorišta, dok su obadvije svjedokinje PČ i KČ potvrdile da su prvookrivljenica i drugookrivljeni tjerali vičući dvije ženske osobe iz dvorišta. Nadalje sud je prihvatio iskaz svjedokinje SČ u kojem ona navodi da ju je prvookrivljena udarila rukom, a da ju je drugookrivljeni ZČ uhvatio za nos i nekako ga "zavrnuo", budući se na snimkama vidi naguravanje između osobe koja snima, svjedokinje SČ i prvookrivljenice i drugookrivljenika, zamahivanje rukom od strane istih, a u kojem času se snimka prekida . U prilog navedenoj tvrdi je i nalaz liječnice [adresa], ŠČ koja je utvrdila površinsku ozljeda nosa kod svjedokinje SČ.

19. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio da su okrivljenici inkriminirane prilike počinili prekršajno djelo remećenja javnog reda i mira onako kako je djelo činjenično opisano u točki I izreke ove presude.

20. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na prvookrivljenicu i drugookrivljenika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti u smislu članka 36. Prekršajnog zakona.

21. Sud je prvookrivljenici kao olakotnu okolnost cijenio prethodnu prekršajnu neosuđivanost, životnu dob, zdravstveno stanje i okolnosti u kojima je djelo počinjeno, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio, dok je drugookrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio prethodnu prekršajnu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.

22. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, prvookrivljenikci i drugookrivljeniku za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao novčanu kaznu, kao blažu kaznu, u visini ispod zakonom propisanog minimuma za to djelo prekršaja umjesto alternativno propisane kazne zatvora, smatrajući da će se tako ublaženom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

23. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako prvookrivljenica i drugookrivljenik plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenim ovom presudom.

24. S obzirom na to da su prvookrivljenica i drugookrivljenik proglašeni krivima, obvezni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/2013.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Izrečena visina paušalnog iznosa primjerena je složenosti i trajanju postupka, a sve u skladu s odredbom članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zadru 27. siječnja 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Marija Hrboka

Senka Vrdoljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Provokrivljeniku

3. Drugookrivljeniku

4. U spis