REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Referada 13 : P-738/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mirandi Gavrić Jularić u pravnoj stvari tužitelja HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku NC, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, MAGAZINSKA CESTA 69, 10110 Zagreb, radi isplate, 27. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 918-50-3048673, zaključenog dana 17.09.2005. godine između tužitelja CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koja odredba pod nazivom: NAKNADA glasi: ” 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredit, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenjka kredita “.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 299,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.09.2005. do isplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje za period od dospijeća do 31. 07. 2008. god., zatim od 01. 08. 2008.god. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a vrijedeći posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015.god. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
Poslovni broj: Referada 13 : P-738/2025-3
polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 , da tužitelju CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 252,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako je kao korisnik kredita sa RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., kao kreditorom, dana 17. rujna 2005. godine sklopio ugovor o kreditu, broj: 918-50- 3048673, u iznosu od 14.270,00 CHF, s rokom otplate od 7 godina. Gore navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 3. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i to u iznosu jednokratno 3,30 % od iznosa kredita, a koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 2.255,00 kn tj. 299,38 eura dana 20.09.2005. godine. Tužitelju nije niti prezentirana, a niti mu je pojašnjena navedena odredba u bilo kojem smislu. Tužitelj se poziva na čl. 3. Direktive 93/13/EEZ, koji propisuje da su nepoštene one odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje uzrokuju značajnu neravnotežu na štetu potrošača. Također, prema čl. 49. i 55. ZZP-a te čl. 81. i 87. ZZPa/03, ugovorna odredba koja nije predmet pregovora, a uzrokuje neravnotežu prava i obveza, smatra se nepoštenom i ništetnom. Budući da se radilo o tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika, a tužitelj nije imao mogućnost mijenjati uvjete, odredbu o naplati naknade za odobrenje kredita tužitelj smatra ništetnom. O ugovornoj odredbi za „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, nego je ta odredba uglavljena u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru. Ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, nije ugovorena u dobroj vjeri, te je ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i
Poslovni broj: Referada 13 : P-738/2025-3
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i to neovisno o visini iznosa naknade. Tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita. S obzirom da se radi o ugovornoj odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditu, koji je tipski i unaprijed priređen od strane tuženika, te o kojoj ugovornoj odredbi se nije pregovaralo, ista je nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o ulaznoj naknadi, tuženik je nepošten stjecatelj te sukladno čl. 1115. ZOO-a predmetnu naknadu mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. O ništetnosti ulazne naknade izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. godine na način da je odbio reviziju banke i potvrdio zaključak nižestupanjskog suda da je sporna odredba o „ulaznoj naknadi“ nepoštena i time ništetna. Temeljem nepoštene – ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu ( članak .3. ) o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, tuženik je odmah na dan plasiranja kredita dana 20.09.2005.godine naplatio od tužitelja naknadu u iznosu od 2.255,66 kn tj. 299,38 eura. Sukladno odredbi čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora / ugovorne odredbe, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Tužitelj temeljem odredbe čl. 1111.st.1., u vezi odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, potražuje od tuženika isplatu onog što je primio odnosno naplatio od tužitelja na osnovu ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i to sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja naknade do isplate, tj. od 20.09.2005.godine do isplate. Nepripadna imovinska korist je iznos od 299,38 eura ( odnosno 2.255,66 kn). Identično ovim navodima tužitelja proizlazi i iz presude Vrhovnog suda RH br. Rev-673/2023. od 13.veljače 2024.
2. Tužba je dostavljena tuženiku na odgovor, a rješenje kojim je pozvan da da odgovor na tužbu u roku od 30 dana tuženik je uredno zaprimio 2. prosinca 2025. godine.
3. Uz tužbu tužitelji je priložio preslik Ugovora o kreditu, dopis tužitelja od 28.10.2025. godine i dopis tuženika od 12.11.2025. godine, Zahtjev za dostavu dokumentacije od 28.10.2025.godine i dopis tuženika od
12.11.2025.godine o naplati i visini naknade
4. Prema čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) određeno je ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev
Poslovni broj: Referada 13 : P-738/2025-3
(presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Člankom 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) propisano je: "Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (…) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti (…)."
6. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako Poslovni trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
7. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti banci naknadu.
8. S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu u smislu čl.284.st.1. i čl.285.st.2. Zakona o parničnom postupku uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne Poslovni broj: Referada 13 : P-738/2025-3
postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl.331. b. Zakona o parničnom postupku.
9. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
10. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155.stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023), za sastav tužbe prema Tbr.7.točka 1.Tarife u iznosu od 200,00 EUR, trošak dopisa od 28. listopada 2025. u iznosu od 52,25 EUR. Dakle, ukupno priznati trošak tužitelju koji je sud ocijenio kao potreban za vođenje ovog parničnog postupka iznosi 252,25 EUR.
U Slavonskom Brodu, 27. siječnja 2026.
Sudac
Miranda Gavrić Jularić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u pisanim podneskom
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).
DNA:
1. HC, [adresa] zastupanog po punomoćniku NC
2. RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., MAGAZINSKA CESTA 69, 10110 Zagreb
