REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-974/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Tuhtan Grgurić, odvjetnici u Opatiji, protiv tuženika Liburnia Riviera Hoteli d.d., Opatija, Maršala Tita 198, OIB 15573308024, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-162/2024-2 od 24. rujna 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-46/2019-72 od 2. srpnja 2024., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se odbija.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da su tužitelj JŠ iz [adresa] i tužena Liburnia riviera hoteli d.d. Opatija, Maršala Tita 198 sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadatke „voditelj sale za Klaster Opatija – hotel Giorgio II“ s bruto I plaćom u iznosu od 11.657,90 kuna, a sve sukladno odredbama Ugovora o međusobnim obvezama, odgovornostima i pravima u obavljanju poslova s posebnim ovlastima od 23.2.2017., Dodatkom I Ugovoru od 26.4.2017. i Dodatkom II Ugovoru od 15.12.2017., u roku od 8 dana, a u protivnom će ova sudska presuda zamijeniti potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu.

3. Nalaže se tuženoj da tužitelja vrati na rad i da mu omogući da radi na poslovima radnog mjesta „voditelj sale za Klaster Opatija – hotel Giorgio II“ i da mu naknadi troškove ovog sudskog spora u iznosu od 1.500,00 eura, a sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška ovog postupka u cijelosti, kao neosnovan.“.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-944/2025-2 od 13. svibnja 2025. podnosi tuženik zbog pitanja:

„Da li poslodavac ima autonomno pravo odlučivati sa kojim će radnicima sklapati ugovore o radu (na određeno i neodređeno vrijeme)?“.

4.1. S obzirom da ovaj sud sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučuje samo u protiv onog dijela odluke protiv kojeg je dopušteno podnijeti reviziju i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena jasno je s obzirom na formulaciju pitanja da se revizija odnosi samo na presudu suda drugog stupnja kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu.

4.2. Drugom riječima rješenje suda drugog stupnja kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno:

„Ne dopušta se preinaka tužbe (postavljena na ročištu za glavnu raspravu 22. svibnja 2024.) isticanjem, uz postojeće, i dodatnog zahtjeva koji glasi:

„4. Utvrđuje se da je tuženik diskriminirao tužitelja na osnovi spolne orijentacije, te da je tuženik propustio zaštiti dostojanstvo tužitelja za vrijeme obavljanja posla, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo na jednako postupanje, tjelesno i duševno zdravlje, čast, ugled i dostojanstvo, pa se nalaže tuženiku da isplati tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 eura na ime povrede prava osobnosti, sa zakonskim zateznim kamatama prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima, od 25.1.2019. do isplate, sve u roku od 8 dana.“,

nije i ne može biti predmet ispitivanja ovog suda u ovoj fazi postupka.

5. Na reviziju je odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7.1. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik 23. veljače 2017. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme, počev od 1. ožujka 2017., na radno mjesto voditelja sale u PC Istra, do povratka MŠ s bolovanja;

- da su po povratku MŠ s bolovanja tužitelj i tuženik sklopili Dodatak I ugovora o radu 26. travnja 2017., na određeno vrijeme, počev od 1. svibnja 2017. za radno mjesto voditelja sale u PC Giorgio II, do 4. siječnja 2018.;

- da je u lipnju 2017. otvoren hotel Giorgio II, koji je radio sezonski, kada bi isti preko zime bio zatvoren;

- da su 15. prosinca 2017. tužitelj i tuženik sklopili Dodatak II. ugovora o radu za radno mjesto voditelja sale za Klaster-Opatija-Hotel Giorgio II sa trajanjem do 5. siječnja 2019.;

- da je tužitelj tijekom 2018. kod tuženika bio izložen verbalnom vrijeđanju u kontekstu njegove spolne orijentacije, da je tužitelj tijekom srpnja 2018. bio na bolovanju, potom da se vratio na posao i ponovno u rujnu 2018. otišao na bolovanje, a zbog zdravstvenih problema izazvanih nakon što je radnik ZŠ prijetio njegovom partneru HŠ;

- da su tužitelja u prosincu 2018. iz kadrovske službe tuženika obavijestili da mu ugovor o radu neće biti produžen;

- da je na tužiteljevo radno mjesto zaposlen ŠŠ, koji je ranije bio voditelj sale u Hotelu Kristal;

- da je tužitelj tuženiku 7. siječnja 2019. podnio zahtjev za zaštitu prava.

7.2. Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi nižeg stupnja izvode činjenične zaključke, te zaključuju da je tužitelj prvi ugovor o radu na određeno vrijeme sklopio radi zamjene radnika na bolovanju (MŠ), da je Dodatak I tog Ugovora od 26. travnja 2017. zaključen radi rada tužitelja na radnom mjestu voditelja sale u novootvorenom hotelu Giorgio II, a i da je Dodatak II. od 15. prosinca 2017. sklopljen radi obavljanja tih istih poslova, da ti poslovi predstavljaju poslove za koje je postojala kontinuirana potreba, a što proizlazi iz činjenice da je na te poslove naknadno raspoređen drugi radnik (ŠŠ), da onda ne stoji utvrđenje iz navedenog Dodatka II. ugovoru „zbog povećanih potreba poslova“.

8. Člankom 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je:

(1) Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena.

(2) Ugovor o radu iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti u najdužem trajanju od tri godine.

(3) Pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra se zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja.

(4) S istim radnikom smije se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine.

(5) Pod uzastopno sklopljenim ugovorima o radu iz stavka 4. ovoga članka smatraju se ugovori o radu koji su sklopljeni uzastopno, bez prekida između jednog i drugog ugovora ili s prekidom koji nije duži od tri mjeseca, neovisno o tome jesu li sklopljeni samo s jednim poslodavcem ili s više poslodavaca, ako se ti poslodavci smatraju povezanim poslodavcima.

(6) Pod pojmom povezanih poslodavaca iz stavka 5. ovoga članka smatraju se poslodavci koji su povezana društva u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, poslodavac pravna osoba čija odgovorna osoba predstavlja povezanu osobu u smislu općeg poreznog propisa te fizička osoba obrtnika, osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost i poslodavac fizička osoba kada predstavlja povezanu osobu u smislu općeg poreznog propisa.

(7) Iznimno od stavaka 2. i 4. ovoga članka, trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine:

1. ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika

2. ako je to potrebno zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije

3. ako je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom.

(8) Svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora smatra se sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme.

(9) Istekom roka od tri godine iz stavaka 2. i 4. ovoga članka, odnosno prestankom posljednjeg uzastopno sklopljenog ugovora, ako su sklopljeni na razdoblje kraće od tri godine, poslodavac ili povezani poslodavac s istim radnikom može sklopiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako je od prestanka radnog odnosa kod poslodavca do sklapanja novog ugovora o radu na određeno vrijeme proteklo najmanje šest mjeseci.

(10) Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

(11) Na ugovore koje poslodavac s radnikom sklapa na određeno vrijeme za sezonske poslove koji, u skladu s člankom 16. stavkom 2. ovoga Zakona, mogu trajati ukupno najduže devet mjeseci ne primjenjuju se odredbe iz stavaka 2., 4. i 9. ovoga članka.“.

9. Sudovi temeljem utvrđenih činjenica i primjenom odredbe čl. 12. st. 1. i 7. ZR-a presudama udovoljavaju zahtjevu tužitelja.

10. Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, ako ZOR-om nije drugačije određeno (čl. 11. st. 1. ZOR-a), a ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed određen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (čl. 12. st. 1. ZOR- a), a ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZOR-a ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 12. st. 7. ZOR-a), a poslodavac sa radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog (čl. 12. st. 2. ZOR-a).

11. U činjeničnim okolnostima konkretnog spora sudovi ocjenjuju i utvrđuju da:

„Ako se prihvati da su postojali objektivni razlozi za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme od 23. veljače 2017., pa i za sklapanje Dodatku I. tom ugovoru od 26. travnja 2017., kada je otvoren novi hotel Giorgio II., to, onda, više nisu opstojali valjani razlozi za sklapanje Dodatka II ugovoru o radu od 15. prosinca 2017., za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme jer poslovi voditelja sale u hotelu Giorgio II su opstojali već od svibnja 2017., a bili su potrebni i nakon prestanka važenja Dodatka II ugovora, nakon siječnja 2019., a što proizlazi iz činjenice da je na te poslove raspoređen ŠŠ, a tuženik, na kome je teret dokaza, nije dokazao da su poslovi voditelja sale u hotelu Giorgio II, uvjetovani rokom, izvršenjem poslova ili nastupanjem određenog događaja, a dodatno, Dodatak II ugovoru od 15. prosinca 2017. predstavlja (treći) uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme koje su stranke sklopile.“.

12. Stoga, sudovi primjenom odredbe čl. 12. ZR, koji predstavlja mjerodavno pravo u ovom sporu utvrđuju da predmetni Dodatak II ugovora o radu od 15. prosinca 2017. sklopljen protivno odredbama ZOR-a (čl. 12. st. 1. i st. 2. pa je onda presudom i utvrđeno da se smatra da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme (čl. 12. st. 7. ZOR- a).

13. Odgovarajući načelno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, ovaj sud i pravno shvaćanje koje glasi:

Iako je načelno svaki poslodavac slobodan odlučivati s kojim će radnicima sklapati ugovorio radu i koje vrste ugovora će sklapati s pojedinim radnicima, jer je za sklapanje ugovora nužna suglasnost volje ugovornih strana i poslodavac je slobodan u vođenju poslovne politike koje se sastoji i određivanju potrebe za radom na pojedinim radnim mjestima, pri tome poduzetnička sloboda je omeđena postojećim izvorima prava koje reguliraju prava obiju ugovornih strana (poslodavca i radnika) i ne mogu se kretati izvan tog zakonodavnog okvira.

14. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tuženik postupao suprotno čl.12. ZR- a to u ovom sporu reviziju tuženika je valjalo odbiti i presuditi kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.

15. Odluka o troškovima donesena je primjenom odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer je ocijenjeno da za vođenje ove parnice nisu bili potrebni troškovi sastava odgovora na reviziju.

Zagreb, 27. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić