Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-9/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene FO, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1., u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kv-607/2025 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu te se ukida prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem izvanraspravno vijeće Općinskog suda u Splitu je, na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), obustavilo postupak za opoziv uvjetne osude protiv osuđene FO, koja joj je izrečena presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-125/2016, od 6. srpnja 2022., a koja je postala pravomoćna 14. rujna 2022.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, bez navođenja žalbenih osnova po kojima se osporava prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je, u suglasju s člankom 495., u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu je osnovana.

5. Potpuno ispravno državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud preuranjeno donio odluku kojom je obustavio postupak za opoziv uvjetne osude protiv osuđene FO. Naime, kao razlog za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je naveo okolnost što je Probacijski ured u Splitu izvijestio da je predmetna sigurnosna mjera "istekla" 14. rujna 2025., čime da je prestala obveza postupanja Probacijske službe prema imenovanoj osuđenici, što je potpuno pogrešno. Naime, čak i u situaciji kada bi se moglo prihvatiti takvo tumačenje Probacijskog ureda, u potpunosti je prvostupanjski sud zanemario odredbu članka 58. stavka 8. KZ/11, kojom je propisano da se uvjetna osuda ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveza iz članka 62. KZ/11. S obzirom na to da taj rok istječe 14. rujna 2026., osuđenoj je, barem do tada, još uvijek moguće opozvati uvjetnu osudu, radi čega nije bilo mjesta donošenju odluke o obustavi postupka za opoziv uvjetne osude.

6. Kod ovoga se međutim ponovno naglašava kako je tumačenje Probacijskog ureda u Splitu da je sigurnosna mjera "istekla" 14. rujna 2025. nepravilno jer, s obzirom na činjenicu da je presuda kojom je osuđenoj izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11 postala pravomoćna 14. rujna 2022., očito je kako Probacijski ured drži da se sigurnosnu mjeru protekom roka od tri godine od pravomoćnosti više ne može izvršiti. Takvo mišljenje je u suprotnosti s odredbom članka 69. stavka 3. KZ/11, kojim je propisano da ova sigurnosna mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine. Dakle, rok od tri godine je vremenski limit kojim je regulirano koliko najdulje smije trajati izvršavanje ove sigurnosne mjere, računajući od trenutka kada osuđenik stupi na njeno izvršavanje, uz dodatno ograničenje da ta mjera mora biti izvršena unutar vremena provjeravanja iz uvjetne osude. Osuđenoj FO nije određena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u vremenskom trajanju od tri godine jer o duljini trajanja ove sigurnosne mjere ne odlučuje sud koji ju je izrekao, već sudac izvršenja, sukladno odredbama članka 69. stavka 4. i 5. KZ/11, a rok od tri godine iz stavka 69. stavka 3. KZ/11 i vrijeme provjeravanja iz izrečene uvjetne osude su samo vremenski okvir unutar kojeg se izrečena mjera mora izvršiti.

7. U konkretnom slučaju je očito kako Probacjski ured drži da je osuđenoj izrečena sigurnosna mjera u trajanju od tri godine, što je potpuno netočno pa istek trajanja te mjere računa od pravomoćnosti presude (čak niti od izvršnosti), a ne od stupanja osuđene na izvršavanje sigurnosne mjere, radi čega se neosnovano zaključuje da je sigurnosna mjera osuđenoj "istekla" 14. rujna 2025. Prema podacima u spisu, osuđena FO nikada nije stupila na izvršavanje izrečene mjere obveznog liječenja od ovisnosti, dok rok provjeravanja iz uvjetne osude od pet godina istječe tek 14. rujna 2027., radi čega je potpuno jasno da je još uvijek moguće izvršenje izrečene sigurnosne mjere, radi čega se nisu ostvarile pretpostavke za obustavu postupka opoziva uvjetne osude, kako je to pogrešno ocijenio prvostupanjski sud, a što potpuno ispravno ističe i državni odvjetnik u svojoj žalbi, radi čega je rješenje prvostupanjskog suda valjalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, u skladu s člankom 494. stavkom 3. točkom 3. ZKP/08.

Split, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić