Poslovni broj:UsI-1087/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 22. siječnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 27. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/24-26/118, URBROJ: 531- 03-25-2 od 25. ožujka 2025. i rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje KLASA: UP/I-361-03/13-04/362, URBROJ: 2181-1-10-3/25- 24-5 od 24. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: KLASA: UP/II-361-05/24-26/118 urbroj: 531-03-25-2 od 25. ožujka 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena se tužiteljeva žalba na rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Klasa: KLASA: UP/I-361-03/13-04/362, URBROJ: 2181-1-10-3/25-24-5 od 24. siječnja 2024.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj navodi kako su osporena rješenja neosnovana i nezakonita. Navodi kako niti prvostupanjsko tijelo nisu postupili sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama a kojom je propisano da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, određeno kao površina javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih, komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom. Iz navedene odredbe, navodi tužitelj, proizlazi da uvijek treba primijeniti onaj prostorni plan koji je povoljniji za podnositelja zahtjeva. U konkretnom slučaju, Generalni urbanistički plan Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14 i 55/14) mijenjan je mijenjan osam puta dok se i sam čl. 6. Zakona mijenjao od momenta stupanja na snagu pa do dana donošenja pobijanog rješenja. Ističe kako je Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim objektima stupio je na snagu 4. kolovoza 2012. godine, da je zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen 24. prosinca 2012., a da je rješenje kojim se odbija zahtjev doneseno 25. ožujka 2025. godine, pri čemu iz sadržaja obrazloženja prvostupanjskog rješenja uopće nije jasno u odnosu na koji od gore navedenih datuma i koji je tada važeći GUP prvostupanjsko tijelo sagledalo kao datum kad su odredbe GUP-a bile povoljnije za podnositelja zahtjeva. Osim toga, tužitelj navodi kako je zgrada upravo u stanju izgrađenosti kakvim je na očevidu utvrđenim i u snimci izvedenog stanja prikazano, izgrađena ne samo prije 2011. godine već i prije 15. veljače 1968. godine a što znači da je prvostupanjsko tijelo imalo mogućnost i zakonsku obvezu u postupku pribaviti uvjerenje o vremenu građenja, jer je činjenica momenta izgradnje objekta odnosno dovršetka izgradnje građevine utječe i na rješenje o izvedenom stanju, odnosno da se u konkretnom slučaju ima smatrati da ista ima građevinsku dozvolu. Predlaže poništiti prvostupanjsko, kao i osporeno rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. U sporu je održana rasprava dana 22. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.36/2024 - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na navedeno ročište pristupio je zamjenik opunomoćenika tužitelja dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je ročište održana u njegovoj odsutnosti. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je u svim navodima iz tužbe, te je popisao trošak spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja te priloženu tijekom spora. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika i vještaka građevinske struke, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tih dokaza, uzimajući u obzir dokaze izvedene, odnosno činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojima je odlučeno o zahtjevu tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na kat. čest. na 8103/1 i 8103/2 k. o. [katastarska općina].

9. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni članka 6. stavak 1. toč. 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) prema kojem se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih, komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.

10. Tuženik je u osporenom rješenju utvrdio kako se predmetna zgrada prema GUP-u koji je važio na dan stupanja na snahu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, na dan podnošenja predmetnog zahtjeva za ozakonjenje, kao i na dan donošenja prvostupanjskog rješenja nalazila unutar područja određenog kao površina javne i društvene namjene D, D3 – zdravstvena i D5 – školska, te da se radi o zgradi koja nije izgrađena u skladu s prostornim planom, odnosno tim planom određenom namjenom.

11. S navedenim stajalištem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud te ga u svemu prihvaća kao pravilno i zakonito.

12. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je prvostupanjsko tijelo uvidom u digitalnu ortofoto kartu u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. utvrdilo je da je predmetna građevina vidljiva u gabaritima koji su prikazani u snimci izvedenog stanja;

- 24. listopada 2024. proveden je očevid kojim je utvrđeno da je predmetna zgrada stambena, završena i veličinom odgovara snimci izvedenog stanja, o čemu je sačinjen zapisnik KLASA: UP/I-361-03/13-04/362, URBROJ: 2181-1-10-3/25-23-4

- uvidom u prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno je da je predmetna građevina stambene namjene te se nalazi u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14 – pročišćeni tekst) u zoni javne i društvene namjene D, D3 – zdravstvena i D5 školska.

- nakon tako provedenog postupka prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odbilo zahtjev tužitelja za ozakonjenjem jer je utvrdilo postojanje eliminacijskog kriterija iz čl. 6. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Tuženik je postupajući po žalbi tužitelja istu odbio držeći ispravnim utvrđenja prvostupanjskog tijela.

13. Obzirom na nedvojbena utvrđenja prvostupanjskog tijela o tome da se zgrada ozakonjenje koje se traži nalazi unutar zone javne i društvene namjene, po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak kako, s obzirom na područje na kojem se nalazi zgrada čije se ozakonjenje traži, postoji zakonom propisana smetnja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zahvat u prostoru. Prostorno planski uvjeti i njihove izmjene nisu od utjecaja kod ocjene zakonitosti ovdje osporavanog rješenja, jer jedinice lokalne samouprave svojim općim aktima samostalno odlučuju o prostornom uređenju područja svoje nadležnosti, čija se zakonitost može ispitivati pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (članak 12. stavak 3. točka 2. ZUS). Pritom ovaj sud ocjenjuje neosnovanim navode tužitelja o tome da se prvostupanjsko tijelo ni tuženik nisu navele koje odredbe GUP-a Grada Splita bi bile povoljnije za tužitelja u smislu odredbe čl. 6. st.1. Zakona o nezakonito izgrađenim zgradama, ovo stoga što je prvostupanjsko tijelo jasno navelo u svom rješenju kako je prema odredbama GUP-a Grada Splita važećim u vrijeme stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao i u vrijeme podnošenja prijedloga za ozakonjenje te u vrijeme donošenja rješenja, nalazila u zoni koja je previđena za javnu i društvenu namjenu D, D3 zdravstvena i D5- školska.

14. U odnosu na navode tužitelja o tome da je riječ o zgradi koja je građena, ne samo prije 2011. godine, nego i prije 15. veljače 1968. godine što znači da za nju vrijedi presumpcija da je građena u skladu s građevinskom dozvolom, valja reći kako isti nije osnovan. Naime, da se u konkretnom slučaju radi o zgradi koja je do 15. veljače 1968. bila izgrađena u onim gabaritima u kojima je i na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju, tada za navedenu zgradu uopće ne bi trebala podnositi zahtjev za donošenja rješenja o izvedenom stanju.

15. Obzirom na navedeno ovaj sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

16. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod točkom II. Izreke rješenja.

U Splitu, 27. siječnja 2026. godine

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - opun. tužitelja,

- tuženiku,

- u spis.