Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3115/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Petančić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene 1. RM ud. S rođ. R, koja je odsutna i nepoznata boravišta, 2. PM (P) koja je odsutna i nepoznata boravišta, 3. EM (E) koji je odsutan i nepoznata boravišta i 4. UM iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1403/2021-14 od 2. veljače 2024., dana 27. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1403/2021-14 od 2. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

"I. Odbacuje se tužba tužiteljice SM u odnosu na 1. tuženu RM ud. S rođ. R, 2. tuženu KM ([adresa]) i 3. tuženog FM ([adresa]).

II. Vraća se tužiteljici SM njezina tužba od 25. kolovoza 2021. godine te ju se poziva da u roku od 30 dana, od dana dostave prijepisa ovoga rješenja, ispravi i dopuni svoju tužbu na način da navede točnu adresu prebivališta ili boravišta 4. tužene UM (budući je ista nepoznata na adresi iz Australije -11, [adresa]).

III. Ako ova tužba bude ispravljena i dopunjena u određenome roku i vraćena sudu, smatrat će se da je podnesena onoga dana kada je prvi put bila podnesena.

IV. Smatrat će se da je tužba tužiteljice SM od 25. kolovoza 2021. povučena u odnosu na 4. tuženu UM ako ne bude vraćena sudu u određenome roku te ispravljena i dopunjena u skladu s dobivenom uputom suda. Ukoliko tužba tužiteljice SM od 25. kolovoza 2021. bude vraćena bez ispravka i dopune ista će se odbaciti u odnosu na 4. tuženu UM primjenom čl. 109. st. 2. do 4. ZPP-a."

2. Žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 18 čhv i kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 14 čhv ukupne površine 32 čhv, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-, te upis tužiteljice u zemljišne knjige uz izvršeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

6. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje jer je zaključio da su tuženici 1., 2. i 3. u vrijeme upisa prava vlasništva bili punoljetni, te da su u vrijeme podnošenja tužbe tuženici 1. i 2. imali skoro 157 godina, a tuženik 3. skoro 125 godina, a da je opće poznato da na svijetu ne postoji osoba tako visoke životne dobi slijedom čega je smatrao osnovanim prigovor nedostatka stranačke sposobnosti u smislu odredbe članka 82. i 83. stavak 5. ZPP-a te odbacio tužbu u odnosu na tuženike 1., 2. i 3.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je upis prava suvlasništva 1. tužene RM ud. S rođ. R i 2. tužene PM (P) izvršen dana 5. studenog 1888., a 3. tuženika EM (Vickov) izvršen dana 23. listopada 1920.

8. Za navesti je da je u to vrijeme bio na snazi Austrijski Opći građanski zakonik čije su se odredbe kao pravna pravila primjenjivale temeljem odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46), a koji u Paragrafu 21 propisivao da se punoljetnost stječe s 24 godine.

9. Sukladno odredbi članka 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22 i 121/24) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, pa zabilježbe zemljišnoknjižnog prava, između ostalog, evidentiraju osobne odnose vlasnika posebice u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, kamo spada i zabilježba malodobnosti.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud svoj zaključak o nemogućnosti da tuženici 1., 2. i 3. budu živi u vrijeme podnošenja tužbe temelje na opće poznatoj činjenici da na svijetu ne postoji osoba tako visoke životne dobi, preko 140 godina.

11. Opće poznate činjenice, kao pravni standard, predstavljale bi one činjenice koje su poznate većem i širem krugu razumnih, prosječno obrazovanih i informiranih ljudi koje oni mogu znati u okviru općeg životnog iskustva.

12. Prema odredbi članka 221. stavak 4. ZPP-a ne treba dokazivati činjenice koje su opće poznate, slijedom čega se može zaključiti da je sud oslobođen obveze utvrđivanja tih činjenica provođenjem dokaznog postupka. Međutim, kada se radi o oborivoj predmnjevi, dopušteno je dokazivati suprotno i to već u mjeri dovoljnoj da se posumnja u to da nije nešto opće poznato što posljedično dovodi do dokazivanja i tih činjenica.

13. Kako su u trenutku upisa suvlasništva tuženici 1., 2. i 3. imali najmanje 24 godine života, to bi u trenutku podnošenja tužbe tuženici pod 1. i 2. imali skoro 157 godina života, a tuženik 3. skoro 125 godina života, a što je pretpostavka sukladno odredbama OGZ-a, pa imajući u vidu citirane odredbe OGZ-a, ZZK-a i ZPP-a kao i utvrđenja prvostupanjskog suda, ovaj sud prihvaća da je činjenica da u Republici Hrvatskoj nema osobe koja bi bila stara preko 140 godina opće poznata činjenica, koju tužiteljica nije s uspjehom osporila.

14. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o paušalnom utvrđenju činjenice smrti, već o zaključku suda utemeljenom na opće poznatoj činjenici koja nije s uspjehom osporena od strane tužiteljice.

15. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2021. koja glasi: "Ako je tužba podnesena protiv umrle fizičke osobe ili pravne osobe koja je prestala postojati riječ je o neotklonjivom nedostatku iz članka 83. stavak 5. ZPP-a zbog kojeg tužbu treba odbaciti (i ukinuti provedene radnje u postupku)", pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je odbacio tužbu u odnosu na tuženike 1., 2. i 3. u ovoj pravnoj stvari.

16. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio pod točkama II., III. i IV. pozivom na odredbu članka 109. stavak 2. do 4. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Nediljka Radić