REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-483/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SU, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 10. rujna 2025. broj K-196/2020-18, u sjednici održanoj 27. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, optuženi SU je proglašen krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 3. studenog 2019. do 22. studenog 2019.
1.2. Primjenom članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da iznosi 150,00 eura i 130,00 KM predstavljaju imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 1. KZ/11., te da su isti iznosi imovina Republike Hrvatske, a na temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08. su isti iznosi oduzeti, privremeno oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, serijskih brojeva [serijski broj] i 00118773 od 4. studenog 2019., te je određena njihova uplata u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11., optuženiku je ODUZET mobitel marke ''Samsung Galaxy Note 8'', crne boje, IMEI brojeva IMEI1: 353759091531362 i IMEI2: 353760091531360, s dvije pripadajuće SIM-kartice: SIM-kartica ''Haloo'' broja 8938703010 05777073 9, pozivnog broja [broj telefona] te i SIM-kartica "A1" broja 89386406172836020440, a koji predmeti su optuženiku oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, od 4. studenog 2019., serijskog broja [serijski broj], te je određeno da predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske i da će se uništiti po pravomoćnosti presude.
1.4. Primjenom članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. (te je ujedno navedeno da ovi troškovi padaju na teret proračunskih sredstava).
2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi.
6.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.2. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne.
6.3. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno olakotnim cijenio optuženikovo potpuno priznanje kaznenog djela, kojim je olakšan i ubrzan kazneni postupak, a zatim i iskazano kajanje te obećanje o neponavljanju djela, njegove obiteljske i imovinske prilike, kao i optuženikovu mlađu životnu dob te okolnost da je od počinjenja djela proteklo duže razdoblje te da se optuženik u međuvremenu zaposlio i svoj život uskladio s pozitivnim pravnim normama, kao što je pravilno otegotnim vrednovao značaj i težinu kaznenog djela.
6.4. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je izrečena kazna preblaga te da nije bilo osnova za primjenu uvjetne osude. Sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti počinjenja kaznenog djela, imajući u vidu zaštitni objekt i stupanj njegove povrede počinjenim kaznenim djelom. Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je dostatnu mjeru kritičnosti uložio prilikom vrednovanja optuženikovog motiva i stupnja krivnje optuženika, a žalitelj nepotrebno naglašava okolnosti koje predstavljaju konstitutivno obilježje zakonskog bića ovog kaznenog djela, jer iste nije pravilno dvostruko vrednovati, najprije kao bitno obilježje djela, a onda i kao otegotnu okolnost. Pored toga, žalitelj ispušta iz vida, a prvostupanjski sud je opravdano imao u vidu da je od počinjenja kaznenog djela proteklo više od šest godina, kao i da optuženik ni nakon predmetnog događaja nije imao sukoba sa zakonom. Očito je, dakle, da optuženik vodi život po svemu usklađen s društvenim normama, pa je razvidno da je počinjeno kazneno djelo, premda ozbiljni, tek izdvojeni događaj i svojevrsni eksces u ponašanju optuženika, koji do sada nije osuđivan. Povrh svega, žalitelj neopravdano obezvređuje optuženikovo priznanje kaznenog djela, koje smatra precijenjenim, premda je optuženik priznanje iskazao još prilikom prvog ispitivanja, te isto evidentno predstavlja znatan doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka.
6.5. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine te istu uvjetovati na vrijeme tri godine. Neovisno o tomu što je riječ o kaznenom djelu s međunarodnim elementom i koje je u kontinuiranom porastu, a imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
6.6. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, predlažući izricanje bezuvjetne kazne zatvora, nije osnovano.
7. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
7.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 27. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
