REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-468/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene SŽ i ZŽ zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11) i protiv optuženice ZŽ zbog kaznenog djela iz članka 303. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda RH, 105/04, 71/06, 110/07 i 152/08 - dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj K-355/2020 od 23. svibnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženica i branitelja Rajka Brankovića, odvjetnika iz Pule, a u prisutnosti odvjetnika Emanuela Mikeca u zamjeni za branitelja UŽ, odvjetnika iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08), optuženice SŽ i ZŽ oslobođene su optužbe za počinjenje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11, a optuženica ZŽ i za počinjenje kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 303. stavka 2. KZ/97, sve činjenično i pravno pobliže opisano pod točkama 1. i 2. izreke presude.

2. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena Republika Hrvatska je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženica i nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Pravodobnu žalbu je uložio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i obje optuženice proglase krivima za kaznena djela za koja su optužene.

5. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika uložile su optuženice SŽ po branitelju UŽ, odvjetniku iz [adresa] i optuženica ZŽ po branitelju Rajku Brankoviću, odvjetniku iz [adresa], s istovjetnim prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Ujedno je zatraženo da se branitelji pozovu na sjednicu vijeća.

6. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba nije osnovana.

8. Na sjednicu vijeća pozvani su državni odvjetnik, optuženica SŽ uz branitelja UŽ i optuženica ZŽ uz branitelja Rajka Brankovića, na koju, iako uredno pozvani, nisu pristupili državni odvjetnik, obje optuženice i branitelj optuženice ZŽ, odvjetnik Rajko Branković koji je opravdao svoj izostanak kao i optuženice ZŽ, koja je po njegovim navodima uredno obaviještena o sjednici, dok je pristupio odvjetnik Emanuel Mikac u zamjeni za branitelja UŽ, odvjetnika iz [adresa].

9. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka točke 11. ZKP08, navodeći da prvostupanjski sud nije analizirao bitne dijelove dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda od 11. studenog 2011., a izostala je i analiza dijelova iskaza svjedoka iz kojih iskaza proizlazi postojanje prijevarne namjere na strani obje optuženice.

9.1. Iz navedenih argumenata je očito da se radi o prigovorima činjenične naravi, a ne o razlozima za istaknutu bitnu povredu.

9.2. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženica povrijeđen kazneni zakon.

10. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na točku 1. izreke pobijane presude, osporava se zaključak da nema dokaza o postojanju prijevarne namjere na strani obje optuženice. Po žalitelju, to što nitko od odgovornih osoba nije znao niti je upozoren da optuženica ZŽ ne smije raditi prekovremeno nije od utjecaja na postojanje prijevarne namjere, a iz dopisa Ministarstva financija, Središnji ured, proizlazi da iz skupnih podatka nisu mogli zaključiti da optužena ZŽ radi prekovremeno i pritom žalitelj detaljno ponavlja smisao prava na rad s polovinom radnog vremena, kao što ističe da nije o tome obaviješten niti Centar za socijalnu skrb. To što pri nadzoru nisu utvrđene nepravilnosti se odnosi na samo prekovremene sate, a pri nadzoru se nije utvrđivalo je li optuženica ZŽ imala pravo raditi prekovremeno. Žalitelj navodi da prijevarna namjera proizlazi iz činjenice da je optuženica SŽ predložila DŽ upravo optuženicu ZŽ za voditeljicu Pododsjeka za utvrđivanje poreza za fizičke osobe, iako je znala da ista neće uspjeti obaviti posao jer radi na pola radnog vremena. U odnosu na prekovremene sate se ukazuje da iz iskaza ČŽ proizlazi da je optuženoj SŽ slala na ovjeru evidenciju prekovremenih sati, a nije znala za daljnju proceduru. Osim toga, žalitelj ukazuje da službe u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje kao i u Centru za socijalnu skrb nisu znale za prekovremeni rad optuženice ZŽ što upravo ukazuje na prijevarnu namjeru obje optuženice. Nadalje, žalitelj smatra da je optužena SŽ ovjerila lažne podatke o prisutnosti na radu i znala je da će se na temelju ovjerenih isplatnih lista isplatiti prekovremeni rad, pa je time ostvarila bitna obilježja terećenog kaznenog djela kako bi optuženoj ZŽ se u stvari dvostruko platilo za ono što je radila unutar osmosatnog radnog vremena. Na to upućuje činjenica da Centar za socijalnu skrb nije raspolagao tim podatkom, a on je jedini mogao reagirati na tu nepravilnost. Naime, u rješenju kojim je priznato pravo optuženoj ZŽ je jasno navedeno da je u roku od osam dana dužna obavijestiti o promjenama koje utječu na prestanak prava što ista nije učinila, kao što je optuženica SŽ ovjeravala liste s prekovremenim radom iako je znala da ZŽ radi pola radnog vremena. Po žalitelju, obje optuženice su znale da ZŽ nema pravo na prekovremeni rad s obzirom da joj je odobren rad na pola radnog vremena i smatra da iz svega navedenog proizlazi postojanje prijevarne namjere na strani obje optuženice.

10.1. U odnosu na kazneno djelo davanja lažnog iskaza žalitelj prigovara vrijednosnoj ocjeni izvedenih dokaza, navodeći da je razvidno da je optuženoj ZŽ od strane OŽ upućen poziv kao stranci sukladno odredbi članka 87. Zakona o upravnom postupku, predmet je dobio klasifikacijski broj i ima prijemni pečat pa smatra da je time pokrenut upravni postupak, kao što je prilikom davanja izjave optuženica ZŽ dala lažne podatke odnosno lažni iskaz, navodeći da je povremeno radila prekovremeno i da je dobivala slobodne dane iako je taj rad istoj bio plaćen te zbog takvog lažnog iskaza nije donesena odluka o prekidu prava na rad s polovinom radnog vremena.

11. Prije svega se napominje da je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud postupio sukladno uputi u ukidnom rješenju i proveo je dokaze na koje je ukazano radi potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Nakon toga je na temelju brižljive i kritičke vrijednosne ocjene dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da se obrane obje optuženice ne mogu sa sigurnošću otkloniti te ih je pravilno uslijed nedostatka dokaza oslobodio optužbe za počinjenje terećenih kaznenih djela.

12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude prvo obrazložio što tijekom postupka nije sporno. Tako nije bilo sporno koje su poslove obavljale obje optuženice, nije bilo niti sporno da je optuženica SŽ predložila optuženicu ZŽ za voditeljicu Pododsjeka obračuna poreza za fizičke osobe jer je radila na tim poslovima, da je rješenjem od 12. siječnja 2005. Centra za socijalnu skrb, zbog teške bolesti djeteta, optuženici odobren rad s polovinom radnog vremena i da Centar za socijalnu skrb toj optuženici nadoknađuje novčani iznos s osnova razlike za rad na puno radno vrijeme. Nije bilo sporno niti da je optuženica ZŽ radila u inkriminiranom periodu prekovremeno i da se o tome nije obavijestio Centar za socijalnu skrb od strane optuženice ZŽ, a tako niti od strane poslodavca. Također, iz iskaza svih svjedoka pa tako i pročelnika DŽ, pročelnika Područnog ureda Pazin, da nije bilo nikakvih primjedbi niti uputa vezano za to smije li osoba kojoj je odobren rad na pola radnog vremena raditi prekovremeno.

12.1. U odnosu na prigovore žalitelja vezano za subjektivni element kaznenog djela prijevare, a imajući u vidu i obrane obje optuženice da nisu znale da optuženica ZŽ ne može raditi prekovremeno i da nije bilo nikakvih primjedbi s tim u vezi, s pravom se prvostupanjski sud pozvao na iskaze svjedoka DŽ, ČŽ, tajnice Ispostave Pula, Mladenke Rovina, referenta za obračun plaća i AŽ, načelnice Odjela općih poslova, da je svima bilo poznato da optuženica ZŽ radi pola radnog vremena i da su svi znali da ista radi prekovremeno. Jednako tako je utvrđeno da je svaki službenik ispunjavao podatke o prekovremenom radu i zbirne tablice su se slale u Središnji ured u Zagrebu gdje se vršila kontrola za obračun plaća a Ispostava je dobila platne liste za svakog djelatnika, čime je u tom dijelu potvrđena obrana optuženice SŽ da se u Zagrebu odobravala, nakon kontrole, isplatna lista. Jednako tako je iz isplatne liste za optuženicu ZŽ utvrđeno da je radila prekovremeno, pri čemu je i Središnjem uredu i Zagrebu, iz dosjea za tu optuženicu, bilo poznato da ista radi pola radnog vremena pa usprkos tome nisu reagirali niti su naložili NŽ da obrati pažnju na tu činjenicu, već je isti izvršio nadzor samo u odnosu na to jesu li prekovremeni sati odrađeni i nije utvrdio nikakve nepravilnosti. Nadalje, u točki 45. obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud daje jasne, detaljne i određene razloge u odnosu na to da su tek tijekom pokretanja ovog postupka zatražena mišljenja i upute Ministarstva rada i socijalne skrbi koje je dopisom od 11. listopada 2010. dalo naputak da osobe koje rade sa skraćenim radnim vremenom ne mogu raditi prekovremeno, kao što iz dopisa Centra za socijalnu skrb Pula od 31. siječnja 2011. proizlazi da se takvim zaposlenicima ne može naložiti rad noću ili prekovremeni rad, a mjesto rada se može promijeniti samo uz pristanak. Opširno se obrazlaže i mišljenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. veljače 2011. koji je od 1. ožujka 2009. postao nadležan za isplatu naknade do punog radnog vremena i da svaki rad dulji od četiri sata bi bila zlouporaba prava na rad s polovinom radnog vremena. I po ocjeni drugostupanjskog suda, očito da u inkriminiranom periodu od gotovo pet godina nitko nije imao primjedbi, a bilo je još takvih slučajeva, da niti iz jednog akta nje proizlazilo da je zabranjen prekovremeni rad, kao što razmatrajući rješenje Centra za socijalnu skrb nije razvidno da među obvezama o tome što se sve treba prijaviti od strane korisnika takvog prava, ne navodi se obveza obavještavanja da se radi prekovremeno a to što poslodavac o tome nije obavijestio Centar se ne može pripisati optuženicama.

12.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, a time i otklonio nejasnoće vezano za tumačenje Zakona o radu, da pogrešno tumačenje Zakona o radu pri čemu nitko nije problematizirao prekovremeni rad optuženice ZŽ pa niti unutar samog Područnog ureda Pazin, a niti Središnjeg ureda u Zagrebu, ne ukazuje na postojanje namjere obje optuženice da nešto lažno prikažu kako bi pribavile protupravnu imovinsku korist niti su se lažni podaci unosili u evidencije. Pritom se sud pozvao i na mail od 3. studenog 2017. poslan od porezne uprave da je optuženica ZŽ bila obuhvaćena planom za prekovremeni rad i da za to primala naknadu, da su svi za to znali i da nitko to nije problematizirao.

12.3. Cijeneći sve navedeno neosnovani su prigovori žalitelja u odnosu na kazneno djelo prijevare te se isti upućuje na opširne i jasne razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

13. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude, neosnovani su prigovori žalitelja da je na temelju lažnog iskaza optuženice ZŽ donesena konačna odluka.

13.1. Prvostupanjski sud navodi da je povodom anonimne prijave optuženica ZŽ saslušana u prostorijama Centra za socijalnu skrb Pula, 25. veljače 2009. i dala je izjavu Ani Kokan Kostelić, socijalnoj radnici, ali je sud prilikom daljnje analize imao u vidu zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 303. stavka 2. KZ/97. Nadalje, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da ispitane svjedokinje, djelatnice Centra za socijalnu skrb ŠŽ, Marija S i EŽ o sastavljanju predmetnog zapisnika nemaju saznanja, dok iz iskaza i pojašnjenja Ane Kokan Kostelić proizlazi da povodom prijave, a potom i uzete izjave, nije vođen upravni postupak niti je donesena bilo kakva odluka. Svjedokinja je pojasnila da svi predmeti iz “izvanupravog postupka“ ne prijeđu uvijek i u upravni postupak, pri čemu uvidom u zapisnik je utvrđeno da nema urudžbeni niti klasifikacijski broj, a što je trebao imati sukladno Uredbi o uredskom poslovanju i Uputi za izvršenje navedene Uredbe. Uz sve navedeno, protivno prigovorima žalitelja, optuženica ZŽ je iskazala da je za prekovremeni rad dobivala slobodne dane, ali i da joj je bio plaćen, slijedom čega nije prikrila taj podatak. I po ocjeni drugostupanjskog suda, sadržaj izjave ne upućuje s dovoljnim stupnjem sigurnosti da bi se u ponašanju optuženice ZŽ ostvarila bitna obilježja terećenog kaznenog djela pa je u nedostatku dokaza pravilno oslobođena optužbe.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević