Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-301/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika AI, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kv-542/2025-88 (K-865/2024) od 3. rujna 2025., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenika AI, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Splitu je, temeljem čl. 43. st. 4. i 6. KZ/11, neplaćenu sporednu novčanu kaznu u visini od 150 dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 10,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura, na koju je osuđenik AI osuđen presudom tog suda poslovnog broja K-865/2024-19 od 7. listopada 2024., a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Sisku poslovnog broja Kž- 402/2024-10 od 19. prosinca 2024., a koju je bio dužan platiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude, zamijenio kaznom zatvora u trajanju od 150 dana na način da će se jedan dnevni iznos od 10,00 eura zamijeniti s jednim danom kazne zatvora. U pobijanom rješenju je navedeno i da ako isplati osuđenik sporednu novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora će se obustaviti, a u slučaju djelomične isplate izvršit će se samo preostali dio navedene kazne.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio osuđenik AI, po branitelju Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri iz Splita, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede prava na pravično suđenje, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koji ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
4. Žalba osuđenika AI je neosnovana.
5. Osuđenik u žalbi navodi kako mu je prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno pravo na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima. Takvu povredu osuđenik nalazi u tome što pobijano rješenje ne sadrži razloge o "odlučnim pitanjima" i što branitelj osuđenika nije bio pozvan na sjednicu vijeća. Na ove žalbene navode, osuđenik nadovezuje i zaključak o tome kako je prvostupanjski sud propustio objasniti je li osuđenik imao namjeru ne platiti sporednu novčanu kaznu ili zašto sud nije prethodno pokušao prisilno naplatiti novčanu kaznu ili osuđeniku ponuditi rad za opće dobro prije zamjene novčane kazne kaznom zatvora. Ovim žalbenim navodima osuđenik ujedno pobija rješenje i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08.
5.1. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski sud je dao jasne, neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa se ne mogu prihvatiti njegovi žalbeni navodi kako mu je "povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku". Osim toga, izreka rješenja je jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima te ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.
6. Nadalje, sasvim neutemeljeno osuđenik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud odredbu čl. 43. st. 6. KZ/11 "tumačio izolirano i doslovno, zanemarujući opći zahtjev da se novčana kazna nastoji naplatiti ili izvršiti na manje restriktivan način" te da je prvostupanjski sud bio dužan na sjednici vijeća, na koju će pozvati osuđenika i njegovog branitelja, barem utvrditi ima li osuđenik imovinu u Republici Hrvatskoj iz koje bi se mogla naplatiti sporedna novčana kazna odnosno zamijeniti je radom za opće dobro te ispitati razloge neplaćanja sporedne novčane kazne.
6.1. Ovakvim žalbenim navodima osuđenik nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Naime, osuđenik gubi iz vida kako KZ/11 uopće ne predviđa zamjenu novčane kazne radom za opće dobro kada su osuđenici strani državljani, zbog čega je i propisano da se u slučaju neplaćanja novčane kazne ista odmah zamjenjuje zatvorom. Nadalje, kako iz spisa predmeta proizlazi da osuđenik ni u najmanjem dijelu nije platio sporednu novčanu kaznu koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-865/2024-19 od 7. listopada 2024., tako je sasvim ispravno prvostupanjski sud tu novčanu kaznu zamijenio zatvorom u trajanju od 150 dana i to tako što je jedan dnevni iznos od 10,00 eura zamijenjen s jednim danom zatvora. Slijedom toga ne stoji ni žalba osuđenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Kako navodima žalbe osuđenik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a nisu utvrđene ni povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 494. st. 4. ZKP/08, tako je tu žalbu osuđenika valjalo odbiti kao neosnovanu, u suglasju s čl. 494. st. 3. točka 2. ZKP/08.
Split, 27. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
