Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-694/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TZ, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: K-156/2019 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026., u prisutnosti branitelja okrivljenika Matije Duka, odvjetnika iz Zagreba

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog TZ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljeni TZ zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. ZK-a u iznosu 926,58 eura, a iz članka 145. stavka 2. točke. 6. ZKP-a u iznosu 100,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Matije Duka, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je branitelj okrivljenika zatražio obavijest o sjednici vijeća, u smislu odredbe članka 475. stavak 1. ZKP-a kojoj sjednici je pristupio te je u cijelosti ostao kod navoda iz žalbe navodeći da se sjednica može održati u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. Iako se okrivljenik u žalbi u uvodnom dijelu poziva na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, taj žalbeni osnov ne obrazlaže već ga veže uz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. To iz razloga što je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih navedenih dokaza.

7.2. U žalbi se ističe da ostaje nejasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud nije uzeo prihvatio obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela navodeći da je vozio svojom prometnom trakom te da je skrenuo ulijevo prema travi i ogradi između kolničkih traka zbog opasnog manevra koji je izveo NN vozač Ford Focusa. Postupanje tog vozača koji je na nedozvoljen način pretjecao okrivljenika iz desne u lijevu prometnu traku u prometu koji je gust, te se ne očekuje takav način kretanja, smatra da je uzrokovalo takovo postupanje okrivljenika. Pri tome navodi da nije jasno zbog čega prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dopunu nalaza i mišljenja vještaka Miše Barića koji je naveo da bi u takvoj situaciji postupio kao okrivljenik. Navodi da upravo iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je obrana okrivljenika teoretski moguća, te da se pojave nedopuštenog pretjecanja s desne u lijevu traku, naročito tijekom ljetnih gužvi, događaju, te da bi i on sam u konkretnoj situaciji ili naglo kočio ili skrenuo ulijevo jer da je takvo postupanje vozača instiktivno.

7.3. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice. Naime, iz obrane okrivljenika proizlazi da se kretao lijevom prometnom trakom iz smjera Karlovca u smjeru Jastrebarskog sredinom kolnika, da je prije prometne nesreće popio nešto alkohola zajedno sa oštećenikom i da je upravljao vozilom Toyota Yaris, te da je zbog naglog skretanja nepoznatog vozila u njegovu prometnu traku skrenuo vozilom ulijevo zbog čega je došlo do prevrtanja vozila uslijed čega je putnik u njegovom vozilu DZ zadobio teške tjelesne ozljede. Ističe da je upravo nepropisno postupanje NN vozila koje je iznenada skrenulo u njegovu prometnu traku, a misli da se radilo o vozilu Ford Fokus, razlog zbog čega je poduzeo radnju naglog skretanja ulijevo, a zbog čega je posljedično došlo i do prevrtanja vozila. Međutim, iz iskaza oštećenog DZ proizlazi da se nalazio na suvozačevom mjestu, da su se kretali autocestom i da je nakon nekog vremena, došlo do zanošenja vozila koje se u konačnici prevrnulo. Naveo je da se ne sjeća iz kojeg razloga je okrivljenik izgubio nadzor nad vozilom već je samo osjetio prevrtanje vozila, a prije nego što su krenuli na put okrivljenik je popio jedno alkoholno piće. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa proizlazi da je nakon provedenog vještačenja utvrđeno da je kod okrivljenika u vrijeme prometne nesreće utvrđena koncentracija od 1,00 g/kg alkohola u krvi te da se vozači pri toj koncentraciji nalaze u pripitom stanju i relativno su nesposobni za sigurnu vožnju, pri čemu dolazi do izrazitog pada perceptivne sposobnosti jer je vidni kut sužen, a time i vidno polje, pa vozač teže zapaža predmete ispred i oko sebe, a posebice one u pokretu. Naveo je da su pri toj koncentraciji moguće i promjene u vozačkim sposobnostima ,da je moguć nastanak prometne nezgode upravo zbog oslabljenih vozačkih sposobnosti, pri čemu je pri toj koncentraciji alkohola reakcija na naglo pojavljivanje drugog vozila izrazito reducirana, jer je drastično smanjen periferni vid, budući je isti usmjeren samo tunelski ispred sebe, te se ne vide predmeti oko sebe. Kognitivne sposobnosti i sposobnost intelektualne obrade podataka se usporava, što dovodi do neadekvatnih odluka zbog promjena na prometnici, a usporena je i motorička reakcija izvođenja manevra zbog promjena u vožnji. Nadalje, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Miši Bariću proizlazi da je do prometne nesreće došlo na autocesti A1 u dnevnim uvjetima vožnje, po suhom i ravnom kolniku gdje je brzina kretanja ograničena na 130 km/h. Brzina kretanja osobnog vozila okrivljenika na početku pronađenih tragova zanošenja lijevih kotača iznosila je oko 107,6 km/h, dok se brzina kretanja prije izlijetanja s kolnika ne može utvrditi tehničkim putem jer na kolniku nisu pronađeni materijalni tragovi, te samim time niti nije moguće tehničkim putem utvrditi razlog naglog skretanja u lijevu stranu, a posredno zanošenja i prevrtanja vozila. Ističe da je okrivljenik upravljao vozilom Toyota Yaris koje je visoko i usko, a njegova stabilnost je manja, pa stoga pretpostavlja da je uslijed neke radnje za koju ne postoje materijalni tragovi, okrivljenik nakon zanošenja pokušao vozilo ispraviti, odnosno vratiti na kolnik desno, pri čemu ne postoji niti jedan trag koji bi potvrdio navode obrane okrivljenika da je došlo do pretjecanja vozila na autoputu. Osim toga, prometni vještak je naveo da upravo zbog nedostatka materijalnih tragova nije moguće preciznije odrediti način kretanja vozila prije izlijetanja s kolnika.

7.4. Prvostupanjski sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj navodi da se kretao svojom lijevom kolničkom trakom brzinom od oko 100 km/h te da je ispred njega u jednom trenutku skrenulo drugo vozilo u njegovu prometnu traku, odnosno "ušlo" drugo vozilo u njegovu prometnu traku, pa kako bi izbjegao sudar da je vozilom naglo skrenuo ulijevo te se vozilom vratio natrag ponovno u desno zbog čega se vozilo zaljuljalo te ga nije mogao zaustaviti. Prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika prvenstveno iz razloga što iz iskaza oštećenika ne proizlazi da je došlo do skretanja nekog drugog NN vozila u njihovu prometnu traku jer je oštećenik naveo da ne zna iz kojeg razloga je okrivljenik vozilom skrenuo ulijevo, a nadalje prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika i iz razloga što iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa jasno i decidirano proizlazi da pri koncentraciji alkohola u krvi od 1,00 g/kg kojoj je utvrđena kod okrivljenika, mogućnost zapažanja predmete ispred i oko sebe, a pogotovo u pokretu je drastično smanjena, jer je vidno polje usmjereno na tunelski pogled ispred sebe. Prometni vještak inače utvrđuje da bi reakcija vozača u tom slučaju bila kočenje i skretanje, međutim za to ne postoji niti jedan od materijalnih tragova, pa je u tom smislu obrana okrivljenika neuvjerljiva.

7.5. Zbog navedenog prvostupanjski sud obranu okrivljenika smatra usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti, obzirom da ista ničim nije potvrđena, štoviše, upravo suprotno obrani okrivljenika iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik upravo zbog stanja alkoholiziranosti propustio se kretati sredinom svoje kolničke trake zbog čega je skrenuo ulijevo te je došlo do zanašanja i prevrtanja vozila uslijed čega je oštećeni DZ zadobio ozljede. Ozljede koje je oštećenik zadobio po nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, obzirom da je oštećenik zadobio višefragmentarni prijelom prvog lumbalnog kralješka s pomakom i prijelom velike kvrge desne nadlaktične kosti s pomakom, te prijelom poprečnih nastavaka drugog i trećeg lumbalnog kralješka, oguljotine glave, oguljotine lijeve ruke i oguljotinu obje natkoljenice.

7.6. Na taj način okrivljenik je prekršio blanketnu normu članka 199. stavak 2. i članka 46. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i na taj način izazvao prometnu nesreću u kojoj je druga osoba zadobila teške tjelesne ozljede čime je ostvario sva obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret iz članka 227. stavak 1. KZ/11.

7.7. Zbog navedenog nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. KZ/11 zbog čega ga je ispravno proglasio krivim, te za takovo svoje utvrđenje dao u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o kazni.

8.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Kao olakotno prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, iskreno žaljenje zbog izazvane prometne nesreće, dok otegotne okolnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud nije utvrdio. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti, a u izostanku otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci, potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Okrivljenik u žalbi ne ističe neke nove okolnosti u odnosu na odluku o kazni, a koje prvostupanjski sud nije utvrdio. Stoga, suprotno tvrdnjama okrivljenika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a u izostanku otegotnih ga ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci, a potom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takvom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

9.1. Okrivljenik u uvodnom dijelu žalbe ističe tu žalbenu osnovu, međutim u obrazloženju žalbe taj žalbeni osnov ne obrazlaže. Međutim, ističe se da je ispravno prvostupanjski sud okrivljenika obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka u iznosu 926,58 eura, koji se odnose na troškove provedenih vještačenja, te trošak postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura, navodeći da je trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu određen s obzirom na trajanje i složenost ovog postupka te sukladan imovinskim prilikama okrivljenika.

10. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše