Pp-945/2025-8.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŽŠ, državljanke R. Hrvatske, zastupane po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, zbog prekršaja iz čl. 5. st. 1. t. 3. Zakona o zabrani sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Narodne novine broj 61/11, 691/), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Ispostave u Čakovcu, pod brojem Klasa: UP/I-336-02/22-02/253; Ur. broj: 443-02-04-14-23-8 od 12. siječnja 2023. te dopune optužnog prijedloga od 13. ožujka 2023., na temelju čl. . 1., 2. i 3. i čl.182. st. 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 ,118/18, 114/22), dana 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem čl. 182. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenica: ŽŠ, kći Ž i Đ, rođena **.**.1990. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], E, državljanka RH, sa prebivalištem u [adresa]., prekršajno nekažnjavana, protiv nje se ne vodi drugi postupak,

zastupana po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, Kalmana Mesarića kbr. 1.,

oslobađa se od optužbe

I. da bi u poslovnom prostoru – Studio za nokte "Beauty touch" u [adresa]., a koji posluje u sklopu TD "Silaj" j.d.o.o. Nedelišće, obavljala djelatnost pružanja kozmetičke usluge manikure, pedikure, depilacije lica i uređivanje obrva, u svoje ime i za svoj račun, i to:

• dana **.**.2022. ĐŠ u iznosu od 140,00 kuna,

• dana **.**.2022. EŠ u iznosu od 150,00 kuna,

• dana **.**.2022. EŠ u iznosu od 100,00 kuna,

• dana **.**.2022. EŠ u iznosu od 150,00 kuna,

a da istu djelatnost ne bi bila registrirala kod nadležnog tijela,

II. pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 5. st. 1. t. 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN 61/11, 69/18), kažnjiv po čl. 10. st. 3. istog Zakona,

III. jer nije dokazano da bi okrivljenica počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret.

IV. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. DRŽAVNI ISNPEKTORAT, Ispostava Čakovec, pod brojem Klasa: UP/I-336-02/22-02/253; Ur. broj: 443-02-04-14-23-8 od 12. siječnja 2023., podnio je optužni prijedlog, a dana 13. ožujka 2023. i dopunu optužnog prijedloga, protiv okrivljenice ŽŠ zbog prekršaja navedenog u izreci presude.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj je sud dana 20. veljače 2024. donio presudu kojom je okrivljenicu proglasio krivom i kaznio ju sukladno Zakonu novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, te ju obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

3. Na presudu ovoga Suda okrivljena je putem branitelja pravodobno uložila žalbu koju je Visoki prekršajni sud R. Hrvatske prihvatio, te vratio predmet na ponovno odlučivanje.

4. U ponovnom postupku okrivljenica ŽŠ je sudu po branitelju dostavila pisanu obranu u kojoj navodi da poriče da bi počinila djelo opisano u optužnom prijedlogu.

Naime, optužni prijedlog, kao i dopuna optužnog prijedloga temelji se na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, radi čega je državni inspektorat postupio suprotno načelu utvrđenja materijalne istine.

Naime, okrivljenica je bila zaposlenica u Studiju za nokte „Beauty touch“ (SILAJ j.d.o.o.) od 08.06.2017. godine do 26.10.2022. godine te je kao zaposlenica uvijek obavljala poslove za SILAJ j.d.o.o., a ne u svoje ime i za svoj račun. Točna je činjenica da ona jedan mali period od 16.08.2022.- 09.09.2022. godine nije bila u radnom odnosu, no apsolutno nije točna činjenica da je obavljala neregistriranu djelatnost pružanja kozmetičkih usluga u svoje ime i za svoj račun.

Već je od početka jasno kako je državni inspektorat pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te kako optužni prijedlog nije u skladu s dokumentacijom te stvarnim stanjem već se isključivo radi o paušalnim pretpostavkama, bez provedenih potrebnih izvida, ispitivanja svjedoka te bez čvrstih pisanih dokaza.

Osim sporne knjige „narudžbi“ za koju nije utvrđena nikakva autentičnost te nasumičnih uplata na osobni tekući račun koji mogu biti vršeni iz raznih razloga u optužnici se ne nude nikakvi konkretni dokazi kojima bi se potkrijepilo činjenično stanje. Slijedom navedenog, nije jasno u kojem razdoblju je okrivljenica navodno obavljala neregistriranu djelatnost u svoje ime i za svoj račun, odnosno je li uopće obavljala djelatnost koju nije registrirala, a koju je sukladno zakonu morala.

Najprije valja napomenuti kako već sama potreba za dopunom optužnog prijedloga ukazuje na nepravilnosti u postupanju državnog inspektorata, odnosno kako iz činjeničnog opisa radnje prekršaja ne proistječe zakonsko obilježje prekršaja.

Nadalje, dopunom optužnice od dana 13.03.2023. godine, optužni prijedlog se dopunjuje na način:

„Naime, u obrazloženju pobijanog Rješenja navodi se da je inspekcijski postupak započeo temeljem dopisa Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Područnog carinskog ureda Varaždina, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske poslove i nadzorne poslove u području carine i drugih operativnih postupanja, Klasa: 471-01/22-20/3244, Ur. broj: 513-02-3067/28-22-26 od 26. listopada 2022. godine u kojem su iznesene utvrđene činjenice po obavljenom poreznom nadzoru nad poreznim obveznikom SILAJ j.d.o.o. [adresa], OIB: 96367419939. Tog dana je Carinski ured Varaždin započeo porezni nadzor u poslovnom prostoru – Studio za nokte „Beauty touch“ na istoj adresi, a koji posluje u sastavu trgovačkog društva SILAJ j.d.o.o.“

„Isto tako se navodi kako je tom prigodom u predmetnom prostoru na poslovima pružanja kozmetičkih usluga zatečena okrivljenica, ŽŠ, a za koju je naknadno provjerom evidencije pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, Carinski ured Varaždin utvrdio da u vremenskom razdoblju od 16.08.2022. – 09.09.2022. godine ista nije bila u radnom odnosu u društvu Silaj j.d.o.o.“

Ovdje prije svega valja napomenuti kako se u obrazloženju samo paušalno i bez ikakvog obrazloženja niti potkrijepljenosti samo navodi kako je okrivljena tom prigodom zatečena u predmetnom prostoru na poslovima pružanja kozmetičkih usluga.

Nigdje dalje se ne navodi koje konkretno kozmetičke usluge je okrivljena pružala tog dana prilikom kada je „zatečena“ u predmetnom prostoru. Nadalje, kojoj konkretno osobi je okrivljena tog dana pružala kozmetičke usluge i zašto ta osoba nije ispitana te njen iskaz naveden u zapisniku, koliko je naplatila navedenu uslugu, prema kojem cjeniku i sl.

Valja napomenuti da se predmetni prostor nalazi u sklopu obiteljske kuće okrivljenice te da sama činjenica boravljenja u prostoru nikako ne može dovoditi do zaključka da je „zatečena u predmetnom prostoru na poslovima pružanja kozmetičkih usluga.“

Nije jasan niti valjan takav zaključak u obrazloženju, obzirom da se samo prilikom pregleda adrese prebivališta okrivljenice te adrese salona lako zaključuje da su iste, stoga je logično da će biti vrlo vjerojatno će se okrivljenica zateći na istom mjestu. Međutim, nije jasno niti objašnjena tvrdnja da je okrivljenica zatečena u predmetnom prostoru na poslovima pružanja kozmetičkih usluga. Iz čega jasno proizlazi da se zaključak državnog inspektorata već od početka donosio paušalno te temeljem dokaza i izjava s „druge ruke“.

Nadalje, za okrivljenicu se tvrdi:

„da je pružala kozmetičke usluge u razdoblju od 16.08.2022. – 09.09.2022. godine, a za koje razdoblje ista nije bila u radnom odnosu u društvu Silaj j.d.o.o., a što je utvrđeno naknadnom provjerom evidencija pri HZMO-u.

Nakon toga je u obrazloženju navedeno da je uvidom u dostavljene dokaze priložene predmetnom dopisu, konkretno uvidom privremeno oduzetu knjigu za zaprimanje narudžbi u kojoj su upisane narudžbe s imenom klijenata, terminom narudžbe i vrstom usluge za isto vremensko razdoblje utvrđeno da su za navedeni sporni period zaprimljene narudžbe za razne kozmetičke tretmane (depilacije, pedikure, geliranje noktiju, trajni lak i dr.)“.

Međutim nigdje se ne navodi da li je utvrđeno u čijem točno vlasništvu je predmetna knjiga narudžbi, niti koju dokaznu snagu ima. Ničime nije utvrđeno da se imena u predmetnoj knjizi odnose konkretno na narudžbe već se temelje na pretpostavkama da bi mogle to biti narudžbe. Zatim, da li su navodne usluge prema knjizi uistinu izvršene, odnosno da li konkretno predmetne usluge izvršila okrivljenica i to za svoje ime i za svoj račun. Stoga se u potpunosti autentičnost sporne knjige dovodi u pitanje, odnosno postavlja se pitanje koja je dokazna snaga sporne knjige. Nadalje, ni u jednom trenutku nije dokazano niti utvrđeno da su sporna imena iz knjige zapravo „klijenti“ odnosno stranke te da bi ikakve usluge bile izvršene tim strankama od strane okrivljenice. Niti jedan svjedok nije ispitan niti je utvrđeno konkretno da li su usluge obavljene, koje točno usluge su navodno obavljene te koliko su eventualno naplaćene od strane okrivljenice i ako su uopće naplaćene od nje, već se paušalno imena upisana u knjigu nasumično povezuju sa nasumičnim uplatama na osobni bankovni račun okrivljenice te temeljem navedenog pretpostavlja da je okrivljenica vršila i naplatila navedene usluge.

Svemu navedenome u prilog ide činjenica kako je u optužnom prijedlogu državni inspektorat navodi sam dva imena od više od pedesetak upisanih u predmetnu knjigu.

Nadalje, u pogledu dva imena, državni inspektorat navodi kako:

„…provjerom prometa po tekućem računu kojeg je Carinski ured Varaždin dostavio u privitku predmetnog dopisa za naprijed navedeno kontrolirano razdoblje, broja IBAN [broj bankovnog računa], otvorenom kod Raiffeisen bank Austria d.d. Zagreb, korisnice ŽŠ, razvidne su uplate raznih uplatitelja (fizičkih osoba), od kojih se pojedine uplate mogu izravno povezati sa naručiteljima usluga upisanim u navedenoj knjizi za zaprimanje narudžbi. (npr. dana 31.08.2022. godine evidentirana je uplata na predmetni tekući račun, klijentice ĐŠ u iznosu od 140,00 kuna, a njeno ime je evidentirano i u spomenutoj knjizi narudžbi pod naprijed navedenim datumom).

No, svjedokinja ĐŠ nikad nije bila ispitana kako bi se utvrdilo da li je ona spornu uplatu izvršila radi obavljene kozmetičke usluge ili nečeg drugog. Nadalje, predmetna uplata, odnosno njen iznos nije povezan s nikakvim cjenikom usluga, obavljenom uslugom niti bilo čime relevantnim već se samo utvrđuje da je uplaćena isti dan kada je njeno ime uplatiteljice bilo zabilježeno u spornoj knjizi narudžba. Nije jasno koja je svrha predmetne uplate niti kako je moguće navedenu uplatu povezivati sa navodno „obavljenom uslugom“, obzirom da je uplata mogla biti izvršena iz drugih razloga, a zabilježba imena u knjizi nema nikakvu konkretnu funkciju osim možda eventualno u svrhu podsjetnika.

Nadalje, u dopuni optužnog prijedloga državni inspektorat ponovno argumentira navedeno stajalište, odnosno zaključak paušalno na način:

„Isto tako, pregledom stavki predmetnog tekućeg računa, navedenih u koloni „Opis vrste prometa“, za razdoblje koje prethodi ranije opisanom kontroliranom razdoblju, uočeno je da se određene stavke odnose na uplate klijentica čija se imena

pojavljuju i u oduzetoj knjizi narudžbi te da pored imena uplatitelja stoji naznaka vrste pružene kozmetičke usluge, npr. „ EŠ nokti“ – uplata od 150,00 kn dana 08.08.2022. godine – uplata od 100,00 kn dana **.**.2022. godine, „ EŠ nokti“ – uplata od 150,00 kn dana 08.07.2022. godine…“

Najprije valja ukazati da je državni inspektorat točno uočio kako se predmetne uplate odnose na „razdoblje koje prethodi ranije opisanom kontrolnom razdoblju“, odnosno da se predmetne uplate navode za razdoblje u kojem je okrivljena zapravo bila prijavljena kao zaposlena u trgovačkom društvu SILAJ j.d.o.o. No, nije jasno iz kojeg razloga državni inspektorat povezuje navedene uplate kao uplate za obavljanje kozmetičkih usluga i to za vrijeme kada okrivljena nije bila u radno odnosu.

Također nitko sa popisa navedenih uplata nije bio ispitan, niti je utvrđeni konkretni razlog zašto su iznosi uplaćeni niti da li je stvarno naznačena vrsta pružene kozmetičke usluge, odnosno da li je uopće usluga bila pružena. Navedeni zaključak državni inspektorat također donosi paušalno bez ikakve popraćenosti dokazima. Naime „opis plaćanja“ može ostati kao predložak za sva ostala daljnja plaćanja. Navedeno s uistinu dešava ako je prethodno fizička osoba uplatila predmetni iznos na navedeni način te nastavila plaćati putem predloška, no to nikako ne dokazuje niti ne znači da su sva ostala buduća plaćanja izvršena sukladno navedenom „opisu plaćanja“.

Slijedom sveg navedenog nije jasno kako je državni inspektorat mogao donijeti navedeni zaključak isključivo na temelju spomenutih indicija, odnosno kako tvrdi u optužnom prijedlogu te dopuni optužnog prijedloga:

„…jer je na temelju cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja u kontroli legaliteta obavljanja djelatnosti pružanja kozmetičkih usluga postoji osnovana sumnja da je okrivljena obavljala djelatnost pružanja kozmetičkih usluga u svoje ime i za svoj račun, a da istu djelatnost nije registrirala kod nadležnog tijela…“

Slijedom sveg navedenog iz isprava i materijalne dokumentacije na koje se poziva Naslov nije moguće na osnovama sumnje, a kamo li nedvojbeno utvrditi da je okrivljena obavljala djelatnost pružanja kozmetičkih usluga u svoje ime i za svoj račun, a da istu djelatnost nije registrirala kod nadležnog tijela.

S teoretskog gledišta osnovana sumnja je prije svega viši stupanj vjerojatnosti te se uz nju vežu zakonske odredbe o optuživanju ili o težim ograničavanjem temeljnih prava ili sloboda kretanja. Za postojanje osnovane sumnje moraju postojati razumne osnove koje su usmjerene na individualnu osobu te kao takve moraju objektivno proizlaziti iz podataka. Dakle, mora biti riječ o višem obliku vjerojatnosti koji ponajprije ovisi o količini i kakvoći činjenica na kojima se ona zasniva, a što u ovom postupku apsolutno nije. Prema sudskoj praksi, osnovana sumnja mora biti dokazana, dok u ovoj situaciji inspektorat ne pruži ni jedan valjan ni konkretan dokaz kojim bi dokazao osnovanu sumnju, a kamo da se takvim dokazima nedvojbeno utvrdi da je okrivljena obavljala djelatnost pružanja kozmetičkih usluga u svoje ime i za svoj račun, a koju nije registrirala kod nadležnog tijela.

Stoga, u optužnom prijedlogu i dopuni istog nikako nije utvrđeno vlasništvo predmetne knjige „narudžbi“, zatim na što se odnosi pojedini upis u spornu knjigu, tko je izvršio predmetne upise te iz kojeg razloga, odnosno da li je nastupio razlog upisa.

Nije ispitan niti jedan svjedok koji bi potkrijepio navodno utvrđeno činjenično stanje državnog inspektorata, odnosno nisu ispitani direktor trgovačkog društva SILAJ j.d.o.o., okrivljena, niti bilo koji drugi svjedok. Uplate koje se navode nisu ni na koji način povezano s knjigom niti pa navodnim svjedocima (klijentima). Nisu pregledani računi SILAJ j.d.o.o. za kontrolirano razdoblje niti su navodne uplate na bilo koji način izravno povezane s cjenikom usluga te faktičkim obavljanjem ikakve djelatnosti pružanja kozmetičkih usluga od strane okrivljena za svoje ime i za svoj račun.

Okrivljenica predlaže da bude saslušana pred sudom zajedno sa:

• bivši direktor trgovačkog društva SILAJ j.d.o.o., Silaj Nino

• viša tržišna inspektorica, ŽŠU

• svjedokinja ĐŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

kako bi se utvrdilo potpuno i pravilno činjenično stanje, obzirom da činjenično stanje iz optužnog prijedloga te dopune istog nikako ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju.

3. Sud je u ponovnom postupku ispitao svjedokinju ĐŠ, koja je iskazala da ostaje kod iskaza kojega je dala na zapisnik od 15.02.2024., a u kojem iskazu navodi da posjećuje salon "Beauty touch" - studio za nokte u [adresa] i to već duže vrijeme, pa je tako bila i krajem listopada 2022. Platila je uslugu kreditnom karticom i to iznos od 140,00 kuna i za to je dobila račun, pretpostavlja. Koristila je usluge od kada je salon otvoren. Zaposlena je bila samo ŽŠ. Za svoje tretmane je redovito dobivala račune. Navela je da nije privatnom odnosu, odnosno druženju sa ŠŠ, osim što je ponekada kupovala rabljenu dječju robu od njezine djece, a to je platila uplaćivanjem novca na njezin račun.

Svjedokinja ĐŠ izjavila je, a na pitanje suca kada je točno bila ta usluga, da se sjeća da je bilo uređivanje noktiju, ali se ne može sjetiti kada je ta usluga točno bila zbog proteka vremena. Na daljnje pitanje suda da li se sjeća da li je to bilo u ljetnim mjesecima ili više u jesenskim odnosno zimskim mjesecima, izjavljuje da se ne sjeća. Odlazila je i u druge salone pa se ne može točno sjetiti točnoga vremena.

Na pitanje branitelja koliko često koristi usluge za nokte, izjavljuje da barem jednom mjesečno. Također se ne sjeća da li je te godine bila još koji puta kod ŽŠ, a prethodno je uvijek nazvala i dogovorila sam na koji datum ću doći.

4. Svjedokinja viša tržišna inspektorica ŽŠU iskazala je da koja je iskazala da ostaje kod iskaza kojega je dala na zapisnik od 15.02.2024., a u kojem iskazu navodi da u cijelosti ostaje kod optužnog prijedloga, u kojem je navedeno da je okrivljena obavljala usluge u kozmetičkom salonu u [adresa], za svoje ime i na svoj račun, a postupak je pokrenut temeljem obavijesti Ministarstva financija. Oni su u poreznom nadzoru utvrdili da je okrivljena u poslovnim prostorijama studija Beauty touch u [adresa] pružala kozmetičke usluge i zatekli su samu ŽŠ i simulirali neku narudžbu trajnog laka i ona je carinskoj službenici izdala račun i oni su naknadnom provjerom utvrdili da u tom periodu nije bila prijavljena. Temeljem dostavljene dokumentacije utvrđeno je da je ona u kontroliranom vremenskom razdoblju pružala kozmetičke usluge klijenticama, a čija imena su bila navedena u knjizi za narudžbe. Oni su provjerili razdoblje od 16.08. do 09.09.2022. Tu su bile upisane depilacije, trajni lak i slično. Isto tako je bio dostavljen promet po tekućem računu koji pripada okrivljenoj ŽŠ, iz koje su bile razvidne uplate različitih fizičkih osoba od kojih se pojedine mogu povezati sa imenom i

prezimenom naručitelja usluga upisanih u knjizi za primanje narudžbi. Konkretno, npr. na dan 31.08.2022. evidentirana je uplata na predmetni tekući račun okrivljene klijentice ĐŠ u iznosu od 140,00 kuna, a na taj konkretan datum njezino ime je evidentirano i u spomenutoj knjizi narudžbi. U koloni opis vrste prometa za razdoblje koje je prethodilo ranije opisanom kontroliranom razdoblju uočeno je da se određene stavke odnose na uplate klijentica čija se imena pojavljuju i u toj knjizi narudžbi, te da pored imena uplatitelja stoji naznaka vrste pružene kozmetičke usluge, dok se EŠ pojavljuje u tri navrata koji se periodično pojavljuju u razmaku od dva, dva i pol tjedna. Dakle, okrivljena je primala uplate na svoj tekući račun a ne u ime i na račun trgovačkog društva. Navela je da nije ulazila u poslovanje okrivljene kroz duži period, međutim vidljivo je iz onoga što joj je predočeno, odnosno dokumentaciju Carinske uprave, da je ona i bila prijavljena na firmu, tj. radila je u sklopu firme, pa je vjerojatno izdavala račune, odnosno poslovala preko firme.

Na pitanje branitelja čije je vlasništvo knjiga narudžbi, izjavljuje da njoj nije bitno čije je vlasništvo, njezino ili njezinog supruga, bitna joj je poveznica između narudžba i uplata, a ona je tamo jedini kozmetičar.

Na pitanje da li u prometu po tekućem računu ima različitih opisa plaćanja, izjavljuje da ima.

Na pitanje da li je ispitala svjedoke koji se navode vezano uz te uplate, izjavljuje da je sudu predložila da se ispita ĐŠ, dok EŠ nije navela jer nije mogla utvrditi točan identitet osobe na koju se točno odnosi.

Na pitanje da li je utvrđivala koliko je bilo različitih osoba odnosno različitih uplata na račun, izjavljuje da je uzela samo te dvije osobe jer su joj bile najvjerodostojnije, a inače ih ima jako puno upisano na dnevnoj bazi.

Na pitanje da li su uplate stvarno izvršene, izjavljuje da nije to utvrđivala jer su joj ove dvije vjerodostojne.

Na pitanje da li bi u spornom razdoblju firma Silaj j.d.o.o. izdavala račune za usluge, izjavljuje da joj to nije bilo bitno u predmetu protiv okrivljene ŽŠ, ona nije kontrolirala trgovačko društvo već samo okrivljenu ŽŠ.

5. Sud je izvršio uvid u podnesak Carinskog ureda Varaždin Državnom inspektoratu od 26.10.2022., ispis prometa po računa za razdoblje od 01.01.2021. do 12.09.2022., podatke HZMO-a o podacima o zaposlenju ŽŠ za razdoblje od 01.01.2021. do 18.10.2021., presliku cjenika usluga, presliku kalendara na stranicama 11-15 spisa, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 22.11.2022. i od 30.11.2022., obavijest počinitelju prekršaja i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenicu.

a temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nije našao dokazanim da bi okrivljenica počinila prekršaj iz izreke ove presude, zbog čega ju je primjenom čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe.

6. Odredbom čl. 5. st. 1. t. 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisano je da u smislu ovoga Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se sljedeće aktivnosti: kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima.

7. Izmijenjenim optužnim prijedlogom okrivljenoj je stavljeno na teret da je klijenticama ĐŠ i EŠ pružala kozmetičke usluge manikure u poslovnom prostoru Studio za nokte Beauty touch u [adresa], a da istu djelatnost ne bi registrirala kod nadležnog tijela.

U postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljena bila zaposlenica u društvu "Silaj" j.d.o.o. u vremenskom razdoblju od 05.05.2020. do 15.08.2022., te ponovno od 10.09.2022. dok nije bila u radnom odnosu u društvu "Silaj" j.d.o. u vremenskom razdoblju od 16.08.2022. do 09.09.2022.

U svrhu dokaznog postupka saslušana je inspektorica ŽŠU, koja je temeljem dostavljene dokumentacije porezne uprave usporedila knjige narudžbe i prometa privatnog računa okrivljene, te utvrdila da je okrivljena počinila prekršaj jer je pružala usluge klijenticama u periodu kada nije prijavljena kao zaposlenik u Studiju za nokte Beauty touch u [adresa].

Saslušana ĐŠ upitana na ponovljenom postupku da li je i kada bila na tretmanu kod okrivljene, ista je izjavila da je doista koristila uslugu manikure, ali je navela da se ne sjeća kada je to bilo budući je to bilo u 2022., a zbog proteka vremena.

Takav iskaz svjedokinje nije mogao dokazati da je okrivljena počinila prekršaj, odnosno da je dana 31.08.2022. tražila uslugu, čime bi se potvrdila veza između prijave narudžbe i uplate na privatni račun okrivljene – izvadak iz platnog prometa, pa je sud u nedostatku dokaza oslobodio okrivljenu od optužbe.

Valja navesti da sud također nije proveo dokaz saslušanjem EŠ, koju je tužitelj naveo da je dva, tri navrata koristila uslugu u Studiju za nokte u periodu koji je naveden u optužnom prijedlogu, a kako to proizlazi iz knjige narudžbe i ispisa prometa računa na ime okrivljene, jer je inspektorica izjavila da nije mogla utvrditi identitet svjedokinje.

8. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona i troškovi padaju na teret Općinskog suda u Čakovcu.

U Čakovcu, 27. siječnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić

Renata Višošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana, nakon primitka presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a predaje se preko Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajnog odjela, Ulica Zrinsko-frankopanska 9, osobno ili preporučenom pošiljkom u 2 (dva) istovjetna primjerka.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljenici,

2. Branitelju okrivljene,

3. Tužitelju,

4. Za spis.