Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-570/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužiteljice PDO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Željka Mance, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.3 Ugovora o kreditu od 07.09.2006. broj 320- 50-3651874, solemniziranog po javnom bilježniku Zvjezdani Rauš-Klier iz Varaždina dana 07.09.2006. pod poslovnim brojem OU 738/2006, sklopljenog između tužiteljice PDO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu koji glasi “ naknada 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, te navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici PDO, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za obradu kredita isplati iznos od 302,87 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. rujna 2006. do isplate i to po stopama sukladno čl. 29. st. 2.Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici PDO, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 63,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, koja teče od 27. siječnja 2026. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 21. listopada 2025. podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Tvrdi da je u svojstvu korisnika kredita 7.6.2006. sklopila s tuženikom kao kreditorom potrošački Ugovor o kreditu broj 320-50-3651874, i to auto kredit, solemniziran po javnom bilježniku Zvijezdani Rauš-Klier iz [adresa] 7.9.2006. pod poslovnim brojem OU-738/2006, a kojim joj je odobren iznos kredita od 14.876,23 CHF uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu. Navela je da joj je uz redovne kamate, odredbom čl. 3. Ugovora nametnuta obveza plaćanja tzv. ulazne naknade za obradu kredita u iznosu 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, a koju je bila dužna platiti prilikom prvog korištenja kredita. Navela je da joj je naknada naplaćena/ustegnuta dana 11.09.2006. i to u iznosu od 2.282,00 kn/ 302,87 EUR . Prilikom sklapanja predmetnog ugovora nisu joj bila dana nikakva objašnjenja niti pojašnjenja o svrsi navedene naknade, njezinu izračunu, osnovi za njezino određivanje, niti je bila upoznata s bilo kakvim važećim cjenikom kreditora. Odredba o plaćanju predmetne naknade nije bila predmet individualnih pregovora, već je bila sastavni dio unaprijed pripremljenog obrasca ugovora, koji nije imala mogućnosti mijenjati, dopunjavati ili osporiti, a ni dobiti detaljne informacije o sadržaju i svrsi naknade. Tvrdi da takva ugovorna odredba, koja stvara značajnu neravnotežu na štetu potrošača, nije transparentna, nije precizna i nije utemeljena na stvarno pruženoj usluzi, već se naplaćuje bez ikakve stvarne protučinidbe. Tvrdi da je u konkretnom slučaju riječ o unaprijed formuliranoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi od strane tuženika kao banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu kao potrošača, s obzirom da joj nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima jer je riječ o tipskim ugovorima. U pogledu sporne odredbe nije imala mogućnosti pregovora niti izbora odbijanja prihvaćanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik očito ne bi ni sklopio ugovor, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu kao potrošača. Navela je da imajući u vidu sve pravno relevantne činjenice iz čl. 81., 83. i 85. Zakona zaštiti potrošača, sporna ugovorna odredba je nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP-a ništetna i ne proizvodi pravne učinke. Stoga traži utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe i povrat iznosa koji je temeljem iste platila, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od dana uplate do dana isplate. Nadalje je navela da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više presuda zauzeo pravno stajalište da su takve ugovorne odredbe - koje nameću potrošaču neobrazložene troškove bez mogućnosti pregovaranja ništetne kao protivne načelima savjesnosti i poštenja, transparentnosti i ravnopravnosti ugovornih strana (primjerice, Rev-1035/2024, Rev 2861/2021, Rev 1517/2021, ,Rev-2868/18-2 od 20. ožujka 2019., Rev-1781/2022-2 od 13. prosinca 2022, Rev-673/2023 i dr.) Prema članku 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), ništetan je ugovor ili ugovorna odredba koja je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Sukladno članku 322. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe sud utvrđuje po službenoj dužnosti, a prema članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st.1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ( pravni stav građanskog odjela VSRH sa sjednice Odjela od dana 30.01.2020. godine). Opće je pravilo, propisano odredbom čl.1111. Zakona o obveznim odnosima, da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl.1115. istog Zakona propisana je obveza kod vraćanja stečenog bez osnove zajedno s plodovima i zateznim kamatama, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja . Predložila je da se utvrdi ništetnom odredba čl.3. Ugovora o kreditu od 7.9.2006. broj 320-50-5651874 i da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 302,87 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.9.2006., te da joj naknadi troškove parničnog postupka.

2. Pozivom poslovni broj P-570/2025-2 od 30. listopada 2025. tužba je dostavljena tuženiku u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sukladno odredbi čl. 143.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave da svoj pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a. Naime, čl. 133. st. 5. ZPP-a propisano je da se između ostalog pismena pravnim osobama dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Tuženik je pravna osoba koja je upisana u sudski registar i upisom u sudski registar je stekao svojstvo pravne osobe. Nadalje, odredbom čl. 143.c st. 2. ZPP-a je propisano da sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koji adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, a inače nastupaju posljedice iz st. 5. tog članka, kojim je propisano da će se smatrati da je dostava prema st. 4. tog članka obavljena istekom 15. dana od dana kad je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena. Odredbom čl. 143.c st. 4. ZPP-a je propisano da adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički primitak potvrdi primitak pismena, a odredbom čl. 143. c. st. 6. ZPP -a je propisano da informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku.

3. Iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (na stranici 41 spisa) proizlazi da je tuženik 11. studenoga 2025. preuzeo navedena pismena, odnosno tužba s prilozima i poziv za podnošenje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni 11. studenoga 2025., no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije sudu podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.

4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

-ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

-ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

-ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

-ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Dakle, kako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 11. studenoga 2025., a tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 30 dana, te kako je tužiteljica u tužbi navela činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela (potvrda tuženika od 17.10.2025. – stranica 6 spisa iz koje proizlazi da je tužiteljica bila korisnik kredita broj Ugovora 320-50- 3651874 u iznosu od 14.876,23 CHF koji joj je isplaćen 11.9.2006. a otplaćen 30.9.2013., te da je po navedenom kreditu naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 2.282,00 HRK (3,30% od iznosa kredita), sukladno čl.3. NAKNADA – Ugovora o kreditu, koja je naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita; Ugovor o kreditu broj: 320-50-3651874 od 7.9.2006. s potvrdom o solemnizaciji – stranice 18-22 spisa), ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da je tuženik svojom pasivnošću kvalificirano prešutno priznao činjenične navode tužiteljice, te da činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi predstavljaju relevantnu činjeničnu osnovu za donošenje odluke. Tuženik je imao priliku osporiti i očitovati se na navode tužiteljice podnošenjem odgovora na tužbu, no to nije učinio, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužb i i odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača na koje se tužiteljica u tužbi pozvala. Visina zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi 29. st. 2 . Zakona o obveznim odnosima i njezinim izmjenama u pojedinim razdobljima.

6.Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je tužiteljica uspjela u ovoj parnici u cijelosti, odnosno tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Sud je, u smislu odredbi čl. 155. ZPP, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, tužiteljici priznao kao opravdan trošak, sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 302,87 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR, po punomoćnici odvjetnici, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa), u vezi s tbr. 54. Tarife. Priznat je i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i presude zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR sukladno Tar. br.2. točka 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( NN broj 37/23). Dakle, tuženiku je valjalo naložiti da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

7. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici Željki Mance, odvjetnici u Varaždinu

2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69