Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-317/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog DS, zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice RS, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-648/2024-16, od 5. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba oštećene kao tužiteljice OS te se djelomično preinačuje pobijano rješenje na način da se na temelju članka 354. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, potvrđuje kao osnovana optužnica oštećene kao tužiteljice RS, od 23. rujna 2024.

II. U preostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod gornjim poslovnim brojem, u postupku protiv okrivljenika DS, zbog kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 i zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11, optužno vijeće Općinskog suda u Splitu je, na temelju članka 355. stavka 1. točke 4., u vezi sa stavkom 2. ZKP/08, odbacilo optužnicu oštećene RS, protiv okrivljenika u odnosu na kaznena djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11 i članka 291. stavka 1. KZ/11 (pravilno bi bilo da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11 optužnica odbačena na temelju odredbe članka 344. stavka 2. ZKP/08).

2. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnijela oštećena kao tužiteljica RS, po svojoj opunomoćenici Moniki Trkulja, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "prihvati žalba, ukine rješenje koje se pobija i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezu da u ponovljenom postupku ispita sve relevantne dokaze i odluči u skladu sa zakonom".

3. Žalba oštećene kao tužiteljice RS je osnovana.

4. Oštećena kao tužiteljica RS svojom žalbom osporava prvostupanjsko rješenje isključivo u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbacio optužnicu u pogledu kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, dok onaj dio u kojem je optužnica odbačena zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11 ne pobija, premda se prvostupanjski sud pozvao na pogrešnu osnovu po kojoj je optužnica odbačena za to kazneno djelo. Odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08 propisano je da drugostupanjski sud sudsku odluku ispituje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija, a odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08 propisano je da će, ispitujući pobijanu odluku povodom žalbe, po službenoj dužnosti paziti na to je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te je li povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika.

4.1. S obzirom na činjenicu da se ni jedan žalbeni navod nije odnosio na pobijanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjskog rješenja u pogledu kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11, već samo u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, ovaj drugostupanjski sud je, što se tiče dijela rješenja koji nije osporavan žalbom oštećene kao tužiteljice, isto ispitao u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti te je utvrdio da je izreka rješenja razumljiva, unatoč pogrešnoj pravnoj osnovi na koju se prvostupanjski sud poziva prilikom odbacivanja optužnice za kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11, da nije proturječna sama sebi ni razlozima rješenja, da isto sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu potpuno nejasni ni u znatnoj mjeri proturječni, a rješenje je donijelo ovlašteno tijelo te nije povrijeđen ni kazneni zakon na štetu okrivljenika. Stoga, nije u pravu oštećena kao tužiteljica kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

5. Međutim, u pravu je oštećena kao tužiteljica kada u žalbi ističe da, u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, prvostupanjski sud nije donio pravilnu odluku kada je odbacio optužnicu u skladu s odredbom članka 355. stavka 1. točke 4., u vezi sa stavkom 2. ZKP/08 te da se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog suda o nedostatku dokaza da bi okrivljenik bio osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe. Ispravno u tom smislu oštećena kao tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud propustio "pravilno i zakonito" uzeti u obzir sve navedene činjenice i materijalne dokaze, što da se prvenstveno odnosi na disciplinski postupak koji je proveden pred državnim tijelom, Ministarstvom unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u kojem je pravomoćno nesporno utvrđeno da je okrivljenik, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica doveo oštećenu kao tužiteljicu u zabludu te ju održavao u uvjerenju da će doći do potpisivanja predugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine.

6. Potpuno ispravno se u žalbi navodi kako je za osnovanost optužnice dostatan pravni standard osnovane sumnje, koja ne podrazumijeva dokazanu krivnju, nego postojanje razumne vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo za koje se okrivljenik tereti te da nije nužno da svi dokazi budu "izvedeni i potvrđeni", već je dostatno da postoje okolnosti koje, promatrano zajedno, stvaraju cjelinu iz koje proizlazi mogućnost počinjenja kaznenog djela, a što je dostatno za potvrđivanje optužnice. Tek nakon provedene rasprave na kojoj će se izvesti svi dokazi o mogućoj krivnji okrivljenika, da se odlučuje primjenom pravnog standarda izvan razumne sumnje, koji standard je sud primijenio već u ovoj fazi postupka, što da je nedopustivo.

7. Ovakvim svojim navodima oštećena kao tužiteljica je doista s uspjehom osporila ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoji "nedostatak materijalnih dokaza i iskaza drugih neutralnih svjedoka", koji bi upućivali na dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik DS počinio kazneno djelo koje je predmet optužnice. Naime, okolnost da je okrivljenik prodaju sporne nekretnine oglasio sa Facebook profila pod lažnim imenom "CS", činjenica da iznos od 7.500,00 eura koji je primio od oštećene kao tužiteljice, bez obzira radi li se o kapari ili odustatnini, nikada nije vratio oštećenoj, premda nije došlo do realizacije prodaje ove nekretnine, pisana komunikacija putem aplikacija Messenger i WatsApp, u kojoj oštećena poziva okrivljenika na sastavljanje predugovora za kupnju nekretnine te u konačnici i pravomoćno rješenje Odjela disciplinskog sudovanja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, kojim je okrivljenik DS proglašen odgovornim da je počinio težu povredu službene dužnosti, su po ocijeni ovog drugostupanjskog suda dokazi koji imaju takvu težinu da se može zaključiti kako iz njih proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje dostatan za potvrđivanje optužnice, radi čega je preinačeno prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odbačena optužnica oštećene kao tužiteljice RS protiv okrivljenog DS, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11 te je u tom dijelu, na temelju odredbe članka 354. stavka 1. ZKP/08 optužnica potvrđena.

7.1. Do sada prikupljeni podaci i dokazi su takvog značaja i brojnosti da se ne može prihvatiti ocjena prvostupanjskog suda da već u ovom trenutku u potpunosti izostaje osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11, radi čega je takav zaključak, kad se imaju u vidu ranije pobrojani dokazi, ipak preuranjen. Kod ovoga je potrebno posebno naglasiti kako se ovakvom odlukom ni na koji način ne prejudicira krivnja okrivljenika niti utječe na odluku suda koji će provesti raspravu jer će se tek u tom stadiju postupka izvoditi dokazi na temelju kojih će se donijeti odluka o tome je li na potpuno izvjestan i nedvojben način dokazano da bi okrivljenik počinio ono što mu je stavljeno na teret potvrđenom optužnicom.

7.2. S obzirom na okolnost da oštećena kao tužiteljica nije pobijala odluku o odbacivanju optužnice u pogledu kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11, a ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi u tom dijelu bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je u tom dijelu prvostupanjsko rješenje ostalo neizmijenjeno.

8. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić