Poslovni broj: K-1024/25-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Anić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optužene ZŠ, zbog kaznenih djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice Sani Ljubičić od 20. prosinca 2019. i privatnog tužitelja HŠ od 20. prosinca 2019., specificirane podneskom od 29. ožujka 2023., nakon održane javne rasprave 27. siječnja 2026., u prisutnosti privatnih tužitelja Sani Ljubičić i HŠ, opunomoćenika privatnih tužitelja odvjetnika MŠ, optužene ZŠ te braniteljice optužene odvjetnice Jelene Košutić, dana 30. siječnja 2026. objavio je, a 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. optužena ZŠ rođena Z, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći H, rođena **.**.1955. u [adresa], R Srbija, s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanka RH, po zanimanju magistra agronomije, sa završenim magisterijem, neudana, majka dvoje punoljetne djece, umirovljenica, sa mirovinom od 260,00 eura, vlasnica dva stana, vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v a j e

što je :

1) dana 10.10.2019. godine na glavnoj raspravi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem: 33. P-5925/13, pred pet osoba koje su se tada nalazile u sudnici, s ciljem da našteti časti i ugledu I. privatne tužiteljice Sani Ljubičić, u svom iskazu, a nakon što je navela: „Želim reći da meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice…“, svjesno iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju, znajući da je neistinita, navodeći da „…tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica…“

d a k l e, za drugoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a iste činjenične tvrdnje su postale pristupačne većem broju osoba,

2) dana 10.10.2019. godine na glavnoj raspravi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem: 33. P-5925/13, pred četiri osobe koje su se tada nalazile u sudnici, s ciljem da našteti časti i ugledu II. privatnog tužitelja HŠ, u svom iskazu svjesno iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju, znajući da je neistinita, navodeći da: „Želim reći da meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice, kao i gosp. SŠ (moj dobar poznanik), a to je bilo na način da je svjedok koji je ovdje saslušavan M nazvao gospodina NŠ dok sam se ja nalazila s njim u društvu.“

- d a k l e, za drugoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da su neistinite, a iste činjenične tvrdnje su postale pristupačne većem broju osoba

- čime je pod točkom 1. i 2. počinila dva kaznena djela protiv časti i ugleda – klevetom – opisano po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 optuženoj ZŠ se za kazneno djelo iz točke 1)

u t v r đ u j e

NOVČANA KAZNA OD 150 (STOPEDESET) DNEVNIH IZNOSA U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 2,65 EURA,

što ukupno iznosi 397,50 EURA

III. Na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 optuženoj ZŠ se za kazneno djelo iz točke 2)

u t v r đ u j e

NOVČANA KAZNA OD 150 (STOPEDESET) DNEVNIH IZNOSA U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 2,65 EURA,

što ukupno iznosi 397,50 EURA

IV. Na temelju članka 51. u vezi s člankom 42. KZ/11 optužena ZŠ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU NOVČANU KAZNU

U IZNOSU OD 250 (DVJESTOPEDESET) DNEVNIH IZNOSA U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 2,65 EURA,

što ukupno iznosi 662,50 eura

V. Na temelju članka 56. KZ/1 optuženoj se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se jedinstvena novčana kazna na koju je osuđena neće naplatiti ako optužena u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optužena je u slučaju opoziva uvjetne osude dužna novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

VII. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

VIII. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) privatni tužitelji Sani Ljubičić i HŠ se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuju u parnični postupak.

IX. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optužena ZŠ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, dok je dužna naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica Sani Ljubičić putem opunomoćenika MŠ odvjetnika iz [adresa] podigla je 20. prosinca 2019., privatnu tužbu protiv optužene LŠ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Privatni tužitelj HŠ putem opunomoćenika MŠ odvjetnika iz [adresa] podigao je 20. prosinca 2019., privatnu tužbu protiv optužene LŠ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

3. Rješenjem ovog suda broj Kv-11/22 od 7. siječnja 2022., spojeni su postupci koji se pred ovim sudom vode pod brojem K-2065/19 (privatna tužba HŠ) i K-2063/19 (privatna tužba Sani Ljubičić) te je određeno da će se provesti jedinstveni postupak pod brojem K-2063/19.

4. Obzirom da je došlo do spajanja postupaka privatni tužitelji Sani Ljubičić i HŠ putem opunomoćenika MŠ, odvjetnika iz [adresa] uredili su privatnu tužbu podneskom od 29. ožujka 2023. (list 137 spisa).

5. Privatni tužitelji Sani Ljubičić i HŠ postavili su imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 eura svaki, a koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete u vidu duševne boli.

6. Optužena ZŠ pozvana da se očituje o osnovanosti privatne tužbe i imovinskopravnim zahtjevima je izjavila da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se privatnom tužbom stavljaju na teret te da nije suglasna sa imovinskopravnim zahtjevima.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitan je zapisnik sa rasprave pred OGS Zagreb od 10. listopada 2019. (list 3-14 i 67-71 spisa), dopis USKOK-a od 3. kolovoza 2022. (list 115 spisa), dopis OKDO-a Zagreb od 30. studenog 2022. (list 123 spisa), članak Max portala (list 172a-d), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi privatnih tužitelja Sani Ljubičić od 19. siječnja 2022. (list 94-95 spisa), 07. studeni 2024. (list 174-176 spisa) i HŠ od 19. siječnja 2022. (list 95 spisa), te svjedoka IŠ od 14. ožujka 2022. (list 99-100 spisa), OŠ od 14. ožujka 2022. (list 100 spisa), BŠ od 14. ožujka 2022. (list 100 -101 spisa), TŠ od 8. lipnja 2022. (list 109-110 spisa), JŠ od 8. lipnja 2022. (list 111 spisa) i VŠ od 14. rujna 2022. (list 118 -120 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 298-301 spisa).

8. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je prijedlog obrane da se priklopi spis USKOK-a broj KR-US-103/18 kao nevažan obzirom da je optužena u svojoj obrani navela koji je bio sadržaj prijave koju je podnijela USKOK -u protiv privatnog tužitelja HŠ. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita UŠ obzirom da se navedenim dokazom neka važna činjenica uopće ne bi mogla utvrditi prvenstveno iz razloga što imenovani svjedok nije bio neposredno prisutan događaju u Buldogu, dok su u svojstvu svjedoka ispitane osobe koje imaju neposredna saznanja te će sud dovodeći u vezu takve iskaze zajedno sa obranom optužene te iskazima ostalih svjedoka utvrditi da li je neka važna činjenica dokazana ili nije.Na temelju članka 421. stavka 1. točka 3. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi opunomoćenika privatnih tužitelja da se u dokaznom postupku pročitaju presude OS u Novom Zagrebu broj K-232/22 od 17. siječnja 2024. i ŽS u Bjelovaru Kž-181/2024 radi ocjene vjerodostojnosti obrane optužene u ovom postupku i njezinog obrasca ponašanja u odnosu na privatnog tužitelja HŠ kao neprikladni dokazni prijedlozi s time da će ocjenu vjerodostojnosti u ovom postupku ispitanih svjedoka kao i obranu optužene sud utvrditi na temelju cjelokupnog dokaznog materijala koji je izveden u ovom postupku.

9. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka optužena je navela da ostaje kod obrane koju je iznijela 10. listopada 2023. i 7. studenog 2023. Potom je sud na na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 pročitao obranu optužene od 10. listopada 2023. (list 165-167 spisa) i od 7. studenog 2023. (list 176-177 spisa). U svojoj obrani od 10. listopada 2023., optužena je navela da se krajem ljeta ili početkom jeseni 2019. našla sa ŽŠ u kafiću Buldog, a razlog njihovog sastanka je bio taj što je isti s njom htio popričati vezano za uređenje kuće obzirom da se bavi dizajnom interijera. Kada je došla u kafić Feliks se već nalazio u društvu BŠ, te je potom BŠ otišao, a nakon nekog kratkog vremena odnosno nekih 10-tak do 15 minuta u Buldog je došao JŠ. JŠ je u Buldog došao obzirom da mu je kazala da će se u to vrijeme nalaziti u tom kafiću, s time da su se ŽŠ i JŠ poznavali od ranije vezano za prodaju arhivskog vina. Te prigode su sjedili kod prozora, te sa mjesta gdje su sjedili se može vidjeti neboder, a sve je to bilo na gornjem katu. U jednom trenutku je OŠ zvao ŽŠ te ga je ŽŠ pitao zašto se miješa u osobne stvari od HŠ i ZŠ kad ZŠ ne poznaje. To je bio sami početak razgovora, a potom je ŽŠ upalio zvučnik te je tada čula da je OŠ kazao " HŠ će staviti tebe i nju u kobasice", nakon čega je pozadini čula glas od HŠ, a isti je govorio nešto u stilu "da, reci". Sa HŠ je bila u braku 21 godinu te sa sigurnošću može kazati da je u pozadini čula njegov glas. Na pitanje da li je OŠ prilikom razgovora sa ŽŠ znao sa kim se nalazi u društvu navela je da je ŽŠ kazao OŠ da se nalazi "sa S, suprugom od HŠ". Prilikom tog razgovora bio je prisutan i JŠ te je isti mogao sve čuti obzirom da je ŽŠ razgovor stavio na zvučnik, s time da ne zna koji je bio razlog da je OŠ te prigode nazvao ŽŠ. Nakon što je čula ove prijetnje počela se tresti, a i danas joj se tresu ruke kada o tome iskazuje, a sve iz razloga što joj je HŠ prijetio 2017. na način da je od drugih osoba u više navrata čula da je HŠ govorio da će ju likvidirati. To je prijavila USKOK-u i to ne samo prijetnje već i druga kaznena djela, prijavu je podnijela na ruke FŠ, međutim povodom te prijave nikada nije bila pozvana na razgovor. Također, HŠ joj je prijetio i 2013. kada je kazao da će ju dati likvidirati i to da će to napraviti gospodin N koji je sa HŠ bio u pritvoru, te da će on to napraviti za 10.000 maraka te da HŠ za to nitko neće kazniti jer ima navodno dijagnozu iz Vrapča. To je prijavila policiji te su joj isti kazali da bi joj mogli dati oružje ako joj neki ljudi budu zvonili na vrata i to iz razloga kako bi se mogla zaštititi. Bilo joj je odobreno oružje, međutim kada je došla po isto od strane policijskih službenika je bila savjetovana da ipak oružje ne uzme obzirom da živi sa kćerkom. Također, HŠ joj je 2012. ili 2013. prijetio da će završiti u umobolnici, da će ostati bez ijedne kune, da neće dobiti niti kune za život i da će sve biti riješeno u njegovu korist. Što se tiče rasprave od 10. listopada 2019. radilo se o ročištu za povrat u prijašnje stanje, s time da je u raspravnom zapisniku točno navedeno odnosno te prigode je kazala „meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice kao i gosp. DŠ (moj dobar poznanik), a to je bilo na način da je svjedok koji je ovdje saslušavan OŠ nazvao gosp. DŠ dok sam se ja sa njim nalazila u društvu te da se dogodilo prije nekoliko mjeseci”. Na toj raspravi niti u jednom trenutku nije spomenula ime Sani Ljubičić već je samo kazala da HŠ štiti supruga koja je pravne struke te da ne želi nove postupke, a sam tuženik je inzistirao da taj dio koji se tiče njegove supruge uđe u raspravni zapisnik, međutim onako kako je to navedeno u samom zapisniku nije kazala. Na daljnje pitanje da li je nakon što je raspravna sutkinja u zapisnik unijela dio na kojem je inzistirao tuženik, a u kojem se spominje privatna tužiteljica Sani Ljubičić stavila prigovor na zapisnik, navela je da misli da je prigovor stavila njezina opunomoćenica. Nadalje, na toj raspravi kada je davala iskaz sutkinja je od nje tražila telefonski broj s kojeg je komunicirala sa svojom odvjetnicom te je na toj raspravi dala svoj privatni broj, a radi se o broju 091-235-577, dok se u tom trenutku nije mogla sjetiti broja mobitela s kojeg je komunicirala sa svojom odvjetnicom, te je raspravnoj sutkinji uz to da se ne sjeća tog telefonskog broja kazala i da joj ga ne bi dala i da se sjeća iz razloga što se boji te upravo daljnji dio njezinog iskaza, a koji je dio privatne tužbe je kazala upravo u kontekstu toga zašto se boji dati taj drugi telefonski broj. Kazala je da ima svoj privatni broj, međutim ovi drugi telefonski brojevi služe za komunikaciju sa odvjetnicom te se radi o brojevima koji nisu na pretplatu već na bonove, iste često mijenja tako da je to bio razlog što se u tom trenutku nije istog mogla sjetiti, međutim ponovila je da broj ne bi dala zbog straha kojeg osjeća od HŠ. Potom ju je raspravna sutkinja pitala da li je prijetnje koje su konstatirane u raspravnom zapisniku kome prijavila, na što je odgovorila da je, ali da nije dobila nikakav odgovor. Na daljnje pitanje zašto je u raspravnom zapisniku samo navedeno da ne zna točan broj, a ne i da isti ne želi dati jer se boji, navela je da ne zna zašto to nije uneseno u zapisnik, međutim ta rasprava je bila prekinuta jer je HŠ inzistirao da u zapisnik uđe nešto što nije rekla. Isto tako na toj raspravi je vidjela da je HŠ nešto predao u spis i to na početku same rasprave, a kasnije je saznala od svoje odvjetnice da se radi o računu iz kojeg proizlazi da je isti angažirao detektive da prate nju i odvjetnicu. Što se tiče privatne tužiteljice Sani Ljubičić istu je vidjela u nekoliko navrata, primjerice kada je kćer L dovezla na adresu u [adresa], a isto tako i na raspravi u Dubrovniku kada je ista otvorila vrata te pozdravila nju i odvjetnicu, tako da apsolutno nema ništa protiv privatne tužiteljice Sani Ljubičić. Na posebno pitanje suda je odgovorila da JŠ poznaje iz osnovne škole, dok DŠ poznaje preko antikviteta. BŠ poznaje samo površno, dok OŠ nikada nije vidjela niti čula, s time da je jedne prigode poslao poruku da bi želio s njom razgovarati te da mu je njezina kćer dala telefonski broj, ali nije htjela razgovarati sa nepoznatim čovjekom. Te prigode u Buldogu BŠ i DŠ su nešto razgovarali ali ne zna o čemu. Optužena nije željela odgovarati na pitanja privatnih tužitelja. U svojoj obrani od 7. studenog 2023., optužena je na pitanja suda dodatno navela da ova izjava pred OGS-om u kojoj je navela da joj HŠ prijeti da će ju likvidirati se odnosi na prijetnje koje su bile prije događaja u caffe baru Buldog te je upravo te prijetnje prijavila DORH-u, a ostatak izjave se odnosi na prijetnje dok se nalazila u Buldogu. Ove prijetnje iz Buldoga nije prijavila nadležnim tijelima. Naime, HŠ je zbog prijetnji već jednom prijavila DORH-u, a radi se o kaznenoj prijavi iz 2017. te se jednom interesirala što je sa tom prijavom, a u DORH-u su joj kazali da je predmet u radu. Nakon ovih prijetnji u Buldogu se uplašila za svoj život te nije podnosila ponovno prijavu protiv HŠ zbog prijetnji jer je već ranije istoga prijavila DORH-u. Također njezin strah je bio iz razloga što se po novinama pisalo o OŠ kao osobi iz krim miljea, odnosno po novinama je pisalo da mu je auto otišao u zrak. Kada je HŠ prijavila DORH-u navela je konkretne događaje kada joj je isti prijetio, a isto tako i prijeteće riječi koje joj je uputio. Ne zna da li je navela konkretne datume i mjesta na kojima joj je upućivao prijetnje, ali je u prijavi navela osobe koje su bile prisutne kada joj je isti prijetio. Zbog proteka vremena se nije mogla sjetiti imena osoba koje je navela u toj prijavi da su bile prisutne kada joj je HŠ prijetio. Ova druga kaznena djela za koja je prijavila HŠ je paušalno opisala onako kako je znala i umjela obzirom da je tu kaznenu prijavu sama pisala. Na posebno pitanje suca, a obzirom da je u svojoj obrani navela da je na raspravi pred OGS-om kazala da HŠ štiti supruga koja je pravne struke, pa pozvana da objasni što je pod time mislila, odnosno na koji način HŠ štiti supruga, kako zna da ga štiti, te na čemu temelji svoju izjavu, optužena je odgovorila da se sve njezine izjave temelje isključivo na onome što je njoj HŠ govorio, odnosno on joj je govorio da ga štiti njegova izvanbračna supruga, da mu ista pomaže, da će ostati bez kune, bez kruha, da će se suditi 15 godina te da će završiti kao žena od I na ulici. HŠ je govorio da mu njegova supruga pomaže u suđenju na način da mu piše podneske, on se sa time hvalio. Na posebno pitanje suca, da li se izjava pred OGS-om da HŠ štiti supruga koja je pravne struke odnosila na to da ga ista štiti od prijetnji koje je upućivao optuženoj, odgovorila je da je u toj izjavi navela, a time i mislila da ga ista općenito štiti, a ne za prijetnje. Na daljnje pitanje zašto je onda suprugu privatnog tužitelja HŠ spomenula nakon što je navela da joj HŠ prijeti, odnosno zašto je navela da ga štiti supruga koja je pravne struke, optužena je odgovorila da je već naprijed navela da se to nije odnosilo na ove prijetnje već općenito. Optužena nije željela odgovarati na pitanja privatnih tužitelja. Nakon što su pročitane ranije obrane optužene ista je navela da neće odgovarati na pitanja privatnih tužitelja. Dodala je da nije počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret ovom privatnom tužbom te se ne osjeća krivom, a privatni tužitelj HŠ joj je kontinuirano prijetio raznim prijetnjama opasnim po život, a to su joj ljudi govorili te ga ja upravo 2017. prijavila na USKOK, prijavu je podnijela na ruke FŠ, a prijavu je podnijela zbog svih strahova jer se od tih prijetnji nije dalo živjeti. Nikada nije imenom i prezimenom spomenula ovdje privatnu tužiteljicu GŠ niti je ikoga oblatila već se po njezinoj procjeni radi po projekciji privatnog tužitelja da je naštetila privatnoj tužiteljici protiv koje nema ništa protiv, već ima protiv samo privatnog tužitelja HŠ i to zbog upućenih prijetnji za goli život. Na posebno pitanje braniteljice zašto nadležnim tijelima nije prijavila prijetnje da će ju privatni tužitelj HŠ likvidirati odgovorila je da nije iz razloga jer je već ranije podnijela prijavu USKOK-u protiv privatnog tužitelja HŠ zbog raznih kaznenih djela pa tako i zbog prijetnje, čekala je odgovor USKOK-a, smatrala je da će postupiti po toj prijavi odnosno nije se nadala da će to trajati toliko godina međutim nikada od njih nije dobila nikakav odgovor povodom podnesene prijave.

10. Iz iskaza privatne tužiteljice Sani Ljubičić od 19. siječnja 2022. (list 94-95 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da je optužena na raspravi koja je bila na OGS u Zagrebu 10. listopada 2019. izjavila da joj HŠ prijeti likvidacijom i da će je samljeti u kobasice, a da ga ona štiti kao državna odvjetnica i njegova supruga. To je sve konstatirano u zapisniku sa sudskog ročišta. Tom ročištu nije bila prisutna već joj je o tom događaju prenio informacije njezin partner HŠ, s time da je napomenula da je sa HŠ u emotivnoj vezi, ali nisu u braku. Bila je šokirana da ju je bivša supruga njezinog partnera stavila u kontekst da ga štiti od kriminalnih radnji jer to jednostavno nije točno. Izjaviti tako nešto u sudskom postupku na raspravi pred više osoba i to u postupku koji nema veze s njom je u velikoj mjeri narušilo njezin osobni i profesionalni ugled. To su sve okolnosti koje su joj poznate o predmetnom događaju, dakle sva saznanja crpi samo iz zapisnika sa ročišta i onoga što joj je prenio HŠ. Nažalost ovo nije jedini slučaj da optužena iznošenjem neistine o njoj narušava njezin osobni i profesionalni ugled te je jedini način da isti zaštiti bio da potraži sudsku zaštitu zbog čega je podnijela ovu privatnu tužbu. Na pitanje braniteljice optužene je navela da je HŠ tražila da joj preda zapisnik sa ročišta te ga je priložila uz privatnu tužbu.

11. Iz iskaza privatne tužiteljice Sani Ljubičić od 7. studenog 2023. (list 174 - 176 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranka proizlazi da je od 2015. do travnja 2018. bila županijska državna odvjetnica u ŽDO-u u Zagrebu, a od travnja 2018. je obnašala dužnost zamjenice Glavnog državnog odvjetnika RH, a u travnju 2021. je imenovana na dužnost delegirane europske tužiteljice u Uredu europskog javnog tužitelja. Navela je da 2017. nije bila upoznata da je ZŠ državnom odvjetništvu RH podnijela kaznenu prijavu protiv HŠ, već je njezino prvo saznanje o tome bilo u ovom postupku kada je kao dokazni prijedlog predloženo od strane obrane da se od DORH-a pribavi podatak o tome da li je optužena podnijela kaznenu prijavu. U Kr upisniku se unose podnesci građana koji nisu podobni da se unesu u upisnik kaznenih prijava, odnosno radi se o podnescima koji svojim sadržajem ne upućuju jasno na osnov sumnje da je određena osoba počinila neko kazneno djelo, ili se radi o paušalnim podnescima iz kojih se ne može razabrati niti krug osoba koje se prijavljuju, a niti događaj koji je opisan kao kazneno djelo u tim podnescima. Što se tiče ovih prijava koje se zavode u Kr upisnik načelno može kazati da je dužnost svakog zamjenika da razmotri sadržaj te prijave, da se izvrše provjere u CTS-u radi uvida u cjelovitost informacija odnosno kako bi se utvrdilo da li postoji kakva veza drugog predmeta, tako da ne postoji obaveza da se provodi razgovor sa osobom koja je podnijela prijavu, a isto tako niti sa osobom protiv koje je prijava podnesena jer to sve ovisi o svakom konkretnom predmetu i sadržaju same prijave. Na posebno pitanje suca da li postoji obaveza da se podnositelj prijave obavijesti o konačnom rezultatu odnosno onome što je urađeno povodom te prijave, a koja je zavedena u Kr upisnik odgovorila je da ne postoji nikakva obaveza već to ovisi individualno o svakom zamjeniku koji je zadužen u predmetu, a i o samom predmetu. Ukoliko bi se radilo o predstavci za koju je nadležno neko drugo tijelo ista se dostavlja tom tijelu te se podnositelju predstavke o tome šalje obavijest. Navodi koje je optužena navela na raspravi pred OGS-om su povrijedili njezinu čast i ugled na najteži mogući način, odnosno radi se o najtežoj povredi ugleda i časti nekog pravosudnog dužnosnika obzirom da joj se imputiraju teška kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti te da štiti nekog od kriminala. Kazala je da nikoga ne štiti pa tako niti HŠ te nema nikakve utjecaje na postupke koji su u tijeku. Takve izjave su izrečene u sudnici pred više osoba, a na kojoj raspravi nije bila prisutna. Međutim sve to je saznala od privatnog tužitelja HŠ te nikako nije mogla razumjeti zašto je optužena to izjavila kada istu ne poznaje, nema s njom nikakvog doticaja, te nisu u nikakvom sukobu. Nije joj bilo jasno kako je moguće da ju ista stavlja u negativan kontekst te su je te izjave prenerazile, odnosno izjave koje je navela za HŠ da će je likvidirati i samljeti u kobasice upućuje na organizirani kriminal gdje se uništavaju tragovi. Kada je pročitala zapisnik sa te rasprave pred OGS-om se uzrujala te joj je tada HŠ kazao da joj nije rekao za sve stvari odnosno za postupke koje ima sa ovdje optuženom. Isto tako spomenuo je osobu ŠŠ koji je također privatnog tužitelja HŠ pred ovim sudom tužio za prijetnju i tjelesnu ozljedu te je taj ŠŠ i u tom postupku govorio da štiti privatnog tužitelja. HŠ joj je kazao da ima veliki broj predmeta u kojima je on stranka, bilo tužitelj ili tuženik, a koje vodi protiv ovdje optužene te se upravo u tim predmetima optužena i ŠŠ međusobno pojavljuju kao svjedoci. Sve je ovo upućivalo na zlu namjeru kod optužene, na njezinu konstrukciju iznošenja laži protiv privatnog tužitelja HŠ onda se i ona tu našla kao osoba kojoj je nanesena šteta takvim izjavama, a pored toga zbog posla kojeg obavlja interesantna je medijima tako da laži koje iznosi ovdje optužena nađu svoje mjesto u medijskom prostoru. Nije joj poznato da bi ZŠ podnosila bilo kakve predstavke na njezin rad, a isto tako se nikada nije morala očitovati na bilo kakvu predstavku niti je to od nje traženo. Jedino se morala očitovati povodom članka koji je objavljen na Maxportalu, a koji članak je priložila na prethodnoj raspravi. Na posebno pitanje braniteljice optužene da li postoji obaveza da se podnositelj prijave obavještava kada se ta prijava ustupa drugom nadležnom tijelu navela je da sada ne može točno odgovoriti na to pitanje jer bi trebala pogledati odredbe Poslovnika državnog odvjetništva koje su se mijenjale 2019. jednako kao i Zakon o državnom odvjetništvu.

12. Iz iskaza privatnog tužitelja HŠ od 19. siječnja 2022. (list 95 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da je u listopadu 2019. na ročištu pred OGS u Zagrebu u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje saslušavana ovdje optužena ZŠ koja je tijekom svog iskaza ničim izazvana i van konteksta predmeta spora izjavila da je želi likvidirati i od nje napraviti kobasice. Pri tome s nadovezala da u svim tim radnjama njemu pomaže i štiti ga supruga Sani Ljubičić koja je državna odvjetnica. Ti su navodi zapisničko konstatirani, a u sudnici su se u tom trenu nalazilo šest osoba, sutkinja, zapisničarka, dvoje odvjetnika i dvoje svjedoka. Takve izjave da želi nekoga likvidirati i potom od njega napraviti kobasice su izuzetno teške za njega kao osobu i kao odvjetnika, te bi se mogle odraziti negativno na zanimanje i posao koji obavlja. Zbog navedenih razloga je podnio ovu privatnu tužbu, s time da ovo nije izolirani slučaj te je odlučio ubuduće reagirati na svaku uvredu, klevetu ili izjavu za koju smatra da narušava integritet i dostojanstvo njega kao odvjetnika i kao čovjeka. Nakon tog događaja podnio je još jednu privatnu tužbu zbog klevete protiv ZŠ, a postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zlataru. U tom je predmetu na nedavnoj raspravi u zahtjevu za izuzeće koje je ZŠ podnijela u odnosu na sve suce Općinskog suda u Zlataru ponovno izjavila klevetu koja se odnosi na njega te priprema novu privatnu tužbu. Od optužene se rastao 2010., a službeno su razvedeni 2011. godine. Bivšoj supruzi nikada nije prijetio niti osobno niti pred bilo kim drugim, a naročito nije pred drugim ljudima govorio negativno o svojoj bivšoj supruzi. Na pitanje braniteljice optuženog je naveo da poznaje CŠ, da su prijatelji. Nije mu poznato da li CŠ poznaje BŠ. Za PŠ je samo čuo, nisu u nikakvim prijateljskim odnosima. Na upit da li ga je optužena i ranije prijavljivala za počinjenje kaznenih djela naveo je da se pred ovim sudom vodi postupak zbog događaja da je presreo optuženu na ulici sa ĆŠ te da je nju i ŠŠ vrijeđao, a njega da je udario. U tom je postupku oslobođen od optužbe s time da isti nije pravomoćno okončan, a stavljaju mu se na teret kaznena djela uvrede i klevete i tjelesna ozljeda. Na pitanje braniteljice je li ga je optužena ikada ranije prijavljivala za prijetnje naveo je da nikada ranije nije davao izjavu vezano kazneno djelo prijetnje prema optuženoj.

13. Iz iskaza svjedoka IŠ od 14. ožujka 2022. (list 99 -100 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da je zastupao privatnog tužitelja HŠ kao tuženika u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu protiv ovdje optužene kao tužiteljice te je bilo održano ročište po prijedlogu odvjetnice optužene radi povrata u prijašnje stanje. Misli da je to bio dan 10. listopada 2019. kada je na ročištu radi navedenog prijedloga saslušavana optužena te je ista, nakon što je iskazala o relevantnim okolnostima, a bez posebnog pitanja suda ili punomoćnika stranaka izjavila da joj tužitelj, ovdje privatni tužitelj HŠ prijeti da će ju likvidirati i od nje napraviti kobasice. Na njegovu intervenciju sutkinja je u zapisnik unijela i nastavak iskaza optužene da privatnog tužitelja HŠ štiti njegova supruga privatna tužiteljica Sani Ljubičić. U sudnici je tada nastalo zaprepaštenje i komešanje. Na pitanje braniteljice optužene da pojasni kada je naveo da je optužena na predmetnom ročištu iskazivala o relevantnim okolnostima, kakve su to bile okolnosti pojasnio je da je optužena kada ju je sutkinja pitala da li je nju zvala odvjetnica radi pristupa na raspravu i da li su se one čule odgovorila da ima dva mobitela službeni i privatni, da ju na službeni mobitel nitko nije zvao, a da se za privatni ne može sjetiti broja. Također je dodala da je neposredno prije održavanja rasprave od prijatelja kćer počinila samoubojstvo. Na daljnje pitanje da li je sutkinja tražila da optužena dostavi taj drugi broj mobitela ili da ga predoči ista je navela da ne zna taj broj te da će naknadno dostaviti ,ali to nije učinila. Na daljnje pitanje da li je optužena odbila dati svoj broj privatnog mobitela odgovorio je da je ona izjavila da ne zna taj broj te ona nije odbila dati svoj broj mobitela.

14. Iz iskaza svjedoka OŠ od 14. ožujka 2022. (list 100 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da je čuo priče da je nekome govorio kako je privatni tužitelj HŠ upućivao prijetnje svojoj bivšoj supruzi, ovdje optuženoj. Naveo je da to nije istina, jer je njemu privatni tužitelj u više navrata o optuženoj govorio u pozitivnom kontekstu. Zbog toga je bio tužan i iznenađen, kada je čuo da će se optužena i privatni tužitelj razvesti s obzirom da je na strani braka i obitelji. Optužena je također govorila neke insinuacije, odnosno neistine vezano za privatnog tužitelja i njega osobno, pa je tako optužena izjavila vezano za njega i privatnog tužitelja da su homoseksualci i da su u vezi i da je to razlog razvoda braka privatnog tužitelja i optužene. Također je sudjelovao u drugom sudskom postupku koji se vodi između privatnog tužitelja i optužene u svojstvu svjedoka te više jednostavno ne želi da ga se poziva na sud vezano za ovaj sukob između njih dvoje. Zbog tih izjava nije skoro godinu dana komunicirao sa svojom suprugom. Izjavio je da niti on, a niti privatni tužitelj HŠ nisu homoseksualci, a kamoli da bi bili u vezi. Kada mu je na prijedlog opunomoćenika privatnog tužitelja predočen dio zapisnika s ročišta na OGS od 10. listopada 2019. i to iskaz ovdje optužene ZŠ kada ona navodi da je zvao gospodina TŠ dok se optužena s njim nalazila u društvu te istome govorio o prijetnjama privatnog tužitelja HŠ upućenih optuženoj naveo je da to nije točno i da tako nešto nije izjavio. Također je dodao da sve do ovoga postupka nije niti znao da gospodin AŠ pozna niti privatnog tužitelja HŠ niti optuženu ZŠ te je sa gospodinom O vodio razgovor koji se uopće nije ticao privatnog tužitelja i optužene. Na pitanje braniteljice optužene poznaje li BŠ, ima li njegov broj telefona i da li se s istim čuje naveo je da istoga poznaje, a zadnji put su se čuli prije 5,6 godina. Na daljnje pitanje da li je ikada sa BŠ razgovarao vezano za optuženu naveo je da s njim nikada o njoj nije razgovarao te mu također nije poznato da bi BŠ poznavao optuženu ili privatnog tužitelja HŠ. Naveo je da je sa BŠ vodio razgovore nevezano za privatnog tužitelja i optuženu jer kako je naveo nije ni znao da ih on poznaje. Ponovio je da se sa BŠ nije čuo zadnjih 5,6 godina. Na pitanje braniteljice optužene da li je zadnjih 5,6 godina vidio BŠ naveo je da ga je vidio jedino na sudu u sporovima koje ima sa RŠ, a na pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja jesu li u tim prigodama komunicirali naveo je da nisu.

15. Iz iskaza svjedoka BŠ od 14. ožujka 2022. (list 100-101 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da mu nije poznato zbog čega je pozvan iskazivati kao svjedok u ovom postupku jer uopće ne poznaje niti privatne tužitelje niti optuženu. Na pitanja braniteljice optužene poznaje li gospodina OŠ koji je neposredno prije njega iskazivao kao svjedok naveo je da ga poznaje. Na daljnje pitanje je li mu poznato da je gospodin OŠ prenosio neke tvrdnje vezano za privatnog tužitelja HŠ za optuženu ZŠ naveo je da mu to nije poznato jer sa gospodinom OŠ ne razgovara zadnjih 10 godina, a možda i 15. Na daljnje pitanje da li poznaje gospodina NŠ naveo je da njega poznaje no isto mu nije poznato da bi gospodin SŠ prenosio nekakve tvrdnje vezano za optuženu i privatnog tužitelja HŠ. Jedne prilike, a to je bilo možda dvije, tri godine se našao u caffe baru Bulldog u Bogovićevojg ulici s gospodinom B , a tamo je bila i gospođa S. Njih troje su popili kavu, a gospođa S je komentirala kako ima problema sa svojim bivšim mužem, no ništa detaljnije o tome nisu razgovarali. Ova gospođa S je prva otišla dok su on i SŠ ostali na kavi. Na pitanje braniteljice optužene da li je ikada gospodinu T prenio navode privatnog tužitelja HŠ da će on likvidirati svoju bivšu suprugu ZŠ i od nje napraviti kobasice odgovorio je da kako bi to mogao izjaviti kada ih uopće ne poznaje. Na pitanje optužene da li je njemu gospodin OŠ prenio prijetnje od strane privatnog tužitelja da će ju likvidirati i samljeti u kobasice naveo je da s gospodinom OŠ ne komunicira jer je on njega lažno prijavio i vode sudske postupke.

16. Iz iskaza svjedoka TŠ od 8. lipnja 2022. (list 109-110 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da privatnog tužitelja HŠ poznaje od 2005. godine, a možda i nešto ranije, naime isti je dolazio u društvo pravnika koji su igrali nogomet, a i on sam je znao doći u to društvo te su se svi zajedno družili. S privatnim tužiteljem se poznaje, ne bi mogao reći da su prijatelji. Optuženu ZŠ je upoznao kasnije, ali nevezano za privatnog tužitelja HŠ i to vezano za jednu kupoprodaju. S optuženom ZŠ je također poznanik, njoj daje informacije, a i ona njemu. Privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić ne poznaje. Koliko se sjeća 2019. godine su on, optužena ZŠ, gospodin JŠ i BŠ kojega je upoznao sa optuženom sjedili na piću u kafiću Bulldog. BŠ im je svima pričao o gospodinu OŠ, kako isti vara ljude za staračke domove, o narkoticima, a da je privatni tužitelj HŠ s njim "u ekipi", koliko zna iz svog životnog iskustva da se nitko s ovakvim stvarima ne može baviti ako nema logistiku, i o svemu navedenom se priča po Zagrebu. Također je čuo da oni međusobno imaju sudske postupke. Tada je optuženu ZŠ i gospodina BŠ upoznao i spojio kako bi oni razmijenili informacije. Potom je gospodin CŠ njega nazvao na mobitel i on ga je stavio na spikerfon kako bi svi mogli čuti ovaj razgovor. Gospodinu CŠ je rekao " ti si svjedok gospođi ZŠ, a ona tebe uopće ne pozna", a CŠ mu je odgovorio "možda sam onda nešto pomiješao", nastavno mu je CŠ rekao da je on prijatelj sa HŠ koji optuženoj mora u procesu rastave ili nekom drugom sudskom procesu dati pola imovine, na što mu je odgovorio da ga takve stvari ne interesiraju. Potom mu je CŠ rekao "poručuje ti HŠ da će vas sve zajedno flajširati u kobasice". Nakon ovih riječi 30 sekundi poslije se čuo glas od HŠ : "jesi čuo". To je sve što je njemu poznato o ovom događaju. Na pitanje braniteljice optužene kakav je njegov odnos gospodinom CŠ odgovorio je da nisu u nikakvim odnosima odnosno oni su poznanici. Na pitanje zbog čega ga je CŠ onda zvao na mobitel naveo je da se družio sa BŠ koji mu je pričao o njegovom odnosu sa CŠ, da su oni ranije bili prijatelji, a da su se potom posvađali i vodili sudske postupke. Kazao je da je povezan u javnosti s jednim kozmetičkim salonom u Mlinovima iako je u svim postupcima bio oslobođen od odgovornosti, a njemu su dolazile prijetnje da će se taj salon zapaliti, a CŠ mu je govorio da prijetnje dolaze od BŠ. Na pitanje braniteljice optužene tko je sve bio prisutan kada je po primanju poziva gospodina CŠ stavio mobitel na razglas, odgovorio je da su bili prisutni on, ZŠ i gospodin J, a BŠ je već u tom trenu otišao iz njihovog društva. Misli da se radilo od rujnu 2019., međutim nije se mogao precizno vremenski orijentirati. Nakon što je čula ovaj telefonski razgovor gospođa ZŠ je počela drhtati i plakati. Na pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja da pojasni od kuda mu je poznato zbog čega je danas pozvan iskazivati kao svjedok naveo je da ga je prije par mjeseci BŠ nakon što je davao svoj svjedočki iskaz u ovom postupku nazvao i rekao o čemu se vodi postupak i od tuda njegova saznanja o cijelom predmetu. Isti je komentirao da zašto je uopće pozvan kao svjedok od strane optužene, da se nije želio zamjerati državnoj odvjetnici, a on mu je odgovorio da zašto nije pričao o tome o čemu je svima njima pričao na spomenutom piću 2019. u Bulldogu. Na daljnje pitanje na koji način su se svi sudionici tog druženja našli u kafiću i kojim redom su dolazili odgovorio je da u prvo došli on i gospođa ZŠ, potom je došao BŠ dok nije siguran u kojem trenu je došao gospodin JŠ. Dok su svi zajedno bili u Bulldogu sve skupa je trajalo otprilike pola sata do sat vremena, za koje vrijeme je bio prisutan BŠ koji je s optuženom razmjenjivao informacije. Potom je BŠ otišao, a nakon 5 do 10 minuta od njegovog odlaska njega je na mobitel nazvao gospodin CŠ. Još su se nalazili u Bulldogu otprilike sat vremena, a sjedili su gore na galeriji desno od ulaza. Na daljnje pitanje da pojasni na koji način razmjenjuje i iz kojega razloga informacije s optuženom ZŠ kazao je da iz društva koje je na početku svog iskaza spomenuo, a radi se o zagrebačkim odvjetnicima koji zajedno igraju nogomet je njega prevario KŠ kojemu je obećao da će financirati njegovu djelatnost prodaje pršuta, a on je trebao zaposliti njegovog sina koji je neko vrijeme tamo i radio. Međutim je pokrao novce i pobjegao, te mu je poznato da su se s njim u Argentini našli ZŠ i HŠ koji su pretpostavlja u to vrijeme bježali zbog nekog kaznenog postupka. S obzirom da se interesirao o gospodinu V razmjenjivao je informacije o cijelom tom društvu s optuženom ZŠ. U posljednje vrijeme je rijetko s optuženom ZŠ u kontaktu te razmjenjuju sada informacije što se kome događa u životu dok mu konkretno ovaj postupak ZŠ nije poznat, a poznato mu je da ona ima više postupaka. Valjda se svi ti postupci odnose na postupke s privatnim tužiteljem HŠ to je tako shvatio iz svih priča koje mu je prenosila okrivljenica. Na pitanje kada se zadnji puta čuo s optuženom ZŠ naveo je da je to bilo odmah nakon njegovog spomenutog razgovora sa BŠ, Više se ne sjeća da li je njega ona nazvala ili on nju, a govorila mu je potom kako BŠ nije ništa htio iskazivati kao svjedok u ovom postupku, odnosno sve to što je njima pričao na piću u Bulldogu. Na pitanje privatnog tužitelja HŠ je li on svjedoka ikada zastupao u nekom postupku odgovorio je da nije, a na daljnje pitanje je li ikada bio njegovom odvjetničkom uredu naveo je da je bio, radilo se o uredu u ulici iza Tesline, misli da se radi o Berislavićevoj ulici. U ured je došao vezano za savjet u postupku koji je imao s ratnim zločincem U koji ga je također prevario, a privatni tužitelj mu je preporučio svog drugog kolegu da ga zastupa. Na daljnje pitanje koje godine je došao u ured privatnog tužitelja odgovorio je da je to mogla biti 2008., 2009. ili 2010. Nije mu poznato da bi privatni tužitelj bio odvjetnik ili pravni zastupnik gospodina BŠ ili gospodina CŠ. Njihov zadnji kontakt je bio tih godina koje je naveo, nisu ni bliski prijatelji ni poznanici, te su se eventualno znali pozdraviti ako bi se sreli u Charliu. Na pitanje privatne tužiteljice Sani Ljubičić kada su počeli njegovi problemi s gospodinom V o čemu je ranije iskazivao, odgovorio je da je to bilo 2008. ZŠ je upoznao 2009. ili 2010., dok međusobno razmjenjuju informacije zadnjih 5 do 6 godina. Ovaj sastanak u Bulldogu je on inicirao, kako bi ZŠ i BŠ razmijenili informacije s obzirom da mu je ZŠ spomenula da bi CŠ trebao biti svjedok u nekom postupku pa ga je pitala da li ga pozna, a kako je čuo razne priče koje se pričaju po Zagrebu o njegovom aktivnostima i znao je da o tome ima saznanja BŠ dogovorio je taj sastanak. ŠŠ je jedanput vidio, ali nakon tog sastanak nije više htio imati kontakta. Misli da ih je upoznala gospođa ZŠ, a on mu je trebao dati neke informacije o gospodinu V. Njegova saznanja o tome da su HŠ i ZŠ bili u Argentini su od ZŠ.

17. Iz iskaza svjedoka JŠ od 8. lipnja 2022. (list 111 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi su on i optužena ZŠ išli zajedno u osnovnu školu stoga je poznaje jako dugo te su prijatelji. Privatne tužitelje Sani Ljubičić i HŠ ne poznaje. Kazao je da su se tijekom 2018. i 2019. sada se više točno ne sjeća u kafiću Bulldog u Bogovićevoj ulici našli AŠ i ZŠ. Njega je ZŠ htjela upoznati s gospodinom Ž jer on ima neko arhivsko vino iz 45. godine kome je htio provjeriti cijenu i da li je moguće to vino plasirati u Francusku, a on poznaje ljude u tom biznisu. Za vrijeme tog razgovara gospodin AŠ je primio jedan telefonski razgovor koji je stavio na razglas, ne zna tko je njega nazvao, ali je ta osoba spominjala gospodina ZŠ te je ta osoba rekla otprilike da će on od njih napraviti kobasice. Shvatio je da će napraviti kobasice od TŠ i ZŠ, Nije pratio cijeli razgovor jer obično ne sluša tuđe razgovore. Osim o predmetnom vinu zbog kojega je došao na sastanak nije bilo razgovora o nekim drugim temama.Na pitanje braniteljice optužene kako se optužena ponašala nakon ovoga telefonskog razgovora kazao je da je taj razgovor komentirala gospodinu F i bila je emocionalna rekao je da se malo uplašila. Nije se mogao precizno sjetiti kada je bio ovaj sastanak, čini mu se da je to moglo biti prije ili poslije Božića 2018. ili 2019. Gledao je fotografije koje je razmjenjivao s gospodinom O kada mu je slao slike toga vina kako bi mogao precizno vremenski odrediti vrijeme sastanka. Gospodin AŠ mu je nakon tog sastanak poslao fotografije vina koje je spominjao te je predočio sudu njihovu međusobnu konverzaciju s mobitela s gospodinom O iz koje je razvidno da je njihova međusobna konverzacija na Whatsapu započela 4. prosinca 2018. Ne zna točno kada mu je gospodin AŠ slao fotografije nakon ovoga sastanaka, moguće da je to bilo nakon par dana ili par tjedana. Nije se mogao sa 100 postotnom sigurnošću sjetiti kada mu je svjedok AŠ poslao ove fotografije. Nije mu poznato tko je BŠ, istog nikada nije upoznao niti je čuo za njega. Njegov jedini kontakti s gospodinom O su bili taj sastanak u Bulldogu, konverzacija na Whatsapu vezano za vino u prosincu 2018., zatim poruke vezano za vino u ožujku 2019. te međusobno čestitanje Uskrsa 2019. i to je sva njihova međusobna konverzacija. Na pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja koliko je trajao ovaj sastanak u Bulldogu naveo je da je trajao oko pola sata, a telefonski poziv je stigao nakon otprilike 10 minuta, nakon što su se svi sastali. Na pitanje u kojem dijelu Bulldoga su se nalazili odgovorio je da su se nalazili na 1. katu na povišenom, i to na istočnoj strani prema neboderu, sjeća se da se od ulaska u kafić penje stepenicama lijevo, odnosno kada se popne na 1. kat ide se na lijevu stranu, a taj se povišeni dio nalazi iznad šanka, a koji je pozicioniran s desne strane. U Bulldogu je bio svega tri puta. Kada je bio ovaj sastanak došao je naknadno, a optužena i gospodin AŠ su već tamo sjedili. Na pitanje od kuda mu je poznato zašto je danas pozvan iskazivati kao svjedok naveo je da je prijatelj od djetinjstva s optuženom i ona se njemu povjerava pa mu je tako pričala o ovome postupku i zamolila da ako bi mogao u njemu svjedočiti da je bio prisutan tijekom predmetnog telefonskog razgovora. Na pitanje privatne tužiteljice Sani Ljubičić kada ga je to gospođa ZŠ zamolila da svjedoči u ovom postupku naveo je da se ne može precizno izjasniti, a inače se često viđaju. Na pitanje što je bilo nakon ovoga sastanaka odgovorio je da nije bilo ništa i otišao je kući, te se i dalje nastavio na kavama viđati sa gospođom ZŠ i ostalim zajedničkim prijateljima. Na daljnje pitanje da li je i kada poslije ovoga sastanka razgovarao s optuženom o događaju koji se tamo desio, dakle o zaprimljenom telefonskom pozivu tijekom njihovog zajedničkog sastanka, odgovorio je da o tome s optuženom nije ništa diskutirao.Poznaje ŠŠ.

18. Iz iskaza svjedoka VŠ od 14. rujna 2022. (list 118 -120 spisa) koji je pročitan uz suglasnost stranaka proizlazi da poznaje optuženu ZŠ budući da je zastupa u predmetu koji se vodi povodom utvrđenja bračne stečevine, a nakon razvoda braka s privatnim tužiteljem EŠ. Privatnog tužitelja HŠ poznaje samo preko tog predmeta, dok privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić ne poznaje. O samom događaju zbog kojeg je pozvana svjedočiti joj je poznato da je na sudu bila održana zadnja rasprava u predmetu u kojem zastupa optuženu, a radilo se o ročištu povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Svih pojedinosti sa te rasprave se više ne sjeća zbog proteka vremena, ali joj je ostalo u sjećanju da je ta rasprava trajala dugo, da je tužiteljica, ovdje optužena došla na kraju rasprave, da je u jednom trenu počelo postavljanje pitanje tužiteljice ili tuženika te je nastala jedna tenzična situacija, a vezano za unošenje iskaza u zapisnik pa je sutkinja zbog toga prekinula raspravu i nije dovršila ispitivanje tužiteljice. Sjeća se da je privatni tužitelj HŠ tražio da se nešto unese u zapisnik što sutkinja nije dozvolila, ali se tih konkretnih navoda sada ne sjeća jer može ponoviti ono što stoji u samom zapisniku kada ga čita. Na pitanje suca je odgovorila kako joj se čini da je ta rasprava bila održana 2019. godine. Na pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja odgovorila je da nije istaknula nikakav prigovor na sadržaj tog zapisnika. Na daljnje pitanje opunomoćenika privatnih tužitelja da li se protiv nje vodi kakav postupak radi davanja iskaza na predmetnom ročištu u parničnom postupku odgovorila je da se vodi, ali da taj postupak nema nikakve veze sa ovim postupkom. Na pitanje privatne tužiteljice Sani Ljubičić navela je da je prije ove rasprave pročitala predmetni zapisnik i na taj način se podsjetila što se odvijalo na tom ročištu. Tako se podsjetila da je sporno na toj raspravi bilo što je privatni tužitelj HŠ tražio da u zapisnik uđe rečenica, a koju konkretno rečenicu je po navodima optužene izrekao privatni tužitelj HŠ. Sam kontekst sporne rečenice se po njezinom shvaćanju odnosi na privatni odnos ovdje privatnih tužitelja. Na pitanje privatne tužiteljice da pojasni na koji način i u kojem kontekstu je razumjela tu rečenicu da štiti privatnog tužitelja HŠ navela je da je tu rečenicu razumjela točno tako kako u zapisniku piše i ne zna što bi tu više dodala jer smatra da je o tome dovoljno rekla. Svjedokinja je pojasnila da se ona konkretne rečenice ne sjeća već da ju je samo pročitala iz zapisnika. Kada joj je predočen dio iskaza optužene sa zapisnika na OGS-u Zagrebu 10. listopada 2019. i to u dijelu gdje ista navodi kako želi reći da joj tuženik prijeti na način da joj govori da će je likvidirati i da će od nje napraviti kobasice kao i gospodina ĐŠ pa upitana kako je ove navode razumjela odgovorila je da je razumjela onako kako su u zapisniku uneseni, dakle da je optužena na tom ročištu navela da je primila prijetnje. Na pitanje privatne tužiteljice Sani Ljubičić da pojasni što bi to značilo „likvidirati“ odgovorila je da pretpostavlja da bi to značilo ubiti, uništiti, dakle učiniti nešto loše, da ta riječ ima jedan negativan kontekst. Daljnji dio sporne rečenice da će od ZŠ napraviti kobasice ne može objasniti već ga jedino može povezati s ostalim navodima iz te rečenice da se njoj prijetilo nekim zlom. Na pitanje privatne tužiteljice, a s obzirom da je navela kako privatnu tužiteljicu ne poznaje da li je u sudnici tijekom te rasprave spomenuto ime privatne tužiteljice odgovorila je da se toga stvarno ne sjeća, ali ako je u zapisniku tako uneseno onda je to tako i bilo. Ima saznanja, odnosno čula je za privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić i to da je zamjenica u USKOK-u. Za privatnu tužiteljicu je čula na kavama i na sudu, a također i od njezine stranke gđe. ZŠ. Na pitanje privatnog tužitelja HŠ kakav je bio njezin osjećaj i raspoloženje na toj raspravi u trenutku kada je izjavljeno da jedan odvjetnik želi neku osobu likvidirati i od nje napraviti kobasice kazala je da joj je ostalo u sjećanju da je cijelo to ročište bilo mučno i dakle, osjećaj koji je tada imala je bio mučnost. Ne sjeća se nekog svog drugog osjećaja s te rasprave. Na daljnji upit da li često čuje na raspravama da bi odvjetnici željeli nekoga likvidirati odgovorila je da takve izjave zapravo uopće nisu rijetke pri čemu je navela da se radilo o sporu između bivših supružnika i da takve stranke često imaju izjave u tom kontekstu jednog za drugog zbog ogorčenosti koju osjećaju, a na inzistiranje privatnog tužitelja da li takve izjave čuje da bi ih izrekli odvjetnici odgovorila je da ne, ali to ne može povezati sa profesionalnom karijerom privatnog tužitelja, pri čemu je istaknula da se radi o izjavi koju je na toj raspravi izjavila optužena, a ne privatni tužitelj.

19. Iz dopisa Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj Kr-US-103/18 od 3. kolovoza 2022. (list 115 spisa) proizlazi da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 9. ožujka 2018. od strane Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zaprimio predstavku ZŠ s datumom 27. studenog 2017., s naznakom predmeta „kaznena prijava protiv odvjetnika HŠ radi prevare, prijetnje smrću, ovjerovljavanja neistinitog sadržaja, mita i korupcije u pravosuđu, porezne utaje, lažnih svjedočenja te raznih protuzakonitih radnji” sukladno sadržaju koje nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela za koja se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti.

20. Iz dopisa Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KR - DO-138/22 od 30. studenog 2022., proizlazi da izvršenim uvidom u CTS Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nije evidentirana prijava ZŠ protiv HŠ, pa niti prijava od 5. prosinca 2017.

21. U odnosu na kazneno djelo iz točke 2. privatne tužbe koje se odnosi na privatnog tužitelja HŠ optužena je navela da je na ročištu pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu P-5925/13 koje je održano 10. listopada 2019. izjavila, a što je konstatirano na raspravnom zapisniku „meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice kao i gosp. DŠ (moj dobar poznanik), a to je bilo na način da je svjedok koji je ovdje saslušavan CŠ nazvao gosp. DŠ dok sam se ja sa njim nalazila u društvu te da se dogodilo prije nekoliko mjeseci”. Međutim, u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. privatne tužbe koje se odnosi na privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić optužena je navela da na toj raspravi niti u jednom trenutku nije spomenula ime Sani Ljubičić već je samo kazala da HŠ štiti supruga koja je pravne struke te da ne želi nove postupke, a sam tuženik je inzistirao da taj dio koji se tiče njegove supruge uđe u raspravni zapisnik, međutim onako kako je to navedeno u samom zapisniku nije kazala. Sud nije prihvatio obranu optužene da je na predmetnom ročištu kazala da HŠ štiti supruga koja je pravne struke te da ne želi nove postupke, kao i da nije spomenula ime privatne tužiteljice Sani Ljubičić, već je prihvatio iskaz privatnog tužitelja HŠ koji je naveo da je optužena kazala da ga štiti njegova supruga Sani Ljubičić koja je državna odvjetnica, a što je u svom iskazu potvrdio i svjedok IŠ koji je na predmetnom ročištu zastupao privatnog tužitelja HŠ, te privatna tužiteljica Sani Ljubičić, koja nema neposrednih saznanja obzirom da nije prisustvovala samom ročištu, ali joj je ono što se događalo na samoj raspravi prenio privatni tužitelj HŠ, a koji iskazi su u skladu sa sadržajem zapisnika sa rasprave održane 10.listopada 2019. u predmetu broj P-5925/13. Navedeni zapisnik je sačinjen po diktatu raspravne sutkinje, čitanjem istog je razvidno da je raspravna sutkinja detaljno unosila sve što se događalo na samoj raspravi te je sud utvrdio da je sve ono što je sadržano u navedenom zapisniku odraz stvarnog stanja i izgovorenih riječi u sudnici, a koje su detaljno i točno unesene u sam raspravni zapisnik, na koji optužena, a niti njezina opunomoćenica nisu stavljale nikakve primjedbe. U situaciji da je raspravna sutkinja unijela u zapisnik nešto što nije kazala optužena, ili da su njezine riječi krivo interpretirane bilo bi životno i logično da su optužena ili opunomoćenica stavile primjedbu, a čitanjem raspravnog zapisnika je razvidno da primjedbi nije bilo. Iako je optužena navela u obrani da misli da je primjedbu stavila njezina opunomoćenica, iz raspravnog zapisnika je razvidno da primjedbi nije bilo, a što je potvrdila i sama opunomoćenica optužene svjedokinja VŠ u svom iskazu koji je dala u ovom postupku. Također, potrebno je napomenuti da iako se svjedokinja VŠ nije mogla sjetiti svih detalja sa rasprave pred OGS-om od 10. listopada 2019., navela je u svom iskazu da je prije davanja iskaza pročitala predmetni zapisnik te se na taj način prisjetila što se odvijalo na tom ročištu, međutim prilikom davanja iskaza u niti jednom trenutku nije osporila sam sadržaj zapisnika, već je kazala da ako je ime privatne tužiteljice Sani Ljubičić spomenuto tijekom rasprave na OGS -u i ako je tako uneseno zapisnik da je onda to tako bilo. Također, vezano za dio iskaza svjedoka IŠ koji je potvrdio iskaz privatnog tužitelja HŠ o tome da je na raspravi pred OGS-om spomenuto ime i prezime privatne tužiteljice Sani Ljubičić u kontekstu da je ista supruga HŠ i da ga štiti, sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi svjedok IŠ, iako se radi o osobi koja je zastupala privatnog tužitelja na predmetnom ročištu, na raspravi u ovom predmetu sebe izlagao davajući lažan iskaz o sadržaju onoga što je optužena izjavila na ročištu pred OGS-om te na taj način ugrožavao svoj ugled kao odvjetnika.

22. Ovdje se potrebno osvrnuti na rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-251/2024 od 24. travnja 2025. i to na 6 stranicu rješenja u kojem se navodi da je uvidom u zapisnik razvidno da u niti jednom dijelu raspravna sutkinja ne navodi da je optuženica izgovorila ime Sani Ljubičić, već se navodi „Tuženik inzistira da uđe i ostali dio iskaza tužiteljice koja je još rekla da tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica i smatra prirodnim da ga štiti”, nakon čega je sud donio rješenje navodeći „S obzirom da tuženik postavlja pitanja vezano uz tvrdnje koje tužiteljica nije dala, a vezani su uz njegovu sadašnju suprugu, današnje se ročište odgađa”, pa da je neovisno o iskazu privatnog tužitelja HŠ i svjedoka IŠ, mjerodavno jedino ono što je navedeno u zapisniku od strane suda. Naime, u prvom redu je potrebno kazati da se prilikom sastavljanja zapisnika tijekom rasprave pred sudom u zapisnik unosi samo ono što je rečeno na raspravi, odnosno ono što se dogodilo u samoj sudnici za vrijeme rasprave. Zapisnik piše zapisničar po diktatu raspravnog suca koji u zapisnik ne unosi nešto što nije rečeno na raspravi, nešto što se nije dogodilo, ili u konačnici nešto što sam raspravni sudac nije čuo. Pri tome je potpuno irelevantno da li je nešto uneseno u zapisnik po službenoj dužnosti, odnosno od strane suca ili na zahtjev nekog od drugih sudionika u postupku, jer ako je nešto uneseno u zapisnik onda je to rečeno unutar same sudnice, a raspravni sudac je to čuo, pri čemu je potrebno kazati kako raspravni sudac unosi u zapisnik u prvom redu ono što je vezano za predmet spora te je u tom dijelu dužan unijeti sve relevantne okolnosti. U konkretnom slučaju ročište od 10. listopada 2019. je bilo ročište radi bračne stečevine, te se odlučivalo o povratu u prijašnje stanje, te su redom izvedeni dokazi u vidu ispitivanja svjedoka ČŠ, ZE, VŠ, a potom i ovdje optužene. Nakon što je optužena na raspravi, a što je konstatirano u raspravnom zapisniku navela „Želim reći da meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice, kao i gosp. SŠ AŠ (moj dobar poznanik), a to je bilo na način da je svjedok koji je ovdje saslušavan M nazvao gospodina NŠ dok sam se ja nalazila s njim u društvu” raspravna sutkinja je uputila optuženu i njezinu opunomoćenicu da prijetnje prijavljuju nadležnom državnom odvjetništvu. Upravo tada, kako proizlazi iz zapisnika je privatni tužitelj HŠ tražio da u zapisnik uđe i ostali dio iskaza tužiteljice (optužene) koja je još rekla da tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica i smatra prirodnim da ga štiti. Analizirajući raspravni zapisnik i tijek zbivanja na raspravi, onda je razvidno da je raspravna sutkinja u zapisnik, ispitujući svjedoke unosila sve relevantne okolnosti zbog kojih su imenovani svjedoci pozvani dati svoj iskaz, a kada je svoj iskaz dala optužena, odnosno tijekom davanja iskaza, razvidno je da je ista spominjući prijetnje od privatnog tužitelja HŠ izašla iz konteksta samog predmeta zbog čega je odmah od strane raspravne sutkinje upućena da prijetnje prijavi nadležnom državnom odvjetništvu, na koji način joj je raspravna sutkinja jasno dala do znanja da taj dio njezinog iskaza nije u nikakvoj vezi sa onim zbog čega je pozvana dati svoj iskaz, kao i da rasprava o bračnoj stečevini, prilikom odlučivanja o povratu u prijašnje stanje nije mjesto gdje se takve stvari iznose. Obzirom da izjave optužene o prijetnjama privatnog tužitelja nisu bile relevantne za ono o čemu se odlučivalo na predmetnoj raspravi, očigledno je da raspravna sutkinja nije po službenoj dužnosti unosila ostatak iskaza optužene, jer to za predmet spora nije bilo relevantno, međutim kada je privatni tužitelj inzistirao da u zapisnik uđe i ostali dio iskaza optužene da tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica i smatra prirodnim da ga štiti, raspravna sutkinja je to unijela u zapisnik, pri čemu je irelevantno što u zapisniku od strane raspravne sutkinje nije navedeno da je te riječi kazala optužena, već da je tuženik (HŠ) na tome inzistirao, jer da ih optužena nije izgovorila i da to raspravna sutkinja nije čula onda to ne bi bilo niti konstatirano u zapisniku. Stoga, prema pravilima i načinu sastavljanja sudskog zapisnika koji su naprijed obrazloženi razvidno je da je optužena izgovorila točno te riječi, a koje za sam predmet spora nisu bile relevantne te iz tog razloga očigledno nije u zapisnik ušla cjelovita izjava optužene, već je na inzistiranje privatnog tužitelja raspravna sutkinja unijela u zapisnik i ostatak izjave, što zasigurno ne bi učinila da optužena to nije izgovorila ili pak da raspravna sutkinja to osobno nije čula. Nadalje, čitanjem i analizom raspravnog zapisnika je razvidno da tuženik (HŠ) pokušava postavljati dodatna pitanja, međutim potom sud, bez da su u zapisnik konstatirana pitanja koja pokušava postaviti HŠ donosi rješenje „s obzirom da tuženik postavlja pitanja vezano uz tvrdnje koje tužiteljica nije dala, a vezani su za njegovu sadašnju suprugu, današnje ročište se odgađa”. Iz naprijed navedenog je razvidno da tuženik pokušava postavljati dodatna pitanja koja se s jedne strane ne odnose na predmet spora, a s druge strane pitanja o Sani Ljubičić više nisu ostala u granicama onoga što je optužena prethodno rekla i što je konstatirano u zapisniku na inzistiranje HŠ, jer je sud smatrao da se odnose na izjave koje u sudnici nije rekla optužena ZŠ i u tom pogledu zabranjuje postavljanje dodatnih pitanja, međutim zabrana se ne odnosi na ono što je prethodno zapisnički konstatirano na inzistiranje privatnog tužitelja HŠ, što znači da dio zapisnika „uz tvrdnje koje tuženica nije dala” se ne odnose na njezinu izjavu da tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica i smatra prirodnim da ga štiti, u smislu da optužena tu izjavu nije dala, već na daljnja pitanja koja se odnose na nešto što nije rečeno unutar same sudnice, a tiče se Sani Ljubičić a s druge strane nema nikakve veze sa predmetom spora.

23. U odnosu na kazneno djelo iz točke 2. privatne tužbe koje se odnosi na privatnog tužitelja HŠ treba kazati da izjava optužene „Želim reći da meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice, kao i gosp. HE (moj dobar poznanik), a to je bilo na način da je svjedok koji je ovdje saslušavan M nazvao gospodina NŠ dok sam se ja nalazila s njim u društvu.“ predstavlja činjeničnu tvrdnju. Optužena je u svojoj obrani navela da se dio izjave koju je dala na raspravi pred OGS-om da će ju privatni tužitelj likvidirati odnosi na prijetnje koje su bile prije događaja u caffe baru Buldog te je upravo te prijetnje prijavila DORH-u, a ostatak izjave se odnosi na prijetnje dok se nalazila u Buldogu.

24. Međutim, ovdje se prije obrazlaganja same činjenične tvrdnje potrebno osvrnuti na obranu optužene u kojoj je navela da je na raspravi pred OGS -om kada je davala iskaz sutkinja od nje tražila telefonski broj s kojeg je komunicirala sa svojom odvjetnicom te je na toj raspravi dala svoj privatni broj, a radi se o broju 091-235-577, dok se u tom trenutku nije mogla sjetiti broja mobitela s kojeg je komunicirala sa svojom odvjetnicom, te je raspravnoj sutkinji uz to da se ne sjeća tog telefonskog broja kazala i da joj ga ne bi dala i da se sjeća iz razloga što se boji te upravo daljnji dio njezinog iskaza, a koji je dio privatne tužbe je kazala upravo u kontekstu toga zašto se boji dati taj drugi telefonski broj. Kazala je da ima svoj privatni broj, međutim ovi drugi telefonski brojevi služe za komunikaciju sa odvjetnicom te se radi o brojevima koji nisu na pretplatu već na bonove, iste često mijenja tako da je to bio razlog što se u tom trenutku nije istog mogla sjetiti, međutim ponovila je da broj ne bi dala zbog straha kojeg osjeća od HŠ. Potom ju je raspravna sutkinja pitala da li je prijetnje koje su konstatirane u raspravnom zapisniku kome prijavila, na što je odgovorila da je, ali da nije dobila nikakav odgovor. Na daljnje pitanje zašto je u raspravnom zapisniku samo navedeno da ne zna točan broj, a ne i da isti ne želi dati jer se boji, navela je da ne zna zašto to nije uneseno u zapisnik, međutim ta rasprava je bila prekinuta jer je HŠ inzistirao da u zapisnik uđe nešto što nije rekla.

25. Sud je već naprijed naveo da je utvrdio da je sve ono što je sadržano u zapisniku sa rasprave održane 10. listopada 2019. odraz stvarnog stanja i izgovorenih riječi u sudnici, a koje su detaljno i točno unesene u sam raspravni zapisnik. Osim što optužena u svojoj obrani, a koji dio obrane sud nije prihvatio navodi da nije kazala riječi koje su za privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić konstatirane u zapisniku, ista je prilikom iznošenja obrane kazala da je raspravnoj sutkinji na pitanje o telefonskom broju dala svoj privatni broj [broj telefona] dok se u tom trenutku nije mogla sjetiti broja mobitela s kojeg je komunicirala sa svojom odvjetnicom, te je raspravnoj sutkinji uz to da se ne sjeća tog telefonskog broja kazala i da joj ga ne bi dala i da se sjeća iz razloga što se boji te upravo daljnji dio njezinog iskaza, a koji je dio privatne tužbe je kazala upravo u kontekstu toga zašto se boji dati taj drugi telefonski broj. Kazala je da ima svoj privatni broj, međutim ovi drugi telefonski brojevi služe za komunikaciju sa odvjetnicom te se radi o brojevima koji nisu na pretplatu već na bonove, iste često mijenja tako da je to bio razlog što se u tom trenutku nije istog mogla sjetiti, međutim ponovila je da broj ne bi dala zbog straha kojeg osjeća od HŠ. Sud nije prihvatio obranu optužene jer je ista suprotna sadržaju raspravnog zapisnika od 10. listopada 2019. iz kojeg proizlazi da nije znala točan broj putem kojeg je kontaktirala sa odvjetnicom, dok se niti jednom riječju ne spominje da bi optužena na toj raspravi kazala da taj broj, sve i da ga u tom trenutku zna, ne bi dala jer joj privatni tužitelj prijeti. Štoviše, iz raspravnog zapisnika proizlazi da je optužena kazala da može naknadno javiti o kojem se telefonskom broju radi, nakon čega slijedi njezina izjava da joj privatni tužitelj prijeti,a koja je sadržana u činjeničnom opisu privatne tužbe. Ovakav tijek zbivanja na raspravi sukladno sadržaju raspravnog zapisnika je potvrdio u svom iskazu svjedok IŠ. Nadalje, optužena je vezano za taj dio iskaza navela u svojoj obrani da ju je raspravna sutkinja pitala da li je prijetnje koje su konstatirane u raspravnom zapisniku kome prijavila, na što je odgovorila da je, ali da nije dobila nikakav odgovor, međutim i taj dio obrane je suprotan sadržaju raspravnog zapisnika iz kojeg proizlazi da je optužena navela kako prijetnje nije prijavila jer prikuplja podatke svih prijetnji koje je dobila. Osim što je ovakva obrana optužene suprotna iskazu svjedoka IŠ te sadržaju raspravnog zapisnika ista je nelogična i neživotna. Naime, sud je naveo da je izvršenim uvidom u raspravni zapisnik razvidno da je raspravna sutkinja detaljno unosila sve što se događalo na samoj raspravi te je sud utvrdio da je sve ono što je sadržano u navedenom zapisniku odraz stvarnog stanja i izgovorenih riječi u sudnici, a koje su detaljno i točno unesene u sam raspravni zapisnik, na koji optužena, a niti njezina opunomoćenica nisu stavljale nikakve primjedbe. U situaciji da je raspravna sutkinja unijela u zapisnik nešto što nije kazala optužena, ili da su njezine riječi krivo interpretirane bilo bi životno i logično da su optužena ili opunomoćenica stavile primjedbu, a čitanjem raspravnog zapisnika je razvidno da primjedbi nije bilo. Nadalje, optužena u svojoj obrani navodi kako je na raspravi pred OGS-om navela da sve i da zna broj od odvjetnice da ga ne bi dala jer joj privatni tužitelj prijeti na način kako je to konstatirano u zapisniku, međutim osim što je sud utvrdio da je takva obrana suprotna raspravnom zapisniku ista je neživotna i nelogična pogotovo kada se uzme u obzir da je optužena dala svoj privatni broj, a nije htjela dati broj s kojim komunicira sa svojom odvjetnicom, a koji brojevi su kako sama kaže na bonove te ih često mijenja. U takvoj situaciji optužena je jednostavno mogla dati taj broj koji je od nje zatražen te potom istog prestati koristiti te uzeti drugi broj na bonove te putem njega neometano i sigurno nastaviti komunikaciju sa odvjetnicom. Ovime se želi ukazati kako optužena u svojoj obrani nastoji prikazati da je postupala u obrani svog prava te radi svoje zaštite, odnosno da je imala opravdanog razloga izjaviti ono što je predmet privatne tužbe u odnosu na privatnog tužitelja HŠ, odnosno da je to bio razlog zašto ne želi dati svoj drugi telefonski broj koji je od nje zatražen, međutim sud takvu obranu nije prihvatio obzirom da je suprotna iskazu privatnog tužitelja HŠ i svjedoka IŠ koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne te samom raspravnom zapisniku sa rasprave pred OGS-om 10. listopada 2019., za koji je već naprijed konstatirano da je odraz stvarnog stanja i izgovorenih riječi na raspravi, a na koji zapisnik optužena i njezina opunomoćenica nisu stavljale primjedbu.

26. Privatni tužitelj HŠ, u odnosu na navodne prijetnje za vrijeme dok se optužena nalazila u caffe baru Buldog u svom iskazu navodi da nije prijetio optuženoj, dok svjedok CŠ koji je od strane optužene i svjedoka ĐŠ označen kao osoba koja je u telefonskom razgovoru svjedoku F prenijela prijetnje od strane privatnog tužitelja optuženoj negira da bi tako nešto izjavio. Štoviše, isti je naveo kako je vodio razgovor sa svjedokom O, ali nevezano za privatnog tužitelja i optuženu, te da isti do ovog postupka nije niti znao da svjedok AŠ poznaje privatnog tužitelja i optuženu.

27. Nasuprot ovakvim iskazima privatnog tužitelja i svjedoka CŠ optužena je u svojoj obrani navela da se krajem ljeta ili početkom jeseni 2019. našla sa ŽŠ u kafiću Buldog, a razlog njihovog sastanka je bio taj što je isti s njom htio popričati vezano za uređenje kuće obzirom da se bavi dizajnom interijera. Kada je došla u kafić Feliks se već nalazio u društvu BŠ, te je potom BŠ otišao, a nakon nekog kratkog vremena odnosno nekih 10 -tak do 15 minuta u Buldog je došao JŠ. JŠ je u Buldog došao obzirom da mu je kazala da će se u to vrijeme nalaziti u tom kafiću, s time da su se ŽŠ i JŠ poznavali od ranije vezano za prodaju arhivskog vina. Te prigode su sjedili kod prozora, te sa mjesta gdje su sjedili se može vidjeti neboder, a sve je to bilo na gornjem katu. U jednom trenutku je CŠ zvao ŽŠ te ga je ŽŠ pitao zašto se miješa u osobne stvari kod HŠ i ZŠ kad ZŠ ne poznaje. To je bio sami početak razgovora, a potom je ŽŠ upalio zvučnik te je tada čula da je CŠ kazao " HŠ će staviti tebe i nju u kobasice", nakon čega je pozadini čula glas od HŠ, a isti je govorio nešto u stilu "da, reci". Navela je da je ŽŠ kazao CŠ da se nalazi "sa S, suprugom od HŠ". Prilikom tog razgovora bio je prisutan i JŠ te je isti mogao sve čuti obzirom da je ŽŠ razgovor stavio na zvučnik, s time da ne zna koji je bio razlog da je CŠ te prigode nazvao ŽŠ. Te prigode u Buldogu BŠ i ŽŠ su nešto razgovarali ali ne zna o čemu. Nadalje, vezano za događaj u caffe baru Buldog svjedok AŠ je u svom iskazu naveo da je sa optuženom ZŠ također poznanik, njoj daje informacije, a i ona njemu. Koliko se sjeća 2019. godine su on, optužena ZŠ, gospodin JŠ i BŠ kojega je upoznao sa optuženom sjedili na piću u kafiću Bulldog. BŠ im je svima pričao o gospodinu CŠ, kako isti vara ljude za staračke domove, o narkoticima, a da je privatni tužitelj HŠ s njim "u ekipi". Tada je optuženu ZŠ i gospodina BŠ upoznao i spojio kako bi oni razmijenili informacije. Potom je gospodin CŠ njega nazvao na mobitel i on ga je stavio na spikerfon kako bi svi mogli čuti ovaj razgovor. Gospodinu CŠ je rekao " ti si svjedok gospođi ZŠ, a ona tebe uopće ne pozna", a CŠ mu je odgovorio "možda sam onda nešto pomiješao", nastavno mu je CŠ rekao da je on prijatelj sa HŠ koji optuženoj mora u procesu rastave ili nekom drugom sudskom procesu dati pola imovine, na što mu je odgovorio da ga takve stvari ne interesiraju. Potom mu je CŠ rekao "poručuje ti HŠ da će vas sve zajedno flajširati u kobasice". Nakon ovih riječi 30 sekundi poslije se čuo glas od HŠ "jesi čuo". Što se tiče njegovog odnosa sa CŠ naveo je da nisu u nikakvim odnosima odnosno oni su poznanici. Na pitanje zbog čega ga je CŠ onda zvao na mobitel naveo je da se družio sa BŠ koji mu je pričao o njegovom odnosu sa CŠ, da su oni ranije bili prijatelji, a da su se potom posvađali i vodili sudske postupke. Kazao je da je povezan u javnosti s jednim kozmetičkim salonom u Mlinovima iako je u svim postupcima bio oslobođen od odgovornosti, a njemu su dolazile prijetnje da će se taj salon zapaliti, a CŠ mu je govorio da prijetnje dolaze od BŠ. Na pitanje braniteljice optužene tko je sve bio prisutan kada je po primanju poziva gospodina CŠ stavio mobitel na razglas, odgovorio je da su bili prisutni on, ZŠ i gospodin J, a BŠ je već u tom trenu otišao iz njihovog društva. Misli da se radilo od rujnu 2019., međutim nije se mogao precizno vremenski orijentirati. Na daljnje pitanje na koji način su se svi sudionici tog druženja našli u kafiću i kojim redom su dolazili odgovorio je da u prvo došli on i gospođa ZŠ, potom je došao BŠ dok nije siguran u kojem trenu je došao gospodin JŠ. Dok su svi zajedno bili u Bulldogu sve skupa je trajalo otprilike pola sata do sat vremena, za koje vrijeme je bio prisutan BŠ koji je s optuženom razmjenjivao informacije. Potom je BŠ otišao, a nakon 5 do 10 minuta od njegovog odlaska njega je na mobitel nazvao gospodin CŠ. Još su se nalazili u Bulldogu otprilike sat vremena, a sjedili su gore na galeriji desno od ulaza. Ovaj sastanak u Bulldogu je on inicirao, kako bi ZŠ i BŠ razmijenili informacije s obzirom da mu je ZŠ spomenula da bi CŠ trebao biti svjedok u nekom postupku pa ga je pitala da li ga pozna, a kako je čuo razne priče koje se pričaju po Zagrebu o njegovom aktivnostima i znao je da o tome ima saznanja BŠ je dogovorio taj sastanak. Iz iskaza svjedoka JŠ proizlazi da su se tijekom 2018. i 2019. u kafiću Bulldog u Bogovićevoj ulici našli AŠ i ZŠ. Njega je ZŠ htjela upoznati sa gospodinom Ž jer on ima neko arhivsko vino iz 45. godine kome je htio provjeriti cijenu i da li je moguće to vino plasirati u Francusku, a on poznaje ljude u tom biznisu. Za vrijeme tog razgovara gospodin AŠ je primio jedan telefonski razgovor koji je stavio na razglas, ne zna tko je njega nazvao, ali je ta osoba spominjala gospodina ZŠ te je taj osoba rekla otprilike da će on od njih napraviti kobasice. Shvatio je da će napraviti kobasice od ĐŠ i ZŠ. Nije pratio cijeli razgovor jer obično ne sluša tuđe razgovore. Osim o predmetnom vinu zbog kojega je došao na sastanak nije bilo razgovora o nekim drugim temama. Nije se mogao precizno sjetiti kada je bio ovaj sastanak, čini mu se da je to moglo biti prije ili poslije Božića 2018. ili 2019. Na pitanje u kojem dijelu Bulldoga su se nalazili odgovorio je da su se nalazili na 1. katu na povišenom, i to na istočnoj strani prema neboderu, sjeća se da se od ulaska u kafić penje stepenicama lijevo, odnosno kada se popne na 1. kat ide se na lijevu stranu, a taj se povišeni dio nalazi iznad šanka, a koji je pozicioniran s desne strane. Kada je bio ovaj sastanak došao je naknadno, a optužena i gospodin AŠ su već tamo sjedili.

28. U odnosu na događaj iz caffe bara Buldog je iskazivao i svjedok BŠ koji je u svom iskazu naveo da je jedne prilike, a to je bilo možda dvije, tri godine se našao u caffe baru Bulldog u Bogovićevoj ulici s gospodinom B, a tamo je bila i gospođa S. Njih troje su popili kavu, a gospođa S je komentirala kako ima problema sa svojim bivšim mužem, no ništa detaljnije o tome nisu razgovarali. Ova gospođa S je prva otišla dok su on i SŠ ostali na kavi. Na pitanje braniteljice optužene da li je ikada gospodinu T prenio navode privatnog tužitelja HŠ da će on likvidirati svoju bivšu suprugu ZŠ i od nje napraviti kobasice odgovorio je da kako bi to mogao izjaviti kada ih uopće ne poznaje. Na pitanje optužene da li je njemu gospodin CŠ prenio prijetnje od strane privatnog tužitelja da će ju likvidirati i samljeti u kobasice naveo je da s gospodinom CŠ ne komunicira jer je on njega lažno prijavio i vode sudske postupke.

29. Analizirajući iskaze svjedoka ĐŠ i JŠ zajedno sa obranom optužene, a radi se o svjedocima koji potvrđuju njezinu obranu o tome da joj je za vrijeme dok su se nalazili u Buldogu svjedok CŠ prenio prijetnje od strane privatnog tužitelja HŠ, a koje je optužena navela na raspravi pred OGS -om od 10. listopada 2019., treba kazati kako su takvi iskazi kao i obrana optužene u znatnoj mjeri proturječni te takve iskaze, kao i obranu optužene sud nije prihvatio kao istinite i vjerodostojne. Naime, osim što optužena i svjedoci AŠ i JŠ navodni događaj smještaju u različito vrijeme, njihovi iskazi su kontradiktorni počevši od toga tko je i zašto inicirao navedeni sastanak. Tako optužena navodi da je razlog sastanka sa O bio taj što je isti s njom htio popričati vezano za uređenje kuće obzirom da se bavi dizajnom interijera, a kada je došla AŠ se već nalazio u društvu svjedoka BŠ. Svjedok JŠ je došao nakon 10 -15 minuta, s time da su se AŠ i JŠ poznavali od ranije vezano za prodaju arhivskog vina. Svjedok AŠ navodi kako je on inicirao sastanak kako bi optužena i BŠ razmijenili informacije s obzirom da mu je optužena spomenula da bi CŠ trebao biti svjedok u nekom postupku pa ga je pitala da li ga pozna, a kako je čuo razne priče koje se pričaju po Zagrebu o njegovom aktivnostima i znao je da o tome ima saznanja BŠ je dogovorio taj sastanak. Dakle svjedok AŠ ne navodi u svom iskazu nikakvo uređenje kuće koje u svojoj obrani spominje optužena kao razlog njihovog sastanka, a niti optužena u svojoj obrani spominje bilo kakvo razmjenjivanje informacija. Svjedok JŠ u svom iskazu je naveo da je razlog sastanka što ga je optužena htjela upoznati sa svjedokom O jer on ima neko arhivsko vino iz 45 godine kojem je htio provjeriti cijenu i je li to vino moguće plasirati u Francusku, međutim iz obrane optužene ne proizlazi da bi se na tom sastanku AŠ i JŠ upoznali, već da su se isti poznavali od ranije vezano za prodaju arhivskog vina što je u suprotnosti sa iskazom svjedoka JŠ. Nadalje, svjedok AŠ je opisao da je BŠ na tom sastanku pričao o „aktivnostima” svjedoka CŠ sa kojim je „u ekipi” i privatni tužitelj HŠ, kao i da su te prigode optužena i BŠ razmjenjivali informacije, međutim optužena u svojoj obrani ne navodi da bi te prigode razmjenjivala bilo kakve informacije niti sa O niti sa BŠ, već je najprije kazala da je BŠ otišao kada je ona došla (list 165 treći red), a potom da su BŠ i AŠ nešto razgovarali, ali ne zna o čemu (list 167 prvi odlomak). S druge strane svjedok BŠ je u svom iskazu vezano za sastanak u Buldogu cjelokupnu situaciju opisao na način da se jedne prilike našao u caffe baru Bulldog u Bogovićevoj ulici s gospodinom B, a tamo je bila i gospođa S (optužena). Njih troje su popili kavu, a gospođa S je komentirala kako ima problema sa svojim bivšim mužem, no ništa detaljnije o tome nisu razgovarali. Ova gospođa S je prva otišla dok su on i SŠ ostali na kavi. Dakle, svjedok BŠ u svom iskazu ne spominje da bi razgovarao o CŠ i HŠ te da bi sa optuženom razmjenjivao bilo kakve informacije kako je to u svom iskazu opisao svjedok AŠ, dok je na različiti način i opisao samu dinamiku dolazaka i odlazaka sudionika obzirom da je naveo da je tada ostao sa svjedokom O, a optužena da je otišla. Nadalje, optužena, iako je u svojoj obrani navela da je BŠ otišao kada je došla ipak prilikom daljnjeg iznošenja obrane navodi da je su BŠ i AŠ nešto razgovarali, ali da ne zna o čemu, međutim da su razgovarali o onome što je AŠ kazao, i to o aktivnostima CŠ i HŠ onda bi bilo životno i logično da se toga sjećala. Pored toga svjedok AŠ je u svom iskazu na pitanje kakav je njegov odnos sa CŠ naveo da nisu u nikakvim odnosima, već su poznanici, pa je zaista neživotno, imajući u vidu međusobne odnose svjedoka da bi baš u trenutku kada se optužena našla sa O njegov poznanik CŠ i to baš dok se nalazi u društvu privatnog tužitelja HŠ nazvao ĐŠ koji nije niti znao da se s njim u društvu nalazi HŠ (jer su prema iskazu ĐŠ i obrani optužene tek naknadno čuli glas od HŠ) pa da je AŠ započeo razgovor o tome da je sa suprugom od HŠ, a onda da bi CŠ prenio prijetnje privatnog tužitelja HŠ.

30. Obrana optužene te iskazi imenovanih svjedoka koji potvrđuju njezinu obranu u pogledu prijetnji koje je prenio CŠ su nelogični i neživotni u odnosu na cjelokupnu dinamiku zbivanja te su međusobno kontradiktorni. Ovakva odstupanja, kontradiktornosti i nedosljednosti ne predstavljaju nebitna odstupanja, te po ocjeni suda za utvrđenje da li je CŠ prenio prijetnje od privatnog tužitelja HŠ nije dovoljno izvući samo taj dio iskaza, pa da bi se na tom dijelu iskaza utvrdilo da je CŠ prenio prijetnje privatnog tužitelja kada su iskazi ĐŠ, JŠ te obrana optužene imajući u vidu cjelokupnu dinamiku zbivanja međusobno kontradiktorni, te su neživotni i nelogični ne samo u pogledu odabira vremena navodnog poziva svjedoka CŠ prema svjedoku F koji za njega navodi da mu je samo poznanik, što je već naprijed obrazloženo, već i u pogledu daljnje dinamike zbivanja. Naime, optužena je u svojoj obrani navela da se nakon prijetnji počela tresti, a i danas joj se tresu ruke kada o tome iskazuje, a isto tako svjedok AŠ u svom iskazu navodi da je optužena nakon razgovora počela drhtati i plakati. Također, svjedok JŠ je naveo da je optužena nakon razgovora bila emocionalna i da bi rekao da se malo uplašila, ali da potom na samom sastanku nije bilo razgovora o nikakvim drugim temama osim o vinu zbog kojeg je došao na sastanak, a isto tako je naveo da mu je optužena prijateljica od djetinjstva, da mu se povjerava, ali da s istom nije pričao nakon ovog sastanka o razgovoru koji je čuo u Buldogu. Naime po ocjeni suda da je CŠ zaista prenio prijetnje privatnog tužitelja HŠ onda bi bilo životno i logično da je optužena, imajući u vidu da joj je privatni tužitelj prema njezinoj obrani i ranije u više navrata prijetio, navedene prijetnje iz Buldoga prijavila nadležnim tijelima, tim više imajući u vidu stanje u kojem se navodno nalazila prema vlastitoj obrani (tresla se tada, a i danas na raspravi joj se tresu ruke kada o tome iskazuje) te iskazima svjedoka ( da je drhtala, plakala i bila uplašena) te da je imala svjedoke koji su mogli potkrijepiti njezine navode. Međutim, upravo suprotno, optužena prijetnje, iako osjeća strah za život, ne samo od konkretnih prijetnji iz Buldoga, već i ranijih prijetnji od strane privatnog tužitelja HŠ ne prijavljuje nadležnim tijelima, navodeći za to sasvim neživotne i nelogične razloge, a to je da je istog prijavila 2017. godine, pa da su joj rekli da je prijava u radu. Osim toga, neživotan je i nelogičan dio iskaza svjedoka JŠ da sa optuženom sa kojom je prijatelj od djetinjstva ne samo na samom navodnom sastanku u Buldogu nego i kasnije nije pričao o navedenom događaju. Na ovaj način je sud prihvatio iskaze privatnog tužitelja HŠ i OŠ koji su negirali da bi OŠ prenosio prijetnje od privatnog tužitelja HŠ te analizirajući obranu optužene te iskaze svjedoka ĐŠ, JŠ i BŠ utvrdio da se sastanak u Buldogu kako ga je opisala optužena te svjedoci AŠ i JŠ, odnosno da je na tom sastanku OŠ prenosio prijetnje privatnog tužitelja HŠ nikada nije dogodio iz kojeg razloga je optužena na raspravi 10. listopada 2019. iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju. Obranu optužene sud nije prihvatio, kao istinitu i vjerodostojnu, već usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti, pri čemu njezina obrana osim što je nelogična i neživotna je suprotna iskazima privatnog tužitelja HŠ, IŠ, ali i VŠ vezano za dinamiku zbivanja na raspravi pred OGS-om od 10. listopada 2019. te u konačnici i samom raspravnom zapisniku od 10. listopada 2019., dok je obrana optužene u pogledu događanja u Buldogu neživotna i nelogična, te u pogledu dinamike zbivanja kontradiktorna iskazima svjedoka ĐŠ i JŠ, koji su jedino potvrdili navodnu prijetnju koju je prenio OŠ, međutim sud je već iznio razloge zašto takav dio njihovog iskaza imajući u vidu cjelokupnu dinamiku zbivanja te cjelokupni iskaz ne prihvaća kao istinit i vjerodostojan, pri čemu je imajući u vidu dugogodišnje prijateljstvo optužene i svjedoka JŠ koji se međusobno povjeravaju te odnos optužene i ĐŠ sud utvrdio da se radi o pristranim svjedocima zainteresiranim za ishod kaznenog postupka, te su po ocjeni suda njihovi iskazi prilagođen obrani optužene, odnosno njezinoj konstrukciji o događajima koji se nikada nisu dogodili niti su odraz stvarnog stanja i zbivanja, a sve u cilju otklanjanja njezine kaznenopravne odgovornosti.

31. U rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kž-251/24 od 24. travnja 2025. se navodi da nije odlučno koji je bio motiv susreta i tko je susret inicirao (točka 13.1.) pri čemu se i prvostupanjski sud slaže sa takvom konstatacijom, međutim sud je analizom cjelokupnog dokaznog materijala, a kako je naprijed obrazloženo utvrdio da se sastanak u Buldogu kako ga je opisala optužena te svjedoci AŠ i JŠ, odnosno da je na tom sastanku OŠ prenosio prijetnje privatnog tužitelja HŠ nikada nije dogodio, pri čemu svoje zaključke sud ne temelji samo na razlikama u njihovim iskazima i obrani optužene o tome tko je inicirao sastanak i koji je bio motiv susreta jer su optužena i svjedoci AŠ i JŠ jedino suglasno iskazivali o tome da je OŠ prenosio prijetnje od privatnog tužitelja HŠ, međutim iskazi imenovanih svjedoka koji potvrđuju njezinu obranu u pogledu prijetnji koje je prenio OŠ su nelogični i neživotni u odnosu na cjelokupnu dinamiku zbivanja te su međusobno kontradiktorni u svim ostalim dijelovima, a upravo cjelokupna analiza njihovih iskaza i obrane optužene je dovela do zaključka da se predmetni sastanak nikada nije dogodio. Također u točki 14. rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici se spominje da postoje dvije verzije događaja, pa da se dovodi u pitanje dokazanost bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, odnosno može li se sa sigurnošću i bez razumne dvojbe isključiti obrana optužene da je svjedok OŠ doista izgovorio inkriminirane riječi, pri čemu to ni u kojem slučaju ne znači da je privatni tužitelj HŠ izgovorio takve prijetnje niti da bi ih prenio svjedoku OŠ. Sama činjenica da postoje dvije verzije događaja sama po sebi ne znači da treba prihvatiti obranu optužene, već je dužnost suda analizirati svaki dokaz pojedinačno te ga dovesti u vezu sa ostalim dokazima kako bi utvrdio da li je neka činjenica dokazana ili nije, a upravo je sud sveobuhvatnom analizom utvrdio da su obrana optužene, kao i iskazi svjedoka ĐŠ i JŠ neživotni, nelogični te međusobno kontradiktorni, a isti su suglasni samo u pogledu prijetnje koje je prenio svjedok OŠ, dok su u odnosu na ostale okolnosti međusobno kontradiktorni, tako da svaki od njih ima svoju verziju događaja, pa više nemamo dvije verzije događaja, već jednu verziju privatnog tužitelja HŠ i svjedoka OŠ, koju je sud prihvatio te tri različite verzije prikazane po optuženoj te svjedocima F i JŠ, koje sud nije prihvatio upravo zbog naprijed utvrđenih i analiziranih kontradiktornosti. Isto tako se u točki 13.6. rješenja navodi da prvostupanjski sud smatra odlučnim kod otklanjanja obrane optužene to što ista nije podnijela kaznenu prijave u odnosu na događaj iz Buldoga, međutim prvostupanjski sud je u točki 30. presude detaljno iznio analizu iskaza u ovom postupku ispitanih svjedoka i obrane optužene, te iznio razloge zbog kojih ne prihvaća obranu optužene te iskaze svjedoka ĐŠ i JŠ te je analizom njihovih iskaza za koje je vezano za sastanak u Buldogu utvrdio da su neživotni i nelogični te međusobno kontradiktorni utvrdio da se sastanak u Buldogu na način da je OŠ prenio prijetnje od HŠ nikada nije dogodio, te je potom naveo da su razlozi zašto nije podnijela prijavu za događaj iz Buldoga, a to je da je privatnog tužitelja prijavila 2017. godine, pa da su joj rekli da je prijava u radu neživotni i nelogični, što znači da ta činjenica nije bila odlučna za otklanjanje obrane optužene. Po ocjeni suda i dalje je zaista neživotno da optužena s obzirom na stanje u kakvom se navodno nalazila prema vlastitoj obrani (tresla se tada, a i danas na raspravi joj se tresu ruke kada o tome iskazuje) te iskazima svjedoka ( da je drhtala, plakala i bila uplašena) te da je imala svjedoke koji su mogli potkrijepiti njezine navode nije podnijela prijavu protiv privatnog tužitelja HŠ, jer da se zaista radilo o kontinuiranim, ozbiljnim prijetnjama za goli život kako to navodi optužena onda je logično da se zatraži zaštita od nadležnih tijela, neovisno o tome što je ranija prijava protiv iste osobe u radu i da se na taj način pokuša zaustaviti navodno protupravno ponašanje, jer se u suprotnom ostavlja prostora takvoj osobi da se nastavi ponašati na isti protupravan način, međutim, upravo suprotno, sasvim nelogično i neživotno optužena, iako za to kako sama navodi ima konkretne svjedoke, ne podnosi prijavu protiv privatnog tužitelja HŠ.

32. Nadalje, optužena je u odnosu na prijetnje od strane privatnog tužitelja HŠ da će je likvidirati navela da se to ne odnosi na prijetnje iz Buldoga, već se odnosi na prijetnje koje su bile prije događaja u caffe baru Buldog te je upravo te prijetnje prijavila DORH-u. Privatnog tužitelja HŠ je zbog prijetnji već jednom prijavila DORH-u, a radi se o kaznenoj prijavi iz 2017. te se jednom interesirala što je sa tom prijavom, a u DORH-u su joj kazali da je predmet u radu. Dodala je što joj je HŠ prijetio 2017. na način da je od drugih osoba u više navrata čula da je HŠ govorio da će ju likvidirati. To je prijavila USKOK -u i to ne samo prijetnje već i druga kaznena djela, prijavu je podnijela na ruke FŠ, međutim povodom te prijave nikada nije bila pozvana na razgovor. Također, HŠ joj je prijetio i 2013. kada je kazao da će ju dati likvidirati i to da će to napraviti gospodin N koji je sa HŠ bio u pritvoru, te da će on to napraviti za 10.000 maraka te da HŠ za to nitko neće kazniti jer ima navodno dijagnozu iz Vrapča. To je prijavila policiji te su joj isti kazali da bi joj mogli dati oružje ako joj neki ljudi budu zvonili na vrata i to iz razloga kako bi se mogla zaštititi. Bilo joj je odobreno oružje, međutim kada je došla po isto od strane policijskih službenika je bila savjetovana da ipak oružje ne uzme obzirom da živi sa kćerkom. Kada je HŠ prijavila DORH-u navela je konkretne događaje kada joj je isti prijetio, a isto tako i prijeteće riječi koje joj je uputio. Ne zna da li je navela konkretne datume i mjesta na kojima joj je upućivao prijetnje, ali je u prijavi navela osobe koje su bile prisutne kada joj je isti prijetio. Zbog proteka vremena se nije mogla sjetiti imena osoba koje je navela u toj prijavi da su bile prisutne kada joj je HŠ prijetio. Ova druga kaznena djela za koja je prijavila HŠ je paušalno opisala onako kako je znala i umjela obzirom da je tu kaznenu prijavu sama pisala. Nasuprot ovakvoj obrani optužene privatni tužitelj je u svom iskazu naveo da nikada nije prijetio optuženoj niti da je ikada davao izjavu vezano za kazneno djelo prijetnje prema optuženoj. Također, vezano za dio obrane optužene u kojoj spominje da je podnijela prijavu protiv privatnog tužitelja HŠ zbog raznih kaznenih djela, između ostalog i zbog kaznenog djela prijetnje spisu prileži dopis Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj Kr-US-103/18 od 3. kolovoza 2022. (list 115 spisa) iz kojeg proizlazi da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 9. ožujka 2018. od strane Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zaprimio predstavku ZŠ s datumom 27. studenog 2017., s naznakom predmeta „kaznena prijava protiv odvjetnika HŠ radi prevare, prijetnje smrću, ovjerovljavanja neistinitog sadržaja, mita i korupcije u pravosuđu, porezne utaje, lažnih svjedočenja te raznih protuzakonitih radnji” sukladno sadržaju koje nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela za koja se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti.

33. Sud nije prihvatio obranu optužene da joj je privatni tužitelj prijetio da će je likvidirati jer je obrana optužene i tom dijelu, kao i u dijelovima koji su ranije obrazloženi neistinita, nevjerodostojna, neživotna i nelogična. Optužena u svojoj obrani navodi da joj je privatni tužitelj 2013. godine prijetio kada je kazao da će ju dati likvidirati i to da će to napraviti gospodin N koji je sa HŠ bio u pritvoru, te da će on to napraviti za 10.000 maraka te da HŠ za to nitko neće kazniti jer ima navodno dijagnozu iz Vrapča. To je prijavila policiji te su joj isti kazali da bi joj mogli dati oružje ako joj neki ljudi budu zvonili na vrata i to iz razloga kako bi se mogla zaštititi. Bilo joj je odobreno oružje, međutim kada je došla po isto od strane policijskih službenika je bila savjetovana da ipak oružje ne uzme obzirom da živi sa kćerkom. Privatni tužitelj HŠ je naveo kako nikada nije pozivan niti je davao bilo kakve izjave za prijetnje upućene optuženoj, kao i da istoj nikada nije prijetio, dok obrana optužene u kojoj ista navodi da su joj policijski službenici kazali da bi joj mogli dati oružje, ako joj neki ljudi budu zvonili na vrata i da se zaštiti je nevjerodostojna, nelogična i neživotna jer je opće poznato da se oružje ne dijeli po policijskim postajama osobama koje dođu prijaviti sumnju na počinjenje kaznenog djela, već je za dobivanje oružja propisana zakonska procedura, a posve je nelogično da u takvoj situaciji privatni tužitelj ne bi bio pozvan barem na obavijesni razgovor, što ovdje nije bio slučaj, tako da je obrana optužene u kojoj ista ukazuje i na protupravno postupanje policijskih službenika koji bi navodno njoj davali/odobravali oružje, a potom joj sugerirali da ipak oružje ne uzme iskonstruirana u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Isto tako sud je i na daljnji dio obrane optužene o prijetnji likvidacijom iz 2017. godine od strane privatnog tužitelja HŠ utvrdio da je i taj dio obrane iskonstruiran, neživotan i nelogičan. Naime, spisu prileži dopis Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj Kr - US-103/18 od 3. kolovoza 2022. (list 115 spisa) iz kojeg proizlazi da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 9. ožujka 2018. od strane Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zaprimio predstavku ZŠ s datumom 27. studenog 2017., s naznakom predmeta „kaznena prijava protiv odvjetnika HŠ radi prevare, prijetnje smrću, ovjerovljavanja neistinitog sadržaja, mita i korupcije u pravosuđu, porezne utaje, lažnih svjedočenja te raznih protuzakonitih radnji” sukladno sadržaju koje nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela za koja se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti. Ovdje se u prvom redu želi kazati kako sama činjenica što je optužena podnijela predstavku prijavljujući privatnog tužitelja HŠ za više kaznenih djela, između ostalog i za prijetnje smrću sama za sebe ne znači da je optužena iznijela istinitu činjeničnu tvrdnju da joj je optuženi prijetio likvidacijom, već je potrebno sagledati širu sliku, te obranu optužene u cjelini dovesti u vezu a ostalim materijalnim i personalnim dokazima. Naime, sud je ne samo za prijetnje likvidacijom iz 2013., već i za prijetnje u Buldogu, te u konačnici za izgovorene riječi na raspravi pred OGS-om 10. listopada 2019. utvrdio da je obrana optužene neistinita i nevjerodostojna jer optužena ne opisuje stvarno stanje stvari, već iznosi događaje koji se nisu dogodili, tako da na ocjenu suda da je optužena i za prijetnje likvidacijom iz 2017. godine od strane privatnog tužitelja iznijela verziju koja nije odraz stvarnog stanja ne utječe činjenica što je ista protiv njega podnijela predstavku DORH-u jer je sud utvrdio da je obrana optužene stavljajući je u korelaciju sa svim materijalnim i personalnim dokazima, što je naprijed detaljno obrazloženo u cijelosti neistinita i nevjerodostojna, neživotna i nelogična. Osim činjenice da u povodu predstavke optužene u povodu koje nije niti optužena niti privatni tužitelj pozivan na davanje obavijesti nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela za koja se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti treba kazati kako je obrana optužene neživotna i nelogična iz razloga što ista navodi da joj je HŠ prijetio 2017. na način da je od drugih osoba u više navrata čula da je HŠ govorio da će ju likvidirati, a potom da je DORH-u kada je prijavila HŠ navela konkretne događaje kada joj je isti prijetio, a isto tako i prijeteće riječi koje joj je uputio, što bi značilo da joj je prijetio neposredno, a ne da je čula preko drugih osoba, a isto tako navodi da je u prijavi navela osobe koje su bile prisutne kada joj je isti prijetio, što je opet kontradiktorno obrani u kojoj je navela da je čula od drugih osoba da joj isti prijeti, da bi ista u konačnici navela da se ipak zbog proteka vremena ne može sjetiti niti imena osoba koje je navela u toj prijavi da su bile prisutne kada joj je HŠ prijetio, što je opet neživotno, iz čega je razvidno da se ni sama optužena u obrani ne može odlučiti da li joj je privatni tužitelj prijetio posredno ili neposredno, a čak se ista niti u verziji da joj je prijetio neposredno nije mogla sjetiti imena osoba koje su bile prisutne navodnim prijetnjama likvidacijom, slijedom čega je sud utvrdio da prijetnji likvidacijom nikada nije niti bilo te da je optužena na raspravi pred OGS - om ne samo u pogledu prijetnji u Buldogu, već i u pogledu prijetnji likvidacijom iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju.

34. Imajući u vidu naprijed iznijeto sud je utvrdio da je izjava optužene na raspravi pred OGS-om od 10. listopada 2019. i to izjava „želim reći da meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice kao i gosp. DŠ (moj dobar poznanik), a to je bilo na način da je svjedok koji je ovdje saslušavan OŠ nazvao gosp. DŠ dok sam se ja sa njim nalazila u društvu” neistinita činjenična tvrdnja, a ista je podobna štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja HŠ. Naime, kazati za bilo koga da nekome prijeti likvidacijom i da će od nekog napraviti kobasice, dakle prikazujući ga kao osobu koja čini kaznena djela prijetnje je podobno štetiti časti i ugledu te osobe, pogotovo kada se radi o dugogodišnjem odvjetniku koji u okviru svog posla i redovitog obavljanja djelatnosti odlazi na sudove gdje zastupa interese stranaka, a upravo je na raspravi pred sudom, izvan konteksta samog predmeta, i to pred pravosudnim dužnosnikom, sudskim službenikom te njegovim kolegama odvjetnicima optužena privatnom tužitelju imputirala nezakonite i kriminalne radnje kojima se ostvaruju obilježja kaznenog djela prijetnje koje se progoni po službenoj dužnosti, a iste su na takav način postale pristupačne većem broju osoba, jer se u sudnici u trenutku kada je optužena za privatnog tužitelja iznijela neistinite činjenične tvrdnje pored njih nalazila sudska zapisničarka, raspravna sutkinja te opunomoćenici tužitelja i tuženika (odvjetnici IŠ i VŠ).

35. Imajući u vidu sve naprijed navedeno razvidno je da je optužena ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 (točka 2) obzirom da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje je optužena iznijela te koje su podobne štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, a iste su postale dostupne većem broju osoba obzirom da ih je optužena iznijela na raspravi na kojoj je pored nje i privatnog tužitelja bilo prisutno još četvero osoba što se prema sudskoj praksi nedvojbeno smatra „veći broj osoba”.

36. Sud je izmijenio činjenični opis iz točke 2. na način da je umjesto „pred pet osoba koje su se tada nalazile u sudnici” unio „pred četiri osobe koje su se tada nalazile u sudnici”, obzirom da je naprijed nesporno utvrđeno da su se u sudnici pored optužene u trenutku kada je iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju nalazili sudac, zapisničar i dva odvjetnika, ali i sam privatni tužitelj koji ne ulazi u kategoriju osoba kojem je kleveta postala pristupačna, a niti u kategoriju osoba pred kojim je iznesena neistinita činjenična tvrdnja jer je upravo za njega optužena iznijela neistinitu činjenični tvrdnju tako da isti ulazi u krug osoba koje su u zakonskom opisu označene kao „za drugoga”.

37. Uz navedena objektivna obilježja, optužena je ostvarila i subjektivna obilježja kaznenog djela (točka 2) obzirom da je postupala s izravnom namjerom, budući da je bila svjesna svoga djela i htjela je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Sud je već naprijed naveo da ono što je optužena iznijela za privatnog tužitelja ne odgovara stvarnom stanju te da se sastanak u Buldogu na kojem je svjedok OŠ navodno prenio prijetnje privatnog tužitelja HŠ nikada nije dogodio (dakle te riječi nije izgovorio niti HŠ niti svjedok Dosvrt na točku 14. rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici), kao što je sud utvrdio da privatni tužitelj HŠ nikada nije prijetio optuženoj da će je likvidirati, već da je optužena iskonstruirala događaje koji nisu odraz stvarnog stanja i koji se nikada nisu dogodili, iz čega sud nalazi da je optužena bila svjesna da ono što iznosi nije istina, a također je bila svjesna da su ovakvi navodi podobni škoditi časti i ugledu osobe za koju se iznose, kao što je bila svjesna da izjave daje na raspravi i da su stoga iste pristupačne većem broju osoba, no unatoč svom znanju i svijesti, ona postupa na terećeni način, čime ostvaruje i subjektivno obilježje kaznenog djela klevete iz članka 149 stavak 1. i 2. KZ/11.

38. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 za koje je oglašena krivom (točka 2.).

39. U odnosu na kazneno djelo iz točke 1. koje se odnosi na privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić u prvom redu treba kazati kako je već naprijed, u točki 21. i 22. presude obrazloženo da je sud utvrdio da je optužena na raspravi pred OGS -om nakon što je kazala „želim reći da meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice kao i gosp. DŠ (moj dobar poznanik), a to je bilo na način da je svjedok koji je ovdje saslušavan D nazvao gosp. DŠ dok sam se ja sa njim nalazila u društvu” navela da „tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica”, što predstavlja činjeničnu tvrdnju. Ovdje je potrebno napomenuti da iako iz raspravnog zapisnika proizlazi da je raspravna sutkinja u zapisnik unijela naprijed navedene riječi koje se odnose na privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić tek nakon inzistiranja privatnog tužitelja HŠ da i taj dio izjave uđe zapisnik sud je utvrdio da je optužena na raspravi navela upravo te riječi te da su iste upravo onako kako je to navela optužena naknadno unesene u zapisnik, kako je to obrazloženo u točki 21. i 22. presude.

40. Optužena u svojoj obrani negira da bi spominjala ime privatne tužiteljice Sani Ljubičić, već da je samo rekla da privatnog tužitelja štiti supruga koja je pravne struke i da ne želi nove postupke, dok je na pitanje suda na koji način HŠ štiti supruga, kako zna da ga štiti, te na čemu temelji svoju izjavu, optužena odgovorila da se sve njezine izjave temelje isključivo na onome što je njoj HŠ govorio, i to da ga štiti njegova izvanbračna supruga, da mu ista pomaže, da će ostati bez kune, bez kruha, da će se suditi 15 godina te da će završiti kao žena od I na ulici. HŠ je govorio da mu njegova supruga pomaže u suđenju na način da mu piše podneske, on se sa time hvalio. Na daljnje pitanje suda da li se izjava pred OGS-om da HŠ štiti supruga koja je pravne struke odnosila na to da ga ista štiti od prijetnji koje je upućivao optuženoj, ista je odgovorila da je u toj izjavi navela, a time i mislila da ga ista općenito štiti a ne za prijetnje. Na daljnje pitanje zašto je onda suprugu privatnog tužitelja HŠ spomenula nakon što je navela da joj HŠ prijeti, odnosno zašto je navela da ga štiti supruga koja je pravne struke, optužena je odgovorila da je već naprijed navela da se to nije odnosilo na ove prijetnje već općenito. Osim što sud nije prihvatio obranu optužene da na raspravi nije navela da privatnog tužitelja HŠ štiti supruga Sani Ljubičić koja je državna odvjetnica obzirom da je takva obrana suprotna raspravnom zapisniku te iskazima svjedoka HŠ i IŠ, ali i VŠ treba kazati kako je takva obrana ujedno neživotna i nelogična. Nakon što je optužena na raspravi pred OGS-om izvan konteksta samog predmeta izjavila da joj privatni tužitelj HŠ prijeti kako je to već prethodno obrazloženo nije životna ni logična iduća izjava optužene (po navodima optužene) da privatnog tužitelja štiti supruga koja je pravne struke jer se postavlja pitanje na koji način bi netko tko je pravne struke, što je vrlo širok pojam mogao štititi privatnog tužitelja HŠ koji optuženoj prijeti usmrćenjem. Po ocjeni suda, optužena je upravo nakon što je izjavila da joj privatni tužitelj HŠ prijeti u svojoj idućoj izjavi stavila naglasak na ime i prezime osobe koja navodno štiti privatnog tužitelja te njihov međusobni odnos te na funkciju koju obavlja ta osoba. Naime, privatna tužiteljica Sani Ljubičić je u vrijeme rasprave pred OGS-om dana 10. listopada 2019. obnašala dužnost zamjenice Glavnog državnog odvjetnika RH, dakle tijela kaznenog progona, te je optužena upravo nakon što je izjavila da je privatni tužitelj HŠ prema njoj u više navrata počinio kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti navela upravo osobu koja obnaša dužnost zamjenika Glavnog državnog odvjetnika, kao najvišeg tijela koje progoni počinitelje kaznenih djela, i to imenom i prezimenom (Sani Ljubičić), spominjući njezin odnos sa privatnim tužiteljem (supruga), aludirajući da upravo osoba koja je u takvom bliskom odnosu sa privatnim tužiteljem HŠ te s obzirom na dužnost koju obnaša iskorištava tu svoju dužnost te na taj način štiti privatnog tužitelja HŠ od kaznenog progona, istovremeno imputirajući da i sama privatna tužiteljica na takav način čini kaznena djela o čemu će biti govora u nastavku prilikom obrazlaganja da li je navedena izjava podobna štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice Sani Ljubičić. Nadalje, optužena u svojoj obrani navodi da je svojom izjavom da privatnog tužitelja štiti supruga koja je pravne struke mislila na to da ga ista štiti na način da mu pomaže u suđenju, odnosno da mu piše podneske jer joj je to kazao sam privatni tužitelj HŠ, međutim i daj dio obrane je neživotan i nelogičan iz razloga što je i sam privatni tužitelj dugogodišnji odvjetnik pa je potpuno nejasno na koji bi ga način supruga štitila pišući mu podneske. Konačno, optužena je navela da je svojom izjavom da privatnog tužitelja HŠ štiti supruga koja je pravne struke mislila da ga ista štiti općenito, a ne za prijetnje koje je spomenula u svojoj izjavi da joj ih je uputio HŠ, međutim niti taj dio obrane nije prihvaćen jer sud ne vidi nikakvog logičnog objašnjenja zašto bi netko najprije naveo da joj privatni tužitelj prijeti smrću, a potom da ga supruga koja je pravne struke štiti općenito, već je sud utvrdio da je upravo optužena u svojoj izjavi spomenula privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić imenom i prezimenom i to u kontekstu da ista kao supruga privatnog tužitelja HŠ iskorištavajući svoj položaj zamjenice Glavnog državnog odvjetnika istog štiti upravo na da ne bude progonjen zbog počinjenja kaznenih djela na štetu optužene.

41. Sud je već naprijed naveo i obrazložio prilikom analize kaznenog djela iz točke 2. koje se odnosi na privatnog tužitelja HŠ da je optužena iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju vezano za prijetnje koje joj navodno upućuje privatni tužitelj HŠ te da je znala da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji. Obzirom da je optužena nakon izjave „meni tuženik prijeti na način da govori da će me likvidirati i da će od mene napraviti kobasice kao i gosp. DŠ SŠ (moj dobar poznanik), a to je bilo na način da je svjedok koji je ovdje saslušavan D nazvao gosp. DŠ dok sam se ja sa njim nalazila u društvu te da se dogodilo prije nekoliko mjeseci” dakle nakon neistinite činjenične tvrdnje za koju je znala da je neistinita na istoj raspravi navela „da tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica”, a sud je utvrdio i u prethodnoj točki obrazložio da se navedena izjava odnosila na to da privatna tužiteljica Sani Ljubičić kao državna odvjetnica štiti od kaznenog progona privatnog tužitelja HŠ upravo zbog navodnih prijetnji koje je privatni tužitelj HŠ uputio optuženoj, a za koje je sud utvrdio na nisu odraz stvarnog stanja te da se nikada nisu niti dogodile, niti da bi privatni tužitelj HŠ prijetio optuženoj, već da se radi o konstrukciji optužene, onda je razvidno da je i izjava optužene „da tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica” neistinita činjenična tvrdnja iz razloga što se nadovezuje na prethodnu neistinitu činjeničnu tvrdnju, što znači da ako je utvrđeno da privatni tužitelj HŠ nije prijetio optuženoj i da je optužena svjesno iznijela neistinu da joj je privatni tužitelj HŠ prijetio onda niti privatna tužiteljica Sani Ljubičić ne može štititi kao državna odvjetnica privatnog tužitelja HŠ od kaznenog progona zbog prijetnji koje se nisu niti dogodile. Pored toga, privatna tužiteljica Sani Ljubičić je u svom iskazu navela da nikoga ne štiti pa tako niti HŠ te da nema nikakve utjecaje na postupke koji su u tijeku, kao i da joj nije poznato da bi ZŠ podnosila bilo kakve predstavke na njezin rad, a isto tako da se nikada nije morala očitovati na bilo kakvu predstavku niti je to od nje traženo, a u spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi ukazivao na suprotno. Optužena je podnijela DORH-u predstavku protiv privatnog tužitelja HŠ zbog više kaznenih djela, između ostalog i prijetnje za koje navodi da su se dogodile 2017. godine, a koja predstavka je proslijeđena USKOK-u, a temeljem koje nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela za koja se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti, pa tako niti za kazneno djelo prijetnje, a što je i sam sud u ovom postupku utvrdio analizirajući materijalne i personalne dokaze. Privatna tužiteljica Sani Ljubičić je detaljno pojasnila na koji način se postupa s prijavama koje su zavedene u Kr upisnike, kao i način postupanja zamjenika koji je zadužen za takvu prijavu počevši od radnji koje poduzima, do toga da ne postoji obveza da se obavlja razgovor sa osobom koja je podnijela prijavu, a isto tako niti sa osobom protiv koje je prijava podnesena te u konačnici da ne postoji obveza da se podnositelj prijave obavijesti o konačnom rezultatu odnosno onome što je urađeno povodom te prijave a koja je zavedena u Kr upisnik. Iz dopisa USKOK-a broj KR-US-103/18 od 3. kolovoza 2022. je razvidno da je prijava optužene protiv HŠ dostavljena od strane DORH -a u rad USKOK-u, da je već prema podacima u samoj prijavi, odnosno sadržaju utvrđeno da nema osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti, a povodom navedene prijave od privatne tužiteljice koja navodi da za istu nije niti znala, nikada nije traženo nikakvo očitovanje, niti je protiv nje optužena podnosila predstavku, a niti je optužena podnosila bilo kakvu drugu predstavku protiv bilo koga vezano za podnesenu kaznenu prijavu, onda je razvidno da osim što privatna tužiteljica Sani Ljubičić nije niti mogla štititi privatnog tužitelja HŠ od prijetnji koje je isti navodno uputio optuženoj jer prijetnji nije niti bilo, što je već naprijed obrazloženo, u spisu ne postoji ništa što bi ukazivalo da bi privatna tužiteljica kao zamjenica Glavnog državnog odvjetnika poduzela bilo kakvu radnju da zaštiti privatnog tužitelja HŠ i to ne samo od progona zbog navodnih prijetnji kako je to izjavila optužena na raspravi pred OGS-om, a za koje prijetnje je utvrđeno da ih nije niti bilo, već i u pogledu drugih djela koja su navedena u prijavi zajedno sa prijetnjom. Naime, privatna tužiteljica Sani Ljubičić iako je obavljala dužnost zamjenika Glavnog državnog odvjetnika te s obzirom na opće poznatu činjenicu da građani podnose razne prijave i predstavke protiv određenih osoba nije niti morala biti upoznata sa prijavom ZŠ. Navedena prijava je od strane zamjenika DORH-a koji je prijavu dobio u rad dostavljena USKOK-u te je tada prijava došla u rad drugom zamjeniku koji je na temelju sadržaja same prijave utvrdio da nema osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela za koja se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti, a kako je privatna tužiteljica Sani Ljubičić u svom iskazu pojasnila način rada sa takvim prijavama onda je razvidno da je i u tom dijelu u cijelosti postupano prema pravilima. Ovime se želi ukazati da kako od strane DORH-a tako i USKOK-a imajući u vidu način rada sa prijavama zavedenim u Kr upisnike nije bilo nikakvog odstupanja od uobičajene procedure u odnosu na prijavu optužene, s time da je više osoba imalo doticaj s navedenom prijavom (zamjenik u DORH-u i USKOK-u), te je diskrecijsko pravo zamjenika zaduženog za rad na takvim prijavama koje će točno radnje poduzeti te hoće li i s kojim osobama obavljati razgovor, kao što i sam zamjenik zadužen za rad na Kr prijavama imajući u vidu sadržaj prijave ima ovlast donijeti odluku da sukladno samom sadržaju prijave nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti, kao što je bilo u konkretnom slučaju.

42. Dakle, na ovakav način je utvrđeno da je izjava optužene na raspravi pred OGS-om dana 10. listopada 2019. da „tuženika štiti njegova supruga Sani Ljubičić, državna odvjetnica” neistinita činjenična tvrdnja jer se nadovezuje na prethodnu neistinitu činjeničnu tvrdnju u vidu prijetnji optuženoj od strane privatnog tužitelja HŠ, što znači da ako je utvrđeno da privatni tužitelj HŠ nije prijetio optuženoj i da je ista svjesno iznijela neistinu vezano za prijetnje onda niti privatna tužiteljica Sani Ljubičić ne može štititi kao državna odvjetnica privatnog tužitelja HŠ od kaznenog progona zbog prijetnji koje se nisu niti dogodile, a isto tako iz spisa ne proizlazi da bi privatna tužiteljica Sani Ljubičić na bilo koji način imala doticaj sa prijavom optužene, čak niti da bi znala za istu, a isto tako na njezin rad nije bila podnesena nikakva predstavka od strane optužene, od iste nije zatraženo nikakvo očitovanje o navedenoj prijavi, što potkrepljuje njezinu obranu da sa prijavom nije niti bila upoznata, a isto tako u spisu ne postoji ništa što bi ukazivalo da je privatna tužiteljica Sani Ljubičić kao zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske poduzela bilo što u odnosu na podnesenu prijavu optužene protiv privatnog tužitelja HŠ, a u odnosu na koju prijavu nije bilo nikakvih odstupanja u radu DORH-a i USKOK-a. Navedena neistinita činjenična tvrdnja je podobna štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice Sani Ljubičić iz razloga što je ista pravosudni dužnosnik te je u vrijeme sporne izjave optužene obnašala dužnost zamjenika Glavnog državnog odvjetnika, dakle najvišeg tijela kaznenog progona, a navedenom izjavom se privatnu tužiteljicu prikazuje kao osobu koja upravo iskrorištava svoj položaj zamjenika Glavnog državnog odvjetnika te svog supruga štiti od kriminala, odnosno kaznenog progona zbog kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti te da na taj način i sama čini kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, odnosno da radi upravo ono što je suprotno i nespojivo sa njezinom dužnošću zamjenika Glavnog državnog odvjetnika, s time da je navedenu izjavu optužena dala na raspravi pred sudom, na kojoj je uz raspravnog suca, dakle još jednog pravosudnog dužnosnika sudjelovala i sudska službenica, privatni tužitelj HŠ kao tuženik u tom predmetu te dvoje odvjetnika (VŠ i IŠ) kao opunomoćenici tužitelja (optužene) i tuženika (privatnog tužitelja HŠ).

43. Imajući u vidu sve naprijed navedeno razvidno je da je optužena ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 (točka 1) obzirom da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje je optužena iznijela te koje su podobne štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice, a iste su postale dostupne većem broju osoba obzirom da ih je optužena iznijela na raspravi na kojoj je bilo prisutno pet osoba (sudac, zapisničar, privatni tužitelj HŠ kao tuženik i dvoje odvjetnika kao opunomoćenici tužitelja i tuženika) što se prema sudskoj praksi nedvojbeno smatra „veći broj osoba”.

44. Uz navedena objektivna obilježja, optužena je ostvarila i subjektivna obilježja kaznenog djela (točka 1) obzirom da je postupala s izravnom namjerom, budući da je bila svjesna svoga djela i htjela je radnju samog kaznenog djela kao svoju. Naime, sud je utvrdio, a što je prethodno obrazloženo da je ono što je optužena najprije iznijela za privatnog tužitelja HŠ neistinita činjenična tvrdnja koju je optužena iznijela znajući da je neistinita. Na navedenu neistinitu činjeničnu tvrdnju se nadovezuje ono što je optužena iznijela za privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić, a obzirom da je sud utvrdio da je optužena bila svjesna da joj privatni tužitelj HŠ nikada nije prijetio te da ono što je iznijela za njega ne odgovara stvarnom stanju jer se sastanak u Buldogu na kojem je svjedok D navodno prenio prijetnje privatnog tužitelja HŠ nikada nije dogodio, kao i da privatni tužitelj HŠ nikada nije prijetio optuženoj da će je likvidirati, već je optužena iskonstruirala događaje koji nisu odraz stvarnog stanja i koji se nikada nisu dogodili, onda je sud utvrdio da je optužena bila svjesna i da ono što iznosi za privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić nije istina, jer ako je utvrđeno da privatni tužitelj HŠ nije prijetio optuženoj te ako je utvrđeno da je optužena znala i svjesno iznijela navedenu neistinitu činjeničnu tvrdnju za privatnog tužitelja HŠ onda niti privatna tužiteljica Sani Ljubičić ne može štititi kao državna odvjetnica privatnog tužitelja HŠ od kaznenog progona zbog prijetnji koje se nisu niti dogodile, što znači da je optužena bila svjesna da i za privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju. Uz to, treba dodati, obzirom da je optužena ipak podnijela prijavu zbog prijetnji protiv privatnog tužitelja HŠ da je ista u svojoj obrani navela da povodom prijave nije bila pozvana na razgovor te iz stanja spisa proizlazi da nije obaviještena o rezultatima podnesene prijave, ali je interesirajući se za prijavu koju je podnijela protiv privatnog tužitelja HŠ prema vlastitim navodima obaviještena od strane DORH-a da je predmet u radu, međutim unatoč tome optužena na raspravi koja nema nikakve veze sa privatnom tužiteljicom Sani Ljubičić te izvan samog konteksta te rasprave samo zbog njezinog odnosa sa privatnim tužiteljem HŠ te samo zbog toga što obnaša dužnost zamjenice Glavnog državnog odvjetnika, neutemeljeno, znajući da za to nema nikakvih argumenata iznosi decidirano, bez imalo sumnji za privatnu tužiteljicu imenom i prezimenom da ista kao državna odvjetnica štiti privatnog tužitelja HŠ, i to u kontekstu kaznenog progona zbog prijetnji upućenih optuženoj. Osim što je optužena bila svjesna da ono što iznosi za privatnu tužiteljicu Sani Ljubičić nije istina, optužena je bila svjesna da su ovakvi navodi podobni škoditi časti i ugledu osobe za koju se iznose, kao što je bila svjesna da izjave daje na raspravi i da su stoga iste pristupačne većem broju osoba, no unatoč svom znanju i svijesti, ona postupa na terećeni način, čime ostvaruje i subjektivno obilježje kaznenog djela klevete iz članka 149 stavak 1. i 2. KZ/11.

45. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 za koje je oglašena krivom (točka 1.).

46. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

47. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio da je ista u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela bila kazneno i prekršajno neosuđivana, protek vremena od njihovog počinjenja te korektno držanje pred sudom, dok je otegotno cijenio naknadnu kaznenu osuđivanost zbog kaznenog djela klevete, a radi se o presudi koja je postala pravomoćna 20. ožujka 2025. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i propisanu kaznu za kvalificirani oblik kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 za koje je propisana novčana kazna do petsto dnevnih iznosa. Isto tako sud je vodio računa da je optužena kaznena djela počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

48. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženoj utvrdio pojedinačne novčane kazne i to od po 150 dnevnih iznosa za kaznena djela iz točke 1) i 2) presude te ju primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu novčanu kaznu od 250 dnevnih iznosa, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena novčana kazna na koju je osuđena neće naplatiti ako u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom kojom se izrečena novčana kazna neće naplatiti ako u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optužene, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa kako se radi o osobi starosti 70 godina, koja je u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela bila kazneno i prekršajno neosuđivana, s time da je od počinjenja djela proteklo više od 7 godina, dok naknadna osuđivanost u vidu novčane kazne za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 na optuženu u konkretnom slučaju nije niti mogla polučiti svoj specijalni učinak jer se radi o presudi koje je postala pravomoćna nakon počinjenja ovih kaznenih djela, slijedom čega je ocjena suda da će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženoj. U odnosu na visinu dnevnog iznosa, čija se visina utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji, sud je utvrdio da optužena ima mjesečnu mirovinu od 260,00 eura, a prosječni troškovi za uzdržavanje odnosno za podmirenje osnovnih egzistencijalnih potreba višestruko premašuju njezin iznos mirovine, a nije utvrđeno da bi ista ostvarivala neka druga primanja od imovine (kod imovine prilikom utvrđivanja visine dnevnog iznosa se ne uzima vrijednost imovine, već prihod od imovine), slijedom čega je sud utvrdio da bi se radilo o minimalnom dnevnom iznosu od 2,65 eura. Tako je sud i došao do ukupnog iznosa jedinstvene novčane kazne od 662,50 eura (250 x 2,65=662,50 eura), a optuženoj je sukladno odredbama KZ/11 određen rok od šest mjeseci za plaćanje novčane kazne, ali samo u slučaju da dođe do odluke suda o opozivu uvjetne osude, a koji rok bi onda tekao od pravomoćnosti te odluke o opozivu, a sud ga smatra primjerenim visini novčane kazne, te Zakonom propisanom roku od trideset dana do šest mjeseci. Optužena je također upozorena o načinu naplate i zamjeni, a ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u ostavljenom joj roku, ali samo ako bi došlo do opoziva uvjetne osude.

49. Sud je privatne tužitelje s imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu obzirom da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu niti za potpuno niti za djelomično presuđenje. Utvrđivanje visine nematerijalne štete zbog duševnih boli bi znatno odugovlačilo ovaj kazneni postupak jer bi bilo potrebno provesti dodatna vještačenja koja nisu potrebna za utvrđivanje kaznene odgovornosti.

50. Sud je primijenio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, obzirom da je kasnijim izmjenama Kaznenog zakona (Narodne novine br. 126/19, 84/21, 144/22, 144/23, 36/24 i 136/25) povišen minimalni dnevni iznos sa 20,00 kuna/2,65 eura na 5,00 eura.

51. Iako je optužena oglašena krivom za učin kaznenog djela, sud je istu temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, obzirom da prima mirovinu od 260,00 eura mjesečno, a iz stanja spisa ne proizlazi da bi imala druge prihode, te je ocjena suda da bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje njezina osnovna životna egzistencija, dok je ista dužna naknaditi nužne izdatke privatnih tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnih tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatni tužitelj HŠ

2. privatna tužiteljica Sani Ljubičić

3. opunomoćenik priv. tužitelja odvjetnik MŠ

4. optužena ZŠ

5. braniteljica optužene odvjetnica Jelena Košutić