Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10 23420 Benkovac

Poslovni broj: P-87/2025-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, OIB: 78866932443, po sucu toga suda Zoranu Vrankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Blajher i Fuchs iz Zagreba, protiv tuženice OTP banke Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 1.2, 1.3, 1.4, 3.3. i 15.6. Ugovora o kreditu, broj: 060224107209-SN, oznaka: UK 6 I, od 24.02.2006. godine, sklopljenog između: tužitelja: PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika: OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61,OIB : 52508873833 a koje glase:

Čl. 1.2. Ugovora:

"Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora."

Čl. 1.3. Ugovora:

"Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule."

Čl. 1.4. Ugovora:

"Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta."

Čl. 3.3. Ugovora:

"Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje."

Čl. 15.6. Ugovora u dijelu:

" a) Odluku o kamatama Banke" BLAJHER & FUCHS odvjetničko društvo (Podnesak - 26-09-2025 - Očitovanje na N i M i TZ.docx)

2. Nalaže se tuženiku, OTP banka Hrvatska d.d. iz Splita, OIB: 52508873833 da tužitelju, PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos 13.141,64 EUR sa daljnjom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na:

- iznos od 10.381,67 EUR od dana 01.10.2015. godine do isplate,

- iznos od 2.759,97 EUR od dana 26.09.2025. godine (dana podnošenja zahtjeva), pa do isplate,

sve po stopi koja je:

- od 01.10.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženik sklopili ugovor o kreditu broj 060224107209- SN, oznaka: UK6I kojim da je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 93.456,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, da se radilo o stambenom kreditu s rokom otplate od 25 godina, da je kredit ugovoren sa valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatom u skladu sa odlukom banke i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,39 %. Nadalje je naveo da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nezakonite i ništetne, s tim da je tužitelj prihvatio prijedlog tuženika za konverziju kredita potpisavši Radnju kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15) dana 21.01.2016.

2. U odgovoru na tužbu (l.s. 55-62) tuženik je naveo, u bitnom, da je tužba neosnovana u cijelosti i predložio istu odbiti. Nadalje je naveo da je nesporno sklapanje predmetnog ugovora o kreditu između stranaka a da je sporno jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe ugovora nepoštene i ništetne te je istakao prigovor zastare potraživanja kao i prigovor u pogledu postavljene visine tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka je bio određen prekid postupka (l.s. 106-108) pa je isti nastavljen rješenjem od 18. prosinca 2024. (l.s. 124-125).

4. Na pripremnom ročištu do 19.02.2025. tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te je istaknuo neprecizirani prigovor prijeboja.

5. U podnesku od 26.09.2025. (l.s. 213-216) tužitelji je uredio i precizirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Sandre Došen dipl. oec.(l.s. 196-206).

6. U dokaznom postupku izveden je dokaz uvidom u ugovor u kreditu (l.s. 9-13), priloženu dokumentaciju (l.s. 18-52 i 140-183) i nalaz i mišljenje sudske vještakinje Sandre Došen dipl. oec.(l.s. 196-206) te je tužitelj saslušan kao stranka (l.s. 217-218).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet ovog parničnog postupka je kondemnatorni zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate zbog ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stope i tečaju CHF tijekom otplate kredita po ugovoru o kreditu broj 060224107209-SN UK6I od 24.02.2006.. sklopljenog između stranaka.

9. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti.

10. Među strankama je nesporna činjenica sklapanja naprijed navedenog ugovora o kreditu kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 93.456,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate.

11. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

13. Prema navodima tužbe prvo sporno pitanje je da tužitelj nije mogao pregovarati i utjecati na odredbu ugovora o promjeni kamatne stope niti da je kasnije bio obaviješten o promjenama iste s obzirom da je ugovor sastavljen u tipskom obliku pa da je kao ekonomski slabija stana morao prihvatiti sadržaj ugovora kao i naprijed navedene odredaba ZOO u vezi tumačenja odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u smislu načela ravnopravnosti stranaka i suzdržavanja od uzrokovanja štete. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Ovaj sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima jer prema iskazu tužitelja (l.s. 217-218) slijedi da je on razgovarao sa službenikom banke, da mu je uručen tipski ugovor o kreditu, da je informiran da je valuta CHF najstabilnija na tržištu i da neće biti izložen nikakvim rizicima te da se zadužio kreditom radi adaptacije stana.

14. U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

15. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu (čl. 1.) smatra ništetnom.

16. Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda i Suda EU, ovaj prvostupanjski sud je našao da su ništetne odredbe o određivanju visine kamate i o valutnoj klauzuli.

17. U pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18. Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13.06.2019., dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

19. Prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

20. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje financijske struke Sandre Došen dipl. oec. (l.s. 196-206) koji ovaj sud u cijelosti prihvaća ocijenjujući ga stručnim i objektivnim i izrađen po pravilima struke i stručno obrazloženim slijedi, u bitnom, da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 93.456,00 CHF i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 438.011,91 HRK 24.02.2006. uz ogovoreni rok otplate od 300 mjeseci sa ugovorenom kamatnom stopom od 4,39 % godišnje. Nadalje sijedi da je tuženik tijekom otplate kredita mijenjao mjesečne iznose anuiteta i to od 7.01.2008., da je 30.09.2015. provedena konverzija kredita i utvrđeno da je tužitelj imao preplatu u iznosu od 12.060,90 HRK. Konačno slijedi da, ako se preplata anuiteta koju je tužitelj tuženik platio zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i zbog promjene tečaja da se primijenjivao tečaj na dan isplate kredita u iznosu od 78.220,68 HRK odnosno 10.381,67 EUR (uključene pozitivne razlike) uvećana za zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 32.855,89 HRK odnosno 4.360,73 EUR tj. iznosu od 111.076,57 HRK odnosno 14.742,39 EUR umanji za preplatu utvrđenu konverzijom u iznosu od 12.060,90 HRK, rezultat iznosi 99.015,67 HRK odnosno 13.141,64 EUR.

21. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na isplatu utuženog iznosa po obje navedene osnove i to kako s osnove nepripadno plaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope tako i s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sa zakonskom zateznom kamatom osnovan pa je odlučeno kao u izreci presude.

22. Odluka o kamati se temelji na odredbi čl.29.st. 1. i 2. ZOO.

23. Temeljem čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) a na zahtjev tužitelja, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR i to za sastavljanje tužbe, pristup na dva ročišta od 22.04.2025. i 12.12.2025. i za tri obrazložena podneska od 14.11.2019., 23.04.2025. i 26.09.2025. iznos od po 100 bodova odnosno 200,00 EUR za svaku parničnu radnju, te za pristup ročištu od 19.02.2025. i podneske od 11.02.2021., 04.07.2024., 25.02.2025. i 13.05.2025. iznos od po 25 bodova odnosno 50,00 EUR, (Tbr.7.toč.1, Tbr.8.toč.1 i 3, Tbr.9.toč.1 i Tbr.54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj: 138/23). Tužitelju su priznati i troškovi vještačenja u iznosu do 200,00 EUR te za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 26,55 EUR pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

23. Tužitelj je temeljem čl.155.st.1. ZPP odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog i to za putne troškove i izbivanje iz pisarnice jer ti troškovi nisu bili nužni za vođenje ove parnice s obzirom da u sjedištu ove Stalne službe postoje 3 odvjetnička ureda te nisu priznati i troškovi za pristup ročištu za objavu jer tužitelj nije pristupio na to ročište pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

24. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška jer je u cijelosti izgubio u parnici pa je odlučeno kao u toč. III. Izreke rješenja.

25. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci

Benkovac, 27. siječnja 2026.

S u d a c:

Zoran Vranković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnim Županijskim sudovima, (čl.4. i 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova – "Narodne novine" 128/14) pisano u tri jednaka primjerka.

DNA:

Tužitelju, po punomoćnicima,

Tuženiku, po punomoćnicima.