REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-2663/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja NM, vlasnika „KABLARIĆ AUTO“, Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 51,25 EUR, 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 51,25 EUR sa zateznim kamatama od 3. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 75,78 EUR sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 13,26 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. siječnja 2026. do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 51,25 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
U tužbi u bitnome navodi kako je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. svibnja 2025. nastala šteta na vozilu, marke i tipa AUDI A1, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je u obvezi platiti tuženik sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju ima ugovorenu kod tuženika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 7. srpnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj 99-MS-941/2025. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 110/VP/1 na ukupan iznos od 3.656,89 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 3.535,14 EUR. Razliku od 121,75 EUR po računu koji tuženik nije platio, tuženik opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 3.535,14 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 121,75 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 7. svibnja 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 51,25 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten tuženik.
2. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 1. prosinca 2025.; dalje: rješenje od 1. prosinca 2025.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u određenom roku od 30 dana uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.
3. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).
4. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku, utvrđeno je da su 1. prosinca 2025., putem sustava e-komunikacije, tuženiku uredno dostavljeni tužba s prilozima i rješenjem od 1. prosinca 2025. (pisanim pozivom) kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana. Unatoč tome, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.
5. Osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 51,25 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) koju je obračunao tužitelj u računu broj 110/VP/1 od 18. srpnja 2025. i cijene rada (radnog sata) koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku.
6. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a.
7. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavaka 1. ZPP) te je vezan činjeničnom osnovom tužbe odnosno tužbenog zahtjeva (članak 186. stavak 3. ZPP).
8. U konkretnom slučaju iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, proizlazi da se 23. svibnja 2025. dogodila prometna nesreća u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke i tipa AUDI A1, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje vozilo je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Nadalje proizlazi da je za predmetni štetni događaj odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika koji je uzrokovao štetu na predmetnom vozilu, da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 7. srpnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj 99-MS-941/2025 i da je tužitelj popravio predmetno vozilo za koji popravak je izdao račun broj 110/VP/1 na ukupan iznos od 3.656,89 EUR (PDV uključen). Osim toga proizlazi da je po osnovi predmetnog štetnog događaja tuženik u mirnom postupku platio iznos od 3.535,14 EUR, ali da nije platio razliku po predmetnom računu u iznosu od 121,75 EUR iz razloga što, u bitnome, ne prihvaća veću cijenu rada koju je obračunao tužitelj u predmetnom računu. Također proizlazi kako je službena cijena sata rada tužiteljeve radionice 40,00 EUR po satu uvećano za PDV i da su oštećenik UM kao vlasnik popravljenog vozila i ustupitelj te tužitelj kao primatelj sklopili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. svibnja 2025. kojim je ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja potraživanje u iznosu od 51,25 EUR, o čemu je obaviješten tuženik.
9. U konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 51,25 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za koju tražbinu sam tužitelj u činjeničnoj osnovi tužbe navodi da je Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. svibnja 2025. (dalje: Ugovor) prenesena na tužitelja kao primatelja, o čemu je obaviješten tuženik, u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (članak 81. stavak 3. ZOO-a).
10. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju zajedno s glavnom tražbinom u iznosu od 51,25 EUR po računu broj 110/VP/1 od 18. srpnja 2025. na tužitelja kao primatelja prenesene i dospjele, a neisplaćene kamate na iznos od 51,25 EUR.
11. Uzevši u obzir navedeno sud je, odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP), utvrdio da neplaćena razlika cijene sata u iznosu od 51,25 EUR u konkretnom slučaju predstavlja štetu u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a koju je, na temelju odredaba članka 1085. stavaka 1. i 4. ZOO-a, tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi tužitelju na kojeg je na temelju valjanog Ugovora, u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. ZOO-a, prenesena navedena tražbina u iznosu od 51,25 EUR te zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice koje su, u skladu s odredbama članka 81. stavcima 1. i 3.
ZOO-a, također prenesene na tužitelja.
12. Tuženik nije osporio početak tijeka zateznih kamata na glavnicu. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete, a ne o odnosu iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava .
13. Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
14. Sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.
15. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavci 1. i 2. ZPP-a. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
16. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 51,25 EUR, tužitelj bi u skladu s Tbr. 7. točkom 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, dalje: OT), imao pravo na jednokratnu nagradu u iznosu od 100,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR, ukupno iznosi 125,00 EUR.
Međutim, odlučujući u granicama tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova (članak 2. stavak 1. ZPP), tužitelju je priznata nagrada u zatraženom manjem iznosu od 50,00 EUR, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 EUR, ukupno iznosi 62,50 EUR.
Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR (stavak 1. Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ broj 37/2023, dalje: Uredba) te sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR.
Zbog toga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 75,78 EUR.
Na te troškove tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP) po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
17. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 13,26 EUR jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR, dok, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 51,25 EUR, sudska pristojba za presudu zbog ogluhe iznosi 6,64 EUR.
Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 13,26 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Sudac
mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).
