Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Posl.br. Pp-1608/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Sanji Božić Turina uz sudjelovanje sudske zapisničarke Jelene Blažanović, u prekršajnom postupku protiv pravne osobe Kanovele d.o.o. i njene odgovorne osobe Finec Boruta iz Republike Slovenije, zastupani po Luki Antunoviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl.10.st.1.al. i st.2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, primjenom čl.183. Prekršajnog zakona, na održanoj glavnoj raspravi bez nazočnosti okrivljenika i njihova branitelja, dana 26. siječnja 2026. g.

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENICI:

1. KANOVELE d.o.o., OIB 84532515501, sa sjedištem u [adresa], djelatnost: hotelski smještaj i putnička agencija, osoba ovlaštena za zastupanje DT, s prebivalištem u [adresa],

2. DT, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1974. godine, od oca D i majke Ž, sa prebivalištem u [adresa],

krivi su

što su dana 10. srpnja 2024. g. u ugostiteljskom objektu Villa Rossetta u [adresa], u svojstvu subjekta u poslovanju s hranom koji je odgovoran za pružanje informacija o hrani, stavili na tržište – u kuhinju navedenog objekta, jedan komad od 10,25 kg Premium pršuta (Premium italijanski pršut Parma, pršut s kostjo) po računu broj 8101-107-551210 od 06. srpnja 2024. god., Spar Slovenija d.o.o., oznake serije proizvodnje L328, na kojima nisu istaknuli informacije o proizvodu sa podacima na hrvatskom jeziku,

čime su počinili prekršaj iz čl.3.st.2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, zbog čega se temeljem odredbe čl.10.st.1.al.1. i st.2. cit. zakona, u svezi s čl.37. Prekršajnog zakona

pravnoj osobi

izriče

ublažena novčana kazna

od 1.040,00 (tisuću četrdeset) eura

odgovornoj osobi

izriče

ublažena novčana kazna

od 300,00 (tristo) eura.

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona svaki okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Upozorava se svaki okrivljenik da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako dobrovoljno plati dvije trećine (2/3) izrečene novčane kazne u gore navedenom roku (čl.152. Prekršajnog zakona).

Svakim daljnjim načinom naplate, novčana kazna naplatiti će se u punom iznosu.

Temeljem članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, svaki okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Ako okrivljenici novčane kazne i troškove prekršajnog postupka ne plate u cijelosti naplatiti će se prisilno.

Svaki okrivljenik je dužan izvršiti uplatu prema priloženim uplatnicama.

Obrazloženje

1. Po prigovoru okrivljenika ovom sudu dostavljen je prekršajni nalog od ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, pod brojem 320-02/24-09/1440 od 12. kolovoza 2024. godine, za pokretanje prekršajnog postupka, zbog prekršaja naznačenog u uvodu i izreci ove presude.

2. Okrivljenici su ovome sudu dostavili pisanu obranu u kojoj su naveli kako poriču počinjenje prekršaja u cijelosti, posebice jer je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje uslijed čega je došlo do pogrešne primjene materijalnih propisa. Pozvali su se i na odredbu čl.3. Zakona o informiranju potrošača i čl.3.t.8. Uredbe (EZ) 178/2002 EU Parlamenta i Vijeća, ističe i kako zakonski opis prekršaja pretpostavlja stavljanje hrane na tržište Republike Hrvatske. Naveli su kako je sporni pršut kupilo drugo trgovačko društvo koje sa okrivljenicima ima sklopljen ugovor o suradnji, s čim u vezi proizlazi kako je navedeno društvo, čiji je direktor ŽT, dostavilo predmetni pršutu u kuhinju hotela okrivljenika s ciljem da se osoblje uči rezati cijeli pršut, iako Š koji nije okrivljenik i nije ovlašten davati izjave, ali da je razvidno kako glavni cilj nije bila prodaja, a niti je u konačnici sporni pršut prodan, time da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer izdavatelj prekršajnog naloga nije ustanovio niti dokazao radnju stavljanja na tržište. Iz same činjenice što je sama inspektorica zatekla pršutu u prostorijama hotela, tj. suhog skladišta kuhinje nije nedvojbeno dokazano da su ostvarena obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, niti da je pršut stavljen na tržište, tj. poslužen gostima. Također su naveli da ukoliko sud utvrdi da su ostvarena bitna obilježja navedenog prekršaja, da se primjeni odredba čl.24A. koja se odnosi na beznačajan prekršaj, jer da je svrha cit. zakona informiranje potrošača, odnosno krajnjeg korisnika te da se zaključuje kako intencija zakonodavca prilikom određivanje kazne nije bila sankcionirana situacije kao u konkretnom slučaju, nego uređivanje odnosa i zaštite potrošača kada je potrošač zaista u doticaju sa oznakama/ambalažom proizvoda (primjerice kupoprodaja pršuta u trgovini), dok korisnik hotela prema životnom iskustvu nema pristup oznakama/ambalaži narezanog pršuta. Čak da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja, da je stupanj ugrožavanja neznatan niti bi bilo potrebe za kažnjavanjem okrivljenika, a visina zapriječenih kazni da je nerazmjerno visoka u odnosu na prekršaj koji im se stavlja na teret.

3. U svojstvu svjedoka ispitana je poljoprivredna inspektorica ŠT, koja je iskazala da je navedene prilike obavljen kombinirani inspekcijski nadzor u kojem je ona kao poljoprivredni inspektor obavila kontrolu mesnih proizvoda u ugostiteljskom objektu Villa Roseta koji posluje u okviru trgovačkog društva Kanovele d.o.o. Prilikom kontrole u skladišnom prostoru, da je zatečen jedan komad pršuta težine 10,25 kg, na kojem nije bila istaknuta informacija o proizvodu na hrvatskom jeziku, nego na slovenskom jeziku. Budući se tada od tamo prisutnih zaposlenika nitko nije mogao na to očitovati pozvan je recepcioner, a naknadno i menadžer hotela ŽT, koji da je sam naveo da je upravo on kupio navedeni pršut u Ljubljani i o tome predočio račun, sa obrazloženjem da je isti kupljen radi vježbanja kuhara o njegovom rezanju, a da će se on naknadno poslužiti gostima pri doručku, dok u vrijeme nadzora još nije bio načet. Što se tiče samog pojma stavljanja robe na tržište, pojasnila je da se time smatra svaki prijelaz određene robe od jednog poslovnog subjekta na drugi, a namijenjen potrošnji, što se radilo i u ovom slučaju, te je svatko u tom lancu odgovoran i dužan provjeriti da li su propisno istaknute informacije o određenom proizvodu, tj. njegovi podaci na hrvatskom jeziku. Svatko da je dužan u tom lancu osigurati deklaraciju bez odlaganja, u suprotnom se roba ne može stavljati na tržište.

4. U postupku je sud pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja od 10. srpnja 2024., izvršio uvid u preslike priloženih fotografija, račune trgovina Metro, Spar Slovenije, te izvode iz prekršajne evidencije.

5. Nakon provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim da su se u njihovu postupanju stekla obilježja prekršaja iz navedenog propisa.

6. Obrana okrivljenika nije prihvaćena jer je ocijenjena kao neutemeljeno argumentirana te nema uporište u utvrđenim činjenicama, dok istaknuti razlozi ne otklanjaju samu odgovornost za prekršaj.

7. U tom smislu ističe se da se hrana smatra „stavljenom na tržište Republike Hrvatske“ čim je u sklopu gospodarske djelatnosti ponuđena, prodana ili na drugi način stavljena na raspolaganje potrošaču ili drugom subjektu u poslovanju s hranom (čl.3.st.1.).

8. Svi podaci propisani Uredbom (EU) 1169/2011 (npr. naziv proizvoda, popis sastojaka, neto količina) moraju biti napisani i na hrvatskom jeziku, latiničnim pismom (čl.3.st.1. i 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani).

9. Iako su okrivljenici u svojoj obrani osporavala da je pršut „stavljen na tržište“ i isticali da nije prodan niti poslužen gostima, izdavanje računa za pršut i okvirni ugovorni odnos sa drugim trgovačkim društvom predstavlja gospodarsku transakciju u kojoj je hrana prešla iz ruku prodavatelja u ruke primatelja u svrhu daljnje uporabe. Navedeno ispunjava pojam stavljanja na tržište, neovisno o tome je li komad pršuta kasnije poslužen gostu ili ne.

10. Račun ne zamjenjuje obvezno označivanje na ambalaži ili uz proizvod. Prema definicijama Uredbe (EU) 1169/2011, podaci moraju stajati na ambalaži ili etiketi proizvoda, a ne na fiskalnom računu. Gost, kojemu je namjera osigurati informacije o hrani, pri narudžbi i konzumaciji mora imati pristup tim podacima na jeziku koji razumije – u ovom slučaju na hrvatskom. Sve navedeno u svojem iskazu potvrdila je i ispitana inspektorica u svojem iskazu, koja je ispitana u svojstvu svjedoka.

11. Slijedom iznesenog, u postupanju okrivljenika stekla su se obilježja prekršaja iz navedenog propisa, zbog čega su proglašeni krivim na način opisan i izreci ove odluke, budući da odredba čl.3.st.1. i 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani propisuje da: hrana koja se stavlja na tržište Republike Hrvatske mora biti označena podacima i na način propisan uredbama iz članka 1. ovoga Zakona te drugim posebnim propisima koji se odnose na tu hranu, te da ti podaci moraju biti napisani na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom.

12. Odredba čl.10.st.1.al.1. i st.2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, propisuje da će se novčanom kaznom od 70.000,00 do 100.000,00 kuna (9.290,59 do 13.272,28 eura) kaznit za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 10.000,00 do 20.000,00 kuna (1.327,22 do 2.654,45 eura).

14. Zbog toga je sud izabrao vrstu primjerene prekršajne sankcije, imajući pri tome u vidu utvrđeni stupanj krivnje u srazmjeru sa društvenom opasnošću djela kao općom i posebnom svrhom kažnjavanja. Sud je u obzir uzeo sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja (olakotne i otegotne okolnosti) i to u smislu odredbe čl.36. Prekršajnog zakona.

15. Pri odmjeravanju kazni sud je u obzir uzeo posebno izražene olakotne okolnosti, a to je da počinjenjem prekršaja nije došlo do većeg ugrožavanja zaštićenog dobra, niti do takvih posljedica koje bi bile trajne i neotklonjive prirode, činjenica da proizvod nije poslužen niti je došlo do stvarne zavaravajuće štete potrošača. Također kao posebno olakotnu okolnost sud je u obzir uzeo dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika za ovakva i slična prekršajna djela.

16. Stoga su primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, okrivljenicima izrečene novčane kazne ispod najniže propisanih kazni za taj prekršaj, držeći da se obzirom na navedene okolnosti i ovako ublaženim kaznom može postići svrha kažnjavanja. Slijedom iznesenog ocijenjeno je kako će se odmjerenom novčanom kaznom ispuniti svrha ovog postupka.

17. Odredba čl.37.st.3.toč.2. Prekršajnog zakona propisuje da sud može ublažiti kaznu ako je za prekršaj propisan minimum iznad 1.327,23 eura ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 5.308,91 eura, a da se kazna može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona).

18. Odredba čl.33.st.1. Prekršajnog zakona propisuje da za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura, stoga je okrivljenoj pravnoj osobi, a primjenjujući gore citirane zakonske odredbe izrečena novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura, što je četverostruki iznos općeg zakonskog minimuma kazne za pravnu osobu. Odgovornoj osobi je također izrečena novčana kazna u ublaženom novčanom iznosu.

19. Slijedom iznesenog a primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona, cijeneći sve utvrđene okolnosti, okrivljenicima su izrečene novčane kazne ispod najnižih propisanih kazni za taj prekršaj, držeći da se obzirom na navedene okolnosti i ovako ublaženim kaznama može postići svrha kažnjavanja, da okrivljenici ubuduće ne čine ovakva i slična prekršajna djela. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

20. Sud nije utvrdio razloge da bi se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom djelu, kako to u svojoj obrani ističu okrivljenici, što je vidljivo iz visine zakonom zapriječenih kazni za navedeno djelo prekršaja.

21. Troškovi prekršajnog postupka izrečeni su u paušalnom iznosu razmjerno složenosti i trajanju postupka.

U Bujama, dana 27. siječnja 2026. godine.

Zapisničarka

Jelena Blažanović, v.r.

Sutkinja

Sanja Božić Turina, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Okrivljenici ili njihov branitelj, zakonski zastupnik, stranke, podnositelj optužnog prijedloga i oštećenik (čl.192. Prekršajnog zakona) imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku otpravka ove presude, pa se žalba podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno i predaje se osobno ili putem pošte ovom sudu, Stalnoj službi u Bujama, za Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

O TOME OBAVIJEST:

1. Okrivljenicima i branitelju,

2. Tužitelju,

3. Prekršajna evidencija, po pravomoćnosti,

4. Spis, ovdje.