Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-804/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe AQUA NITEO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RR, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i stavka 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti ("Narodne novine", broj: 61/2011., 66/2019.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe AQUA NITEO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RR, podnesenoj po branitelju Davoru Radakoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda Zagrebu, poslovni broj Pp-6375/2025 od 3. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe AQUA NITEO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe RR te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu po 50,00 eura (pedeset eura) svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba AQUA NITEO d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba RR proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i stavka 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci presude, te su uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ublaženim novčanim kaznama u iznosu od 1.050,00 eura (pravna osoba) i 150,00 eura (odgovorna osoba). Svakom od okrivljenika je ujedno naloženo naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura.
1.1. Istom presudom od okrivljene pravne osobe je oduzeta imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 554,56 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome ponavljajući navode obrane kako je prekršaj počinjen iz neznanja okrivljenika, da je sporna djelatnost naknadno upisana u sudski registar, da su za sve obavljene usluge uredno izdani računi i plaćene porezne i druge obveze te da počinjenim prekršajem nije nastala šteta. Žalitelji ujedno ističu kako se iz prethodno iznesenih razloga radi o beznačajnom prekršaju te predlažu da ih se oslobodi od optužbe odnosno da ih se podredno oslobodi od kazne.
2.1. Žalitelji predlažu da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. I po mišljenju ovog Suda je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili inkriminirano djelo, za što je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, dok navodi žalitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem.
6. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ponavljaju navode obrane kako je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja visine imovinske koristi ostvarene prekršajem propustio uzeti u obzir troškove nastale poslovanjem okrivljenika, valja istaknuti da se prilikom utvrđivanja iznosa protupravno stečene imovinske koristi, sukladno odredbi članka 76. stavka 5. Prekršajnog zakona, primjenjuje bruto načelo što znači da se imovinska korist ne umanjuje za troškove uložene u pripremanje, počinjenje ili sudjelovanje u prekršaju, te se ne priznaju troškovi i izdaci potrebni za ostvarenje radnje počinjenja.
6.1. Stoga je odluka prvostupanjskog suda glede oduzete imovinske koristi pravilna i zakonita te ju okrivljenici žalbenim navodima nisu doveli u pitanje.
7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljenicima nije prestroga. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima izrekao ublažene novčane kazne, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje okolnosti i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti, predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud tako izrečene kazne smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
8. U odnosu na žalbene navode kako su u predmetnom slučaju ispunjeni preduvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne, ovaj Sud je stava kako u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani okrivljenika od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne te eventualnu primjenu instituta ublažavanje kazne, a što je prvostupanjski sud i učinio, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne s obzirom da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 38. Prekršajnog zakona.
9. Suprotno navodima žalitelja, ovaj Sud smatra kako u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni instituta beznačajnog prekršaja u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona. Naime, iz sadržaja normi koje se odnose na predmetni prekršaj proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno jer nepoštivanje navedenih odredbi može znatno utjecati na ugrožavanje postojećeg reda u društvu. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju radi se o ponašanju kojim se očito krši i ne poštuje Zakon na štetu javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti. Stoga se okolnosti na koje se žalitelji pozivaju u žalbi mogu razmatrati eventualno kao okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona od kojih ovisi visina kazne te eventualno ublažavanje iste ispod donje granice propisane kazne sukladno članku 37. Prekršajnog zakona, a što je prvostupanjski sud i učinio.
10. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja okrivljenika i tužitelja.
