Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-21/2024-5

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠU, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Kzd-20/2021-66 od 7. prosinca 2023., u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenika ŠU, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim okrivljenika ŠU, zbog jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, nakon čega je za navedena kaznena djela najprije utvrdio pojedinačne kazne, tako da je za kazneno djelo prijetnje, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a za kazneno djelo povrede djetetovih prava, temeljem čl. 177. st. 2. KZ/11, utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom je, temeljem čl. 51. KZ/11, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je, temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 1.130,17 kuna (150,00 eura), u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ŠU, po branitelju Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.

5. Žalba okrivljenika ŠU je osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik ŠU kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da u njoj uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati, niti da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, u pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, ističući da je sud prvog stupnja, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pogrešan zaključak o odgovornosti okrivljenice.

8.1. U žalbi okrivljenika se ističe, između ostalog, da je okrivljenik proglašen krivim da je u prisutnosti djeteta ŠUC konzumirao drogu marihuanu te da je djetetu nudio drogu marihuanu, iako da je iz iskaza djeteta ŠUC razvidno kako je ona kazala da joj je mama rekla da se radi o drogi marihuani iz čega da je očito da je majka nagovarala dijete da tereti oca, pa da je stoga trebalo izvršiti psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje djeteta ŠUC na okolnost procjene kapaciteta da dijete dade vjerodostojan iskaz odnosno da se procjeni nije li dijete nagovoreno od majke na davanje iskaza u kaznenom postupku.

8.2. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je u pravu okrivljenik ŠU kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, ističući da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio dio iskaza djeteta ŠUC da je on u prisutnosti svog djeteta konzumirao drogu marihuanu i da je tu drogu nudio djetetu, pri čemu sud prvog stupnja nije dao valjane i logične razloge zašto je prihvatio kao točnu činjenicu da bi se radilo baš o drogi marihuani, budući da sud o tome je li neka tvar droga ili nije može dati samo odgovarajuća ustanova koja se bavi vještačenjem opojnih sredstava, kao što je u Republici Hrvatskoj Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“.

9. Prema tome, ispravnost zaključka iz pobijane presude ne može se, za sada, prihvatiti, budući činjenično stanje bitno za presuđenje u predmetnom kaznenom spisu upućuje na drukčiji zaključak, radi čega je pravilnost primijenjenog materijalnog prava dovedena u pitanje.

10. Stoga je potrebno u ponovljenom postupku iznova provesti raspravu na kojoj će sud prvog stupnja, osim do sada izvedenih dokaza, po potrebi izvesti i druge dokaze, radi otklanjanja eventualnih nedoumica i dvojbi, sve zbog ispravnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Ukoliko se, u konkretnom slučaju, ne može na nedvojben način utvrditi da bi okrivljenik u prisutnosti svog djeteta konzumirao drogu marihuanu i da je djetetu tu drogu nudio na konzumiranje, onda je potrebno da sam prvostupanjski sud, ako državni odvjetnik ne izmijeni činjenični opis optužnice u tom pravcu, ispusti te navode iz činjeničnog opisa kaznenog djela, u slučaju da u ponovljenom postupku opet donese osuđujuću presudu.

11. Nužno je bilo, kod takvog stanja stvari, ukinuti presudu suda prvog stupnja, te predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje, s tim što će taj sud, vodeći računa o naprijed navedenom, nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u suglasju sa drugim dokazima, donijeti pravilnu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 459. ZKP/08-25.

12. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08-25, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Split, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić