Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-419/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 15. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, dana 27. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljen 2.10.2006. između tužitelja i tuženika, potvrđen-solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G. Kovačića 6 dana 3.10.2006. pod brojem: OU-1561/06-1, kao i Aneks br. 1 uz ugovor o kreditu broj: 146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20.06.2011. ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G. Kovačića 6 dana 24.06.2011. pod brojem: OV-6218/11, pa stoga predmetni ugovor i aneks ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika i založne dužnike.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka, prema troškovniku, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dana 27. siječnja 2026. do isplate, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, u kojoj se navodi da tužitelj kao korisnik kredita i tuženik (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) sklopili su dana 2.10.2006. Ugovor o kreditu broj 146- 320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen-solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G. Kovačića 6 dana 3.10.2006. pod brojem: OU-1561/06-1, te su tužitelj i tuženik dana 20.06.2011. sklopili Aneks br. 1 uz ugovor o kreditu broj: 146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G. Kovačića 6 dana 24.06.2011. pod brojem: OV-6218/11, a koji je ugovor i aneks tom ugovoru unaprijed pripremio tuženik. Tužitelj se u tužbi poziva na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača u kojima je pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba, između ostalih i tuženika, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene, a time i ništetne radi čega nije potrebno ponovno provoditi postupak, radi utvrđenja da li su odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene, a time i ništetne, jer je dakle to pravno pitanje već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu. Dalje se u tužbi navodi da tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i pravni interesi tužitelja, a na temelju koje presude tužitelj za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interese; da naprijed navedene nepoštene i ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu su odredbe ugovora o cijeni i predmetu ugovora o kreditu i predstavljaju bitne sastojke ugovora bez kojih isti ne može opstati. Tužitelj se poziva na odluke suda EU , C-70/17, C-65/20, C-118/17 i C-260/18, kao i na Zakon o zaštiti potrošača, čl. 81. st.1. kojim je određeno da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ima smatrati nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj navodi da Aneks ugovora dijeli sudbinu osnovnog ugovora, te sklapanjem predmetnog aneksa o konverziji nije zapreka da se utvrdi ništetnost cijelog ugovora, a da čak i kada ne bi bilo drugih razloga samim time što je ništetan osnovni ugovor o kreditu ništetan je i predmetni Aneks. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetan predmetni ugovor o kreditu, kao i da ništetan je navedeni Aneks tom ugovoru i da stoga predmetni ugovor i aneks ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika i založne dužnike. Tužitelj traži i da mu tuženik nadoknadi trošak parničnog postupka, prema troškovniku, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate.

2. U danom odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe, osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu, te postojanje pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe obzirom da je riječ o deklaratornom tužbenom zahtjevu. Tuženik smatra da tužitelj se neosnovano poziva na izravnu primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku; da kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom. Nadalje tuženik ističe da sve kada bi i bile ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i dio odredbe na temelju koje je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom, iako tuženik to spori, isto ne bi dovelo do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu; da navedeni stav zauzeo je i sam Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u postupku povodom kolektivne tužbe posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., te Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod poslovnim brojem Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom u roku od petnaest dana od dana donošenja presude do isplate.

3. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, osporavajući navode tuženika iz odgovora na tužbu.

4. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, svih navoda i prigovora.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Ugovor o kreditu broj 146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 02.10.2006., potvrđen-solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G. Kovačića 6 dana 3.10.2006. pod brojem: OU-1561/06-1 (listovi br. 6-12 spisa) i Aneks br. 1 uz ugovor o kreditu broj:

146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20.06.2011., ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G. Kovačića 6 dana 24.06.2011. pod brojem: OV-6218/11 od 20.06.2011. (listovi br. 13-16 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditno i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (listovi br. 31-32 spisa), Izjavu svjedoka SLŽ od 24. kolovoza 2020. (listovi br. 33-37 spisa), Uvjete stambenog kredita za mlade do 40 godina, presliku stručnih medijskih članaka i promotivnih materijala tuženika (listovi br. 38-73 spisa); te uvid u priključeni spis predmeta ovog suda poslovni broj P-548/2019.

5.1. Nadalje je provedeno saslušanje tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja, dok saslušanje po tuženiku predloženih svjedoka: radnika tuženika, te javnog bilježnika Jasenke Crnčec, nije provedeno, jer je od tih dokaznih prijedloga tuženik odustao.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti neosnovanim.

7. Nesporno je da su tužitelj SL, kao korisnik kredita, te pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao banka kreditor dana 2. listopada 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj: 146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i Aneks br. 1 uz taj Ugovor o kreditu broj: 146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 20. lipnja 2011. .

8. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu razvidno je da je istim tužitelju odobren i isplaćen stambeni kredit - za kupnju kuće, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 95.000,00 CHF, prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja, sa ugovorenom promjenjivom kamatom, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 3,88 % godišnje, koja se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke ili drugog akta Banke, sa rokom otplate 30 godina odnosno u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 447,00 CHF obračunatih po srednjem tečaju Banke za CHF.

9. Nadalje, Aneksom br. 1 od 20.06.2011. izmijenjene su odredbe osnovnog Ugovora o kreditu glede kamatne stope i roka otplate kredita, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,95 % godišnje, a rok vraćanja kredita određen do 31.10.2036., sa odobrenim moratorijem na otplatu glavnice od 31.05.2011. do 30.11.2011. odnosno dospijećem idućeg anuiteta 31.12.2011.

10. Nedvojbeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu broj 146-320/2006 od 2. listopada 2006. ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i da je tim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF.

11. Prema definiciji iz članka 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11.1. Odredbama članka 81. ZZP/03 propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Nadalje, odredbom članka 85. ZZP/03 propisano je da ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, a prema odredbi članka 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

11.2. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

12. Prema odredbi čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

13. Tužitelj je saslušan u svojstvu stranke iskazao da odlučili su se za stambeni kredit 2006., on i njegova životna partnerica JL, pošto u drugim bankama nismo mogli dobiti određeni iznos koji su trebali za kuću, najviše što im je bilo ponuđeno bilo je do 30.000, eura, oni su za kuću trebali najmanje do 60.000 eura te su od svih banaka u Čakovcu dobili odbijenicu zbog niskih mjesečnih primanja, dok nisu došli do banke Hypo Alpe Adria, sadašnje Addiko, gdje su došli pitat za stambeni kredit, pitali su ih koliko trebaju, rekli su 60.000 eura, rekli su im da nema problema, osobne iskaznice, dali su podatke, izvolite i kredit ih je doslovce čekao na pladnju, serviran doslovce; da on je nosioc kredita, a JL je sudužnik; da poslije toga donesli su znači podatke, otvorili su račun, potpisali su kredit i dali su im 60.000 eura; da kuća je koštala 55.550 eura, sa ostalim su pokrili minus i kupili kaj im je bilo potrebno još za kuću; da u početku je rata bila 2.100 kuna, da ne bi u drugoj polovici 2008. iz mjeseca u mjesec počelo se dizati od 200 do 300 kuna mjesečno, da rata im je dosegla do 4.000 kuna mjesečno, više nisu imali izlaz, pa su sa minusom od 18.000 kuna stavili kredit u mirovanje na šest mjeseci, nakon toga su dalje plaćali istu ratu, sa svim mogućim kamatama i sve što su dobili u drugom otplatnom planu, i to sad traje do dana današnjeg, momentalna rata je sad negdje oko 500 eura mjesečno, ovisi o kursu švicarskog franka, nekad gore, nekad dolje. Na pitanje svoje punomoćnice kad je razgovarao u banci o tome da bi sklopio s njima ugovor o kreditu, da li su mu dali bilo kakve informacije o tome što će se dalje događati s mojom ratom, tužitelj je odgovorio da ne.

14. Neosnovan je prigovor tuženika kojim tužitelju osporava status potrošača.

14.1. Naime, nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu tužitelj zaključio kao fizička osoba, da radi se o namjenskom stambenom kreditu, u svrhu kupovine kuće u [adresa], u kojoj kući tužitelj i sada živi, znači u svrhu koja nije namijenjena poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imao u vlasništvu obrt ili trgovačko društvo, ili samostalno obavljao nekakvu gospodarsku djelatnost, a teret kojeg je dokaza bio na tuženiku.

15. Uvidom u spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 548/2019 utvrđeno je da je ovdje tužitelj tužbom podnesenom protiv tuženika dana 12.06.2019., u tom predmetu postavio kondemnatorni zahtjev tražeći isplatu s osnova djelomične ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu broj 146-320/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 02.10.2006., u kojem je predmetu pravomoćnom presudom poslovni broj P-548/2019-45 od 3. travnja 2023. /potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3555/2023-2 od 21. svibnja 2024./, naloženo tuženiku da tužitelju isplati preplaćeni iznos s osnove kamate i tečaja, od 16.437,65 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose.

16. Razlozi radi kojih tužitelj u ovom postupku smatra da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli identični su razlozima koji su u pogledu tog pitanja navedeni u presudama iz kolektivnog spora.

16.1. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

16.2. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

17. Međutim, u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli, već se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinio i tužitelj, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.

18. Odredbom članka 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je članka 82. istog Zakona propisano koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim. Prema tome, iz odredbi članka 81. i članka 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-

III/1519/2021 od 15. srpnja 2021.

19. Nadalje, odredbom članka 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno-pravnim odnosima.

20. Odredbom članka 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, znači da predmetni ugovor može opstati i bez ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a ništetni dio ugovora ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedene odredbe ne bi postojale. Nadalje postupanje tuženika na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost cijelih ugovorni odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli, jer odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenjana jednostrano odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija, te kako je u kolektivnom sporu utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja, a što nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi

21. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), te da u konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označene odredbe a, bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati.

22. Naime, u slučaju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi, takav Ugovor ostaje na snazi jer ništetnost dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli ne predstavlja ni uvjet Ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev- 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., da u smislu odredbe čl. 324. ZOO-a ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

23. ZOO u čanku. 1021. određuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

24. Dakle, bitni sastojci Ugovora o kreditu su iznos kredita, te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, a uvjeti davanja i vraćanja kredita su primjerice vrijeme u koje će kredit biti vraćen, hoće li biti isplaćen odjednom ili u ratama ili koje dokumente korisnik kredita mora doprinijeti da bi mu kredit bio isplaćen i sl., a uvjeti korištenja kredita su namjena kredita, visina kamate, način obračuna kamate i dr., te navedeni elementi moraju biti sadržani u ugovoru o kreditu kao uvjet njegove valjanosti, dok eventualna ništetnost odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i način mijenjanja kamatne stope nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, tako da oni ne povlače ništetnost čitavog ugovora.

25. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

26. Nadalje, u odluci Suda Europske unije u predmetu C-19/20 od 29. travnja 2021. se u točki 83. u bitnom navodi kako cilj odredbe čl. 6. st. 1. Direktive nije dovesti do utvrđivanja ništetnosti svih ugovora s nepoštenim odredbama već zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza ugovornih stranaka stvarnom ravnotežom kojom se ponovo uspostavlja jednakost između potonjih, pri čemu se precizira da se predmetni ugovor mora, u načelu, održati bez ikakve izmjene osim one koja proizlazi iz uklanjanja nepoštenih odredaba. Pod uvjetom da je posljednji uvjet ispunjen, predmetni ugovor može, u skladu sa čl. 6. stavak 1. Direktive 93/13 biti održan na snazi, ako je, u skladu s odredbama nacionalnog prava, takav kontinuitet ugovora pravno moguć, što treba provjeriti na temelju objektivnog pristupa. S tim u svezi u točke 89. iste odluke Sud Europske unije jasno daje do znanja kako poništenje ugovora ne može ovisiti o izričitom zahtjevu potrošača u tom smislu, nego je obuhvaćeno objektivnom primjenom kriterija od strane nacionalnog suda utvrđenih na temelju nacionalnog prava.

27. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirana identično odredbama ZOO-a i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom članka 324. stavak 2. ZOO. No, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati. Isto tako utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Ovakav pravni stav zauzet je i u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024.

28. Na temelju svega iznesenoga, a obzirom da tužitelj ne osporava pobude za sklapanje Ugovora, ne osporava namjenu kredita i ne osporava da je ugovorio plaćanje kamata i valutnu klauzulu, dok osporavanje promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora nego njegovih pojedinih dijelova u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a, te kako tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da bi naznačene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi redovnih ugovornih kamata prema jednostranoj odluci tuženika kao kreditora i o primjeni valutne klauzule o otplati kredita vezanoj za tečaj valute CHF bile uvjet Ugovora ili odlučujuće pobuda zbog koje je predmetni Ugovor sklopljen, tužitelj neosnovano traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, jer su u konkretnom slučaju, bez obzira na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti, bitni sastojci Ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi.

29. Slijedom toga neosnovan je i zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Aneksa br. 1 uz predmetni Ugovor o kreditu.

30. Stoga je odlučeno kao u izreci.

31. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

31.1. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od 29.8.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 24.9.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 11.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 600,00 EUR, po stopi od 25 %, u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), ukupno 750,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

Čakovec, 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćnici

2. tuženik po punomoćniku