Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-303/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆŠ, zbog kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj: K-344/2022 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Pazinu broj: K-344/2022 od 19. siječnja 2023. . Nadalje, okrivljeni ĆŠ oslobođen je optužbe, na temleju članka 453. točka 3. ZKP-a, da bi počinio kazneno djelo iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude.
1.1. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik putem braniteljice Vere Glasnović Gjoni, odvjetnice iz Pule, predložio je da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda. Braniteljica okrivljenika zatražila je obavijest o sjednici vijeća kojoj nije pristupila iako je uredno obaviještena.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. U žalbi se ističe da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Ističe se da iz iskaza oštećenika proizlazi da je okrivljenik spram njega imao agresivan nastup, te da mu se predstavio kao opasna osoba pri čemu mu je, između ostalog, rekao da on sve šamara, da će imati problema s njim te da je spreman svašta učiniti što suprotno zaključku suda implicira nagovještaj zla spram oštećenika i to fizičkom ugrozom i tjelesnim ozljeđivanjem. Navodi da je okrivljenik poručio oštećeniku da se trebaju dogovoriti "na koji će način to riješiti", što se odnosi na to da je okrivljenik u posjedu oštećenikove nekretnine, pa kada se navedena okolnost sagleda u kontekstu okolnosti da je okrivljenik poručio oštećeniku da neće izaći iz njegove nekretnine, da mu je vezano uz to ozbiljno prijetio tjelesnim ozljeđivanjem, te da iz iskaza oštećenika proizlazi da je on navedeno percipirao na način da je okrivljenik od njega potraživao novac ili da se odrekne svoje nekretnine, očito smjerajući da ga oštećenik isplati kako bi on napustio posjed nekretnine i odustao od nekretnine da se u takvom postupanju okrivljenika ostvaruju obilježja kaznenog djela koje mu se stavljaju na teret.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Takovo činjenično stanje i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
6.3. Kazneno djelo iznude iz članka 243. stavak 1. Kaznenog zakona čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, silom ili ozbiljnom prijetnjom, prisili drugoga da što ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine.
6.4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da se temeljem provedenog dokaznog postupka ne može na nedvojben način utvrditi da bi okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo imajući prvenstveno u vidu iskaz oštećenika JŠ u odnosu na kojeg prvostupanjski sud zaključuje da se ne može zaključiti da je okrivljenik u odnosu na njega postupao s ciljem da si pribavi protupravnu imovinsku korist primjenjujući pri tome silu ili ozbiljnu prijetnju, a kako bi ga prisilio da isti učini nešto na štetu svoje imovine. Naime, iz iskaza oštećenika proizlazi da je zaključio da okrivljenik njega ucjenjuje, odnosno da od njega traži novac, a to sve iz razloga jer mu je okrivljenik govorio da je nekretninu prejeftino kupio, da tako to ne može, te da se okrivljenik prezentirao da je izbacivač, gazda ili slično, da je bio agresivan u nastupu zbog čega njemu nije bilo svejedno, te da mu se okrivljenik unosio u lice i govorio povišenim tonom. Okrivljenik negira da bi prijetio oštećeniku navodeći da nije tražio novac od oštećenika, te da ni na koji način nije aludirao da želi novac od oštećenika kao da od oštećenika nije tražio niti nikakvu protuuslugu u smislu da bi napustio posjed sporne nekretnine.
6.5. Prvostupanjski sud navodi da takvo ponašanje okrivljenika prihvaćajući pri tom obranu okrivljenika, ne upućuje na počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, odnosno počinjenje kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11. To iz razloga što prvostupanjski sud navodi da iz iskaza oštećenika proizlazi da je zaključio da okrivljenik njega ucjenjuje i da od njega traži novac, navodeći da je prejeftino kupio nekretninu, da je izbacivač, da je gazda, da mu se unosio u lice, dok s druge strane okrivljenik navodi da nije prijetio oštećeniku i da od oštećenika nije tražio nikakav novac niti da napusti nekretninu. Naime, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da iz iskaza oštećenika proizlazi da je njegov zaključak, a iz izričaja i ponašanja okrivljenika da okrivljenik aludira na to da bi mu trebao predati neki iznos, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da se radi o zaključku oštećenika o namjeri okrivljenika, međutim i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tijekom provedenog postupka nije dokazano da bi okrivljenik svojim postupanjem ostvario obilježje terećenog mu kaznenog djela jer nije dokazano da bi silom ili ozbiljnom prijetnjom prisilio drugoga da nešto učini na štetu svoje imovine, a sve s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist.
6.6. Zbog navedenog nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice zbog čega je ispravno okrivljenika oslobodio optužbe, na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP-a, te o tome dao u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 483. ZKP-a.
U Zagrebu 27. siječnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
