REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-168/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐČ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ĐČ, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. veljače 2025. broj K-81/2022-37, u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ĐČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), stavljen je izvan snage kazneni nalog tog suda od 14. srpnja 2022.
1.1. Pod točkom II. izreke, optuženi EČ je proglašen krivim zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja, iz članka 140. stavka 2. KZ/11. te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Primjenom članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. siječnja 2025. do 24. veljače 2025.
1.3. Na temelju članka 73. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja na razdaljinu od 100 metara, zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve KČ u trajanju jedne godine, te je optuženik upozoren, na temelju članka 73. stavka 4. u vezi s člankom 71. stavkom 5. i člankom 55. stavkom 9. KZ/11., da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje prvotno izrečene kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom.
1.4. Primjenom članka 148. stavaka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08., te troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelj po službenoj dužnosti.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi EČ putem braniteljice Jovane Puhalo Pezer, odvjetnice u Zagrebu, zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te ukinuti odluku o sigurnosnoj mjeri.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja iz članka 73. KZ/11.
6.1. Protivno paušalnom žalbenom prigovoru o nerazmjernosti izrečene sigurnosne mjere, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja. Pri tomu je sud očito vodio računa o svrsi sigurnosnih mjera iz članka 66. KZ/11. te svrsi izricanja ove sigurnosne mjere iz članka 73. stavka 1. KZ/11. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je žrtva bivša izvanbračna supruga optuženika, s kojom optuženik ima zajedničko maloljetno dijete, te je osnovano zaključio kako je opravdano izricanje ove mjere, s obzirom na mogućnost eskalacije netrpeljivosti između optuženika i žrtve, a slijedom toga i postojanje opasnosti da bi optuženik ponovio takvo ponašanje prema oštećenici. Zbog toga je oštećenicu potrebno dodatno zaštititi od budućeg mogućeg uznemiravanja, izricanjem sigurnosne mjere.
6.2. Na pravilnost ove odluke suda prvog stupnja su bez odlučnog utjecaja žalbeni navodi o proteku vremena od počinjenja kaznenog djela, u kojem optuženik navodno više nije uznemiravao oštećenicu. Isto tako, o optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti je prvostupanjski sud vodio računa prilikom odmjeravanja kazne. Pored toga, upirući na mogućnost slučajnog susreta s oštećenicom, zbog prirode optuženikova posla, žalitelj zanemaruje da je izrekom pobijane presude optuženik upozoren sukladno članku 55. stavku 9. KZ/11. te je jasno da određivanja izvršenja prvotno izrečene kazne može doći isključivo u slučaju kršenja obveze iz sigurnosne mjere bez opravdanog razloga.
6.3. Zato nije osnovan prijedlog za ukidanje sigurnosne mjere na koje apelira optuženik.
7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 27. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec