Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-63/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz [adresa], protiv tuženika Općina Gornji Kneginec, Trg. Dr. Franje Tuđmana 2c, Turčin, OIB: 60823665184, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Terešak & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Kaptol 15, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Kristine Kokier Viličić, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, zastupnika tuženika ŠM i punomoćnice tuženika Dorotee Mirt, odvjetnice u Odvjetničkog društva Terešak & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općini Gornji Kneginec, Trg. Dr. Franje Tuđmana 2c, Turčin, OIB: 60823665184, da tužitelju SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 328,40 EUR (tristo dvadeset osam eura i četrdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. veljače 2020. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SM za isplatom iznosa od 998,06 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 17. prosinca 2019. pa do isplate, te zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 328,40 EUR od 17. prosinca 2019. do 21. veljače 2020. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Općini Gornji Kneginec da tužitelju SM naknadi parnični trošak u iznosu od 511,75 EUR (petsto jedanaest eura i četrdeset centi) na ime troškova ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. siječnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika navodeći da se 17. prosinca 2019. na području Općine Gornji Kneginec u mjestu Varaždin Breg, Ulica Banjščina 26B, dogodila prometna nesreća u kojoj je on sudjelovao sa svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] marke Renault, a koju je prouzročio pas lutalica. Naveo je da je na vozilu nastala materijalna šteta, a da je pas na licu mjesta uginuo. Naveo je da je psa pregledao veterinarski tehničar koji je utvrdio da pas nema identifikacijski čip pa je zaključio da se radi o psu lutalici koji se bez nadzora kretao naseljenim mjestom. Tužitelj se obratio tuženiku za naknadu štete no isti je njegov zahtjev odbio stoga je tužitelj ustao sa tužbom radi isplate iznosa od 9.988,34 KN / 1.325,68 EUR sa zateznom kamatom od dana štetnog događaja 17. prosinca 2019. do isplate. Nakon izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka AM, tužitelj je podneskom od 28. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev tako da sada potražuje 1.326,46 EUR sa zateznom kamatom od 17. prosinca 2019. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije i osporava navode tužitelja da bi u konkretnom slučaju bilo govora o psu lutalici pa da bi s te osnove postojala odgovornost tuženika, budući da je očitanje čipa na psu izvršio veterinarski tehničar, a da je Zakonom o zaštiti životinja propisano da je za očitanje čipa na životinji ovlašten komunalni redar pa s obzirom na to da tu radnju očitanja nije izvršila za to zakonom ovlaštena osoba, ne može uzeti relevantnom tvrdnju da je riječ o psu lutalici. Navodi da tuženik nije izvršio nikakav propust u smislu čl. 62. Zakona o zaštiti životinja. Pa je tako tuženik sukladno odredbi članka 62. stavka 5. Zakona o zaštiti životinja donio Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama, koja Odluka se u cijelosti provodi, zatim tuženik ima sklopljen ugovor i sa skloništem za životinje (Udruga za zaštitu životinja „Spas“, [adresa]) u koje sklonište se sukladno članku 25. stavak 2. Odluke smještaju napuštene ili izgubljene životinje. Tuženik ima zaposlenog i komunalnog redara koji sukladno članku 31. Odluke provodi nadzor nad ovom Odlukom, poduzima radnje iz svoje nadležnosti kao što su očitanje mikročipa. Navodi da tuženik redovito putem javnog glasila obavještava građane o načinu postupanja s kućnim ljubimcima, o obvezi čipiranja pasa, provodi nekoliko puta godišnje akcije hvatanja pasa koji se kreću bez nadzora vlasnika i vraća ih vlasniku, poziva građane da obavijeste komunalnog redara ukoliko uoče na javnoj površini pse koji se kreću bez nadzora vlasnika. Navodi da niti tužitelj, niti policijski službenici nisu pozvali komunalnog redara da izađe na lice mjesta prometne nesreće da izvrši službenu radnju očitanja mikročipa te sve ostale radnje koje je komunalni redar ovlašten izvršiti u cilju utvrđivanja identiteta vlasnika psa, te da je to propust za koji ne može odgovarati tuženik. Navodi da je odredbom članka 24. stavak 3. Odluke propisano da je posjednik izgubljene životinje dužan nadoknaditi sve troškove kao i svaku štetu koju počini životinja od trenutka nestanka do trenutka vraćanja posjedniku, dok je člankom 25. stavkom 6. Odluke propisano da ako se utvrdi posjednik napuštene životinje, dužan je nadoknaditi sve troškove kao i svaku štetu koju počini životinja od trenutka nestanka do trenutka vraćanja posjedniku. S obzirom na to da tužitelj i policijski službenici nisu pozvali komunalnog redara, da su ga onemogućili u tome da identificira vlasnika psa. Osim toga, tuženik ističe, da kada bi tužitelj vozio brzinom koja je primjerena konkretnim uvjetima na cesti da bi uspio izbjeći nalet na psa i da do štetnog događaja ne bi niti došlo, te osporava visinu štete i tijek zatezne kamate. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. U podnesku od 30. srpnja 2021. tužitelj osporava navode iz odgovora na tužbu vezano za očitanje čipa od neovlaštene osobe te postavlja pitanje kako bi komunalni redar očitao čip kada čipa niti nije bilo. Tužitelj je naveo da je sljedećeg dana nakon prometne nezgode tražio komunalnog redara no da mu je rečeno da tuženik nema komunalnog redara te je upućen nekoj drugoj osobi, osporava da je tuženik savjesno obavljao poslove sakupljanja napuštenih i izgubljenih životinja, da iz dostavljenog članka objavljenog u javnom glasilu tuženika ne proizlazi da bi tuženik vršio bilo kakve preventivne radnje radi sakupljanja napuštenih i izgubljenih životinja. Navodi da se on obratio policiji te da za eventualne propuste on ne odgovara.

4. Tuženik u podnesku od 18. listopada 2021., između ostalog, navodi da je u trenutku štetnog događaja kod tuženika poslove komunalnog redara obavljao voditelj odsjeka za gospodarstvo i komunal UM budući da nije postojala osoba zaposlena na tom radnom mjestu već je u tijeku bio natječaj za prijem u službu novog komunalno-prometnog redara.

5. Sud je 13. listopada 2021. zaključio prethodni postupak, no podneskom od 18. listopada 2021., a prethodno telefonskim putem sud je punomoćnica tuženika obavijestila kako je poziv za pripremno ročište dostavljen tuženiku umjesto njegovim punomoćnicima koji iz tog razloga nisu pristupili tom ročištu pa je predložila povrat u prijašnje stanje. Budući da punomoćnici tuženika nisu bili pravilno pozvani na pripremno ročište, sud je usvojio dokaze koje je predložio tuženik, a potom i tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu 24. studenog 2022. jer isti bez svoje krivnje nisu pravovremeno predložili dokaze sukladno čl. 457. u vezi sa čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP, a tuženik je povukao prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao dopis Policijske uprave varaždinske Postaja prometne policije Varaždin (PPPVŽ) zapisnik o očevidu od 17. prosinca 2019., dokumentaciju očevida, presliku prometne dozvole tužitelja, dopise na listovima od 18- 27 spisa, predračun, javni natječaj tuženika od 15. siječnja 2020., dokumentaciju tuženika na listovima od 88-125 spisa, ugovor o kupoprodaji motornog vozila, saslušao je svjedoke IM, PM, MM, HM, UM i tužitelja i zastupnika tuženika, proveo je prometno tehničko vještačenje po sudskom vještaku AM, pročitao je nalaz i mišljenje sudskog vještaka te dopunu nalaza od 22. studenog 2024., pročitao je službenu bilješku s lista 250 spisa. Budući da tijekom postupka tuženik nije osporavao da je tužitelj prodao predmetno vozilo za iznos od 20.000 kuna, te je bio suglasan da se izvrši uvid i u kupoprodajni ugovor koji je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka sud je proveo i ovaj dokaz. Vezano za dokaz tužitelja da se pribavi službena bilješka PPPVŽ o službenom razgovoru sa svjedokom ĆM sud je isti dokaz prihvatio ocijenivši da ga tužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti u tužbi, sukladno članku 457. u vezi sa čl. 299. st. 2. ZPP jer je o postojanju istog doznao tek iz iskaza svjedoka PM.

7. Na temelju članka 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete nastale na vozilu tužitelja u prometnoj nezgodi naletom vozila na psa.

9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, a tijekom postupka se nespornim ukazalo i da je tužitelj predmetno vozilo prodao za iznos od 20.000,00 KN. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, da li se radi o naletu na psa lutalicu, postojanje odgovornosti tužitelja kao vozača za nastanak štetnog događaja, te visina štete.

10. Zakonom o zaštiti životinja („Narodne novine‟ broj 102/17 i 32/19, dalje: ZOZŽ) u dijelu devet – zaštita napuštenih i izgubljenih životinja, odredbom članka 62. stavka 1. propisano je da poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave, a stavkom 5. istog članka određeno je da način postupanja s napuštenim ili izgubljenim životinjama propisuju općim aktima predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave. Prema tome, za te je poslove nadležan ovdje tuženik.

11. Odredbom članka 75. st. 3. ZOZŽ nadzor nad provedbom općih akata iz članka 49. stavka 4. (način postupanja s divljim životinjama nađenim izvan staništa), članka 51. stavka 5. (uvjeti i način držanja kućnih ljubimaca) te članka 62. stavka 5. ovoga Zakona provode komunalni redari. Člankom 80. st. 1. ZOZŽ propisano je da u provedbi nadzora iz čl. 75. st. 3. ZOZŽ komunalni redar je ovlašten, između ostalog, očitati mikročip.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je nastala bez njegove krivnje, a stavkom 2. da se predmnijeva obična nepažnja.

13. Iz iskaza svjedoka policijskih službenika IM i PM proizlazi da su po dojavi štetnog događaja izašli na lice mjesta gdje je IM vršio fotografiranje i izradio skicu prometne nezgode, dok je PM postupao kao voditelj očevida. Iz iskaza oba svjedoka proizlazi da je prilikom tog događaja bilo zimsko doba i da je već bio mrak kada su stigli na lice mjesta, gdje je sa strane stajalo vozilo i pas koji je naletio na vozilo, time da se vozilo kretalo iz smjera Varaždinskih Toplica prema Knegincu, te da je kontaktiran veterinarski tehničar. IM je naveo da kada postupa kao voditelj očevida on ima običaj zvati i komunalnog redara iako mu se rijetko komunalni redari jave na telefon ako se radi o tome da se nezgoda dogodi za mraka, a često se desi da ne može stupiti u kontakt s veterinarem. Naveo je da je veterinarski tehničar obavio skeniranje čipa i utvrdio da pas nije čipiran te je preuzeo psa na zbrinjavanje. PM potvrđuje ove navode te dodaje da je on obavio i razgovor sa vlasnikom prve kuće do lica mjesta, sve kako bi se identificirao vlasnik psa, no taj je svjedok tvrdio da pas nije njegov niti da je pas iz tog mjesta. Oba svjedoka navela su da se na tom području gledano iz smjera Kneginca prema Varaždinskim Toplicama s lijeve strane nalazi vojarna, odnosno šuma koja je ograđena i vojni objekti, dok se s druge strane (desne) nalaze vikendice i kuće. PM naveo je da je u tim situacijama policiji prioritet utvrditi vlasnika psa, te da im je poznato koji komunalni redari imaju čitače kojim se očitava čip na životinji, iako se nije mogao sjetiti ima li i komunalni redar tuženika takav čitač, no u ovom slučaju kontaktiran je veterinar koji je došao ondje na mjesto događaja.

14. Iz iskaza svjedoka MM, veterinarskog tehničara proizlazi da je dobio dojavu policije da je pas ozlijeđen zbog naleta na vozilo, no kada je izašao na lice događaja da je tada pas već bio uginuo, da je skenirao njegovo tijelo čitačem, no nikakav čip nije bio očitan što da je značilo da pas nije bio čipiran. U sličnim situacijama, svjedok navodi da dojavu o ozlijeđenoj životinji ili lešini na cesti dobije od komunalnog redara općine ili od policije, time da ga općina o tome obavještava onda kada se tako nešto dogodi u uredovno vrijeme rada općine, a u konkretnom slučaju to se desilo predvečer kada niti veterinarska stanica ne radi po redovnom radnom vremenu već je on bio dežuran upravo za takve slučajeve. Sa tuženikom ima ugovor za uklanjanje ozlijeđenih životinja i lešina s javnih površina. U predmetnom slučaju, u veterinarskoj stanici je ponovno pokušao očitati čip no isti nije nađen pa je lešinu po protokolu ostavio u hladnjači, a nakon toga se lešine voze na spaljivanje u Sesvetski Kraljevec. Iz iskaza proizlazi da je to bio odrasli i uhranjen pas te da ga nitko nije tražio naknadno. Svjedok je naveo da po dojavi komunalnog redara u koordinaciji sa udrugom Spas vrše hvatanja napuštenih pasa ili pasa lutalica, i to samo u situacijama kada bi se uočio takav pas, a ne planski unaprijed organizirano, te da vrše očitanja čipa u kojem slučaju, ako je pas čipiran istog vraćaju vlasniku, a ako nije, nakon cijepljenja ga smještaju u udruzi, time da se takve akcije provode unutar radnog vremena od 7,00 do 15,00 sati. Svjedok je naveo da o psima lutalicama u veterinarskoj stanici znaju dobiti dojave no da tada građane upućuju da se obrate općinama, odnosno komunalnim redarima općina koji na teren pozivaju veterinarsku stanicu s kojom općina ima sklopljen ugovor.

15. Iz iskaza TM proizlazi da je on poslove komunalnog redara kod tuženika počeo obavljati 13. ožujka 2022., a vezano za poslove koje obavlja glede zbrinjavanja izgubljenih životinja naveo je da posjeduje mikročitač za očitanje čipa životinje, radi identificiranja vlasnika životinje. U slučaju dojave da je viđena napuštena životinja pokušava utvrditi vlasnika, tako što obavlja i razgovore s mještanima u slučaju ako životinja nije čipirana, te bi se i u tim slučajevima znao naći vlasnik. Prije njega je do kolovoza 2019. na tom radnom mjestu bio zaposlen NM, a u vrijeme kada radno mjesto nije bilo popunjeno te je poslove trebao obavljati UM, voditelj odjela. Naveo je da općina surađuje sa udrugom Spas i Veterinarskom stanicom Varaždin radi rješavanja problema napuštenih i izgubljenih životinja, no da rade isključivo po dojavama kad se takve životinje uoče, te u se u slučaju kada on obavlja neki drugi posao ili nije u mogućnosti pristupiti umjesto njega kontaktira veterinarsku stanicu.

16. Svjedok UM naveo je da je tužitelj 2019. pristupio u njegovu kancelariju sa arogantnim nastupom i tražio naknadu štete jer je naletio na psa lutalicu i oštetio vozilo, no da je on smatrao da tu nema odgovornosti Općine budući da njega o tome nitko nije kontaktirao, a da su ga u konkretnom slučaju trebali kontaktirati kao komunalnog redara jer je on tada obavljao te poslove te da bi se, ako bi bio u mogućnosti, tome i odazvao u konkretnom slučaju te da bi tada možda i uspio identificirati vlasnika psa. Naveo je da u utuženom periodu on nije obavljao apsolutno sve poslove komunalnog redara jer bi to bilo nemoguće, no javljao se na pozive i primao dojave upućene komunalnom redaru.

17. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se prilikom predmetnog događaja vozio s posla koji je obavljao na moru, budući da ima firmu koja se bavi izradom krovišta i metalnih konstrukcija, prema [adresa], tako da se s auto ceste spustio na odvojak za Varaždinske Toplice te se kretao iz smjera Varaždinskih Toplica u smjeru [adresa], bilo je oko 19,00 sati i zimsko doba te je bio mrak i nije se moglo dobro vidjeti na udaljenosti od 500 metara, dok se u blizini moglo dobro vidjeti, da je cesta bila suha, no da je na mjestu gdje je došlo do nezgode područje bilo neosvijetljeno. Naveo je da se kretao brzinom oko 50 km/h te je u Gornjem Knegincu, u blizini vojarne, na njegovo vozilo naletio pas i to tako što je doslovno iskočio iz jarka pod desni kotač vozila kojim je upravljao, prilikom čega on nije stigao ranije niti reagirati, odnosno zakočiti, već je nakon udara zaustavio vozilo oko 100 m podalje gdje je našao prigodno mjesto za zaustavljanje vozila. Na mjestu udara ostali su dijelovi vozila koji su otpali i to jedna maglenka te dijelovi plastike koji čine donji dio zaštitne obloge motora, dok je žmigavac iskočio iz svog ležišta. Pas je još bio živ i otpuzao je na suprotnu stranu ceste i ondje je ostao ležati, a on je pozvao policiju koja je kontaktirala veterinarsku službu i koja je obavila očevid. Pas je uginuo otprilike nakon sat vremena od udara, no bio je živ u vrijeme kad je na očevid pristupila policija. Uređujući policajac PM razgovarao je sa vlasnikom najbliže kuće vezano za utvrđivanje vlasnika psa, a taj je svjedok naveo da to nije njegov pas i da mu taj pas nije poznat. Nakon što je veterinarski tehničar utvrdio da udaren pas nema čip i nakon što policija nije utvrdila vlasnika psa da mu je policajac PM rekao da se može obratiti tuženiku vezano za naknadu štete, te da trenutno Općina Gornji Kneginec nema komunalnog redara jer da je komunalni redar koji je radio na tom radnom mjestu dao otkaz. Tuženiku se obratio idućeg dana tako što je pristupio u ured gospodina UM koji je bio arogantan, te mu se smijao, tražio ga je da mu dostavi policijski zapisnik događaja i da tek tada mogu razgovarati. Naveo je da u vrijeme nastanka prometne nesreće nije bio pod utjecajem alkohola, i nakon što su mu policijski službenici odobrili da se vozilom može dalje kretati, on se odvezao kući. Tužitelj je naveo da nakon što je dobio ponudu auto mehaničara o tome koliko bi stajalo popravljanje predmetnog vozila, a ista je iznosila 12.000 kuna, on je vozilo prodao i to za cijenu od 20.000 kuna, a sebi je iznajmio drugi kombi kako bi mogao nastaviti obavljati svoju djelatnost, te da je naknadno digao i kredit radi kupnje tog iznajmljenog vozila. Pas koji je naletio na njegovo vozilo djelovao mu je kao pas lutalica jer je imao ožiljke po tijelu i bio je neuredan.

18. Zastupnik tuženika ŠM u iskazu je naveo da je tuženik prije nastanka predmetnog događaja na snazi imao Odluku o držanju kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama, da ima zaposlenog komunalnog redara koji je ovlašten identificirati nađenu životinju, te da ima sklopljen ugovor sa udrugom za zaštitu životinja Spas. Naveo je da bi u slučajevima kada bi se uočila izgubljena životinja da bi se vlasnik psa našao i onda kada nije bio čipiran te bi se vlasnika takvog psa ili životinje prekršajno kažnjavalo. Naveo je da jedno vrijeme tuženik nije imao zaposlenog komunalnog redara no da je postojao komunalni odjel čiji voditelj UM je obavljao i te poslove te smatra da se tužitelj, ako je došlo do naleta na psa, trebao obratiti prvo Općini, odnosno komunalnom redaru koji bi izašao na teren i identificirao nađenu životinju odnosno njena vlasnika, te da bi komunalni redar zasigurno izašao na lice mjesta da je bio pozvan. Naveo je da se poslije događaja nitko nije raspitivao ili tražio psa. Naveo je da je jedna od mjera koje općina poduzima u svrhu zaštite napuštenih životinja to što se u lokalnom Kneginečkom listu obrađuje problematika napuštenih životinja i pružaju podaci potrebni za postupanje u tim slučajevima, a osim toga da se na tjednoj bazi cijela Općina obilazi od strane komunalnog redara ili voditelja komunalnog odjela radi utvrđivanja stanja cesta, prometnih znakova i slično i na taj način vrši uvid postoji li izgubljena ili pronađena životinja. Također, naveo je da se djeluje i prema dojavama građana u slučaju pronalaska ili zanemarivanja životinja. Smatra da je u vrijeme predmetnog događaja voditelj komunalnog odjela uz svoj redovni posao imao dovoljno vremena i da obavlja poslove komunalnog redara.

19. Iz službene bilješke na listu 250 proizlazi da je istu sastavio PM **.**.2019. o naletu psa na vozilo, te da je obavljen razgovor sa ĆM koji je naveo da on nema psa niti zna nekoga tko bi u blizini imao "crno sivog psa" koji je sudjelovao u prometnoj nesreći.

20. Sud je našao iznesene dijelove iskaza IM, PM i MM uvjerljivim i životnim, a isti su svjedočili iz osobnih zapažanja, te ih nalazi i podudarnim kada navode tijek događaja i opisuju svoje postupke kod predmetne prometne nesreće. Naime, isti potvrđuju navode tužitelja o okolnostima u kojima je do iste došlo, da se nesreća desila u zimi predvečer, da je na lice mjesta izašao veterinarski tehničar po dojavi policije koji nije putem čipa uspio identificirati vlasnika psa, a da niti policijski službenici čiji je to bio zadatak vlasnika nisu ustanovili u razgovoru sa susjedom. Vjerodostojnim nalazi i dio iskaza IM da bi komunalnog redara pozivali u slučaju da se događaj zbio tokom dana, što nije bio slučaj tada jer se nesreća desila predvečer, a isti je podudaran i sa iskazom MM, veterinarskog tehničara, koji navodi da dojavu o izgubljenoj ili napuštenoj životinji prima od općina onda kada do takvog uočavanja dođe u vrijeme redovnog radnog vremena općine. Stoga iskaze ovih svjedoka u opisanim dijelovima sud prihvaća.

21. Iskaz svjedoka TM koji je svjedočio životno i logično, sud je našao vjerodostojnim i relevantnim u dijelu u kojem navodi da komunalni redar postupa po dojavi da je viđena napuštena ili izgubljena životinja te da u slučaju da nije u mogućnosti pristupiti licu mjesta ili obavlja neki drugi posao, da se tada dojava radi veterinarskoj stanici, iz čega proizlazi da komunalni redar nije isključiva osoba koja je ovlaštena identificirati vlasnika izgubljene ili napuštene životinje. Također, prihvaća se iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje navodi da je prije njega ove poslove obavljao NM sve do kolovoza 2019., a nakon njega da je te poslove trebao obavljati UM. Iako sud prihvaća i preostali dio iskaza ovog svjedoka sud isti nalazi irelevantnim za predmet postupka budući da svjedok nije obavljao poslove komunalnog redara niti za vrijeme niti prije nastanka štetnog događaja pa niti nema saznanja o tadašnjim postupanjima komunalnog redara.

22. Iskaz UM sud je cijenio uvjerljivim kada navodi da je obavljao poslove komunalnog redara u vrijeme kada tuženik nije imao zaposlenog na tom radnom mjestu, budući da to proizlazi ii iz navoda tuženika te TM. Nadalje, sud prihvaća dio iskaza da bi on pristupio licu mjesta da je bio pozvan kritične zgode, ako bi bio u mogućnosti, no valja istaknuti da i sam svjedok navodi da bi u tom slučaju možda pristupio licu mjesta i možda identificirao vlasnika psa, kao i da u to vrijeme nije obavljao apsolutno sve poslove komunalnog redara.

23. Sud je iskaz tužitelja u cijelosti prihvatio jer je isti iskazivao detaljno, logično i uvjerljivo te je i njegov iskaz podudaran sa materijalnim dokazima – skicom očevida, policijskog zapisnika te izjava svjedoka IM, PM i MM, a njegovom iskazu nije prigovarao niti tužitelj.

24. Iskaz zastupnika tuženika sud je također u većem dijelu našao vjerodostojnim, međutim isti je djelomično proturječan sa iskazom UM kada navodi, da je komunalni redar dostupan i nakon radnog vremena te da mora reagirati u svako doba dana, dok je UM, koji kritične zgode nije bio komunalni redar, ali je obavljao njegove poslove, naveo da bi izašao na lice mjesta ako bi bio u mogućnosti. Iz tog razloga sud nije prihvatio ovaj dio iskaza budući da u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik nije imao zaposlenog komunalnog redara, a UM, koji je njegove poslove obavljao, i sam navodi da možda niti ne bi pristupio na lice mjesta.

25. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj neposredno nakon nesreće pravodobno o prometnoj nesreći obavijestio policiju, ostao na mjestu nesreće, podvrgnuo se alkotestiranju i tuženika o naletu na psa obavijestio sljedećeg dana. Nesporno je pritom da tuženik u to vrijeme nije imao zaposlenog komunalnog redara, već je te poslove obavljao voditelj komunalnog odjela.

26. Vezano za navode tuženika u kojoj mjeri provodi preventivne mjere za zaštitu napuštenih i izgubljenih životinja, ističe se da je objavom članka kao što je "Kretanje kućnih ljubimaca" u lokalnom Kneginečkom listu tuženik građanima Općine pružio informacije propisane Odlukom, te ih upozorio koje su obaveze posjednika kućnih ljubimaca, no isto se ne može smatrati konkretnom preventivnom mjerom tuženika kao odgovornog za poslove sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja. Također, valja reći da je i sam članak upućen građanima lokalne zajednice jer se u samom uvodu navodi: "Poštovani mještani Općine Gornjeg Kneginca", pa nije za očekivati da će sa sadržajem članka biti upoznate sve osobe koje se zateknu na području općine Gornji Kneginec. Tuženik je više puta istaknuo da je postupio sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja u smislu čl. 62. st. 5. te da je donio Odluku. Iz Odluke objavljene u Službenom vjesniku Općine Gornji Kneginec broj 7/2018 u članku 2. st. 1. toč. 1. iste određeno je da je izgubljena životinja - životinja koja je odlutala od vlasnika i on je traži, a toč. 3. određeno je da je napuštena životinja - životinja koju je vlasnik svjesno napustio, kao i životinja koju je napustio zbog više sile kao što su bolest, smrt ili gubitak slobode te životinja koje se vlasnik svjesno odrekao. Nadalje, člankom 3. stavkom 1., toč. 4. Odluke u dijelu pod nazivom Uvjeti i način držanja kućnih ljubimaca, određeno je, između ostaloga, da je posjednik dužan označiti mikročipom pse…, dok je stavkom 6. propisano da Općina kontrolira obvezu označavanja psa mikročipom, odnosno provjerava jesu li svi psi označeni mikročipom. Odredbom čl. 11. Odluke propisano je da je iz sigurnosnih razloga prometa, sugrađana i drugih životinja te u svrhu prevencije nekontroliranog razmnožavanja zabranjeno puštanje kućnih ljubimaca da samostalno šeću javnim površinama bez prisutnosti i nadzora posjednika.

27. Ako bi sud navode tuženika - da se u konkretnom slučaju nije radilo o psu lutalici već o psu koji je imao vlasnika te je izašao iz dvorišta neke od susjednih kuća

– prihvatio, tada bi, s obzirom na ranije citirane odredbe Odluke, našao da je propust upravo tuženika da provede mjere koje je propisao svojom odlukom u svrhu kontrole uvjeta i načina držanja kućnih ljubimaca, odnosno nadzora kontrole mikročipiranja pasa, a sve budući da naletjeli pas nije bio mikročipiran. Istom Odlukom propisano je da nadzor nad provedbom ove odluke obavlja komunalni redar (čl. 31.). Dakle, u nadležnosti je tuženika da sam svojim aktom propiše načine provođenja i nadzora ove odluke kojom se nalaže mikročipiranje pasa i zabranjuje slobodno kretanje po javnim površinama), a potom da istu i provodi. Kako tuženik nije dokazao da je propisao odgovarajuće mjere te ih i proveo u svrhu zaštite životinja sukladno ovlaštenjima koja propisuje Zakon o zaštiti životinja, sud je našao da nije dokazao da je do nastanka štete došlo bez njegove krivnje.

28. Uvjerljivi su navodi tuženika da poduzima odgovarajuće postupke vezano za dojave o napuštenim životinjama, jer isti proizlaze i iz iskaza MM i TM. Međutim, iz navoda spomenutih svjedoka proizlazi kako se ovi poslovi obavljaju u uredovno vrijeme općine. Navode zastupnika tuženika da su preventivne mjere poduzete i time što komunalni redar obavezno na tjednoj bazi pregledava stanje cesta i time provjerava postoji li izgubljena životinja isti ničim ne potkrepljuje. Naime, tuženik nije dokazao da su takvi obilasci uopće izvršeni, a naročito ne za vrijeme kada je poslove komunalnog redara vršio voditelj odjela, a to ne proizlazi niti iz iskaza drugih svjedoka pa iste navode sud nije našao dokazanima.

29. Sud nije našao osnovanim navode tuženika da nema njegove odgovornosti jer je tužitelj propustio kontaktirati komunalnog redara u konkretnom slučaju. Obveza prijave udarenog psa komunalnom redaru nije nigdje propisana kao dužnost vozača pa se isto ne može staviti na teret tužitelju u smislu onemogućavanja tuženika da utvrdi vlasnika psa. Osim toga, ovlaštenje iz čl. 80. st. 1. ZOZŽ kojim je propisano je da u provedbi nadzora iz čl. 75. st. 3. ZOZŽ komunalni redar ovlašten, između ostalog, očitati mikročip istome je dano u svrhu nadzora Odluke kojom se propisuje način zaštite divljih životinja, zatim u svrhu nadzora nad provedbom odredbi odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i provedbe odluke o načinu postupanja s napuštenim ili izgubljenim životinjama, a ne u svrhu regulacije protokola postupanja u vezi odgovornosti za štetu nastalu od životinje.

30. Pas koji se kreće bez nadzora može predstavljati opasnu stvar, no u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je tužitelju nastala šteta zbog naleta vozilom na psa, pas ovdje ne predstavlja opasnu stvar, međutim kako je tuženik odgovoran za obavljanje poslova sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja isti odgovara na osnovu presumirane krivnje sukladno odredbi čl. 1045. st.1. i 2. ZOO te je stoga neosnovan tuženikov prigovor pasivne legitimacije. Dakle, iz cjelokupno provedenog postupka sud zaključuje da je tužitelj pravilno postupio prijavivši prometnu nesreću policiji, a sljedećeg dana i tuženiku, dok tuženik nije dokazao da je pas na kojeg je naletjelo vozilo tužitelja imao vlasnika niti da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tužitelj.

31. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka AM dipl. ing. proizlazi da se na temelju oštećenja na vozilu može zaključiti da je do istih došlo zbog naleta teretnog vozila Renault na psa koji je prelazio kolnik s desne strane na lijevu gledano u smjeru kretanja vozila, zatim da je brzina teretnog vozila Reno u trenutku nalaza iznosila oko 48 km/h, a da je brzina psa u trenutku naleta iznosila oko 23,97 km/h, te da je tužitelj mogao jasno vidjeti psa nakon izlaska iz odvodnog jarka na oko 1 metar od desnog ruba kolnika u prilasku prema mjestu nesreće. Nadalje iz istog proizlazi da tužitelj nije ni kočenjem ni izmicanjem mogao izbjeći nesreću. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da je cijena popravka vozila tužitelja procijenjena na iznos od 1.325,80 EUR u neovlaštenom servisu, a cijena popravka u ovlaštenoj Renault radionici 1.875,00 EUR. Sud je u zadatak sudskom vještaku zadao i izračun štete na vozilu tako da se utvrdi razlika između tržišne vrijednosti vozila na dan nesreće i tržišne vrijednosti oštećenog nepopravljenog vozila nakon nesreće. Iz dopune nalaza sudskog vještaka AM proizlazi da je vrijednost ispravnog vozila na dan štetnog događaja iznosila 3.728,58 EUR (s PDV-om), a vrijednost oštećenog vozila na dan štetnog događaja iznosila je 2.402,12 EUR (s PDV-om).

32. Sud je nalaz i dopunu nalaza sudskog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručne, objektivne i detaljne, a istome nisu prigovarale niti stranke. Iz nalaza sudskog vještaka dakle, proizlazi kako tužitelj nije mogao izbjeći nalet na psa uzevši u obzir uvjete na cesti te brzine njihovih kretanja, te je time u apsolutno isključena krivnja tužitelja za nastanak štetnog događaja.

33. Vezano za visinu štete na vozilu valja reći da je tužitelj tužbom zatražio naknadu štete na vozilu (nenovčana imovinska šteta) i to u visini cijene popravka vozila, no tijekom postupka je nesporno utvrđeno kako je vozilo tužitelj prodao za iznos od 20.000,00 kn, a iz dostavljenog kupoprodajnog ugovora vidljivo je kako je tužitelj doista vozilo prodao za taj iznos drugoj fizičkoj osobi 21. veljače 2020. U takvoj situaciji, kada dakle vozilo nije popravljeno niti će biti popravljeno, sud nalazi kako tužitelj ima pravo na naknadu štete no u visini koja odgovara razlici između prodajne cijene vozila prije njegova oštećenja i umanjene vrijednosti za koju je prodao vozilo zbog oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju, odnosno u konkretnom slučaju tužitelj ima pravo na naknadu novčane imovinske štete koja mu je u tom trenutku prodaje nastala. Kako iz dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je vrijednost vozila bez oštećenja iznosila 3.728,58 EUR sa PDV-om, odnosno 2.982,86 EUR bez PDV-a, te da je tužitelj vozilo prodao fizičkoj osobi za iznos od 20.000,00 KN / 2.654,46 EUR bez PDV-a, tada isti ima pravo na razliku za umanjenu vrijednost vozila u iznosu od 328,40 EUR.

34. Dakle, kako iz provedenih dokaza proizlazi da je štetu prouzročila izgubljena ili napuštena životinja za koju je odgovoran tuženik kao jedinica lokalne samouprave, a nije dokazano da je šteta nastala bez njegove krivnje, primjenom odredbe iz članka 1085. st. 4. ZOO tužbeni zahtjev ocijenjen je djelomično osnovanim, te je odlučeno kao u točki I. izreke.

35. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Šteta na automobilu je nenovčana imovinska šteta, no u trenutku prodaje vozila ta je šteta postala novčanom imovinskom štetom. Budući da je šteta na čiju naknadu tužitelj ima pravo nastala u trenutku prodaje vozila 21. veljače 2020., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvoga idućeg dana od dana dospijeća, dakle od 22. veljače 2020., u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, po stopi za potraživanja iz ostalih obveznih odnosa (tako i u sudskoj praksi zauzetoj u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-10/95). Stoga je dio tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa preko iznosa dosuđenog na ime naknade štete (preko 328,40 EUR sa zateznom kamatom od 17. prosinca 2019. do isplate, odnosno zatezna kamata na iznos od 328,40 EUR od 17. prosinca 2019. do 21. veljače 2020.) odbijen kao neosnovan pa je odlučeno kao u toč. II. izreke.

36. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. stavka 1. i čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu u sporu. U predmetnom postupku tuženik je osporavao i osnovu tužbenog zahtjeva tvrdeći da tužitelj nema pravo na naknadu štete, a isto tako i visinu štete. Kako je tužitelj s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (100%), a u pogledu visine sa 24,75 %, to i tužiteljev konačni uspjeh iznosi 62,37% (100 % + 24,75 % = 124,75%, 124,75 % : 2 = 62,37 %), a tuženikov 37,63%. Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je, a u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženik dužan naknaditi tužitelju 24,74 % troška koji je bio potreban za vođenje parnice.

37. Tužitelju je priznat trošak sastava dopisa tuženiku od 3. veljače 2020. no ne u zatraženom iznosu od 187,50 EUR, već u iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 37. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa) budući da se ne radi o zakonom propisanom zahtjevu za naknadu štete kako to predviđa tbr. 32. Traife, zatim dopis tuženiku od 3. travnja 2020. kojim dostavlja traženu dokumentaciju tuženiku u iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 37. Tarife, Priznat mu je sastav tužbe u iznosu od 187,50 EUR sukladno tbr. 7. st. 1. i tbr. 46. Tarife, trošak sastava podneska od 23. srpnja 2021. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 187,50 EUR sukladno tbr. 8. st. 1. i tbr. 46. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 13. listopada 2021., 24. studenog 2022., 17. siječnja 2023., 28. listopada 2025. i 18. prosinca 2025. u iznosu od 187,50 EUR za svako ročište sukladno tbr. 9. st. 1. tarife, zatim priznat mu je trošak sastava podneska od 8. studenog 2024. u zatraženom iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 8. st. 4. Tarife te trošak sastava podneska od 28. studenog 2024. u zatraženom iznosu od 187,50 EUR sukladno tbr. 9. st. 1. i 46. Tarife. Sud je također priznao trošak sudskog vještačenja u iznosu od 238,90 EUR, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR sukladno tar. br. 3. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 i 37/23, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR sukladno tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi. Sud nije priznao tužitelju troškove sastava podnesaka od 12. veljače 2020. u iznosu od 62,50 EUR, 15. veljače 2022., 19. svibnja 2022., 7. prosinca 2022., 16. veljače 2023., 4. svibnja 2023., 17. svibnja 2024.12. studenog 2024. jer isu isti bili nepotrebni za vođenje parnice. Ukupno mu je tako priznat iznos troškova od 2.068,53 EUR, a s obzirom na uspjeh tužitelja od 24,74% proizlazi da mu je tuženik dužan naknaditi trošak od 511,75 EUR. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ĐM i S

Š A iz [adresa]

2. Tuženik po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Terešak & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Kaptol 15