Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ovr-185/2025-5

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ida Bačić i Petar Bačić u Splitu, protiv ovršenika CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Ćurković, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje treće osobe MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jakša Cvitković, odvjetnik u Splitu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovrhovoditelja izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-385/2019 od 24. siječnja 2025., 27. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe i dopune žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-385/2019 od 24. siječnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-385/2019. od 21. veljače 2019., u odnosu na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su ukinute sve provedene ovršne radnje. Točkom II. izreke naloženo je brisanje zabilježbe ovrhe pod brojem Z-835/2019 u odnosu na navedenu nekretninu, te je točkom III. izreke odlučeno da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Makarskoj postupiti sukladno točkama I. i II. izreke pobijanog rješenja, a po pravomoćnosti istog.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017., dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i provedbu ovrhe. Dopunom žalbe ovrhovoditelj predlaže predmet po žalbi dodijeliti u rad drugom sucu Županijskog suda u Rijeci umjesto sucu koji je donio rješenje poslovni broj Gž Ovr-194/2024 od 4. studenog 2024.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode ovrhovoditelja te predlaže odbiti žalbu i dopunu žalbe kao neosnovane.

4. Žalba i dopuna žalbe ovrhovoditelja su osnovane.

5. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, 21. veljače 2019. rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-385/2019 odredio ovrhu na nekretnini ovršenika oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, te da je Zemljišnoknjižni odjel toga suda rješenjem broj Z-835/2019 dopustio zabilježbu ovrhe na predmetnoj nekretnini,

- da je odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1064/2019-2 od 4. ožujka 2020. potvrđeno navedeno rješenje o ovrsi kao i rješenje poslovni broj Ovr-385/2019-17 od 9. srpnja 2019. kojim su odbijeni prijedlozi za odgodu ovrhe ovršenika i treće osobe, te da je odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1064/2019-5 od 1. lipnja 2021. odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika za donošenje dopunske drugostupanjske odluke,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd- 2861/2021-2 od 30. ožujka 2022. odbacio kao nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr- 1064/2019-2 od 4. ožujka 2020., te da je rješenjem poslovni broj Revd-2861/2021-7 od 15. studenoga 2023. odbacio prijedloge ovršenika za dopuštenje revizije izjavljene protiv odluka Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-1064/2019 od 4. ožujka 2020. i 1. lipnja 2021.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-3236/2019-16 od 21. prosinca 2022. odbijen tužbeni zahtjev ovršenika da se ovrha u ovom predmetu proglasi nedopuštenom,

- da je odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-194/2024-2 od 4. studenoga 2024. ukinuta odluka prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 385/2019-74 od 21. rujna 2023., kojim su odbijeni prijedlozi ovršenika i treće osobe za odgodom ovrhe, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz uputu prvostupanjskom sudu da je radi ocjene osnovanosti prigovora prava na dom ovršenika i treće osobe potrebno odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići, odnosno da je potrebno provesti test razmjernosti pomoću tri eliminacijska pitanja, pri čemu je prvostupanjski sud radi utvrđivanja relevantnih činjenica ovlašten održati ročište.

6. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud zaključkom od 13. prosinca 2024. pozvao ovršenika da u zadanom roku dostavi dokaz na okolnosti da mu nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja jedini dom, slijedom čega je ovršenik u spis dostavio Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Klasa: 938-08/24-04/524, Urbroj: 541-28-02/08-24-2 od 23. prosinca 2024., posjedovne listove 1586 i 1602 k. o. [katastarska općina], kao i zemljišnoknjižne izvatke iz kojih je prema ocjeni prvostupanjskog suda razvidno kako predmetna nekretnina predstavlja jedini dom ovršenika. Također, prvostupanjski sud je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba MUP-a RH utvrdio kako ovršenik prebiva na nekretnini koja je predmet ovrhe od 6. ožujka 1986.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pregledom isprava koje je ovršenik dostavio u spis zaključio da je ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak u odnosu na druge nekretnine na kojima je kao vlasnik upisan ovršenik, a ne na nekretnini u kojoj ovršenik živi već 39 godina, te da bi prodajom jedinog doma ovršenika došlo do umanjenja kvalitete života ovršenika vezano uz civilizacijske standarde.

8. S obzirom na navedeno, imajući u vidu da iz spisa predmeta ne proizlazi da se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine, prvostupanjski sud bez održavanja ročišta ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja interes ovršenika kao vlasnika jedinog doma preteže u nad interesom ovrhovoditelja zbog čega da je došlo do povrede prava ovršenika na dom zajamčenog člankom 34. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. - dalje Ustav RH), odnosno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori 18/98., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija).

9. Na temelju navedenoga, prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 72. OZ-a, obustavlja predmetnu ovrhu na nekretnini ovršenika i ukida sve provedene ovršne radnje.

10. Takav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

11. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, budući da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

12. Naime, rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr- 194/2024 od 4. studenog 2024. ukazano je prvostupanjskom sudu da je u odnosu na istaknuti prigovor prava na dom ovršenika i treće osobe dužan odlučiti tako što će provesti test razmjernosti. Pritom je citiranim rješenjem prvostupanjskom sudu dana uputa na koji način je potrebno provesti test razmjernosti, odnosno da je dužan ispitati predstavlja li nekretnina koja je predmet ovrhe dom ovršenika, odnosno treće osobe i predstavlja li provođenje ovrhe na toj nekretnini miješanje u njihovo pravo na dom, te ako to utvrdi, provesti test razmjernosti pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je miješanje protivno članku 8. Konvencije. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja nužna u demokratskom društvu, pri čemu je prvostupanjski sud dužan voditi računa o sljedećim okolnostima: imovinskim prilikama ovršenika, odnosno treće osobe, vlasništvu ovršenika i treće osobe na drugim nekretninama koje su podobne za stanovanje i dr. Ovaj sud uputio je prvostupanjski sud i na mogućnost održavanja ročišta u skladu s odredbom članka 7. stavka 2. OZ-a, sve u svrhu pravilnog i potpunog utvrđivanja činjenica relevantnih za donošenje odluke o prigovorima prava na dom ovršenika i treće osobe.

13. Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud u ponovnom postupku nije postupio prema navedenoj uputi. Naime, nije raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, odnosno iz pobijanog rješenja nije razvidno da je prvostupanjski sud pravilno proveo test razmjernosti i odgovorio na tri eliminacijska pitanja prilikom odlučivanja o osnovanosti prigovora prava na dom ovršenika i treće osobe.

14. Pravo na poštivanje doma zajamčeno je člankom 34. Ustava RH prema kojem je dom nepovrediv, a koje pravo na dom je zaštićeno i člankom 8. Konvencije, te se dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

15. Isto tako, sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u većem broju predmeta vezanim za tumačenje sadržaja prava na dom, kao što su predmet G protiv [adresa], C protiv [adresa], M protiv Republike Hrvatske, ali isto tako i pravna stajališta izražena, u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U III-2073/2010 od 04. ožujka 2014., U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020., te u brojnim drugim, svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, koja je posljedica ovrhe na nekretnini, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom. Dakle, sudovi su dužni ispitati razmjernost i nužnost miješanja, polazeći od osobitih okolnosti konkretnog slučaja, utvrđujući može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa, te postoji li za njega prijeka društvena potreba.

16. Osnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe činjenicu da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024. usvojen zaključak prema kojem se prigovor prava na dom može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti. Međutim, iz navedenog, suprotno navodima ovrhovoditelja iz žalbe, proizlazi da ovršenik i treća osoba nisu prekludirani u podnošenju prigovora prava na dom u situaciji kada takav prigovor nisu istaknuli u žalbi protiv rješenja o ovrsi, odnosno u prigovoru treće osobe, kao što je to utvrđeno u konkretnom slučaju, ali da bi s uspjehom mogli istaknuti takav prigovor u nastavku ovršnog postupka, a najkasnije do pravomoćnosti rješenja o dosudi, moraju dokazati da ga iz opravdanih razloga nisu mogli istaknuti ranije, odnosno u žalbi protiv rješenja o ovrsi ili u prigovoru treće osobe.

17. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka prvenstveno ispitati postoje li opravdani razlozi koji su ovršenika i treću osobu spriječili da prigovor prava na dom istaknu u žalbi protiv rješenja o ovrsi, odnosno u prigovoru treće osobe, te će potom, ovisno o predmetnom utvrđenju, ispitati predstavlja li nekretnina koja je predmet ovrhe dom ovršenika, odnosno treće osobe te predstavlja li provođenje ovrhe na toj nekretnini miješanje u njihovo pravo na dom. Ovisno o tom utvrđenju prvostupanjski će sud provesti test razmjernosti i odgovoriti na tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja nužna u demokratskom društvu.

18. Pri tome će prvostupanjski sud uzeti u obzir sve činjenične navode koje ovršenik i treća osoba navode u prijedlozima za odgodu ovrhe i kasnije u postupku, zatim će utvrditi njihovo materijalno stanje te ispitati imaju li ovršenik i treća osoba drugu nekretninu u kojoj mogu stanovati, odnosno je li njihova materijalna situacija takva da si eventualno mogu platiti najam drugog stana i dr. S druge strane, prvostupanjski će sud prilikom ocjenjivanja osnovanosti prigovora prava na dom ovršenika i treće osobe voditi računa i o privatnom interesu ovrhovoditelja da naplati svoje potraživanje iz ovršne isprave.

19. Dakle, prvostupanjski će sud u ponovnom postupku provesti test razmjernosti, te donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku. Pri tome je teret dokaza da je riječ o domu ovršenika i treće osobe i da provedbom ovrhe odnosno prodajom nekretnine čija je redovna posljedica iseljenje dolazi do miješanja u njihovo pravo na dom na ovršeniku i trećoj osobi, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na ovrhovoditelju.

20. Slijedom navedenog, budući da prvostupanjski sud nije sukladno uputi ovoga suda proveo test razmjernosti u odnosu na istaknute prigovore prava na dom ovršenika i treće osobe, valjalo je primjenom članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a uvaženjem žalbe i dopune žalbe ovrhovoditelja ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kao u izreci ovog rješenja.

21. U odnosu na zahtjev ovrhovoditelja za izuzeće suca ovoga suda koji je donio ranije spomenuto rješenje poslovni broj Gž Ovr-194/2024 od 4. studenog 2024., ističe se da isti nije relevantan budući da navedeni sudac niti ne odlučuje o predmetnoj žalbi ovrhovoditelja.

U Rijeci 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak