REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-729/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkom društva Gospić Plazina Štojs d.o.o. Zagreb, Berislavićeva 12, radi zaštite autorskog prava i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Utvrđuje se da je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB: 85584865987 povrijedio imovinska i moralna autorska prava tužitelja IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da je fotografiju tužitelja PLITVICE JESEN 3 objavio na svom facebook profilu na linku: https://www.facebook.com/autobuszagreb sve bez ovlaštenja tužitelja kao autora, bez plaćanja naknade i bez navođenja tužitelja kao autora te mu se zabranjuje u buduće objava iste fotografije tužitelja bez ovlaštenja tužitelja.

II/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB: 85584865987 isplatiti tužitelju IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 21. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB: 85584865987 isplatiti tužitelju IM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 350,00 EUR na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom od 11. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB: 85584865987 izreku ove presude objaviti o vlastitom trošku u „Večernjem listu“ u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.444,83 € uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana 27. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VI/ Odbija se tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 731,26 € sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u kratkom kako je on autor fotografije naziva PLITVICE JESEN 3 koju je tuženik objavio svom facebook profilu na linku: https://www.facebook.com/autobuszagreb. Fotografija je snimljena aparatom marke Canon EOS 5D Mark IV te je tužitelj još uvijek u posjedu istog. Tuženik je istu fotografiju objavio bez ikakvog odobrenja tužitelja kao autora, bez njegova znanja i bez plaćanja tužitelju bilo kakve naknade za takvo korištenje. Pored povrede naprijed opisanih imovinskih autorskih prava, tuženik je povrijedio i moralna autorska prava tužitelja na način da prilikom objave fotografije, nije naveo ime autora odnosno ovdje tužitelja, a što je protivno članku 28. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Također je tuženik neovlašteno javno prikazivao predmetno autorsko djelo i isto učinio dostupnima javnosti, a što je protivno odredbi čl. 32. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Tuženik nije za korištenje predmetne fotografije na način kako su je koristio ishodio nikakvo ovlaštenje od strane autora. Tužitelj se putem svojih punomoćnika obratio tuženiku dana 11. studenog 2023. godine sa zahtjevom za prestanak vršenja povrede autorskog prava, za isplatu naknade za neovlašteno korištenje fotografije i naknade zbog povrede moralnih autorskih prava, kao i sa zahtjevom za dostavu informacija. Tuženik se na zaprimljeni Poziv nije očitovao pa je tužitelj uputio požurnicu dana 18. prosinca 2023. godine, no ponovno bez ikakvog odgovora, međutim u međuvremenu je uklonio spornu fotografiju. Tužitelj potražuje od tuženika plaćanje naknade za neovlašteno korištenje njegove fotografije te tako isti potražuje od tuženika plaćanje penala sukladno odredbi čl. 286. st. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade budući je pravo autora povrijeđeno u najmanju ruku iz krajnje nepažnje tuženika. Tužitelj potražuje iznos naknade (dvostruke uobičajene) i to u iznosu od 900,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva (Poziv za prestanak vršenja povrede autorskog prava i zahtjev za naknadu) odnosno od dana 11. studenog 2023. godine pa do isplate. Tužitelj također na ime naknade zbog povrede moralnih autorskih prava potražuje iznos od 350,00 EUR. Tuženik je povrijedio tužiteljeva moralna autorska prava na način da je predmetnu fotografiju objavio bez navođenja imena tužitelja kao autora. Napominje kako se tužitelj profesionalno bavi fotografijom već 8 godina, da je izlagao na brojnim skupnim izložbama, a imao je i dvije samostalne izložbe u Pučkom otvorenom učilištu Slunj, 2022. i 2023. godine. Prva izložba, pod nazivom "Pejzažne fotografije [adresa] i okolice", održana je 2022., a druga, "Žene u poslu", povodom Dana žena, u ožujku 2023. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev te je osporio da je tužitelja autor sporne fotografije naziva PLITVICE JESEN 3, a koju je tuženik objavio na službenom Facebook profilu Autobusnog kolodvora Zagreb, odnosno spori da bi predmetna fotografija bila njegovo autorsko djelo. Čak da se utvrdi da je fotografija snimljena aparatom marke Canon EOS 5D Mark navodi da je nemoguće sa sigurnošću utvrditi tko je spornu Fotografiju zaista snimio, budući da vlasništvo aparata ne podrazumijeva i njegovo svevremensko korištenje te kao takvo nije dostatan dokaz autorstva Fotografije. Također je istaknuo nedostatak originalnosti Fotografije, odnosno ističe činjenicu da se Fotografija ne može smatrati autorskih djelo te se poziva na članak 14. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21; dalje: ZAPSP). Smatra kako je fotografija korištena u Facebook objavi tuženika generički prikaz dijela Nacionalnog parka Plitvička jezera, koji je, kao i ostali dijelovi Plitvičkih jezera, zabilježen na izrazito velikom broju fotografija posjetitelja koje vrlo često nalikuju jedna na drugu, obuhvaćaju iste kadrove i subjekte fotografiranja, što ih svakako čini neoriginalnim djelima bez individualnog karaktera. Već na samoj službenoj Facebook stranici Nacionalnog parka Plitvička jezera moguće je naići na čitav niz fotografija koje nedvojbeno nalikuju, kako jedna na drugu, tako i na spornu Fotografiju. Sukladno navedenome, Fotografija se, zbog svog manjka originalnosti i individualnog karaktera, ne može smatrati autorskim djelom slijedom čega osoba koja je Fotografiju snimila, čak i u slučaju njegovog nedvojbenog utvrđenja, ne može uživati zaštitu autorskog prava. Napomenuo je kako je tuženik Fotografiju objavio isključivo u jednoj objavi na službenom Facebook profilu Autobusnog kolodvora Zagreb, dana 29. listopada 2023. godine te je naveo kako tuženik ne može biti odgovoran ni za kakve navodne povrede tužiteljevog autorskog prava na Fotografiji. Spori također visinu naknade za neovlašteno korištenje Fotografije, kao i visinu naknade zbog povrede moralnih autorskih prava te osporava potraživanje dvostruke uobičajene naknade za korištenje budući da ne postoje okolnosti upotrebe Fotografije od strane tuženika koje bi ukazivale na potrebu potraživanja dvostruke uobičajene naknade za korištenje. Napominje da Facebook profil Autobusnog kolodvora ne predstavlja službeni prodajni kanal Autobusnog kolodvora Zagreb niti primarni način obraćanja poslovnim partnerima i/ili korisnicima usluga tog društva, već sporedan i neformalan oblik komunikacije prema potencijalnim pratiteljima na navedenoj društvenoj mreži te uzimajući u obzir zanemariv stupanj posjećenosti tog profila, smatra kako je tražena naknada svakako previsoka.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo kako sukladno čl. 14. ZAPSP predviđa fotografiju kao taksativno navedeno autorsko djelo te da su originalnost i individualnost subjektivne kategorije kod procjenjivanja autorskog djela što znači da se one procjenjuju u odnosu na samog autora i da fotografija tužitelja predstavlja autorsko djelo. Nijedna od fotografija nije ista iako prikazuju sličan motiv. Svaka fotografija ima drugačiji kut, obradu, svijetlo, kadar, postobradu i sve druge elemente koje fotografiju čine individualnom i originalnom. Nadalje, napomenuo je kako je u tužbi omaškom naveo da je fotografija u dva medija i da se isti navod ne odnosi na ovaj predmet stog ga treba zanemariti. Smatra da su u potpunosti ispunjeni uvjeti za određivanje penala budući je tuženik postupao ako ne s namjerom, tada svakako s krajnjom nepažnjom. Također je istaknuo kako je nebitno je li tuženik fotografiju objavio na nekom glavnom ili sporednom mediju odnosno kanalu kao ni je li od toga ostvario bilo kakvu korist jer tužitelj ne potražuje stečenu korist. Tuženik prilikom objave fotografije nije naveo tužitelja kao autora te je tako povrijedio njegova moralna autorska prava slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu.

4. Podneskom od 29.07.2025. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev na način da potražuje penale u iznosu od 1.000,00 € sukladno utvrđenjima vještaka u nalazu i mišljenju.

5. Tuženik se preinaci tužbenog zahtjeva protivio. Sud je rješenjem od 16. siječnja 2026. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na povećanje tužbenog zahtjeva za iznos od 100,00 € na ime penala uvećano za zatezne kamate, obzirom da je tužitelj isto povećanje tužbenog zahtjeva učinio sukladno nalazu i mišljenju u kojem je vještak procijenio uobičajenu visinu autorske naknada za način korištenja fotografije putem digitalne platforme Facebook, a koji iznos tužitelj na ročištu dana 12.12.2024. na kojem je zaključen prethodni postupak nije mogao zbog čega je upravo na tom ročištu i predložio provođenje vještačenja radi utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva stoga tužitelja nije mogao do zaključenja prethodnog postupka na taj način preinačiti tužbu i tužbeni zahtjev pa sud smatrao kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a sve sukladno čl. 191. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u slike zaslona (list 6, 11 spisa), poziv (list 7-10 spisa), fotografije (list 13, 35-39 spisa), dopis (list 15 spisa), dokumentaciju na USB disku (list 19 spisa), stručni članak (list 30-34 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 48-92 spisa), račune (list 93-99 spisa), pisanu izjavu tužitelja (list 100-102 spisa), saslušao je tužitelja (list 111-112 spisa) i proveo vještačenje o stalnom sudskom vještaku za fotografiju Davoru Horvatu mag. art. (list 133-175 spisa).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je utvrđivanje povrede autorskog, moralnih i imovinskih prava tužitelja kao autora fotografije Plitvice jesen 3, zabranu korištenja autorskog djela tužitelja bez njegovog ovlaštenja, zahtjev za plaćanje penala i naknade neimovinske štete tužitelju te zahtjev za objavu izreke presude.

9. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, odnosno sporno je tužiteljevo autorstvo predmetne fotografija, je li predmetna fotografija autorsko djelo, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te je tako uvidom u sliku zaslona (list 6 spisa) Facebook stranice utvrdio kako je Autobusni kolodvor Zagreb objavio fotografiju Plitvičkih jezera uz koju fotografiju nije naveden autor fotografije, a preko fotografije je stavljen grafički okvir, znak Autobusnog kolodvora te tekst :"Karte za Plitvice iz cijele Europe na www.akz.hr".

11. Iz pisanog iskaza i iskaza tužitelja na ročištu 20.02.2025. sud je utvrdio točno na koji način su nastale predmetne fotografije i u kojim okolnostima. Naime, isti je u svojem iskazu naveo kako je ova predmetna fotografija nastala je 14.11.2020. iako ju je planirao puno ranije napraviti. Imao je ideju napraviti fotografiju sa žutim listovima i izmaglicom na Plitvicama pa je u više navrata u jesen odlazio na Plitvice, no međutim ti navrati su bili neuspješni. Dana 14.11. je krenuo u 04,00 sati ujutro na put prema Plitvicama te je kroz šumu išao sat i pol po mraku na mjesto gdje je mislio napraviti fotografiju. Išao je s kolegom zbog medvjeda i vukova koji su prisutni na tom području. Kada su došli na poziciju padala je kiša. On je kišobranom štitio opremu koja mu je bila puno važnija od njega. Čekali su dva sata sunce i izmaglicu. Nakon što su napravili set fotografija vraćali su se nazad po blatu pa je u jednom trenutku pao i pukao mu je stativ. Ovu predmetnu fotografiju napravio je fotoaparatom kojeg i dan danas posjeduje. Nakon što je izbacio fotografije na kompjuter, a radi se o velikom setu fotografija on je potom sve te fotografije pregledao te je pronašao one koje su mu se svidjele i koje je posebno uredio. Na uređenje fotografija je izgubio po dva sata po fotografiji. Te fotografije koje su mu se svidjele objavio je na Facebook stranici. Dana 31.10.2023. godine pregledavajući Facebook vidio je svoju fotografiju na stranici ovdje tuženika uz pomoć kojeg oni oglašavaju kako organiziraju putovanje na Plitvice. On je tu fotografiju provjerio i utvrdio da se doista radi o njegovoj fotografiji. Ova fotografija bila je nagrđena grafikom i zapravo osjećao se jako loše kada je to vidio i imao je osjećaj da ga netko krade. Na toj fotografiji nije bilo napisano da je on autor. On nije dao odobrenje za korištenje te fotografije, niti ga je netko kontaktirao za suglasnost. Naime, on je dao jako puno truda kako bi ju napravio i zapravo ga je to sve toliko uzrujalo da tu noć nije mogao spavati. Kroz slijedeća tri dana je razmislio što dalje te je odlučio da će tjerati svoju pravicu jer ne želi da ga se omalovažava i iskorištava što često rade sa fotografima iz malih sredina. Osjećao se vrlo iskorišteno i ljuto. On se ozbiljno fotografijom bavim zadnjih 9 godina i on je majstor fotografije. Svoje fotografije prodaje preko autorskog ugovora i zapravo ti autorski ugovori za nekakav set fotografija od pet fotografija koje su bile namijenjene za korištenje na facebook i web stranici i brošuri, su imali naknadu od 20 do 25 tisuća kuna. Naknada za korištenje njegovih fotografija ovisi i o vremenu korištenja, mjestu, zemlji korištenja. On u tim autorskim ugovorima uvijek traži da ga se potpiše i to mu kao fotografu jako puno znači baš zato što je iz manje sredine pa se na taj način promovira. Imao je dvije samostalne izložbe 2022. na temu [adresa] i okolice, a 2023. na temu Žene u poslu te je sudjelovao isto na puno skupnih izložba, a odlazio je i na natjecanja te je na zadnja dva natjecanja osvojio prvo mjesto. Predmetu fotografiju snimio je sa fotoaparatom CANON 5D MK4 i objektivom 24-70 F/2,8II. Njega i danas smeta ova objava i ljut je što je morao dolaziti na sud kako bi o tome pričao i svaki puta kada o tome priča se uznemiri i iznervira. Njemu je jasno da sada svi imaju mobitele i mogu slikati, no međutim ova fotografija spada u rang umjetničke fotografije jer je ona bila planirana imala je svoju svrhu i namjenu. On sada naplaćuje korištenje fotografije na način da jedna fotografija ima početnu cijenu od 450,00 €, a ukoliko bi se radilo o objavi na društvenim mrežama tada za objavu koja bi trajala do godinu dana bi se ova cijena uvećavala za 100%.

12. Sud je u tom dijelu prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan, obzirom da je isti detaljno, logično i životno opisao okolnosti koje su dovele do nastanka predmetne fotografije, koja je prikazana na listu 13 te se može pronaći na dokumentaciju na USB disku (list 19 spisa) zajedno s drugim fotografija učinjenim tog dana.

13. Uvidom u poziv (list 7-10 spisa) i dopis (list 15 spisa) razvidno je da se tužitelj obratio tuženiku 10.11.2023. i 18.12.2023. u kojem ga upozorava na učinjenu povredu njegovim autorskih prava objavom predmetne fotografije na Facebook profilu Autobusnog kolodvora Zagreb te zahtjeva prestanak svake daljnje radnje kojim se povređuje njegovo autorsko pravo, zahtjeva plaćanje naknade štete u iznosu od 1.500,00 € te 500,00 € naknade zbog duševnih boli.

14. Radi utvrđenja autorstva predmetne fotografije sud je proveo vještačenje po vještaku Davoru Horvatu mag. art. koji je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako je koristeći profesionalni računalni program za digitalnu manipulaciju slikom Adobe Photoshop usporedio sadržaj slikovnih datoteka - fotografija naziva „IMG_0872.CR2“ i „PLITVICEJESEN-3.jpg“ koje se nalaze unutar digitalne mape naziva „2. ORIGINAL FOTOGRAFIJA“ na USB drive mediju za pohranu podataka koji prileži stranici br. 19 predmetnog spisa. Usporedbom specifičnih detalja obiju fotografija koji se u potpunosti međusobno podudaraju (Slika 5), a koji ne bi mogli istovjetno ponoviti na dvije različite fotografije istoga motiva, vještak je utvrdio da je digitalni negativ u RAW formatu naziva „IMG_0872.CR2“ vjerodostojan izvornik fotografije naziva „2. ORIGINAL FOTOGRAFIJA“. Nadalje, naveo je kako je koristeći se profesionalnim računalnim programom za digitalnu manipulaciju slikom Adobe Photoshop analizirao meta podatke koje unutar sebe sadrži digitalni negativ u RAW formatu, tj. slikovna datoteka naziva „IMG_0872.CR2“. Unutar meta podataka nalaze se serijski brojevi fotografskog aparata i objektiva s kojima je fotografija snimljena (Slika 6). Usporedbom serijskih brojeva unutar meta podataka digitalnom negativa u RAW formatu sa serijskim brojevima fotografske opreme u koju je vještak tražio osobni uvid (Slike 7 i 8), stoga je vještak utvrdio da je tužitelj u posjedu fotografske opreme s kojom je digitalni negativ u RAW formatu snimljen. Koristeći profesionalni računalni program za digitalnu manipulaciju slikom Adobe Photoshop vještak je usporedio sadržaj slikovne datoteke naziva „PLITVICEJESEN-3.jpg“ koja se nalazi unutar digitalne mape naziva „2. ORIGINAL FOTOGRAFIJA“ na USB drive mediju za pohranu podataka koji prileži stranici 19. predmetnog spisa sa sadržajem slikovnim datotekama naziva „Facebook.png“ i „WhatsApp Image 2023-10-31 at 12.59.19.jpeg“ koje se nalaze u digitalnoj mapi naziva „1. DOKAZI O POVREDAMA“ na USB drive mediju za pohranu podataka koji prileži stranici 19. predmetnog spisa, a za koje je tužitelj navodi da je tuženik koristio na svojem Facebook profilu. Usporedbom specifičnih detalja navedenih fotografija (Slika 9). koji se u potpunosti međusobno podudaraju a koji ne bi mogli istovjetno ponoviti na dvije različite fotografije istoga motiva, vještak je utvrdio kako se po pitanju slikovnih datoteka naziva „PLITVICEJESEN-3.jpg“, „Facebook.png“ i „WhatsApp Image 2023-10-31 at 12.59.19.jpeg“ radi o jednoj te istoj identičnoj fotografiji. Stoga je vještak u svojem nalazu i mišljenju zaključno utvrdio da je tužitelj dokazao da je u posjedu izvornika digitalnog negativa u RAW formatu predmetne fotografije, kao i u vlasništvu fotografske opreme s kojom je predmetna fotografija snimljena. Vještak je također utvrdio da je predmetna fotografija u više navrata objavljivana u raznim drugim medijima od strane trećih osoba, nakladnika, navodeći tužitelja imenom i prezimenom kao autora predmetne fotografije u više navrata. Vještak je mišljenja da je predmetna fotografija neosporno autorsko djelo tužitelja. Međusobnom usporedbom i analizom sadržaja predmetne fotografije sa sadržajem fotografije objavljene od strane tuženika na njegovom profilu digitalne platforme Facebook, opisanom u ovom nalazu i mišljenju, vještak je utvrdio da se radi o istovjetnim fotografijama.

15. Slijedom navedenog sud zaključuje kako je tužitelj autor predmetnih fotografija odnosno da je isti nositelj prava te da je na Facebook stranici Autobusnog kolodvora, a koji je podružnica br. 009 tuženika (što proizlazi iz izvatka iz sudskog registra list 48-92 spisa), objavljena predmetna fotografija tužitelju bez navođenja njega kao autora uz nagrđivanje u smislu stavljanja grafičkog okvira, znaka Autobusnog kolodvora te teksta: "Karte za Plitvice iz cijele Europe na www.akz.hr". Tuženik tijekom postupka ne spori da je predmetna fotografija objavljena na stranici Autobusnog kolodvora, no međutim spori da se radi o autorskom djelu jer da toj fotografiji fali originalnost i individualnost sukladno čl. 14. ZAPSP-a te je dostavio u spis niz drugih fotografija koji prikazuju Plitvice (list 35-39 spisa).

Članak 14. ZAPSP-a propisuje kako je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Između ostalog kao autorsko djelo navedena su fotografska djela i djela proizvedena postupkom koji je sličan fotografskom. Kod autorskog djela dovoljna je izvornost, odnosno originalnost djela kao izraz osobnosti autora. Kada se govori o originalnosti misli se da djelo ima određene elemente koji su originalni ali ima i dijelove koji su zadani. Autorskopravna zaštita odnosi se na te originalne elemente određenog autorskog djela. Obim autorsko pravne zaštite za određeno djelo određen je količinom, odnosno stupnjem originalnosti tog djela, a što je stupanj originalnosti određenog autorskog djela veći, to je autorskopravna zaštita za to djelo veća i određenija. Imajući u vidu naprijed navedeno te tužiteljev iskaz dan tijekom postupka, fotografije koje su predmet ovog spora prema ocjeni ovog suda predstavljaju autorsko djelo. Naime, prema ocjeni ovog suda tužiteljeva fotografija predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu u smislu odredbe iz članka 5. stavaka 1.

i 2. alineje 8. ZAPSP-a koja ima individualni karakter i rezultat je rada fotografa koji se time profesionalno bavi. Originalnost (izvornost) u smislu autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost, već se traži tzv. subjektivna originalnost (izvornost), odnosno novost u subjektivnom smislu. Djelo se smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo, stoga činjenica što postoje i drugi fotografi koji su slikali navedeni slap na Plitvičkim jezerima ne znači da predmetna fotografija tužitelja nije originalna jer je on navedeni slap pokazao na novi način i fotografija je nastala iz originalne ideja da se slap pokaže nakon kiše kroz izmaglicu. Ista fotografija je nastala nakon kiše, nakon što je tužitelj čekao sunce da izađe i da se stvori izmaglica te potom uređivanjem na kompjuteru. Prema mišljenju suda ova fotografija sadrži kreativne elemente te je odraz tužiteljeve kreativnosti stoga je ista fotografija zaštićena autorskim pravom.

16. Prije svega valja napomenuti kako autorsko pravo sadržava moralna i imovinska prava autora (čl. 26. st. 1. ZAPSP-a). Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovog autorskog djela (imovinska prava autora), a za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako tim zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno (čl. 26. st. 2. i 3. ZAPSP-a).

17. Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela, a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (čl. 28. st. 1. i 2. ZAPSP-a).

18. Sukladno čl. 36. ZAPSP-a autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti na svaki način, žicom ili bežičnim putem (u daljnjem tekstu: pravo priopćavanja javnosti). Za svako priopćavanje autorskog djela javnosti potrebno je pribaviti odobrenje ugovorom ili na drugi način, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

19. Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom (čl. 58. st. 1. ZAPSP- a), a ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (čl. 65. ZAPSP-a).

20. Tuženik nije osporio da je predmetna fotografija objavljena na Facebook stranici njegove podružnice, no međutim u predmetnom sporu je trebao dokazati da ima pravo iskorištavanja predmetne fotografije na način kako ih je koristio, a to nije dokazao. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik bez dopuštenja autora objavio sporne fotografije na Facebook-u.

21. Kako je utvrđeno da je tužitelj autor predmetne fotografije, koje je tuženik nesporno bez odobrenja i bez navođenja njegova imena i prezimena koristio na Facebook, to tužitelj ima pravo na zaštitu svog prava utvrđenjem učinjene povrede i zabranom takve povrede ubuduće, zbog čega je primjenom odredbe čl. 273. st. 1. i 2. ZAPSP-a odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

22. U odnosu na zahtjev tužitelja da se objavi izreka presude u novinskom tiskanom izdanju dnevnih novina. Objavljivanje presude na trošak štetnika predstavlja nenovčani oblik popravljanja neimovinske štete kojom se nastoje ublažiti njezine posljedice. Prema mišljenju ovoga suda, svrha popravljanja predmetne neimovinske štete u ovom konkretnom predmetu postići će se objavom uvoda i izreke pravomoćne prvostupanjske presude u dnevnom listu i električkoj publikaciji tuženika i to u prvom broju nakon pravomoćnosti presude. Stoga je sud odlučio sukladno čl. 273. i 283. ZAPSP-a kao pod točkom IV/ izreke presude.

23. Nadalje, u odnosu na zahtjev za plaćanje penala tužitelju, valja reći da kada je autorsko pravo protupravno povrijeđeno, nositelj prava ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva između ostalog, i plaćanje penala (odnosno ugovorene ili uobičajene naknade u dvostrukom iznosu) u skladu s odredbom čl. 286. ZAPSP-a.

24. Tužitelj je tijekom postupka na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva zbog povrede imovinskih autorskih prava s osnove uobičajene naknade koju nositelj imovinskih autorskih prava inače ostvaruje za ustupanje prava iskorištavanja nad svojim fotografijama dostavio račune (list 93-99 spisa) te je predložio provođenje vještačenja.

25. Sud je uvidom u račune utvrdio kako se ne radi o računima koje je izdao tužitelj već o računima izdanim od strane drugog pravnog subjekta Romulić d.o.o. Vještak Davor Horvat mag. art. je u svom nalazu i mišljenju izvršio uvid u iste račune te je naveo kako se računi-otpremnice koji prileže predmetnome spisu na stranicama 93, 94 i 95 ne mogu uzeti u obzir pri određivanju uobičajene naknade zato što se radi o bitno drugačijim motivima fotografija kao što su interijeri i eksterijeri hotelskog kompleksa, videofilmskim snimcima, kao i režiranim motivima koji nisu slične prirode kao motiv predmetne fotografije dok se računi - otpremnice koji prileže predmetnome spisu na stranicama 96, 97, 98 i 99 mogu uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uobičajene naknade za način korištenja na način kako je tuženik koristio predmetnu fotografiju s obzirom na to da se radi o srodnoj vrsti motiva i namjeni. Obzirom na izražene cijene u navedenim računima – otpremnicama (list 96-99 spisa), vještak je zaključio kako prosječna visina autorske naknade za način korištenja na koji je tuženik koristio predmetnu fotografiju iznosi 603,15 EUR. Nadalje, vještak je naveo da obzirom na to da su ti računi – otpremnice (list 96, 97, 98 i 99) izdani prethodno datuma uvođenja Eura kao valute u Republici Hrvatskoj te da su se tržišne vrijednosti nakon uvođenja valute Euro bitno mijenjale u više navrata, vještak je odlučio dodatno samostalno istražiti i konzultirati se po pitanju aktualne visine naknade koje autori fotografija naplaćuju za način korištenja na koji je tuženik koristio predmetnu fotografiju te je u tu svrhu tražio neobvezujuće ponude novijeg datuma od strane trećih osoba koje na tržištu nude fotografije sličnih motiva za način korištenja sukladno načinu na koji je predmetnu fotografiju koristio tuženik. Iz dobivenih ponuda vještak je zaključio da aktualna tržišna visina naknade za korištenje autorskog djela na način kako je tuženik koristio predmetnu fotografiju iznosi 500,00 Eura. Vještak je stoga zaključno procijenio, uzevši u obzir način nastajanja fotografije, umjetnički značaj autora, likovnu vrijednost predmetne fotografije kao i ponovljivost samog motiva na predmetnoj fotografiji, kako uobičajena visina autorske naknade za način korištenja kako je predmetnu fotografiju koristio tuženik na svojem profilu digitalne platforme Facebook iznosi minimalno 500,00 EUR (riječima: pet stotina eura).

26. S obzirom na to da je nalaz i mišljenje sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo, dok istovremeno na nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, to sud, na temelju čl. 492.c st. 3. ZPP-a, nije pozivao stalnog sudskog vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, već je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje.

27. Iz provedenog dokaznog postupka razvidno je da je autor fotografije tužitelja. Sud nije utvrdio tijekom postupka koliko tužitelj naplaćuje za objavu predmetne fotografije, no međutim utvrdio je kako je uobičajene visina autorske naknade za takav način korištenja predmetne fotografije na Facebook iznosi 500,00 €.

28. Ovaj sud ukazuje da odredbe ZAPSP-a postavlja kao uvjete za autorskopravnu zaštitu fotografije u odredbi čl. 5. st. 1. ZAPSP-a i to su: 1. originalnost i 2. individualnost. Međutim prilikom određivanja uobičajene naknade valja ipak imati na umu da se ovdje radi o fotografiji koja je nastala u iznimnim okolnostima, čekajući sa opremom na kiši, da ista prestane, da izađe sunce i da se stvori izmaglica. Prema ocjeni ovog suda, naknada za neovlašteno korištenje u iznosu od 500,00 € prema mišljenju ovoga suda se ocjenjuje uobičajenim za tu vrstu korištenja fotografija. Tužitelj u ovom predmetu potražuje penale odnosno naknadu za korištenje predmetnog autorskog djela tužitelja u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade. Naime, iz odredbe čl. 286. ZAPSP-a proizlazi da onaj čije je imovinsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene i to od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Stajalište je ovog suda da je tuženik na način opisan u tužbi krajnjom nepažnjom povrijedio autorsko pravo tužitelja te mu je kao trgovačkom društvu moralo biti poznato da je njegovo postupanje protivno zakonu te neovlašteno pa stoga tuženik u konkretnom slučaju nije postupio s povećanom pažnjom odnosno pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO). Stoga tužitelj ima pravo na penale u odnosu na objavu fotografije na Facebooku u iznosu od 1.000,00€ (udvostručena uobičajena naknada od 500,00 €), stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelj osnovan te je sud odlučio kao pod točkom II/ izreke ove presude.

29. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva, a u konkretnom slučaju tužitelj je tuženiku 10.11.2023. podnio zahtjev za plaćanje naknade članka 1103. ZOO-a koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 71. ZAPSP- a, slijedom čega je sud dodijelio zatezne kamate na iznos od 1.000,00 € od 21.11.2023. kako je to tužitelj tražio tužbenim zahtjevom te je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. ZOO uz primjenu stope za ostale odnose jer utužena tražbina nije proizašla iz trgovačkog ugovora.

30. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava, i to prava na priznanje autorstva (čl. 28. ZAPSP-a), mjerodavna je odredba čl. 1100. ZOO-a koja određuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.). Time što tužitelj prilikom korištenja (objave) utuženih fotografija na Facebooku tuženika nije bio označeni kao autor utužene fotografije, povrijeđeno je njegovo moralno pravo da budu priznati i označeni kao autori djela u smislu odredbe ranije citiranog čl. 15. ZAPSP-a (pravo paterniteta). Naime, zbog bliske veze autora i njihovog djela čije je bitno obilježje da je ono produkt duhovnog stvaralaštva autora, povreda autorskog moralnog prava predstavlja sama po sebi nematerijalnu štetu. Zbog povrede autorskog moralnog prava dosuđuje se novčana naknada koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu, izraženu u novcu, a ne i ekvivalentnu novčanu naknadu.

31. Iz jasnog i životnog iskaza tužitelja utvrđeno je da on nije dao odobrenje za korištenje te fotografije, niti ga je netko kontaktirao za suglasnost, no podružnica tuženika je njegovu fotografiju objavila na Facebooku ne navodeći ga da je on autor iste. Iz iskaza je razvidno da je on uložio lako puno truda i kreativnosti kako bi ista fotografija nastala, da ga je ova objava toliko uzrujala da tu noć nije mogao spavati, da je pokrenuo parnicu jer da ne želi da ga se omalovažava i iskorištava što često rade s fotografima iz malih sredina. Također je utvrđen da se osjećao vrlo iskorišteno i ljuto jer da se on ozbiljno bavi fotografijom zadnjih 9 godina i da je majstor fotografije. Također je razvidno da tužitelju jako puno znači da ga se potpiše kao autora jer je iz manje sredine pa se na taj način promovira. Njega i danas smeta ova objava i ljut je što je morao dolaziti na sud kako bi o tome pričao i svaki puta kada o tome priča se uznemiri i iznervira.

32. Sud smatra da iznos od 350,00 € za objavljenu fotografiju predstavlja primjerenu novčanu naknadu, koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu, izraženu u novcu, a ne i ekvivalentnu novčanu naknadu (pravična naknada iz članka 1100. ZOO-a). Tom novčanom naknadom autor ne mora dobiti potpuno zadovoljenje zbog učinjene povrede. Mišljenje je ovog suda da će navedenim iznosom naknade tužitelj kao autori biti primjereno naknađen za izvršenu povredu moralnog prava nenavođenjem imena autora jer je navedeni iznos u korelaciji s vremenom u kojem je fotografija bila objavljena na Facebooku te činjenicom da je ista skinute s Facebooka po primitku poziva na prestanak činjenja povrede, kao i u korelaciji s iskazom autora, ovdje tužitelja, i njegovom doživljaju težine povrede s obzirom na opisani način izrade predmetnih fotografija, njihov specifičan način nastanka izrade i posebno uloženi trud autora za izradu ih. Zbog navedenog je primjenom odredbe čl. 26., čl. 28. i čl. 273. ZAPSP-a, u vezi s čl. 1100. st. 2. ZOO-a odlučno kao pod točkom III/ izreke ove presude.

33. Na isti iznos sud je dosudio i zatezni kamatu od 11.11.2023. kako je to tužitelj zatražio u tužbenom zahtjevu, a koji datum je nakon dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. ZOO uz primjenu stope za ostale odnose jer utužena tražbina nije proizašla iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog odlučno je kao pod točkom III/ izreke ove presude.

34. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25– dalje: Tarifa) kao i vrijednosti predmeta spora.

35. Tužitelj je u tužbi odredio vrijednost predmeta spora u visini od 2.250,00 €, na što je tuženik prigovorio, navodeći kako su točka II/ i III/ tužbenog zahtjev iz tužbe zajedno 1.250,00 €. Tužitelj je potom naveo kako je vrijednost predmeta spora omaškom određena u visini od 2.250,00 € te je označio vrijednost predmeta spora u odnosu na točku I/ izreke tužbenog zahtjeva u visini od 200,00 €, točku II/ tužbenog zahtjev u visini od 900,00 €, točka III/ u visini od 350,00 € i točka IV/ u visini od 200,00 €, pa je ukupno označio vrijednost predmeta spora u visini od 1.650,00 €. Tuženik se nije protivio u odnosu na tako određenu vrijednost predmeta spora. Sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.650,00 € sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a. Naime, točka II/ i III/ tužbenog zahtjeva se odnose na isplatu pa je vrijednost predmeta spora određen upravo iznosom na koji se te točke tužbenog zahtjeva odnose. U odnosu na točku I/ tužbenog zahtjeva koja se odnosi na utvrđenje povrede i zabrane daljnje povrede tužiteljeva autorskog prava kao i u odnosu na točku IV/tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nalaganje objave izreke presude u dnevnom listu, sud je mišljenja kako je primjerena vrijednost predmeta spora upravo 200,00 € u odnosu na svaku točku.

36. Nadalje valja napomenuti da se trošak parničnog postupka određuje s obzirom na vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a obzirom da je podneskom od 29.07.2025. tužitelj povisio tužbeni zahtjev za 100,00 €, tako je trošak određen u odnosu na vrijednost predmeta spora od 1.750,00 €.

37. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 € (sukladno Tbr. 7/1 Tarife), trošak podnesaka 04.06.2024., 29.07.2025. za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), trošak podneska 05.03.2025. iznos od 50,00 € (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 12.12.2024., 20.02.2025. i 15.01.2025. za svaki iznos od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife), što ukupno iznosi 1.250,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 1.562,50 €. Nadalje sud je dosudio i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,48 € i presudu u iznosu od 66,36 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023), trošak vještačenje u iznosu od 781,49 €, a što sveukupno čini 2.444,83 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev- 1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom V/ izreke ove presude.

38. Tužitelj je odbijen za trošak podneska od 17.04.2025. kojom se dostavlja u spis uplatnica o uplati predujma obzirom da je sud cijenio kako isti trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Također je odbijen za trošak podneska od 12.04.2024. kojim se nakon tube (podnesene 10.04.2024.) dostavlja potvrda o uplati sudske pristojbe na tužbu. Naime, prema mišljenju ovog suda isti trošak nije potreban za vođenje ove parnice jer je sudsku pristojbu potrebno platiti prilikom podnošenja tužbe, pa naknadno plaćanje sudske pristojbe i dostava potvrde o tome ne može se staviti na teret tuženiku obzirom da je taj trošak nastao krivicom tužitelja koji nije pravovremeno uplatio sudsku pristojbu. Također je sud odbio tužitelja za trošak 14.04.2024. kojom tužitelj 3 dana nakon što je dostavio tužbu dostavlja USB na kojem je dodatna dokumentacija koja se tiče tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, tužitelj je dužan dostaviti uz tužbu sve dokaze koji mu idu i prilog pa dostava dokumentacije 4 dana nakon podnošenja tužbe ne može ići na teret tuženika. Sud je odbio tužitelja za previsoko zatraženi trošak podneska od 05.03.2025. obzirom da se radi o podnesku kojim se tužitelj očituje da je suglasan s ponudom vještaka pa se prema ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku već ostalom podnesku za kojeg odvjetnik ima pravo na nagradu u iznosu od 25% nagrade iz Tbr. 7 Tarife što je 50,00 €, a ne 200,00 € kako je to tužitelj zatražio. Nadalje, tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak vještačenja obzirom da je isti bio 781,79 €, a ne 781,71 € kako je to tužitelj zatražio. Također je odbio putni trošak tužitelja na ročište 20.02.2025. u iznosu od 97,40 € i to iz razloga što tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je imao navedeni trošak u tom iznosu. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Tužitelj je odbijen i za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 66,36 €, a ne 200,00 € kako je to tužitelja zatraženo. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI/ izreke ove presude.

U Zagrebu 27. siječnja 2026. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu (66,36 €)

2. tuženiku po punomoćniku