REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-513/2021-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužiteljice ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Nine Rojnića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika, 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ZT iznos od 5.228,27 EUR-a (slovima: pet tisuća dvjestodvadeset osam eura i dvadeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.066,40 eura od 25. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 3.161,87 eura od 27. siječnja 2026. do isplate

i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 3.161,87 eura od 12. svibnja 2020. do 26. siječnja 2026. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb naknaditi tužiteljici ZT trošak parničnog postupka u iznosu od 3.734,25 eura (slovima: tri tisuće sedamsto trideset četiri eura i dvadeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 11. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 12. svibnja 2020. u [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u njezinom vlasništvu kao i da je stradala kao vozač navedenog vozila. Za predmetnu prometnu nesreću odgovaran je HT iz [adresa] koji je svojim osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] prouzročio predmetnu prometnu nesreću. Vozilo štetnika je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08103998767. Tužiteljici je u predmetnoj nesreći oštećeno vozilo marke Renault Megane 1.5 DCI, registarske oznake [registarska oznaka], na kojem je nastala totalna šteta. S obzirom na navedeno, potražuje naknadu štete na vozilu u iznosu od 3.318,07 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku obratila tuženiku odštetnim zahtjevom 12. svibnja 2020. koji je isti odbio kao neosnovan, stoga zahtijeva zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, dakle od 12.05.2020. pa do isplate. Tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji zbog kojih je provodila dugotrajno liječenje u Županijskoj bolnici Čakovec. Po završetku liječenja kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice, a koje se očituju u bolnosti i ograničenoj pokretljivosti vratnog dijela kralježnice, bolnosti lijevog ramena te u parastezijama gornjih ekstremiteta. S obzirom na navedeno tužiteljica potražuje s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.725,40 eura i to s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 663,61 eura, s osnova pretrpljenog straha iznos od 530,89 eura, s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 530,89 eura, dok s osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 132,73 eura, dakle, ukupno 1.858,12 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku 25. veljače 2021. obratila tuženiku odštetnim zahtjevom koji je tuženik otklonio kao neosnovan stoga tužiteljica na iznos naknade štete potražuje zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od 25. veljače 2021. pa do isplate.

2. Tužitelj je podnio dvije tužbe proizašle iz iste činjenične i pravne osnove, slijedom čega je rješenjem ovog suda od 29. prosinca 2021. odlučeno da se spaja parnični postupak poslovne oznake Pn-1839/21 na predmetni parnični postupak poslovne oznake Pn-513/21 radi zajedničkog raspravljanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 12.05.2020. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti. Tuženik spori odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja kao i visinu nastale štete te ističe isključivu/pretežitu odgovornost na strani tužiteljice koja kritične zgode nije držala potreban razmak između vozila, odnosno nije pravodobno reagirala i prikočila te propustila vozilo osiguranika tuženika da izvrši radnju skretanja. Protivi se zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Nakon provedenog prometnog i medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 11. rujna 2024. konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 5.228,27 eura i to s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.755,00 eura od čega s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 780,00 eura, s osnova pretrpljenog straha iznos od 710,00 eura i s osnova smanjenja životnih aktivnosti iznos od 265,00 eura. S osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 311,40 eura, odnosno 5,19 eura po satu tuđe pomoći, dakle, ukupno 2.066,40 eura s osnova imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koji iznos potražuje sa zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2021. do isplate. U odnosu na štetu na vozilu, tužiteljica potražuje iznos od 3.161,89 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2020. do isplate. Tužiteljica potražuje trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do ispalte.

5. Tuženik se usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske štete i s osnova tuđe pomoći i njege. Ujedno je istaknuo prigovor zastare na povišeni iznos.

6. Odlučujući o prigovoru tuženika valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 6. travnja 2022., što je vidljivo iz zapisnika koji se nalazi na listovima 67. i 68. spisa, to tužiteljica ne bi mogla podneskom od 11. rujna 2024. preinačiti tužbu. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka bi iznimno bila dopuštena ako bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi na temelju same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Kako su u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske i imovinske štete, to je takva preinaka dopuštena, stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

7. U odnosu na istaknuti prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva valja navesti da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: SU-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. zauzet stav da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

8. Slijedom navedenog, prigovor tuženika sud je utvrdio neosnovanim.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu policijske uprave Međimurske, Postaja prometne policije Čakovec od 18.05.2020. (list 4-5 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 6 spisa), izvid štete (list 15-16 spisa), fotografije (list 17 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 36-40 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (list 41 spisa), saslušana je tužiteljica (list 83-84 spisa), saslušan je svjedok IT (list 84-85 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku BT, dipl. ing. (list 107-112 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipoviću (list 133-134 spisa), usmeno je saslušan vještak BT (list 143-144 spisa), pročitan je priklopljeni spis Općinskog suda u Čakovcu, prekršajni odjel, poslovni broj spisa PpP-450/20 i sudska praksa dostavljena tijekom postupka.

10. Nije usvojen prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja jer je sud ocijenio da je vještak dipl. ing. BT nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno i da je otklonio sve prigovore tuženika, a kako je to sud dodatno obrazložio u točki 21. obrazloženja presude.

11. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

12. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

13. Sporna je isključiva odgovornost osiguranice tuženika za nastanak štetnog događaja, je li tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede i u kojem obimu, kao i opseg oštećenja na vozilu tužiteljice, slijedom čega je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata.

14. Radi utvrđenja postoji li odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. BT te je saslušana tužiteljica i svjedok HT.

15. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je predmetnog dana vozila Nazorovom ulicom prema nadvožnjaku, da se ispred nje nalazilo kombi vozilo u desnoj traci koje je u jednom trenutku prešlo u lijevu traku te joj se činilo da će kombi vozilo uskoro skrenuti ulijevo. Vozač kombija nije dao pokazivač smjera da želi poduzeti radnju skretanja ulijevo, isto je pretpostavila. Predmetno vozilo je u jednom trenutku dostigla, prestigla ga je i vidjela da se vozilo još uvijek kreće u lijevoj traci i potom je vozač kombija poduzeo neki manevar kojim je došlo do sudara sa njezinim vozilom na način da je kombi udario u njezin bočni lijevi dio vozila. Izgubila je kontrolu nad vozilom te je vozilom otišla u desnu stranu i zastavila se na način da je udarila u drvo. U trenutku sudara kretala se brzinom od oko 30-40 km/h. Nije vidjela trenutak kada je kombi vozilo krenulo u njenu desnu traku i kada je došlo do sudara. Vidljivost je bila dobra i kolnik je bio suh, bio je dan. Vozač kombi vozila nije upalio pokazivač smjera da bi prešao u desnu traku. Odnosno pokazivač smjera nije upalio u trenutku kada je prolazila pokraj njega u svojoj desnoj traci. Napominje kako je vozač kombi vozila vozio lijevom trakom u istom smjeru kao i ona svojim vozilom, a radilo se o traci za suprotni smjer. Isti se cijelim svojim vozilom nalazio u lijevoj traci.

16. Svjedok HT u svom je iskazu naveo da se na dan štetnog događaja kretao [adresa] u [adresa], desnom trakom, te da je u jednom trenutku trebao skrenuti desno prema dvorištu firme da je uzeo nešto veći luk za skretanje jer mu je isti bio potreban zbog veličine vozila (kombi) te pretpostavlja da ga tužiteljica nije vidjela jer je dao pokazivač smjera za desno, a pri samom skretanju je istu primijetio u retrovizoru i prikočio no sudar je bio neizbježan. Svojim prednjim desnim blatobranom njegovo vozilo sudarilo se sa vozilom tužiteljice na njezinom bočnom lijevom dijelu. Ističe da je tužiteljica pretjecala njegovo vozilo s desne strane. Svjedok je naveo da se kretao brzinom od oko 40 km/h. Vidljivost je bila dobra, a kolnik je bio suh, radilo se o prijepodnevnim satima. Svjedok smatra da je bio na crti odnosno liniji između traka, da traku nije prešao, ali pojašnjavajući da se radilo o nešto većem luku pri skretanju. Svjedok je naveo da je po njegovoj procjeni kolnik nešto širi jer se radi o glavnoj cesti dok širinu vozila kojim je upravljao ne zna. Predmetna traka nije dovoljno široka da može proći i kobi vozilo i vozilo tužiteljice. Pri skretanju je usporio, stao je tek kad je ugledao tužiteljicu u retrovizoru. Svjedok je naveo da je protiv njega proveden prekršajni postupak te da je proglašen krivim.

17. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužiteljice ocijenivši ga životno logičnim i uvjerljivim. Istinitost iskaza tužiteljice u cijelosti potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. BT, dok sud nije povjerovao iskazu svjedoka HT u dijelu u kojem je naveo da je bio na liniji između dvije prometne trake te da traku nije prešao. Također sud nije povjerovao iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi da je uključio pokazivač smjera za desno jer navedeno nije utvrđeno tijekom postupka niti proizlazi iz iskaza tužiteljice koji je sud u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv i istiniti.

18. Provedeno je prometno vještačenje po vještaku BT, dipl. ing. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji dio lijeve bočne strane vozila tužiteljice pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara iznosio oko 10-15 stupnjeva dok je u nastavku vozilo tužiteljice djelomično sletjelo preko sebi desnog ruba kolnika i svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na drvo. Mjesto sudara nalazilo se oko sredine desne polovine kolnika. Za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije sudara nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika radnjom skretanja udesno sa sebi suprotne lijeve polovine kolnika presjeklo put kretanja vozilu tužiteljice koje se kretalo svojom desnom polovinom kolnika pa je stoga radnja skretanja udesno vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Osiguranik tuženika je prije započinjanja radnje skretanja udesno u svom desnom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti vozilo tužiteljice koje se kretalo svojom desnom polovinom kolnika pa da je odustao od radnje skretanja udesno, do sudara ne bi došlo. Visina potpune ili totalne štete na vozilu tužiteljice iznosi 3.161,87 eura.

19. Na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. BT tužiteljica nije imala primjedbi dok je tuženik prigovorio da iz iskaza sudionika ne proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika svojim dijelom vozila prešlo na prometnu traku namijenjenu za vozila iz suprotnog smjera. Ističe da je tužiteljica vršila radnju obilaženja s desne strane, što je suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također prigovara da tužiteljica nije držala potreban razmak između vozila, nije prikočila i propustila vozilo osiguranika tuženika, a u kojem slučaju do nezgode ne bi došlo.

20. Vještak BT je na ročištu održanom 20. veljače 2025. naveo da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju podataka u spisu pri čemu je utvrdio da je vozilo osiguarnika tuženika radnjom skretanja u desno sa sebi suprotne lijeve polovine kolnika presjeklo put kretanja vozila tužiteljice koje se kretalo svojom desnom polovinom kolnika te je upravo navedena radnja skretanja u desno vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Činjenica da se u trenutku započinjanja radnje skretanja u desno vozilo osiguranika tuženika čitavom svojom širinom nalazilo na lijevoj polovini kolnika proizlazi iz utvrđenog sudarnog položaja i mjesta sudara koji su dobiveni na temelju položaja i oblika nastalih oštećenja na oba vozila te konačnih položaja oba vozila kako je to navedeno u nalazu. S obzirom na opisani način kretanja vozila osiguranika tuženika neposredno prije sudara te konfiguraciju kolnika u tehničkom smislu ne može se govoriti o radnji pretjecanja s desne strane ili o nedržanju potrebnog razmaka budući su se vozila kretala suprotnim stranama kolnika neposredno prije sudara. Eventualno bi se radilo o nekakvoj odgovornosti tužiteljice da je osiguranik tuženika imao upaljen desni žmigavac na vozilu, pri čemu se konkretnije vještak nije mogao očitovati jer na temelju stanja spisa nije moguće zaključivati je li i u kojem trenutku osiguranik tuženika upalio desni žmigavac na svom vozilu. U slučaju da je osiguranik tuženika upalio desni žmigavac u svojem vozilu barem 3 sekunde prije sudara tada je i tužiteljica imala mogućnosti pravovremenim kočenjem zaustaviti svoje vozilo prije mjesto sudara i tako izbjeći sudar. Na pitanje je li je iz situacijskog plana MUP-a vidljivo da je osiguranik tuženika prije radnje skretanja u desno zauzeo veliki luk odnosno takav luk da je vozilo tužiteljice moglo zaključiti da će vozilo osiguranika tuženika skrenuti u desno, vještak je naveo da smjer koji je ucrtan u skici policije kao smjer kretanja osiguranika tuženika nije točan jer da se u takvom smjeru vozilo nije moglo kretati jer bi onda i kut među vozilima bio bitno drugačiji nego što je ovdje bio slučaj. Vozila se nisu mogla sudariti pod kutom kako je to strelicama označila policija u svom situacijskom planu.

21. Tako obrazloženom nalazu i mišljenju tuženik je i nadalje prigovarao jer da dopunskim očitovanjem vještaka nije otklonjen prigovor tuženika, te da je vještak izradio nalaz i mišljenje koje nije temeljio na situacijskom planu sačinjenom po službenicima MUP-a nego je proizvoljno izradio skicu lica mjesta te istu utvrdio na temelju nastalih oštećenja na vozilima. Tuženik je stoga predložio provođenje novog prometnog vještačenja.

22. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja jer je vještak odgovorio na sva pitanja, jasno je i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak, stoga sud cijeni nalaz vještaka dipl. ing. BT stručnim, nepristranim i sveobuhvatnim te ga kao takvog u cijelosti prihvaća. Također, sud je utvrđenja da ne postoje razlozi iz članka 261. stavak 3. ZPP-a zbog kojih bi sud zatražio mišljenje drugog vještaka.

23. S obzirom da je sud iz provedenog prometnog vještačenja utvrdio da ne postoji odgovornost tužiteljice na zastanak štetnog događaja, sud se upustio u ocjenu visine tužbenog zahtjeva u pogledu imovinske i neimovinske štete s osnova povreda prava osobnosti tužiteljice radi čega je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipoviću koji je naveo da je ozljeda koju je tužiteljica zadobila mogla nastati u predmetnom štetnom događaju i u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena je adekvatna terapija. Po liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu pogoršanja statusa vratne kralježnice. Liječenje je završeno 23. lipnja 2020. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice od 1-2%. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 35 dana kumulativno. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta tužiteljica je trpjela 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te blažeg intenziteta 30 dana po štetnom događaju - kumulativno. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna 2h dnevno kroz 30 dana. Naruženje ne postoji.

24. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje, stranke nisu imale primjedbi te ga i sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, objektivan, stručan i zasnovan na dugogodišnjem iskustvu vještaka i dokazima provedenim tijekom postupka.

25. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023- dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

26. Sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice u vrijeme štetnog događaja od 40 godina, rođene **.**.1980. te je imao u vidu da će se zadobivenih ozljeda, odnosno samog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati cijeli život. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali u međuvremenu od podnošenja tužbe (15. srpnja 2021.) pa sve do donošenja odluke, stoga nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 2.000,00 eura.

27. Međutim, kako je tužiteljica s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zatražila manji iznos od onog koji je sud utvrdio tijekom postupka, sud je zatraženi iznos od 1.755,00 eura u cijelosti utvrdio osnovanim.

28. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega treće nestručne osobe od ukupno 60 sata. Tužiteljica je za jedan sat tuđe pomoći i njege zatražila iznos naknade od 5,19 eura, kojem se iznosu tuženik protivio, a koji se prema mišljenju suda ukazuje primjerenim s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužiteljici u smislu čl. 1095. st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 311,40 eura u cijelosti.

29. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 1.755,00 eura valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 311,40 eura, što sveukupno iznosi 2.066,40 eura.

30. Na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljica je zatražila kamatu od 25. veljače 2021. kao dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete u prilog čemu je tužiteljica dostavila potvrdu o primitku koja se nalazi na listu 41 spisa. S obzirom da je nalazom vještaka utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno 23. lipnja 2020. (dakle, prije podnošenja odštetnog zahtjeva), sud je našao osnovanim zahtjev tužiteljice za dosudom zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 25. veljače 2021. Naime, tuženik je u to vrijeme imao na uvid cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice te su mu bili poznati razmjeri štete koju tužiteljica trpi. Slijedom navedenog, tužiteljici su na dosuđeni iznos neimovinske štete u visini od 1.755,00 eura priznate zatezne kamate od 25. veljače 2021. do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

31. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od 25. veljače 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

32. S obzirom da je nalazom i mišljenjem prometnog vještaka dipl. ing. BT utvrđena šteta na vozilu tužiteljice u iznosu od 3.161,87 eura, valjalo je utvrđenom iznosu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i s osnova tuđe pomoći i njege u utvrđenom iznosu od 2.066,40 eura pridodati iznos štete na vozilu od 3.161,87 eura, što sveukupno iznosi 5.228,27 eura.

33. Tužiteljica je na iznos štete s osnova oštećenja na vozilu zatražila zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 12. svibnja 2020. godine koji zahtjev ovaj sud utvrđuje neosnovanim.

34. Naime, sukladno članku 1089. stavku 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i izmakle koristi. Prema odredbi iz stavka 2. istog članka visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

35. Tužiteljica je u ovom postupku ostvarila naknadu obične štete koja se sastoji u oštećenju vozila, a visina štete utvrđena je vještačenje u postupku. Dakle, visina štete utvrđena je prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Zatezne kamate po svojoj su pravnoj naravi sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze. U konkretnom slučaju, obveza tuženika na isplatu dosuđene naknade štete koja nije popravljena, određena je prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke dospjele danom presuđenja, od kada počinje obveza tuženika na isplatu zateznih kamata. Slijedom navedenog, zatezne kamate na glavnicu dosuđene naknade imovinske štete koja nije reparirana odnosno popravljena, teku od dana donošenja prvostupanjske presude. Tako i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev 878/2023-4 od 16. siječnja 2024., Rev- 7/2017-2 od 20. svibnja 2020. i Rev 1096/06-2 od 9. srpnja 2008.

36. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

37. Slijedom navedenog, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim u ukupnom iznosu od 5.228,27 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos utvrđene imovinske i neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti tužiteljice u visini od 2.066,40 eura od 25. veljače 2021. do isplate, a s osnova utvrđenih oštećenja na vozilu tužiteljice u iznosu od 3.161,87 eura od donošenja presude (27. siječnja 2026.) do isplate, kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

38. Sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim za isplatu zateznih kamata na utvrđeni iznos naknade štete na vozilu tužiteljice u visini od 3.161,87 eura od 12. svibnja 2020. pa do 19. siječnja 2026. te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, kako je navedeno u točki II. izreke presude.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu, a imajući u vidu da je postupak započet pod poslovnim brojem Pn-1839/21 spojen na ovaj parnični postupak, primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe od 15. srpnja 2021. i 26. veljače 2021. 2 x 100 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23- dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva od 25. veljače 2021. 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav podneska od 24. studenoga 2021., 24. lipnja 2021., 19. travnja 2023. i 12. rujna 2024. 4 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 21. prosinca 2021. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na pet ročišta održanih 6. travnja 2022., 7. lipnja 2022., 27. ožujka 2024., 20. veljače 2025. i 18. prosinca 2025. 5 x 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), ukupno 1.225 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 3.062,50 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na dvije tužbe u iznosu od ukupno 73,00 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 98,75 eura. Također, valjalo je pribrojiti trošak predujma za provedeno prometno i medicinsko vještačenje u ukupnom iznosu od 500,00 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužiteljice u iznosu od 3.734,25 eura.

40. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i teče od donošenja presude, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

41. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 16. srpnja 2021., 1. ožujka 2021., 27. srpnja 2022., 8. prosinca 2022., 21. travnja 2023., 28. studenoga 2023., 23. travnja 2024., 11. lipnja 2025. i 21. srpnja 2025. kojim podnescima tužiteljica požuruje rad suda, obavještava o uplati pristojbe na tužbu i predujma za vještačenje jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu (98,75 eura)

2. tuženiku po punomoćniku