REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1181/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Damir Hećimović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hećimović i Partneri d.o.o., Ante Starčevića 40, Slavonski Brod, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, kojega zastupa LS, službena osoba, radi prestanka državne službe, 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/513, URBROJ: 566-01/8-24-2 od 12. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za prekidom spora do pravomoćnosti presude u ovoj upravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-112-07/24-01/513, URBROJ: 566-01/8-24-2 od 12. kolovoza 2024., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, KLASA: UP/I-112-02/20-01/2355, URBROJ: 513-02-7009/9-24-16 od 25. lipnja 2024., kao neosnovana.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke određeno je da tužiteljici, državnoj službenici u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Graničnom carinskom uredu Slavonski Brod, na radnom mjestu carinika III. vrste, prestaje državna služba po sili zakona s danom 20. svibnja 2024. Sukladno točki II. izreke rješenja, tužiteljica je vratila službenu carinsku iskaznicu broj E2270, carinsku značku i faksimil broj 5543, te je u obvezi vratiti zaduženu carinsku odoru, dok prema točki III. izreke rješenja žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

2. Tužiteljica tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava. Dalje ističe kako nije poštivano načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. i članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, 110/21., - dalje: ZUP). Navodi kako je tuženik automatski donio odluku na temelju rješenja Ministarstva financija, Carinska uprave O teškoj povredi službene dužnosti, bez ikakve daljnje provjere i uz kršenje zakonskih obveza jer nije u cijelosti utvrdio sve odlučne i relevantne činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje stvari. Smatra da je takvim stavom tuženik grubo povrijedio pravo tužiteljice na obranu. Tvrdi da je u postupku utvrđivanja odgovornosti zbog teških povreda službene dužnosti počinjena i bitna povreda ZUP-a, s obzirom na to da je iskaz svjedoka NS dan telefonski i e-mailom, bez obzira na činjenicu da takav način saslušavanja svjedoka pozitivni propisi koji uređuju disciplinski postupak ne poznaju. Naime, po shvaćanju tužiteljice, iz odredbe članka 54. stavka 1. točke 2. ZUP-a jasno proizlazi da se usmena rasprava u slučaju saslušanja svjedoka mora provesti.

2.1. Nadalje, ističe da je rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda utemeljeno na snimci audio zapisa objavljene na internet stranici Youtube, koju su naknadno objavile i medijske kuće i portali u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pojašnjava kako navedena snimka predstavlja zvučni zapis dvije ženske i jedne muške osobe kako razgovaraju o počinjenju carinskog prekršaja i posljedicama istoga. U vezi toga napominje da tijekom disciplinskog postupka nije na nedvojben način utvrđena autentičnost snimke u pogledu identiteta sugovornika i toka razgovora budući je predmetna snimka isprekidana i uređivana, pa je kao takva nevjerodostojna i neprovjerljiva. Također, da nije na nedvojben način utvrđeno tko je izvršio audio snimanje. U odnosu na stav Prvostupanjskog disciplinskog suda da audio-video zapis ne predstavlja nezakonit dokaz, upućuje na odredbu članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) prema kojoj se dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu koristiti u sudskom postupka. Dodaje kako snimanje tijeka bilo kojeg nejavnog razgovora bez dopuštenja snimane osobe nije zakonito pribavljen dokaz pa se na njemu ne može niti temeljiti odluka suda.

2.2. Dalje se poziva na članak 52. stavka 2. ZUP-a, te tvrdi da joj nije omogućeno izjašnjavanje tijekom postupka. Navodi da se u postupku zbog teške povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a državni službenik protiv kojeg je pokrenut postupak mora biti saslušan, što je u konkretnoj pravnoj stvari izostalo. Smatra da je ovakvim načinom postupanja povrijeđen zakon na njezinu štetu jer joj nije pružena mogućnost dokazivanja, a nadležna tijela su zapravo izbjegla ovakvu obvezu. Iznosi razloge nezakonitosti rješenja kojim je utvrđeno da je tužiteljica počinila tešku povredu službene dužnosti. Osim navedenog, ističe da nije pravomoćno okončan kazneni postupak koji je pokrenut protiv tužiteljice, zbog čega nije bilo temelja da se donese niti prvostupanjsko rješenje, a još manje osporavano rješenje tuženika. Pojašnjava kako se taj kazneni postupak vodi pred Županijskim sudom u Osijeku, pod brojem Kov-Us-14/2023. Smatra kako je svrsishodno odrediti prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka jer okončanje predmetnog kaznenog postupka predstavlja prethodno pitanje za donošenje valjanog rješenja tuženika. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora tužiteljici.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je ostao kod svih svojih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe kako izneseni navodi tužiteljice nisu osnovani budući da je tuženik utvrdio da je donesena izvršna odluka službeničkog suda kojom je tužiteljica proglašena odgovornom za počinjenje teže povrede službene dužnosti te joj je izrečena kazna prestanka državne službe, uslijed čega je tužiteljici prestala državna služba ex lege, danom izvršnosti rješenja službeničkog suda, u skladu s člankom 152. stavkom 1. točkom 10. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ br. 155/23. – dalje: Zakon o državnim službenicima; na snazi od 1. siječnja 2024.). Smatra kako prigovori tužiteljice koji se odnose na tijek i odluku donesenu u disciplinskom postupku ili okolnost da se vodi i kazneni postupak protiv tužiteljice ne mogu utjecati na drukčije rješenje ove upravne stvari u kojoj se odlučuje o zakonitosti deklaratornog rješenja o prestanku državne službe po sili zakona, koji nastupa danom izvršnosti rješenja službeničkog suda. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Tužiteljica se podneskom od 28. veljače 2025. očitovala na odgovor na tužbu, u kojemu ponavlja već iznesene navode.

5.1. Sud je 13. siječnja 2026. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice, Lucije Matić, odvjetnice u odvjetničkom uredu Mišević i Jarić d.o.o., prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje koju je priložila spisu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe članka 91. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24., - dalje: ZUS).

5.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice ostala je kod svih tužbenih navoda i predloženih dokaza, te je Zatražila naknadu troškova upravnog spora prema troškovniku kojeg je priložila u spis.

5.3. Nadalje, na navedenoj raspravi Sud je, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja tužiteljice u svojstvu stranke, saslušanja svjedoka NS, provođenje vještačenja radi utvrđenja okolnosti autentičnosti pribavljene snimke po vještaku za audio-video zapise (za područje informatike, elektrotehnike i telekomunikacije), te prijedlog tužiteljice da sud službenim putem pribavi kazneni predmet Županijskog suda u Osijeku, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da je riječ o dokazima koji bi eventualno bili relevantni u ocjeni zakonitosti stegovnog postupka, a ne i u ovoj upravnoj stvari.

6. Tijekom dokaznog postupka Sud je izveo dokaze čitanjem spisa, spisa tuženika te svih isprava koje prileže istima. Sud je izvršio i uvid u ovosudni spis Us I- 852/2024, to jest u predmet u kojemu tužiteljica osporava odluku Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/24-01/4, URBROJ: 513-02- 8988-24-3 od 10. svibnja 2024., kako bi izvršio uvid u dio materijalne dokumentacije koja se nalazi u dostavljenom spisu toga upravnog postupka, a relevantna je i za rješavanje ovoga spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je po službenoj dužnosti u postupku odlučivanja o prestanku državne službe tužiteljice.

9. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/21-01/27, URBROJ: 513-02-8989-24-48 od 20. ožujka 2024. tužiteljica proglašena odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. - službeni pročišćeni tekst, 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19., 141/22., dalje – Zakon o državnim službenicima (2005)), opisanu kao „zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi“, te tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima (2005) opisanu kao „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti“, te tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine" br. 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19.) opisanu kao „nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe“. Nadalje, tužiteljica je proglašena odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima (2005) opisanu kao „zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi“ te da je počinila tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o carinskoj službi opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe“. Istim rješenjem tužiteljici je izrečena kazna prestanka državne službe, kao i zabrana prijema u državnu službu na razdoblje od 4 (četiri) godine.

10. Rješenjem Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/24-01/4, URBROJ: 513-02-8988-24-3 od 10. svibnja 2024., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv predmetnog rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave. Ocjena zakonitosti navedenog rješenja predmet je upravnog spora koji se vodio u ovome Sudu pod poslovnim brojem Us I – 852/2024.

10.1. Nadalje, Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave je dopisom KLASA: UP/I-114-04/21-01/27, URBROJ: 513-02-8989-24-53 od 14. svibnja 2024., tužiteljici u prilogu istoga dostavio rješenje Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/24-01/4, URBROJ: 513-02-8988-24-3 od 10. svibnja 2024.

11. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, 24. lipnja 2024. zaprimilo obavijest Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave da je predmetno rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave postalo izvršno 20. svibnja 2024.

12. Sukladno članku 146. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, državna služba prestaje: a) sporazumom, b) istekom roka, c) otkazom, d) po sili zakona i e) na drugi način propisan zakonom.

13. Prema članku 147. Zakona o državnim službenicima, o prestanku državne službe donosi se rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe.

14. Člankom 152. stavkom 1. točkom 10. Zakona o državnim službenicima propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kad mu je izrečena kazna prestanka državne službe zbog teške povrede službene dužnosti – danom izvršnosti rješenja službeničkog suda.

15. Člankom 133. stavkom 2. ZUP-a propisano je da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe. Stavkom 3. istog članka propisano je da drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.

16. Slijedom svega navedenog, za ocjenu zakonitosti osporavane odluke bilo je potrebno najprije uzeti u obzir da je tužiteljica rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/21-01/27, URBROJ: 513-02-8989-24-48 od 20. ožujka 2024. proglašena odgovornom za počinjenje teške povrede službene dužnosti specificirane u toč. 9. obrazloženja ove presude, a koje rješenje je (kao što je već navedeno) potvrđeno rješenjem Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/24-01/4, URBROJ: 513-02-8988-24-3 od 10. svibnja 2024. Presudom ovoga Suda, poslovni broj Us I – 852/2024-11 od 11. siječnja 2026. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/24-01/4, URBROJ: 513-02-8988-24-3 od 10. svibnja 2024.

17. Uvidom u dostavnicu koja se nalazi u materijalnoj dokumentaciji sadržanoj u spisu upravnog postupka koji se fizički nalazi u spisu ovog suda Us I-852/2024, Sud je utvrdio da je tužiteljica predmetno rješenje Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave zaprimila 20. svibnja 2024. Budući da prema članku 133. stavku 2. ZUP-a prvostupanjsko rješenje postaje izvršno dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, a prema stavku 3. istog članka drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci, za zaključiti je kako je predmetno rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave postalo izvršno 20. svibnja 2024., odnosno danom kada je tužiteljica zaprimila predmetno rješenje Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave.

18. Primjenjujući odredbu članka 152. stavka 1. točke 10. Zakona o državnim službenicima na takvu činjeničnu situaciju, tužiteljici, kao državnom službeniku, danom izvršnosti rješenja službeničkog suda (20. svibnja 2024.) prestala je državna služba po sili zakona kad joj je izrečena kazna prestanka državne službe zbog teške povrede službene dužnosti. Stoga je na temelju članka 147. Zakona o državnim službenicima, pravilno doneseno predmetno prvostupanjsko rješenje o prestanku državne službe.

19. S obzirom na to da je tek 24. lipnja 2024. Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek zaprimilo obavijest Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave da je predmetno rješenje toga tijela postalo izvršno 20. svibnja 2024., ovdje predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno je u roku od osam dana od saznanja za nastup okolnosti koje su razlog za prestanak službe, to jest 25. lipnja 2024.

20. Sud ne nalazi da je u postupku povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine jer je, sukladno svemu prethodno iznesenom, u postupku utvrđeno pravo stanje stvari, odnosno utvrđene su sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

21. Sud ne nalazi ni da je predmetnom upravnom postupku povrijeđeno pravo na obranu. Eventualno razmatranje takvog prigovora u ocjeni zakonitosti odluke Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, što je predmet spora u spisu ovog suda Us I-852/2024, ne predstavlja predmet ovoga upravnog spora, u kojemu se ocjenjuje samo zakonitost odlučivanja o prestanku državne službe, a ne o odgovornosti za povrede službeničke dužnosti. Iz istog razloga za rješavanje ovoga spora nisu relevantni navodi o bitnoj povredi ZUP-a u pogledu davanja iskaza NS telefonski i e-mailom, kao i tvrdnji da se usmena rasprava u slučaju saslušavanja svjedoka mora provesti, niti navodi o tome da je snimka audio zapisa objavljena na Internet stranici YouTube nezakonit dokaz.

21.1. Isto tako, tužiteljica sama navodi da se u postupku teške povrede službene dužnosti mora provesti usmena rasprava, a državni službenik mora biti saslušan. Dakle, opet se ponavlja kako u ovom sporu nije riječ o odlučivanju o teškoj povredi službene dužnosti, zbog čega se takav prigovor ne može prihvatiti. Dodatno, članak 52. stavak 2. ZUP-a na koji se tužiteljica poziva odnosi se na prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku, dok u konkretnom slučaju ispitni postupak nije vođen, već je razvidno kako je upravna stvar neposredno riješena u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti sukladno članku 49. točki 1. ZUP-a, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

22. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka.

23. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

24. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

24.1. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

25. 1. Ne mogu se prihvatiti navodi tužiteljice da je konkretni kazneni postupak koji se vodi protiv tužiteljice prethodno pitanje u smislu članka 55. stavka 1. i 2. ZUP- a, jer kaznena odgovornost, u ovom slučaju, nije takvo pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije bilo moguće riješiti ovu upravnu stvar. Naime kazneni postupak odvojen je od upravnog postupka i upravnog spora, a pravilnost radnji i odluka donesenih u kaznenom postupku ne može biti preispitivana u upravnom postupku niti u upravnom sporu, iz kojeg razloga tužiteljica ne može s uspjehom u ovom upravnom sporu isticati prigovore iznesene u tom pravcu.

25.2. Dakle, Sud ocjenjuje kako za rješavanje ovog upravnog spora nije potrebno najprije u kaznenom postupku odlučiti o krivnji tužiteljice, a sve iz razloga što je za donošenje rješenja o prestanku službe prema jasnoj i nedvosmislenoj odredbi članka 152. stavka 1. točke 10. Zakona o državnim službenicima dovoljna izvršnost rješenja službeničkog suda, a ne pravomoćna osuda za kazneno djelo. Stoga Sud nije prekinuo upravni spor, niti je bilo potrebno prekidati upravni postupak, prema odredbi članka 104. stavak 1. ZUS-a, te je valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Osijeku 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku

2. Tuženiku