REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3 - Zagreb
Poslovni broj: Pn-164/2018-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Standard Premium Services GmbH, Offenbacher Landstraβe 7-13, 60559 Frankfurt am Main, zastupan po punomoćniku Krešimiru Matekoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika "Večernji list" d.o.o., OIB: 92276133102, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivana Sabljića i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Maše Danoni, 27. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku VEČERNJI LIST d.o.o., Oreškovićeva 6H/1, Zagreb, OIB: 92276133102, da tužitelju STANDARD Premium Services GmbH, Offenbacher Landstrasse 7-13, 60599 Frankfurt am Main, Savezna Republika Njemačka OIB; 29514582390 isplati iznos od 5.308,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana 22. rujna 2018., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku, VEČERNJI LIST d.o.o., Oreškovićeva 6H/1, Zagreb, OIB: 92276133102, da tužitelju STANDARD Premium Services GmbH, Offenbacher Landstrasse 7-13, 60599 Frankfurt am Main, Savezna Republika Njemačka OIB: 29514582390, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.636,58 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik dana 24. lipnja 2018. kao nakladnik Internet portala www.vecernji.hr. objavio u Internet novinskom članku objavljenom na Internet portalu www.vecernji.hr pod naslovom "Rad u Njemačkoj: mislili su da su dobili priliku života, a na kraju otišli osramoćeni" netočne, neistinite i štetne informacije o tužitelju. Dalje navodi da je dana 20. srpnja 2017. godine tužitelj od tuženika, kao nakladnika Internet portala www.vecernji.hr zatražio objavu ispravka prethodno navedenih netočnih, neistinitih, te ispravka štetnih informacija o tužitelju , međutim da je tuženik odbio objaviti predmetni zahtjev za ispravak tužitelja pozivajući se na razloge predviđene Glavom VI Zakona o medijima. Slijedom navoda iz spornog članka kao i osporavanja istih, tužitelj navodi da je evidentno kako se predmetnim člankom iznosi se niz netočnih i neistinitih navoda o tužitelju kao poslodavcu u Saveznoj Republici Njemačkoj, te istog prikazuje kao osobu koja navodno svoje radnike ne prijavljuje na zdravstveno i mirovinsko osiguranje, koja uopće ne uplaćuje zdravstveno i mirovinsko osiguranje svojim radnicima, koja ne isplaćuje svojim radnicima dogovorenu plaću, koja neosnovano umanjuje radnicima ugovorene plaće, te čiji radnici konstantno rade prekovremena te da je očita namjera tuženika predmetnim člankom prikazati tužitelja kao poslodavca kod kojeg ne bi trebala raditi bilo koja osoba, insinuirajući da tužitelj u svom postupanju postupa na način koji se razlikuje od postupanja drugih „savjesnih" poslodavaca, te opisujući odnos tužitelja i njegovih radnika na način koji podsjeća na robovlasnički odnos, a što se očituje u tužiteljevom naplaćivanju novčanih iznosa od radnika, prisvajanju iznosa obveznih doprinosa, maltretiranjem radnika od strane neposredno nadređenih osoba, te nepoduzimanja bilo kakvih radnji u odnosu na takvo maltretiranje. Stoga navodi da su tužitelju objavom predmetnog članka povrijeđena prava osobnosti koja se očituju u povredi tvrtke, časti, ugleda i dostojanstva. Nadalje navodi kako je tužitelj nakon objave predmetnih netočnih i neistinitih navoda u predmetnom članku doživio niz neugodnosti u obliku različitih neugodnih upita kako poslovnih partnera i suradnika, tako i sadašnjih, te budućih zaposlenika, a sve u vezi neistinitih navoda iznesenih u predmetnom članku, sumnjičenja i osude okoline u vezi njegova poslovanja, te je doveden u situacije u kojima je pred nizom poslovnih partnera i suradnika, te zaposlenika, morao objašnjavati cijelu situaciju, predmetni članak, zašto ga tuženik na navedeni način proziva u predmetnom članku. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojim bi se obvezalo tuženika na ime neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti na isplatu iznosa od 40.000,00 HRK sa zateznim kamatama, uz naknadu troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po pitanju osnove tako i po pitanju visine. Navodi da tužba nije sastavljena u skladu s odredbama članaka 106 i 186 Zakona o parničnom postupku radi čega se predlaže postupanje u smislu odredbi članka 109 Zakona o parničnom postupku, uz upozorenje, a potom i postupanje u smislu stavka 4. Dalje navodi da su navodi tužbe paušalni i neosnovani te da tužba ne sadrži niti osnovne elemente odnosno činjenice i dokaze na kojima se ima raspravljati o samoj tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se radi o članku objavljenom u mediju kojeg nije tuženi nakladnik, a što je jasno i naznačeno odmah na samom početku članka koji je predmetom ovog spora. Tuženik navodi da se opreza radi očituje na tužbu i to na način da ističe kako su informacije iznesene u spornom članku takve naravi da se povodom njih neposredno mogu primijeniti odredbe članka 21. stavka 4 Zakona o medijima. Predlaže se najprije provesti dokaze na okolnost postoji li šteta i ako da, kolika je te ako se to utvrdi da se provode dokazi na okolnost utvrđivanja činjenica propisanih odredbama članka 21. stavka 4. Zakona o medijima kojima se otklanja odgovornost nakladnika ovdje tuženika za svu eventualno nastalu štetu objavom spornih informacija, a sve sukladno odredbi članka 21. stavka 6. Zakona o medijima. Predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka.
3. Tijekom postupka pročitani su izlist Impressum sa web stranice www.večernji.hr (list 7-9 spisa), tablica Agencije za elektroničke medije Republike Hrvatske (list 10-11 spisa), izlist članka sa web stranice www.večernji.hr (list 12-16 spisa), potvrda o primitku i dostavnica (list 17 spisa), dopis Večernjeg lista od 8. kolovoza 2018. (list 26 spisa), izlist članka sa web stranice Net.hr (list 33 -38 spisa), ovjereni prijevod e-maila sa njemačkog jezika (list 41-43 spisa), izlist članka sa web stranice Dnevno.hr (list 46-50 spisa), preslika zapisnika od 23. rujna 2019. pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu (list 57-60 spisa), presuda poslovni broj Gž-981/2020-2 od 20. studenog 2020. (list 96-99 spisa), preslika zapisnika od 16. siječnja 2020. pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu (list 100-104 spisa) i ovjereni prijevod isplatnih listi (list 130-138 spisa) te su saslušani svjedoci VG (list 123-124 spisa), PG (list 124- 125 spisa) i HG (list 143-144 spisa).
3.1. Napominje se da je ovaj sud u skladu s čl. 299. st. 2. ZPP-a uzeo u obzir ovjereni prijevod isplatnih listi (listovi 130-138 spisa), a uvažavajući navode tužitelja iz kojih proizlazi da taj dokaz dostavlja nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga što je tek na ročištu od 2. rujna 2025. svjedok VG iznio podatak o identitetu radnika koji se spominje u spornom članku. Dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno svjedoka ŽG ovaj sud nije provodio budući da je od provođenja istih odustao tužitelj, odnosno tuženik, dok dokaz saslušanjem svjedokinje ZG ovaj sud nije provodio jer je ocjena suda da se i na temelju gore pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza može donijeti meritorna odluka u ovome predmetu.
4. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka ocjenjujući svaki provedeni dokaz posebno kao i njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Između stranaka je sporno je li tužba sastavljena u skladu s odredbama članka 106. i 186. ZPP-a, zatim sporna je pasivna legitimacija kao i osnova tužbenog zahtjeva, odnosno postoji li šteta te postoje li okolnosti iz čl. 21. st. 5. Zakona o medijima kojima se otklanja odgovornost nakladnika (tuženika), kao i visina tužbenog zahtjeva.
6. Prije svega, valja se osvrnuti na navode tuženika da tužba nije sastavljena u skladu s odredbama članka 106. i 186. ZPP-a te reći da je pregledom tužbe utvrđeno da je ista ima sve nužne sastavne dijelove u skladu s odredbama članka 106. i 186. ZPP-a slijedom čega je ista podobna za postupanje.
7. Nadalje, valja reći da je tuženik pasivno legitimirana stranka u ovom postupku. Naime, tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da se ovdje radi o članku objavljenom u mediju kojeg tuženik nije nakladnik, naime o članku pod nazivom „Druga strana bajke, ispovijest našeg radnika u Njemačkoj: Obećali su mi med i mlijeko, 2100 eura plaće, a na kraju su mi napravili nešto sramotno“ od 24. lipnja 2018, objavljenom na mediju www.net.hr. Ovaj sud je pregledom dokumentacije u spisu utvrdio da je tuženik kao nakladnik internet portala www.večernji.hr na istom portalu 24.06.2018. objavio članak pod naslovom "Rad u Njemačkoj: mislili su da su dobili priliku života, a na kraju su otišli osramoćeni", da je nastavno dana 20.07.2018. tužitelj od tuženika zatražio objavu ispravka navedenih netočnih, neistinitih i štetnih informacija o tužitelju, a da je tuženik 8. kolovoza 2018. tužitelju dostavio dopis u kojem je naveo da nije u mogućnosti postupiti po zahtjevu tuženika iz razloga predviđenih Glavom VI Zakona o medijima. Budući da je potonji članak predmet ovog spora, a da je tuženik, što isti nije osporio, nak ladnik portala na kojem je predmetni članak objavljen, to je isti pasivno legitimiran u ovom postupku , pri čemu za pitanje pasivne legitimacije u konkretnom slučaju nije od značaja činjenica da je sadržaj spornog članka prenesen iz članka objavljenog na mediju www.net.hr kojeg tuženik nije nakladnik. Stoga, takav prigovor tuženika ovaj sud odbija kao neosnovan.
8. Nadalje, odredbom čl. 16 Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/2004, 84/2011, 81/2013; dalje ZM) propisano je da su mediji dužni poštivati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.
9. Odredba čl. 22 ZM-a daje pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava osobi koja je prije toga zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
10. Prema odredbi čl. 21 st. 1 ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu, dužan ju je nadoknaditi izuzev u slučajima propisanim zakonom, dok je stavkom 4. propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, te da je postupao u dobroj vjeri.
11. Odredbom čl. 1100 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a u st. 3 propisuje da za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
12. Svjedok VGČ u svom iskazu navela je nakon što je ista upoznata sa predmetom sadržaja spornog članka da ni na koji način nije sudjelovala u pripremi i izradi spornog članka. Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinja je navela da ne prati čitanost pojedinih članaka i da je jedino točno da je zaposlenik Večernjeg lista na radnom mjestu novinar.
13. Svjedok VG, novinar na portalu www.net.hr, iskazao je da mu se dan, dva prije objave spornog članka telefonom javila osoba koja se predstavila kao GG, te je isti rekao da je ovaj njegov poziv motiviran ranijim člankom koji je na njihovom portalu objavljen, a preuzet s portala RTL-a, prije otprilike pola godine, jer da je on doživio nešto slično u Njemačkoj te da je inzistirao je da ostane anoniman jer je koliko znam još bio u fazi otkaza u firmi Standard Premium Services. Nadalje je svjedok naveo da je na početku provjerio identitet GG putem facebooka, a isti mu je spomenuo i svoju djevojku/zaručnicu NG ili V koja je isto bila dio te priče te da mu je potom isti poslao e-mail sa dvije isplatne liste i za njega i za njegovu djevojku/zaručnicu, a koje su potkrjepljivale njegovu priču o tome da je isplaćen mizeran iznos u odnosu na dogovoreni. Navodi da je potom na temelju toga napisao tekst koji je uredništvo odobrilo za objavu, pri čemu je napomenuo da nije bilo demantija na članak od RTL- a te da isti prije pisanja članka i njegove objave nije kontaktirao tužitelja kao i da se sjeća da nije bilo nikakvih demantije na predmetni članak. Naveo je da se prije nego je svjedočio u postupku pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu 2019. obratio putem facebooka gospodinu GG sa ciljem da ga obavijesti da će sudu morati reći njegovo ime, ali da mu se on nikada nije povratno javio. Naveo je da nije provjeravao kod tužitelja informacije koje je dobio od gospodina GG jer je stav uredništva u tom konkretnom slučaju bio da se objavi članak pritom imajući na umu da ga ne bi neki nakladnik prije objavio, a eventualne reakcije na članak se ostavilo da se njima bavi kasnije. Nadalje je naveo da ne zna njemački jezik pričati fluentno, ali da zna pročitati bazične stvari, a da je na potvrdama koje mu je dostavio gospodin GG vidio bruto i neto iznos, uz činjenicu da na njima nije bilo puno teksta nego je to bio tipični obrazac isplate plaća. Sjeća se da je na potvrdama kao firma u kojoj je radio gospodin GG bila navedena tvrtka Standard Premium Services. Naveo je vezano za ovu cijelu priču nije kontaktirao nikakvo njemačko tijelo te nije izvršavao provjere u njemačke sudske registre i drugu evidenciju budući da se u redakciji objavljivalo na desetke tekstova dnevno pa ne zna kolika je praksa da se kontaktiraju tijela. Naveo je da nije pokušao kontaktirati ni jednog drugog radnika kod tužitelja, a da ga Večernji list nije kontaktirao prije objave njegovog članka te da nije niti praksa da se kontaktira novinare direktno već se samo prenese tekst sa poveznicom. U vezi pitanja kako je utvrdio da tužitelj nije plaćao doprinose na plaće kako stoji u spornom članku navodi da je samo prenosio ono što mi je gospodin GG govorio. Naveo je da ne može reći da li je posumnjao u priču gospodina GG niti u dokumentaciju koju mu je isti dostavio, te da je on (svjedok) samo prenio što mu je g. GG rekao, a na uredništvu je bila odluka da li će to objaviti. Pojašnjava da sam on uredništvu prezentirao što je dobio od gospodina GG, te je dobio odobrenje od uredništva da sastavi tekst te da je preko google-a provjerio da li firma tužitelja postoji i saznao da firma postoji.
14. Svjedok HG iskazao je kako je u kritično doba bio jedan od urednika portala Večernji list, a da predmetni članak nisam sastavljao niti sudjelovao u njegovom sastavljanju. Naveo je da je praksa u poslovnom svijetu medija da se uslijed nedostatka ljudi i nemogućnosti pokrivanja svih priča prenose članci sa drugih portala, u konkretnom slučaju to je bio Net.hr što je i navedeno u predmetnom članku te potvrđuje je, pročitavši sadržaj predmetnog članka, to tip priče koju bi prenijeli. Naglasio je da je to u kritično doba bila iznimno važna tema budući da je tada veliki broj „malih“ ljudi napuštalo državu te emigriralo u Irsku, Njemačku i drugdje. Također je naveo da nije bilo nikakvog razloga sumnjati u autentičnost priče budući da je sadržaj preuzet sa autentičnog izvora odnosno Net.hr koji je u to vrijeme bio jedan od najposjećenijih portala. Naveo je da ne zna da li je novinar Večernjeg lista koji je prenio članak ŠG provjeravao u istinitost informacija navedenih u članku, naime isti je već jako dugo ne radi u Večernjem listu te je u mirovini, ali navodi da može pretpostaviti da nije provjeravao istinitost informacija iz članka. Dalje je naveo da je bi rekao kako je u konkretnom slučaju riječ o čistom prenošenju sadržaja članka sa drugog portala pa zato članak objavljen na portalu Večernji.hr nije potpisan. Na izravan upit pun. tužitelja, svjedok je iskazao da mu nije poznato je li Večernji.hr tražio odobrenje od Net.hr da prenese članak, ali napominje da obično kada se radi o temama od javnog interesa što je u konkretnom predmetu svakako slučaj onda se redakcije međusobno čuju i dogovore se o prenošenju dijela sadržaja. Naveo je da mu nije mi poznato da bi Večernji list kontaktirao tužitelja ili radio provjere kod nadležnih tijela u SR Njemačkoj, a u vezi sadržaja članka te da mu nije poznato ni da je jedna osoba navedena u članku tražila demanti navoda u istome. Na izravan upit pun. tuženika, svjedok je iskazao da je isti iako nije pisao predmetni članak razumio da je tema i cilj istoga bio prikazati uvjete života i rada u stranoj zemlji budući da se radi o temi od javnog interesa jer da je velik broj ljudi emigrirao te otišao živjeti i raditi u stranim zemljama, pogotovo nakon krize. Zaključno je naveo da je po njegovom mišljenju ovaj članak napisan sukladno pravilima struke i kodeksu novinarske etike budući da se radilo o kratkom članku i prenošenju izvora za nečije iskustvo odnosno u tom trenutku iskustvo iseljenika te je napomenuo i da prenose negativna iskustva stranih radnika u Republici Hrvatskoj.
15. Svjedok PG naveo je kako je godine 2018. u vrijeme objave spornog članka radio u tvrtki DBG Teamwork te da je ta firma dobivala poslove od firme Standard Premium Services i bavila se čišćenjem hotelskih soba. Naveo je da zna tko su GG i NG, naime da su oni sa DBG Teamwork zaključili ugovore o radu, konkretno čišćenje soba na 169 sati i njihova plaća je iznosila koliko se sjeća u bruto iznosu oko 2.000,00 EUR te da su oni u Njemačku stigli u veljači 2017. te je firma DBG Teamwork došla po njih Flixbusom i odvezla ih na smještaj 10 kilometara od hotela gdje su i inače bili smješteni svi radnici. Naveo je da su nakon dva mjeseca odnosno u travnju otišli, s tim da se ne može se sjetiti jesu li dobili otkaz ili su sami dali otkaz ili se radilo o sporazumu o otkazu. Kada mu se predočava članak objavljen u Večernjem listu (list 12-16 spisa) potvrđuje da je to sadržaj spornog članka te da informacije navedene u članku nisu istinite. Naveo je da je u tvrtki DBG Teamwork radilo dosta osoba s ovih područja, a praksa je bila da se ljudima najprije da ugovor na šest mjeseci s opcijom produžetka na godinu dana, a nakon toga na neodređeno. Koliko se sjeća prosječna neto plaća koju bi radnici zaposleni na taj način zarađivali iznosila je oko 1.400,00 EUR. Naveo je da je firma DBG Teamwork u to je vrijeme dobivala poslove samo od firme Standard Premium Services te da je sporni članak prouzročio neugodnosti za njegovu tadašnju firmu DVG Teamwork u vidu toga da su ljudi koji su trebali doći raditi otkazivali dolazak. Takošer je naveo da nitko pa tako ni tuženik prije objave spornog članka nije kontaktirao firmu pa tako ni Večernji list. Naveo je u vezi svog iskaza pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu od 16. siječnja 2020. da je u tom zapisniku navedena tvrtka Teamwork P GmBH-Team odnosi na društvo DBG Teamwork koju je u ovom zapisniku naveo te da je tužitelj imao značajne probleme nakon objave spornog članka po svoju reputaciju jer je prikazan kao firma koja ne plaća ljude, iskorištava ih i sl. Pojašnjava da je plaću isplaćivala firma DBG Teamwork, a ne tužitelj, a da su oglase za posao su objavljivale i DBG Teamwork i Standard Premium Services te da je objava ovog članka prouzročila manje prijava na radna mjesta kod Standard Premium Services. Pojasnio je da kada je navodio da je firma u spornom članku prikazana kao netko tko ne isplaćuje plaće mislio je na Standard Premium Services te da je Standard Premium Services firma od koje firma DBG Teamwork dobiva poslove, odnosno da je DBG Teamwork kooperant. Navodi da bračni par NG nikada nisu bili zaposlenici Standard Premium Services firme čije je sjedište bilo u [adresa] i [adresa] dok je sjedište firme DBG Teamwork bilo u [adresa]. Naveo je da su zaposlenici morali plaćati za smještaj po 450,00 EUR po krevetu te da misli da se ime tvrtke DBG Teamwork ne spominje u novinskim člancima. Naveo je da su zaposlenici firme DBG Teamwork nosili majice sa natpisom Standard Premium Services te da su zato radnici povezivali DBG Teamwork sa tužiteljem iako da su pročitali ugovor vidjeli bi da je njihov poslodavac DBG Teamwork budući da se tužitelj u ugovoru ne spominje.
16. Ocjenom provedenih personalnih dokaza kao i podudarne pismene dokumentacije u spisu, sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
− da novinar VG zaposlen kod nakladnika portala www.net.hr prije objave spornog članka na predmetnom internet portalu nije ni na koji način kontaktirao s tvrtkom tužitelja, iako je njegov izvor informacije GG spominjao tvrtku tužitelja u kontekstu spornog novinskog članka, a niti je na bilo koji drugi odgovarajući način, osim uvida u date mu platne liste, provjerio činjenice koje su objavljene u članku na portalu www.net.hr te
− da je novinar ŠG zaposlen kod tuženika prenio sadržaj članka objavljenog na portalu www.net.hr u ovdje sporni članak objavljen na portalu www.večernji.hr te da radilo o „čistom“ prenošenju sadržaja članka sa drugog portala slijedom čega sporni članak objavljen na portalu www.večernji.hr nije potpisan.
17. Ove činjenice proizlaze iz podudarnih iskaza saslušanih svjedoka VG i HG sud nema razloga ne vjerovati iznijetim navodima saslušanih svjedoka, tim više što su isti podudarni s činjenicama koje proizlaze iz daljnjeg dokaznog postupka:
− da tvrtka tužitelja nije tvrtka istovjetna tvrtki koja je navedena na platnim listama koje je GG kao izvor informacije dao novinaru VG, a što je sud utvrdio uvidom u iste (list 130-138 spisa), a što je podudarno s iskazom saslušanog svjedoka PG (list 124-125 spisa). Na predmetnim platnim listama je kao tvrtka izdavatelj istih navedena Teamwork@Standard GmbH – Team 1 – poštanski sandučić 600164, 60331 [adresa], dok je naziv tvrtke tužitelja Standard premium Services GmbH sa sjedištem u [adresa] te
− da su osobe GG i PGČ bili zaposlenici tvrtke Teamwork@Standard GmbH, a ne tužitelja, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka PG i tome podudarne pismene dokumentacije u spisu,
18. Postojanje neke činjenice novinar je dužan utvrditi s potpunom profesionalnom pozornošću, tako da se informacija koja sadrži određenu činjeničnu tvrdnju, osobito ako ta tvrdnja može povrijediti nečiji ugled ili dostojanstvo ili, kao što je u konkretnom slučaju bilo, utjecati na poslovni ugled i može se objaviti tek nakon što se pouzdano utvrdi da je istinita.
19. U konkretnom slučaju autor članka objavljenog na portalu www.net.hr čiji je sadržaj tuženik prenio na svoj portal www.večernji.hr nije postupio na navedeni način, te se tuženik ne može osloboditi odgovornosti tvrdeći da je sporna informacija utemeljena na činjenicama za koje je autor članka imao osnovani razlog povjerovati da su točne, a utvrđeno je da nisu, slijedom čega bi se tuženik sukladno odredbi čl. 21 st. 4 ZM-a mogao osloboditi od odgovornosti. Autor članka kao i novinar tuženika koji je članak pretio na portal tuženika bio je prije objave spornog novinskog članka dužan provjeriti istinitost iste, odnosno kontaktirati tužitelja na bilo koji način, budući da se platne liste dostavljene od njegovog izvora informacije ne mogu smatrati dovoljnom provjerom, tim više što se prosječnom pažnjom uvidom u te platne liste moglo se utvrditi da tvrtka koja je izdala predmetne platne liste po nazivu nije tvrtka tužitelja. Sud je tako utvrdio da spisu ne prileže dokazi kojima b i se utvrdilo da je novinar tuženika koji je prenosio sadržaj članka s portala www.net.hr na portal tuženika prethodno provjerio istinitost informacija navedenih u članku s portala www.net.hr niti je tuženik predložio dokaz kojima bi se to utvrdilo, već štoviše iz iskaza svjedoka JG, jednog od urednika portala tuženika, proizlazi pretpostavka da novinar tuženika nije provjeravao istinitost informacija iz članka, dok iz iskaza VG, autora članka koji je tuženik prenio na svoj internet portal, proizlazi da isti prije objave nije kontaktirao ni tužitelja niti je pokušao pronaći i razgovarati s drugim radnicima. Pisanje, odnosno prenošenje bez provjeravanja činjenica i bez dovoljno visokog stupnja sigurnosti u dokaze u prilog objavljenim činjenicama, sud smatra neprofesionalnim ponašanjem novinara koji se ne može opravdavati interesom javnosti, a pogotovo ne činjenicom da je portal s kojeg je prenijet sadržaj spornog članka jedan od najposjećenijih portala. Također mišljenje je ovog suda da se nakladnik ne može pozivati na oslobođenje od odgovornosti isticanjem da su sporne informacije prenijete s drugog medija, odnosno da su slične sporne informacije prije objavili drugi mediji, a isto tako da nije vršena provjera iznijetih štetnih činjenica, jer su iste predstavljale osobnu ispovijest izvora informacije tužitelja. Navođenjem neprovjerenih činjenica o postupanju tužitelja u svezi s radnim pravima navodno njegovih zaposlenika, a koje su se pokazale kao neistinite, jer izvor informacije novinara nije bio zaposlenik tužitelja, već zaposlenik druge tvrtke, zasigurno su utjecale na poslovni ugled tvrtke tužitelja kao poslovnog subjekta, a samim time i na poslovanje istog.
20. Za pravne osobe koje obavljaju poslovnu djelatnost izrazito je važno pitanje dobrog glasa koji predstavlja predodžbu koja je u javnosti stvorena o djelatnosti pravne osobe. Isticanjem predmetnih za tužitelja notorno štetnih informacija u spornom članku pitanje je tog dobrog glasa što je zasigurno imalo utjecaja na poslovanje tužitelja i to u negativnom kontekstu.
21. Ponašanje medija mora biti naročito odgovorno zbog izuzetno velike moći koju mediji imaju, a koja se ne smije upotrijebiti na štetu drugih koji se toj moći ne mogu ravnopravno oduprijeti.
22. Iako odredba čl. 22 ZM-a propisuje da se neimovinska šteta u pravilu nadoknađuje objavom ispravka informacije i isprike nakladnika, po stavu ovog suda objavljeni ispravak nije tužitelju mogao nadoknaditi neimovinsku štetu objavom spornog članka.
23. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja sud je zbog povrede ugleda tvrtke tužitelju dosudio iznos od 5.308,91 EUR (40.000,00 HRK), pri čemu je u svezi s visinom naknade sud vodio računa da je sporni članak objavljen na internet portalu koji je dostupan velikom broju čitatelja te da isti još uvijek stoji objavljen na portalu tuženika, i to primjenjujući u pogledu visine naknade odredbi čl. 223 . ZPP-a koja govori da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj procjeni.
24. Zakonske zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinsku štetu dosuđene su tužitelju od podnošenja tužbe 21. rujna 2018. (list 27 spisa), sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a, a odluka o kamatnoj stopi se temelji na odredbi čl. 29 ZOO - a.
25. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
26. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP -a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023, 107/2025 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (5.308,91 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).
26.1. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podnesaka od 2. srpnja 2019. i 4. rujna 2019. (Tbr. 8. t. 1. OT) 200,00 EUR te zastupanja na ročištima 10. listopada 2019., 11. ožujka 2020., 5. lipnja 2020., 16. veljače 2023., 2. rujna 2025. i 12. prosinca 2025. (Tbr. 9. t. 1. OT) 200,00 EUR, odnosno 18. siječnja 2019. (Tbr. 9. t. 1. OT) 100,00 EUR, odnosno 16. siječnja 2020. (Tbr. 9. t. 5. OT) 50,00 EUR, što uz PDV (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 46. OT te troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 99,54 EUR, iznosi sveukupno 2.636,58 EUR.
26.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava zahtjeva za ispravak od 20. srpnja 2018. budući da navedeni trošak nije nastao tijekom i u okviru ovog postupka.
26.3. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 3. veljače 2026. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
26.4. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
27. Napominje se da se preračunavanje iznosa u kunama u iznose u eurima vršilo prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 27. siječnja 2026.
Sudac:
Jan Torjanac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.