Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-197/2018-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Andrijani Žugaj Jambrek kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Marković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljene ĆĆ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog Zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku K-DO-86/17 od 30. ožujka 2018., nakon provedene javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti državnooodvjetničke savjetnice Općinskog državnog odvjetnika u Sisku Anđele Primorac i braniteljice okrivljene Nade Kovačević, u prisutnosti braniteljice okrivljene Nade Kovačević, 27. siječnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljena ĆĆ, kćer Ć i ĐĆ, djevojački Đ, rođena **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], mesar, sa završenom srednjom školom, nezaposlena, bez primanja, udana, majka jednog punoljetnog djeteta, nema vojni čin, nije odlikovana, bez imovine, kazneno neosuđivana, nije prekršajno kažnjavana, nije izdržavala kaznu zatvora, ne vodi se postupak za drugo kazneno djelo

k r i v a j e

I. što je

tijekom mjeseca listopada 2016. u mjestu Begovići, postupajući zajednički i dogovorno, s UĆ, ŽĆ ponudila na prodaju šumu na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], suvlasništvo KĆ i GĆ, za čiju je prodaju okrivljena ĆĆ dobila punomoć, nakon čega su ŽĆ, kao šumu suvlasništvo KĆ i GĆ pokazali šumu u šumskom odjelu 61B Gospodarske jedinice Vučjak Tješnjak, kojom gospodare Hrvatske šume d.o.o., Šumarija Petrinja, iako su znali da je navedena šuma u državnom vlasništvu, pa su u istoj posječena stabla hrasta i kestena, ukupne drvne mase 170 m3, oštetivši time Hrvatske šume d.o.o. za iznos od 44.624,00 kuna,

dakle, tuđe pokretne stvari oduzela drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-dalje u tekstu KZ/11)

II. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 okrivljena ĆĆ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANU OD

6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenoj ĆĆ se izriče

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, oštećeni se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 okrivljena ĆĆ se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je 13. travnja 2018. protiv I. okrivljene ĆĆ i II. okrivljenika UĆ optužnicu broj K-DO- 86/2017 od 30. ožujka 2018., zbog kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11. U optužnici je predloženo da se protiv okrivljenika izda kazneni nalog.

2. Sud je dana 13. veljače 2019. prihvatio prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Sisku te izdao kazneni nalog. Međutim, kazneni nalog nije bilo moguće uručiti I. okrivljenoj, pa je stoga temeljem odredbe članka 175. stavak 6. ZKP/08 I. okrivljenoj postavljen branitelj po službenoj dužnosti. Protiv kaznenog naloga braniteljica I. okrivljene pravovremeno je uložila prigovor, dok je u odnosu na II. okrivljenika kazneni nalog postao pravomoćan. Povodom prigovora braniteljice sud je ispitivao optužnicu te je rješenjem poslovni broj Kov-212/2019-3 od 14. kolvooza 2019. potvrdio optužnicu protiv I. okrivljene ĆĆ.

3. Temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-197/2018- 48 od 18. ožujka 2025., I. okrivljenoj ĆĆ određeno je suđenje u odsutnosti.

4. Oštećenik Hrvatske šume d.o.o. je postavio imovinskopravni zahtjev.

.

5. Pozvana da se očituju o osnovanosti optužnice, I. okrivljena je po svojoj braniteljici navela da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitana je sljedeća materijalna dokumentacija i to ugovor o prodaji drvnih sortimenata zaključen između ĆĆ i "Madoma trans" d.o.o. (list 10-11 spisa), izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave Ispostave za katastar nekretnina Petrinja za k. č. br. [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] (list 12-13 spisa), prijepis posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Sisak, Ispostava za katastar nekretnina Petrinja od 27. srpnja 2016. za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 14-15 spisa), punomoć GĆ ĆĆ od 01. kolovoza 2016. (list 16 spisa), punomoć KĆ ĆĆ od 02. kolovoza 2016. (list 17 spisa), izjava ŽĆ od 05. listopada 2016. (list 19 spisa), prijava šumske štete Hrvatskih šuma d.o.o. Šumarije Petrinja br. 22/16 od 21. listopada 2016. sa planom proizvodnje (list 21-23 spisa), izvješće Hrvatskih šuma Šumarije Petrinja od 21.10.2016. s prilozima (list 24-25 spisa), zapisnik o očevidu Policijske postaje Petrinja od 15.10.2016. (list 30-31 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za katastarsku česticu br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 07. lipnja 2017 (list 59 spisa), punomoć KĆ ĆĆ od 02.08.2016. ovjerena u javnobilježničkom uredu HĆ pod brojem Ov:11837/16 (list 69-70 spisa), izjava KĆ ovjerena u javnobilježničkom uredu HĆ pod brojem Ov.12093/16 d 08.08.2016. (list 71-72 spisa), račun Hrvatskih šuma br. 2529- 0800-1 od 29.11.2016. (list 73-74 spisa), račun Hrvatskih šuma br. 2483-0800-1 od 21.11.2016. (list 75-76 spisa), račun Hrvatskih šuma br. 2436-0800-1 od 15.11.2016. (list 77-78 spisa), ispitan je u svojstvu svjedoka ŽĆ, pročitan je dio iskaza svjedoka ŽĆ koji je dao pred Općinskim državnim odvjetništvom u Sisku 15. rujna 2017. i to peti odlomak na drugoj stranici zapisnika o ispitivanju (list 63- 64 spisa), te je pročitana presuda ovog suda broj K-197/2018-2 od 13. veljače 2019. (list 93-94 spisa). Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka SĆ dan pred ODO Sisak 13. studenoga 2017. s obzirom da je isti preminuo pa ga nije moguće ponovo ispitati (list 81-82 spisa).

Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvod iz kaznene evidencije za okrivljenu od 22. siječnja 2026. i izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenu od 22. siječnja 2026.

S obzirom da se okrivljenoj sudi u odsutnosti, pročitan je zapisnik o ispitivanju okrivljene u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 18. svibnja 2017. i reproducirana snimka tog ispitivanja, temeljem odredbe članka 435. stavak 2. ZKP/08.

7. Temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 odbijen je prijedlog za čitanjem službene zabilješke dostavljene uz posebna izvješća PP Petrinja od 08.03.2017. i od 21.02.2018. koja je na ćiriličnom pismu, kao neprikladan budući da službene bilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima policijskih službenika sa građanima ne mogu biti upotrijebljene kao dokaz u postupku.

8. Okrivljena je u svom iskazu navela da se ne smatra krivom za kazneno djelo. Navela je da je IĆ njezin daljnji rođak iz Srbije koji ju je zamolio da nađe kupca za šumu na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Preko prijatelja je stupila u kontakt sa ŽĆ, kojemu su ponudili šumu i on je tu ponudu prihvatio. Dva puta su išli u šumu i ucrtavali među, preko interneta su tada bili na liniji sa IĆ, a još im je među pokazao jedan čovjek kojega je predložio IĆ i jedna žena koja je tvrdila da je to šuma od IĆ i da je on tu vukao iz nje drva preko njezine njive, a ŽĆ je pitao da zamole tu ženu da i on vuče drva preko njezine njive, na što je ona pristala navodeći da je IĆ vukao tuda drva cijeli život. Dogovor je bio da ŽĆ izvede geodeta prije sječe, jer se znalo da je tu državna šuma, a on to nije napravio. Rođak joj je ostavio 200,00 eura da se plati izlazak geodeta i ŽĆ je znao da oni imaju te novce. Šumu su mu prodali u svibnju 2016. Nakon toga otišli su u Srbiju jer im je ondje kćerka, a kada su se vratili ŽĆ im je rekao da trebaju dati izjavu na policiji. Istaknula je da ŽĆ nije smio započeti sa sječom prije utvrđivanja šume po geodetu, a da isti to nije uradio. Rekao im je da je geodetu izveo u šumu tek naknadno kada je sasjekao šumu, te ih je potom zvao da ima problem, a oni nisu imali saznanja niti o tome da sječe šumu. Za prodaju je dobila punomoć od vlasnika i ŽĆ, dali su fotokopiju katastarskog plana. Prvotno je navela kako nikakav ugovor nije potpisala sa ŽĆ, a kada joj je predočen ugovor o prodaji iskazala je da je isti nešto donio da potpiše, a da ne zna što je potpisala. Što se tiće prodaje sve su dogovarali zajednički ona i UĆ te su zajedno predali dokumentaciju u savjetodavnu službu Hrvatskih šuma. Šuma je prodana za iznos od 7.500 eura, te su novac od prodaje šume predali GĆ. Ne zna da li je napravljena doznaka jer je ŽĆ rekao da je on sam dalje postupati. Koliko je ona čula ŽĆ tamo nije niti bio već je vršio sječu putem drugih osoba. Crte su se vidjele na svakom drvetu od državne šume. Radilo se o tri crvene crte, a sa lijeve strane na samom početku šume bio je ariš. Od prodaje šume dobila je proviziju od 200 eura. Iako je u punomoći KĆ stajalo da joj je dužna platiti trećinu kupoprodajne cijene naknadno je dogovoreno da sve novce preda njezinom bratu GĆ koji je potom dio novca uplatio KĆ. Gledala je gdje se nalazi šuma preko kopije katastarskog plana, a šumu im je pokazao i TĆ iz Begovića, s time da ih je IĆ uputio da se obrate SĆ. Tri puta su išli u šumu s time da prvi puta sa njima nije bio ŽĆ. Prvi puta su išli ona, UĆ i TĆ. Ne bi išla sama bez supruga u šumu. već je ona išla samo zbog papira, a s obzirom da je bolesna ne može niti ući u šumu. Prije nego što im je TĆ pokazao gdje se nalazi šuma, nisu znali gdje se ona nalazi. ŽĆ nije kontaktirao s vlasnicima, sve je išlo preko njih. IĆ im je u telefonskom razgovoru koji se vodio preko interneta, dok su se ona UĆ i ŽĆ nalazili u šumi objasnio gdje se nalazi šuma. On im je objasnio da je ariš u državnoj šumi koji se vidio, sa gornje strane bili hrast i kesten, ispod toga bila je topola, postojale su oznake na drveću u državnoj šumi, na početku međe, u vidu tri crvene crte. S SĆ išli su vidjeti gdje je međa prije dogovora s ŽĆ, kako bi vidjeli da li ta šuma uopće postoji. TĆ odveo ih je u šumu, od početka, ali je rekao da nije siguran. Potom su zvali GĆ te je drugi puta s njima išao AĆ i rekao im je kako je objašnjavao IĆ da je šuma od tog ariša. Dva puta bili su s SĆ i nije bilo razloga aa se pogriješi jer je ariš bio s lijeve strane. To što je njima tada pokazano oni su pokazali ŽĆ Oznake za među stavili su ŽĆ i UĆ, po uputama GĆ koji je i tada bio na telefonu koji je razgovarao sa njezinim suprugom, UĆ i ŽĆ. Suprug i ona dogovorili su s ŽĆ da se prvo izvede geodeta jer je FĆ rekao da se to obavezno odradi i ostavio je 200,00 eura. Taj novac i dalje stoji kod nje, a nisu nigdje pisano potvrdili dogovor vezano za geodetu. I neka osoba po imenu U je išao u tu šumu i rekao da je to Nikolina šuma. Sa KĆ nije razgovarala o međi. Nisu bile nikakve oznake drugih šuma niti prirodne međe. U toj šumi koliko je vidjela nije ništa sjećeno, više se nešto srušila, od kiše ili snijega, neka topola ili kesten. U toj šumi je hrst i kesten, a prije prodaje u toj šumi bio je sam IĆ i prebrojio je da ondje ima 98 hrastova, dok je ŽĆ prebrojio 76 i rekao "da, to je to". Iako ih je prvi puta do šume odveo SĆ oni bi i sami znali doći do nje jer se ne može pogriješiti, po opisu. Naime, postoji jedna napuštena kuća kraj koje vodi put do ariša i sa desne strane od tog ariša je ta šuma. Upravo zbog susjedne državne šume upozorila je kupca da mora izvesti geodetu, a to je rekao i IĆ. Ona i njezin suprug su osobno predali dokumente za doznaku u šumariju. Nisu kasnije išli u šumu kako bi vidjeli što je sjećeno. IĆ joj je dao 200 eura iz pristojnosti, ali prethodno nije ništa dogovarano da će dobiti bilo kakvu nakandu. Od tih oznaka državne šume se moglo zaključiti gdje se ista nalazi i nije se moglo pogriješiti. Kada su u šumi bili sa ŽĆ, pokazali su mu isto što je i njima pokazao TĆ i tada su bili sami sa ŽĆ. ŽĆ i UĆ su stavili oznake po uputama GĆ koji je telefonom sa njima razgovarao. Sjeća je bila 2-3 mjeseca nakon prodaje. IĆ na mjesto sječe nije dolazio zbog bolesti.

9. Svjedok ŽĆ iskazao je da poznaje okrivljenu ĆĆ iz razloga jer je sa njezinim partnerom MĆ ranije dogovorio kupoprodaju neke šume u Ostražinu, to je kupio i sa time nije bilo problema, te mu je on ponudio šumu u Bačugi. Nije sada više siguran da li ta šuma spada pod mjesto Bačuga ili je riječ o nekoj drugoj lokaciji, međutim sjeća se da je ĆĆ imala punomoć za šumu, te su sklopili ugovor o kupoprodaji kod UĆ u kući, a gdje se nalazila i ĆĆ. ĆĆ mu je potpisala otkupni blok. Smatrao je da je sve u redu, međutim kada su šumu počeli rušiti na lice mjesta pristupila je policija i sve što je srušeno su zaplijenili i rekli su da je sve srušeno u vlasništvu Republike Hrvatske. Prije no što se počelo rušiti ĆĆ i UĆ išli su mu pokazati gdje se šuma nalazi, i to na način da su oboje došli na lice mjesta sa automobilom, ali ĆĆ je ostala sjediti u autu jer je teže hodala, govorila je da ju bole noge i da će ona ostati u automobilu, a svjedok je sa UĆ otišao u šumu, koji mu je pokazao gdje se šuma nalazi, odnosno međe šume. Pokazao mu je oznake koje su već ranije bile na stablima. Naime, radilo se o tome da su stabla bila označena narančastim sprejom. Naknadno ga je UĆ nazvao i rekao mu je da još jedan dio šume koji se nalazi na brijegu pripada predmetnoj šumi, da je i to posprejao i da mu i to želi prodati, ali svjedok mu je rekao da je to već uračunato u tu cijenu ako pripada toj čestici. To prvi puta nije bilo označeno, taj dio UĆ je označio bez njega, a radilo se o pojasu oko 10-ak metara širine. UĆ je htio da dogovore dodatan iznos za taj dio, ali su u konačnici dogovorili da to pripada predmetnoj čestici i da to upada u već dogovorenu cijenu. Dogovorili su cijenu od 7.500,00 eura. Svjedok sa ĆĆ i UĆ nije razgovarao niti je tko spominjao da bi trebalo pozvati geodeta da se točno utvrde granice međe. Međutim, radi sebe zvao je geodeta ČĆ koji je trebao i rekao doći na lice mjesta. No, kako njegov sjekač tada nije imao poslao ga je da sječe u dijelu gdje mu je UĆ pokazao i prije no što je geodeta izašao na lice mjesta, misleći kako će on naknadno doći. U konkretnom slučaju rečeno mu je da nije potrebno tražiti doznaku jer se jedan dio čestice vodio pod livadu. Svjedok je smatrao da će izaći ČĆ koji je imao firmu i za doznake, da će on točno utvrditi međe, izdati potrebne doznake i da će biti sve u redu. Naime, ČĆ je trebao doći tjedan dana prije no što je njegov sjekač počeo sjeći no nije došao te je rekao da će doći naknadno. Od prilike nakon 2-3 dana kako je njegov sjekač počeo sjeći došao je lugar te je zabranjena daljnja sjeća. Roba je zaplijenjena i odvežena, a oni dalje nisu sjekli.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da je sjeća trajala 2-3 dana. Kada su mu ĆĆ i UĆ pokazivali gdje se šuma nalazi nitko treći nije bio prisutan osim njih troje. Nije znao da bi u okruženju predmetne šume mogla biti šuma Republike Hrvatske, to je provjeravao tek nakon što je na lice mjesta izašla policija i utvrdio da se doista u okruženju nalazi šuma u vlasništvu Republike Hrvatske. Dodao je da kada je provjeravao u zemljišnim knjigama u šumariji da je ista čestica bila upisana u vlasništvu Republike Hrvatske, a da je za tu istu česticu ĆĆ imala punomoć. Na pitanja braniteljice okrivljene iskazao je da on nije imao vlasnički list odnosno da mu ĆĆ nije dala nikakav vlasnički list već da mu je dala samo punomoć. Bilo mu je čudno kako može ista čestica biti u vlasništvu dvije različite osobe jer onaj tko ima punomoć odgovara za vlasništvo čestice. Za ta 2-3 dana sječe posječeno je 75 kubika trupaca, tako je procijenila šumarija. Svjedok je vidio samo posjećenu robu, nije išao u šumu ta 2-3 dana dok je šuma sječena. Svjedok je pokazao svom sjekaču NĆ gdje se nalazi šuma koju treba sječi, a prema granicama međe koje su njemu pokazali UĆ i ĆĆ, odnosno koje mu je pokazao UĆ jer je ĆĆ bila u autu. Auto u kojem je sjedila ĆĆ bio je na šumskom putu, od prilike 200 metara od ulaska u šumu. Sa toga puta, dakle iz auta, vidi se livada, šikara, grmlje i šuma i početak predmetne čestice, ali samo početak. Sa tog puta vidi se jedan dio tehničkog drveta, lijevo i desno je bila šikara kod auta, a na početku šume lijevo i desno se vidi tehničko drvo, koliko se sjeća. ĆĆ je izašla iz auta i otišla je oko 10-ak metara iz auta prema šumi ali se vratila u auto. Ugovor je potpisao kod kuće kod UĆ nakon što mu je UĆ pokazao šumu. Kada mu je pokazivao šumu nije obilježavao šumu, šuma je već bila obilježena narančastim sprejom, odnosno međa. Svjedok ne zna tko je obilježio šumu sprejom, ali da pretpostavlja da su to učinili UĆ i ĆĆ, odnosno da je UĆ taj koji je obilježio šumu s obzirom da je ĆĆ teško hodala. Ne zna tko je TĆ. Prije kupnje predmetne šume nije se bavio kupoprodajom šume, naime prije ove kupio je šumu u Ostražinu, počeo se time baviti međutim nakon ovog predmetnog slučaja odlučio je da se time više neće baviti. Prije ovoga bavio kupovinom trupaca, ali gotovih izvučenih trupaca na tvrdom putu. Imao je svog sjekača do kojega je došao preko svog kolege, a za njega je radio ta tri dana, prije toga nije radio za njega. Kolega mu je rekao da ima sjekača koji radi za njega i on je sa njime dogovorio posao. Nema GPS napravu za provjeravanje međe, u to vrijeme rijetko tko ga je i mogao imati. Ovih 75 kubika bila je tehnika. Svjedok je sjedio u restoranu kada je vidio kamion koji odvozi trupce te mu je njegov vozač rekao "ode tvoja roba". Kada je došao na lice mjesta više nije bilo ništa od posječenih trupaca, te pretpostavlja da je šumarija odvezla te trupce. Kada je vidio da robe nema otišao je u Šumariju da pita tko je odvezao robu, no nitko mu ništa nije htio reći. Nitko mu nije htio dati nikakvu potvrdu o oduzimanju, samo je jedan od lugara napravio procjenu i napisao na papir koliko je robe oduzeto, te mu je to uručio. Taj dokument dostavio je policiji, policiji je dao sve što je imao. Poslije toga nikada više nije vidio ĆĆ, a UĆ je vidio u Lučkom naknadno, slučajno su se sreli, razmijenili su par riječi ali ne sjeća se u vezi čega. Ne sjeća se da li mu je prigovorio što radi šume, koliko se sjeća nisu ništa o tome razgovarali. ĆĆ i UĆ su mu rekli da je jedan dio livada a jedan dio šuma jer da je bila sve šuma on ne bi dao sjeći ništa. ČĆ mu nije stigao reći što je u naravi čestica koju je kupio jer nije stigao izaći, jer se sve odvilo u 2-3 dana, a mora izaći na teren da bi vidio o čemu se radi. Nije vidio niti vlasnički niti posjedovni list nego je kupio na temelju punomoći. Dodao je da on ne može izvaditi niti vlasnički niti posjedovni list. Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da mu ĆĆ i UĆ nisu nudili nikakve novce za izlazak geodeta, da je on htio da geodeta izađe radi njega, da ne mora razmišljati da li je ušao u tuđe, iako smatra da je to bila obveza ĆĆ i UĆ s obzirom da su mu oni pokazali među. Počeo je brzo sjeći jer njegov sjekač nije imao posla pa da učini i njemu uslugu, nije imao nekog drugog razloga. Trupci su stajali posječeni možda dva dana i od početka sječe do trenutka kada su trupci odvezeni prošlo je možda 3-4 dana

Na pitanje braniteljice okrivljene iskazao je da je NĆ izvlačio drva. Od trenutka kada je sklopio ugovor sa ĆĆ do trenutka kada je počeo sječi prošlo je možda oko mjesec dana.

Na pitanje suda iskazao je da ne zna gdje se nalazi UĆ sada, da nije već dugo vremena kontaktirao niti sa njim niti sa ĆĆ, točnije od predmetnog događaja, da se pokušao raspitati gdje se oni sada nalaze ali nije dobio konkretnu informaciju. Čuo je da je UĆ prodao kuću u [adresa] i da su on i ĆĆ otišli u Srbiju. Iznos od 7.500,00 eura isplatio je prilikom potpisivanja ugovora, prije sječe, kod UĆ u kući, njemu na ruke u gotovini. Od tih trupaca nije vidio ništa, niti trupaca, niti novaca niti išta. Kada je on pokazivao šumu svom sjekaču nije bio nitko prisutan osim njega i sjekača.

10. Temeljem odredbe članka 426. ZKP/08 pročitan je dio iskaza svjedoka ŽĆ koji je dao pred Općinskim državnim odvjetništvom u Sisku 15. rujna 2017. i to peti odlomak na drugoj stranici zapisnika o ispitivanju, s obzirom da je svjedok na raspravi djelomično drugačije iskazivao. Naime, 15. rujna 2017. prilikom ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Sisku iskazao je da je prije sječe u šumu odveo NĆ, kojega je angažirao za sječu te da je istome u prisutnosti CĆ pokazao šumu koju su njemu pokazali ĆĆ i UĆ, kao i međe iste. Rekao mu je da sječe iz sredine šume a kada dođe do međa, da će doći UĆ i svjedok provjeriti da ne prijeđe u tuđe šume. Bilo mu je poznato, a to je vidio i iz katastarskog plana da je kupljena šuma okružena državnim šumama. Sječa je trajala oko tjedan dana i posječeno je oko 85 metara kubnih hrasta. Za vrijeme sječe on nije bio u šumu. U šumu je došao kada ga je NĆ obavijestio da su došli policija i djelatnici Šumarije.

11. Nakon toga pozvan da pojasni razlike u iskazima svjedok je iskazao kako je točno da je dva puta bio u toj šumi radi pokazivanja međe od strane ĆĆ i UĆ, s time da oba puta ĆĆ nije ulazila u šumu jer nije mogla, već je bila u autu. On je pod tim da je sa ĆĆ i UĆ otišao u šumu podrazumijevao to da je ĆĆ otišla do šume. Također je naveo kako je točno da su na jednom dijele među označavala stabla označena zatesima, a sa druge strane sprejom, te da je točno što je rekao kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku da je taj sprej bio star oko godinu dana jer je već bio izblijedio, s time da je na tom brdu gdje je UĆ naknadno označavao sprej bio relativno friško pošprican. Ne sjeća se da je CĆ bio u šumi kada je pokazivao međe NĆ ali je moguće da on radi kod NĆ. Sjeća se da je UĆ rekao da je oznake 1-23 stavio IĆ.

Na pitanje braniteljice okrivljene iskazao je da zatesi nisu bili svježi. Vidio je da je njegov sjekač posjekao šumu u granicama kako je bila obilježena međa. Naknadno je vidio da je kupljena šuma okružena državnim šumama i to što je iskazao da mu je bilo poznato vidio je tek naknadno kada mu je geodeta ČĆ to pokazao, a on mu je to pokazao kada je već policija bila na terenu i kada je roba zaplijenjena. Dakle, točno je ono što je iskazao prilikom ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i ono što je iskazao na raspravi, s time da se nekih detalja na raspravi nije odmah sjetio zbog proteka vremena, a na raspravi je pojasnio neke dijelove svog ranije danog iskaza.

12. Svjedok TĆ u svom je iskazu u Općinskom državnom odvjetništva u Sisku prilikom ispitivanja 13. studenoga 2017. iskazao da su u njegovo dvorište došli muškarac i žena te se predstavili kao UĆ i Ž i pitali ga da li zna gdje je šuma GĆ. Koliko zna IĆ je u Srbiji, a ti muškarac i žena navedeno su pitali kako bi u toj šumi sjekli. Rekao im je da ne zna gdje se ta šuma nalazi s obzirom da u navedenim šumama nije bio 50 godina, ali da im može pokazati put koji vodi do šuma. Tu večer otišao je a njima, a UĆ ih je vozio svojim automobilom. Pokazao im je samo put koji vodi prema šumama, a radi se i o državnim i o privatnim šumama. Ponovio im je da ne zna gdje se nalazi šuma GĆ, te ih on nije vodio niti u jednu šumu niti im je pokazivao međe, jer se protekom vremena međe dosta promijene. Dok su se nalazili na putu UĆ je izašao iz automobila i sprejom označio jedno stablo kako bi zapamtio gdje se nalazi put koji vodi do šume. Na to mu je rekao da to ne čini jer je to stablo od državne šume, a navedenog se sjetio jer je prije pedesetak godina na tom području za lugara sadio borove. Nakon 8 dana u blizinu njegova imanja ponovo su došli UĆ i Ž te su mu rekli da su došli utvrditi međe GPS-om. Tada su bili sami. Osim tog puta kada je UĆ i Ž pokazao šumski put nikada više sa njima nije nikuda išao vezano za šumu koju su kupili. Ukoliko oni tvrde da im je svjedok pokazao međe šuma GĆ i odveo ih u tu šumu, takvi navodi nisu točni. ŽĆ poznaje međutim sa istim nikada nije bio ni u čijoj šumi.

13. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, te cijeneći obranu okrivljene ĆĆ, sud je nedvojbeno utvrdio da je ista počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, za koje kazneno djelo ju je oglasio krivio i osudio.

14. Nije sporno da je okrivljena ĆĆ, postupajući zajednički i dogovorno sa MĆ ponudila na prodaju šumu ŽĆ, te da je potom, temeljem punomoći koje su joj izdali IĆ i KĆ sklopila ugovor o kupoprodaji te šume na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila u suvlasništvu IĆ i KĆ, sa ŽĆ kao kupcem.

15. Nije sporno niti da prije no što je izvršena kupoprodaja nije na lice mjesta izašao geodeta, odnosno da niti prodavatelji, niti ĆĆ, niti UĆ, niti kupac nisu angažirali geodetu prije početka sječe.

16. Nije sporno niti da je od strane kupca, odnosno osba koje je on ovlastio posječena šuma u vlasništvu Republike Hrvatske. Naime, iz iskaza ŽĆ razvidno je kako je isti nakon sječe, angažirao geodetu koji je potvrdio da je posječena šumska masa u šumi koja je u državnom vlasništvu, a navedemo nije osporavano.

17. Sporno je da li je ĆĆ svjedoku kao šumu koju prodaje na kčbr. [katastarska čestica]. na terenu pokazala šumu kojom gospodare Hrvatske šume. Sporno je i da li je TĆ pokazao granice predmetne šume JĆ i MĆ. Sporno je i da li je okrivljena kupcu rekla kako mora angažirati geodetu.

18. Ove sporne činjenice sud je utvrđivao temeljem iskaza svjedoka ŽĆ, SĆ i iskaza same okrivljene.

19. Naime, svjedok ŽĆ iskazao je kako su mu prije no što se počelo rušiti ĆĆ i UĆ išli pokazati gdje se šuma nalazi, i to na način da su oboje došli na lice mjesta sa automobilom, ali ĆĆ je ostala sjediti u autu jer je teže hodala, govorila je da ju bole noge i da će ona ostati u automobilu, a svjedok je sa UĆ otišao u šumu, koji mu je pokazao gdje se šuma nalazi, odnosno međe šume. Pokazao mu je oznake koje su već ranije bile na stablima. Naime, radilo se o tome da su stabla bila označena narančastim sprejom. Naknadno ga je UĆ nazvao i rekao mu je da još jedan dio šume koji se nalazi na brijegu pripada predmetnoj šumi, da je i to posprejao i da mu i to želi prodati, ali svjedok mu je rekao da je to već uračunato u tu cijenu ako pripada toj čestici. To prvi puta nije bilo označeno, taj dio UĆ je označio bez njega, a radilo se o pojasu oko 10-ak metara širine. UĆ je htio da dogovore dodatan iznos za taj dio, ali su u konačnici dogovorili da to pripada predmetnoj čestici i da to upada u već dogovorenu cijenu. Dogovorili su cijenu od 7.500,00 eura. Svjedok sa ĆĆ i UĆ nije razgovarao niti je tko spominjao da bi trebalo pozvati geodeta da se točno utvrde granice međe.

Takav iskaz svjedoka sud nalazi logičnim, životnim i jasnim. Stoga, te stavljajući isti u kontekst s iskazom ĆĆ, cijeni ga istinitim. To stoga jer ĆĆ u svojoj obrani tvrdi kako je dogovor bio da ŽĆ izvede geodeta prije sječe, jer se znalo da je tu državna šuma, a da on to nije napravio, da joj je rođak ostavio 200,00 eura da se plati izlazak geodeta i da je ŽĆ znao da oni imaju te novce. Takve navode okrivljene ĆĆ sud nalazi potpuno nelogičnim, neživotnima i neuvjerljivima. Naime, nije uvjerljivo da bi joj prodavatelj ostavio novce za troškove izlaska geodete, a da bi ona čekala da ŽĆ pozove geodetu a ne bi sama istoga angažirala, pogotovo u situaciji u kojoj je znala da šuma koju prodaje graniči sa šumom kojom gospodare Hrvatske šume. Nadalje, iskaz ĆĆ nije u skladu niti sa iskazom svjedoka SĆ. Tako okrivljena izričito tvrdi kako je TĆ pokazao gdje se nalazi šuma u vlasništvu GĆ i KĆ, da je isti u dva navrata izlazio s njom i UĆ na lice mjesta te da je bio ondje kada im je putem telefona IĆ objašnjavao gdje su međe šume. Nasuprot tomu, TĆ, iako potvrđuje da su mu se UĆ i osoba koja se predstavila kao Ž obratili da im pokaže gdje se nalazi šuma GĆ, izričito tvrdi kako im je rekao da ne zna gdje se nalazi šuma GĆ, te da ih on nije vodio niti u jednu šumu niti im je pokazivao međe, jer se protekom vremena međe dosta promijene. Dok su se nalazili na putu UĆ je izašao iz automobila i sprejom označio jedno stablo kako bi zapamtio gdje se nalazi put koji vodi do šume. Na to mu je rekao da to ne čini jer je to stablo od državne šume. Nakon 8 dana u blizinu njegova imanja ponovo su došli UĆ i Ž te su mu rekli da su došli utvrditi međe GPS-om. Tada su bili sami. Osim tog puta kada je UĆ i Ž pokazao šumski put nikada više sa njima nije nikuda išao vezano za šumu koju su kupili. Iskaz svjedoka SĆ sud nalazi životno uvjerljivim i logičnim, kao i nepristranim. Temeljem takve analize svih provedenih dokaza, sud ne prihvaća obranu okrivljene, te istu cijeni usmjerenom isključivo ka otklanjanju svoje kaznenopravne odgovornosti. Slijedom svega navedenoga, sud nalazi da su upravo okrivljena i UĆ pokazali ŽĆ kao šumu u suvlasništvu KĆ i GĆ, iako su znali da je navedena šuma u državnom vlasništvu. Naime, iz iskaza ŽĆ razvidno je kako je isti nakon sječe, angažirao geodetu koji je potvrdio da je posječena šumska masa u šumi koja je u državnom vlasništvu. Nadalje, iz njegova iskaza i obrane okrivljene proizlazi da nitko nije angairao geodetu prije početka sjeće. S obzirom da je iskaz okrivljene ĆĆ protivan i iskazu SĆ i ŽĆ, te kako je nelogično i neživotno da ita ne bi angažiala geodetu ukoliko je željela pokazati točne međe ŽĆ, a sam vlasnik joj je u tu svrhu ostavio novčana sredstva, sud nalazi njezin iskaz neistinitim i zaključuje kako su upravo ona i UĆ pokazali ŽĆ kao šumu GĆ šumu u državnom vlasništvu. Pri tome se ističe kako je mišljenje ovog suda da su ĆĆ i UĆ postupali zajednički i dogovorno iako je svjedok ŽĆ iskazao kako je okrivljena ĆĆ ostala u automobilu jer je iz njezine obrane razvidno da je sve radnje obavljala zajednički sa MĆ, a upravo je ona ta koja je temeljem punomoći ugovorila kupoprodaju.

20. Slijedom svega navedenoga, analizirane nesporne činjenice i rezultati provedenih dokaza, i to materijalnih dokaza te iskaza svjedoka, kao i analiza obrane okrivljene ĆĆ u svezi s provedenim dokazima, u svojoj ukupnosti i cjelini predstavljaju zatvoreni i kvalitetni krug indicija, da sa sigurnošću upućuju na zaključak da je okrivljena postupila na način kako ju optužnica tereti, te je takvim svojim postupanjem ista ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela koje joj je stavljeno na teret.

21. U odnosu na subjektivne elemente utvrđeno je da je okrivljena ĆĆ u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojivi, jer njezina ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda djelo je počinila s izravnom namjerom jer je bila svjesna obilježja kaznenog djela kojeg čini i htjela je njegovo ostvarenje. Morala je biti svjesna protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u kaznenopravnom smislu opravdala njezino postupanje ili upućivala na zaključak da nije znala da je takvo postupanje protupravno. S obzirom na navedeno okrivljena ĆĆ kriva je za počinjenje predmetnog kaznenog djela jer je bila ubrojiva, postupala je s namjerom i bila je svjesna protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašena krivom za učin kaznenog djela protiv imovine – krađom – opisanog i kažnjivog po članku 228. stavak 1. KZ/11.

22. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja i skrivene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

Tako je kao olakotnu okolnost sud cijenio činjenicu da je okrivljena, prema podacima kojima sud raspolaže, kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba, kao i okolnost da je od počinjenja djela proteklo gotovo 10 godina Otegotnom je sud cijenio odnos okrivljene prema ovom sudu i tijelima kaznenog progona, odnosno okolnost da se okrivljena nije odazivala pozivima ovog suda iz kojeg razloga joj se i sudi u odsutnosti

S obzirom na tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela, okrivljena je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, s time da je zaključak suda da okrivljena i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, s obzirom na pretežito olakotne okolnosti, pa joj je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Prema stajalištu suda takvom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, odnosno, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

23. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom, upućen u parnicu jer podaci iz kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za dosuđenje postavljenog imovinskopravnog zahtjeva iz razloga jer je posjećena drvna masa predana djelatniku šumarije, kako to proizlazi iz Zapisnika o očevidu .

24. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljena je oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka branitelja jer je nezaposlena i bez prihoda, te nema vrijednije imovine iz koje bi mogla platiti troškove postupka, pa bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

U Sisku 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak na broj: K-DO-86/17

2. Okrivljena ĆĆ

3. Braniteljica okrivljenika Nada Kovačević

4. Oštećenik Hrvatske šume