REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Stalna služba u Samoboru
Samobor, Obrtnička 2
Poslovni broj: Pp-1960/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sutkinji Veri Matijaščić, uz sudjelovanje Karoline Tončić Stošić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VG, zbog prekršaja iz članka 134. stavak 1. i stavak 4. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 158/13, 92/14, 64/15, 107/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijska postaja Samobor, klasa: 211-07/25-4/38178, urbroj: 511-19-40-25-1 od 11. travnja 2025., nakon održanog ročišta u žurnom postupku 27. siječnja 2026., te donošenja i objave presude istog dana, javno je objavio i p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 133/23), okrivljenik VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin djevojačko prezime majke rođen **.**.1947., u [adresa], državljanin RH-e, u mirovini, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 1.500,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa]), [adresa],
k r i v j e
što je dana 11. ožujka 2025., u 08:00 sati, u mjestu Samobor, na križanju ulica:
Ulica Josipa Milakovica, Ulica Ljudevita, upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], kroz mjesto Samobor, kolnikom Milakovićeve ulice u smjeru sjeverozapada, dolaskom do raskrižja s ulicom Ljudevita Gaja, isti se nije približavao pješačkom prijelazu sigurnosnom brzinom, tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo, da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, uslijed čega je prednjim, više desnim dijelom vozila registarske oznake [registarska oznaka], naletio na pješakinju OG, koja se kretala kolnikom ulice Ljudevita Gaja u smjeru jugozapada, koji je već stupila na pješački prijelaz, u prometnoj nesreći tjelesne ozlijede je zadobila OG, dok je na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] nastala materijalna šteta,
čime je počinio prekršaj
iz članka 134. stavak 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 134. stavak 4., Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavak 2., istog Zakona,
pa mu se za djelo prekršaja na temelju citirane zakonske odredbe
izriče
novčana kazna u iznosu od 320,00 EUR (tristodvadeseteura)
II. Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obavezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po primitku ove presude. Ukoliko isti ne plati novčanu kaznu u navedenom roku ista će se naplatiti prisilno putem FINA-e na novčanim sredstvima istog, prema odredbi članku 34. stavak 1-5. Prekršajnog zakona. Okrivljenik novčanu kaznu plaća putem priložene uplatnice. Na temelju članka 152. stavak 3. i članak 183. stavak 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da ako u roku koji mu je određen za plaćanje izrečenog iznosa novčane kazne uplati dvije trećine preostalog iznosa novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 2. i točka 3a. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeseteura), trošak Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Samobor, izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće 27,00 EUR (dvadesetsedameura), trošak stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Srećko Hlišć dipl. ing. u iznosu od 236,25 EUR (dvjestotridesetšesteura i dvadesetpetcenti), u korist Državnog proračuna prema priloženoj uplatnici, u roku od 30 dana po primitku ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijska postaja Samobor, klasa: 211-07/25-4/38178, urbroj: 511-19-40-25-1 od 11. travnja 2025., izdala je obavezni prekršajni nalog okrivljeniku zbog prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. U zakonskom roku okrivljenik je podnio prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga, poričući počinjenje prekršaja. Postupajući po prigovoru, sud je stavio izvan snage obavezni prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavak 9. Prekršajnog zakona te proveo postupak.
2. Okrivljenik VG na ročištu u žurom postupku je izjavio da se ne smatra se krivim za prekršajno djelo za koje se optužuje. Dana 11. ožujka 2025. godine, oko 08,00 sati, u mjestu Samobor, na križanju Ulica Josipa Milakovića, Ulica Ljudevita Gaja kao vozač vozila registarske oznake ZG 9617-HJ. Polako je upravljao navedenim vozilom, malom brzinom, prije pješačkog prijelaza, oprezno se približavao pješačkom prijelazu, kako nije bilo pješaka na pješakom prijelazu sa vozilom je stao na pješački prijelaz kako bi mogao vidjeti prometnu situaciju kolnikom Gajeve ulice. Pješakinju EG nije vidio. Dok je stajao sa vozilom, ona je trčala i tijelom se zabila u desni bočni dio njegovog vozila, prednjeg blatobrana, izgubila je ravnotežu i opala je, jer je trčala. Dapače, u trenutku naleta pješakinje na njegovo vozilo već nekoliko sekundi je stajao na pješačkom prijelazu još uvijek u Milakovićevoj ulici iz razloga jer je sukladno položaju kuća u odnosu na prioritetnu Gajevu ulicu (u koji se je trebao uključiti), morao je stati radi provjere prometne situacije. Na tom mjestu je velika nepreglednost prilikom uključivanja iz Milakovićeve ulice u Gajevu ulicu. Drugi način sigurnog uključenja u promet na Gajevu, nije moguć. Nije točna tvrdnja da se sa svojim vozilom zaletio se u pješakinju, već obrnuto. Isti je stajao, a pješakinja nije obraćala pažnju na prometnu situaciju i ona se ne gledajući, zaletjela u njegovo vozilo. U tom trenutku, na tom mjestu nije ništa poduzeo niti je mogao bilo što poduzeti. Iz ovoga proizlazi da je pješak forsirao prednost, a što nije dopušteno i sama se zaletio u vozilo koje je stajalo u kojem je isti sjedio kao vozač. Nije bilo tragova u trenutku naleta pješakinje. Na vozilu nije bilo oštećenja u vrijeme naleta pješakinje na vozilu. Isti je maknuo vozilo prije dolaska policijskih službenika radi očevida, zbog normalnog odvijana prometa. Bio je sam u vozilu, cesta je bila vlažna. Pješakinja je imala na sebi zimsku jaknu, imala je kapuljaču na glavi. Isti se ne smatra krivim za prekršajno djelo za koje se optužuje jer u vrijeme naleta pješakinje u potpunosti je stajao, nije se kretao, nije istina da je postupio suprotno članku 134. stavak 4. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer se približavao pješačkom prijelazu sigurnosnom brzinom, upravo da bi prepustio pješake, a u vrijeme kada je isti stao sa vozilom EG nije stupila na pješački prijelaz.
3. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenika, zapisnik o očevidu, zahtjev za naknadu troškova, skicu mjesta nastanka prometne nesreće Policijske postaje Samobor, uvid u CD-e fotografije prometne nesreće, bolnička prijava na ime OG, ispitao svjedoka ŽG, ispitao svjedokinju OG, proveo rekonstrukciju prometne nesreće uz prisutnost stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet CG dipl. ing, koji je dao nalaz i mišljenje.
4. Svjedok ZG u dokaznom postupku iskazao je da dana 11. ožujka 2025. godine, oko 08,00 sati, isti je bio u ugostiteljskom objektu u Gajevoj ulici u Samoboru, ne zna točan naziv, nasuprot križanja ulice Josipa Milakovića i ulice Ljudevita Gaja, jasno je vidio predmetno raskrižje imao dobru preglednost prema raskrižju ulice Josipa Milakovića i ulice Ljudevita Gaja u Samoboru. Kako je imao dobru preglednost prema navedenom raskrižju vidio je da je vozač osobnog automobila, ne zna registarsku oznaku upravljao vozilom kolnikom Milakovićeve ulice i dolaskom do raskrižja sa ulicom Ljudevita Gaja u Samoboru, sporo se kretao. U jednom trenutku je stao iz razloga da provjeri da li nogostupom s lijeve i desne strane u ravnini pješačkog prijelaza nailazi pješak, provjeravao je također prometnu situaciju da li kolnikom ulice Ljudevita Gaja nailazi vozilo. U tom trenutku pješakinja OG koju isti ne poznaje nije nailazila. Dakle, kada nogostupom nije nailazio niti jedan pješak, s lijeve i desne strane, i kolnikom ulice Ljudevita Gaja nije nailazilo vozilo, okrivljenik kojeg isti ne poznaje, upravljajući vozilom prošao je pješački prijelaz, uključio se na kolnik ul. Ljudevita Gaja, i u tom trenutku isti je vidio pješakinju koja je na glavi imala kapuljaču, i kada je okrivljenik sa osobnim automobilom uključio se na kolnik Gajeve ulice, prošao je pješački prijelaz, pješakinja u ovom predmetu OG istrčala je ispred vozila, doslovno se zaletjela, naslonila se na haubu vozila i tako je pala na kolnik, a do kontakta nije došlo na zebri, već na kolniku Gajeve ulice. Isti je navedene činjenice vidio neposredno te osobnim opažanjem. Okrivljenik je sa vozilom odmah stao, te nije micao odmah vozilo. Nije slikao položaj vozila. Naknadno je prije dolaska policije maknuo svoje vozilo, zbog odvijanja prometa. Skupilo se više ljudi. Dakle, pješakinja nije pristupila na pješački prijelaz niti u jednom trenutku. Vidio je da je okrivljenik prije pješačkog prijelaza stao, sporo se kretao jer je nepregledno uključivanje na kolnik Gajeve ulice zbog kuća s lijeve i desne strane, a što se jasno može vidjeti ukoliko su policijski službenici fotografirali mjesto nesreće. Nije bilo tragova na kolniku, okrivljenik se je sporo kretao prilikom uključivanja u promet, i odmah je stao. Kolnik je bio suh. Pješakinja je naletjela tijelom na način da je trčala ispred auta, htjela ga je s prednje strane zaobići i rukama i tijelom je naletjela na prednji desni dio vozila.
Nema što drugo za iskazati.
Prisutna braniteljica postavlja pitanje svjedoku, u kakvom je stanju bila pješakinja, svjedok odgovara: da se nakon nesreće ponašala normalno, ali je u trenutku kada je došla hitna pomoć, počela se žaliti na bolove.
5. Svjedokinja OG u dokaznom postupku iskazala je da opisane zgode na spornom mjestu ne zna naziv ulica u Samoboru išla pješice na posao preko pješačkog prijelaza i bila sam 5 do 7 koraka na pješačkom prijelazu, naletio je na istu automobil, tada je bila na pješačkom prijelazu, nakon udarca vozila udarila je u auto pa je pala na pod. Za vrijeme davanja iskaza svjedokinja plače. Ne sjeća se ničega nakon što je pala na pod, samo se sjeća kada je došla hitna po istu i policija. Bila je u Hitnoj nakon toga u bolnici Sestre Milosrdnice gdje je izvršena liječnička obrada u navedenoj medicinskoj dokumentaciji. Prije stupanja na pješački prijelaz, pogledala je da li nailazi vozilo, ali nije bilo vozila, ali je bila više koraka na pješačkom prijelazu prije sudara, sjeća se da je pogledala prije stupanja na pješački prijelaz da li nailazi vozilo, nije vidjela, stupila je na pješački prijelaz više koraka kako je iskazala, Svako bi htio da se prometna nesreća nije dogodila pa tako i ista.
Na pitanje braniteljice svjedokinje da li se sjećate s koje strane je naišlo vozilo okrivljenika, svjedokinja odgovara naišlo je sa moje lijeve strane, da li sjećate da li je cesta kojom je upravljao okrivljenik ravna, svjedokinja odgovara ravna je, kada ste pali u kojoj poziciji ste se našli, svjedokinja odgovara da se ne sjeća i da li je bilo još ljudi koji su priskočili u pomoć, svjedokinja odgovara ne sjeća se, jeste li bili u nesvijesti, svjedokinja odgovara ne sjeća se.
6. Stalni sudski vještak za cestovni i zračni promet CG dipl. ing., Povodom predmetnog događaja od 11. ožujka 2025. godine, oko 08,00 sati, u mjestu Samobor, na križanju Ulica Ljudevita Gaja i Ulica Josipa Milakovića obavljena je rekonstrukcija nesreće. Okrivljenik je pokazao da se kretao Milakovićevom ulicom te se zaustavio ispred kolnika ulice Ljudevita Gaja na način da je bio skrenut u desno, preko obilježenog pješačkog prijelaza tako da je prednjim djelom vozila do prednjeg desnog kotača došao do ruba kolnika ulice Ljudevita Gaja odnosno obilježenog pješačkog prijelaza.
U trenutku kada se zaustavio došlo je do udara oštećenica u njegov prednji desni više bočni dio. Mjerenjem se utvrđuje da bi u tom slučaju oštećenica zbog zavoja ušća raskrižja Milakovićeve ulice i ulice Ljudevita Gaja trebala do mjesta kontakta prijeći put od oko 3 m.
Oštećenica OG je pokazala da se kretala sredinom južnog nogostupa ulice Ljudevita Gaja prema pješačkom prelazu preko kolnika Milakovićeve ulice, s time da je širina nogostupa kojim se kretala 3 m. Kada je došla do ruba kolnika Milakovićeve ulice osobno vozilo je bilo u kretanju te je nakon njenog stupanja na kolnik došlo do kontakta sa više bočnim dijelom prednjeg desnog kuta, a ista bi do mjesta kontakta prešla put od oko 0,8 m, dok bi se osobno vozilo za uspostavljanje naletnog položaja pomaklo za isti put.
Sud vrši uvid u fotografije policijskog očevida zajedno s vještakom i strankama te se pregledom utvrđuje da na vozilu nema deformacija već se vide brisotine koje se nalaze na bočnom dijelu vozila iza prednjeg desnog svijetla, nakon čega se na desnoj strani poklopca prostora motora nalaze brstine i to po dužini vozila od nasuprot mjesta kontakta na desnom boku, pa prema stražnjem dijelu poklopca. Brisotine su u vidu nejednolikih otisaka s time da je ona bliže prednjem dijelu manja po svojoj površini od one na striženjem dijelu poklopca.
Temeljom nastalih tragova na osobnom vozilu proizlazi da se dogodio kontakt oštećenice s prednjim desnim bočnim kutnim dijelom osobnog vozila nakon čega je oštećenica posrtanjem prema naprijed pala u lijevu bočnu stranu dakle, prema vjetrobranskom staklu odnosno stražnjem dijelu desne strane poklopca prostora motora.
Navedena okolnost bi upućivala na zaključak koja govori u prilog pokazivanju oštećenice kod rekonstrukcije a to je da u trenutku kontakta osobno vozilo nije mirovalo već se kretalo s lijeva u desnom na smjer kretanja oštećenice zbog čega je onda gornji dio njenog tijela polegao prema vjetrobranskom staklu dakle, njoj u lijevu stranu. S obzirom da bi se kontakt događao u prelasku oštećenice središnjim dijelom pješačkog prijelaza te da oštećenica i osobno vozilo do mjesta kontakta o pokazivanju oštećenice prelaze podjednak put proizlazi zaključak da se nesreća dogodila zato što se okrivljenik nije zaustavio prednjim dijelom vozila ispred putanje prelaska oštećenice preko kolnika.
A ako bi se nesreća događala na način kako je pokazao okrivljenik te da je u trenutku kontakta njegovo vozilo bilo zaustavljeno tj. upravo je stalo onda bi oštećenica naletjela na bok zaustavljenog vozila u kojem slučaju nije moguće na tehnički vjerodostojan način objasniti njeno polijeganje prema vjetrobranskom staklu na stražnji desni dio poklopca prostora motora.
Prisutna braniteljica postavlja pitanje vještaku koliko je prije trenutka naleta oštećenica mogla uočiti vozilo kojim je upravljao okrivljenik, vještak navodi: da brzinu kretanja osobnog vozila u prilasku mjestu nesreće ne može utvrditi, a za okolnost da je nogostup Milakovićeve ulice širine 1 m i da je oštećenica prema pokazivanju do mjesta naleta ušla na kolnik 1,9 m, s obzirom da postoje samo tragovi kontakta na desnoj strani prednjeg dijela osobnog vozila proizlazi da se u trenutku kontakta oštećnica kretala hodom. Budući da je oštećenica ženska mlađa osoba , višeg rasta, normalni hod za njenu dob iznosi oko 5 km/h ili 1,4 m/s što znači da bi u područje preglednosti ulazila ako se nije zadržavala na rubu kolnika oko 1,4 sekunde prije kontakta. Tragovi pokazuju da je osobno vozilo najvjerojatnije u trenutku kontakta bilo u zaustavljanju jer nema tragova kontakta sa vjetrobranom što bi posebno značilo da njegova brzina kod ulaska na pješački prijelaz nije bitno odstupala od brzine oštećenice. Ovo znači da su se oštećenica i okrivljenik mogli praktično istovremeno vidjeti pokraj ugla kuće između Milakovićeve ulice i Ulice Ljudevita Gaja. Prisutna braniteljica postavlja pitanje vještaku može li se laički objasniti da li se dogodio nalet osobnog vozila na pješakinju ili pješakinje na osobno vozilo navodim da bi s obzirom na kontakt iza čelne površine osobnog vozila to bio nalet pješakinje na osobno vozilo. Pri tome konkretno osobno vozio ima jako zaobljen prednji dio prema prednjim kotačima dakle, nije čisti pravokutnik pa postoji i minorna komponenta naleta osobnog vozila na pješakinju, a iz razloga oblika karoserije.
Prisutna braniteljica postavlja pitanje vještaku da li je oštećenica mogla vidjeti osobno vozilo i zaustaviti se prije kontakta, te da li je okrivljenik mogao vidjeti pješakinju i zaustaviti se prije kontakta, navodi da rekonstrukcija odnosno uvid u mjesto nesreće pokazuju da je to moguće u trenutku kada oštećenica dolazi u širinu nogostupa Milakovićeve ulice koji je širok 1 m. Isto tako bi i okrivljenik mogao vidjeti oštećenicu u tom prostoru i ranim zaustavljanjem izbjeći kontakt sa oštećenicom.
7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima Sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirano prekršajno djelo na način i pod okolnostima kako je opisano izreci presude.
8. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet CG dipl. ing., Sud je ocijenio istinitim i nepristranim time više što se radi o stručnoj osobi koja je nalaz i mišljenje dala objektivno u skladu s pravilima struke, a iz kojeg nalaza i mišljenja jasno se može zaključiti , navedena okolnost bi upućivala na zaključak koja govori u prilog pokazivanju oštećenice kod rekonstrukcije a to je da u trenutku kontakta osobno vozilo nije mirovalo već se kretalo s lijeva u desnom na smjer kretanja oštećenice zbog čega je onda gornji dio njenog tijela polegao prema vjetrobranskom staklu dakle, njoj u lijevu stranu. S obzirom da bi se kontakt događao u prelasku oštećenice središnjim dijelom pješačkog prijelaza te da oštećenica i osobno vozilo do mjesta kontakta o pokazivanju oštećenice prelaze podjednak put proizlazi zaključak da se nesreća dogodila zato što se okrivljenik nije zaustavio prednjim dijelom vozila ispred putanje prelaska oštećenice preko kolnika.
A ako bi se nesreća događala na način kako je pokazao okrivljenik te da je u trenutku kontakta njegovo vozilo bilo zaustavljeno tj. upravo je stalo onda bi oštećenica naletjela na bok zaustavljenog vozila u kojem slučaju nije moguće na tehnički vjerodostojan način objasniti njeno polijeganje prema vjetrobranskom staklu na stražnji desni dio poklopca prostora motora.
9. Slijedom navedenog obranu okrivljenika da je opisane zgode bio zaustavljen sa vozilom, Sud nije prihvatio jer je suprotna nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, iz kojeg proizlazi jasno i sigurno da se nesreća nije dogodila na način kako je pokazao okrivljenik te da je u trenutku kontakta njegovo vozilo bilo zaustavljeno tj. upravo je stalo onda bi oštećenica naletjela na bok zaustavljenog vozila u kojem slučaju nije moguće na tehnički vjerodostojan način objasniti njeno polijeganje prema vjetrobranskom staklu na stražnji desni dio poklopca prostora motora.
10. Iskaz svjedoka ŽG Sud nije prihvatio jer je suprotna nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka iz kojeg proizlazi da se nesreća dogodila zato što se okrivljenik nije zaustavio prednjim dijelom vozila ispred putanje prelaska oštećenice te obrani okrivljenika koji je na rekonstrukciji pokazao prometnom vještaku da se kretao Milakovićevom ulicom te se zaustavio ispred kolnika ulice Ljudevita Gaja na način da je bio skrenut u desno, preko obilježenog pješačkog prijelaza tako da je prednjim djelom vozila do prednjeg desnog kotača došao do ruba kolnika ulice Ljudevita Gaja odnosno obilježenog pješačkog prijelaza, slijedom navedenog iskaz svjedoka ŽG ocjenjen je nelogičnim i neuvjerljivim.
11. Sud je ocijenio iskaz svjedokinje OG kao istinit jer je uvjerljivo na rekonstrukciji pokazala da se kretala sredinom južnog nogostupa ulice Ljudevita Gaja prema pješačkom prelazu preko kolnika Milakovićeve ulice, s time da je širina nogostupa kojim se kretala 3 m. Kada je došla do ruba kolnika Milakovićeve ulice osobno vozilo je bilo u kretanju te je nakon njenog stupanja na kolnik došlo do kontakta sa više bočnim dijelom prednjeg desnog kuta, a ista bi do mjesta kontakta prešla put od oko 0,8 m, budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet CG dipl. ing koji je dao objektivno u skladu s pravilima struke, jasno se može zaključiti , navedena okolnost bi upućivala na zaključak koja govori u prilog pokazivanju oštećenice kod rekonstrukcije to je da u trenutku kontakta osobno vozilo nije mirovalo već se kretalo s lijeva u desnom na smjer kretanja oštećenice zbog čega je onda gornji dio njenog tijela polegao prema vjetrobranskom staklu dakle, njoj u lijevu stranu. S obzirom da bi se kontakt događao u prelasku oštećenice središnjim dijelom pješačkog prijelaza te da oštećenica i osobno vozilo do mjesta kontakta o pokazivanju oštećenice prelaze podjednak put proizlazi zaključak da se nesreća dogodila zato što se okrivljenik nije zaustavio prednjim dijelom vozila ispred putanje prelaska oštećenice preko kolnika.
12. Analizirajući obranu okrivljenika i nakon uvida u potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenika, izvješće, zapisnik o očevidu, zahtjev za naknadu troškova izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće Policijske postaje Samobor, uvid u CD-e fotografije prometne nesreće, zapisnik o očevidu, bolnička prijava na ime OG, iskaz svjedoka ZG, iskaz svjedokinje OG, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet CG dipl. ing., kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, Sud je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršajno djelo opisana u izreci presude u svim objektivnim i subjektivnim obilježjima djela. Slijedom navedenog, Sud je pravilno primjenom zakona okrivljenika proglasio krivim i odlučio kao u izreci presude.
13. Na temelju odredbe članka 134. stavak 4. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, u svezi članka 293. stavak 2., Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za citirani prekršaj propisana je novčana kazna u određenom iznosu pa je u navedenom iznosu izrečena okrivljeniku. Na temelju odredbe članka 152. stavak 3. i članak 183. stavak 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je upozoren da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečenog iznosa novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
14. Na temelju članka 139. stavak 3. u svezi članka 138. stavak 2. točka 3a. Prekršajnog zakona okrivljeniku, su odmjereni troškovi prekršajnog postupka s razmjerno složenosti i dužini trajanja kao i mjesečnim primanjima istog, kao i trošak stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Srećko Hlišć dipl. ing., te trošak Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Samobor, izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće, prema priloženom računu, koji je sud ocijenio osnovanim i isti uvažio. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima navedenim u izreci, a visina troška odmjerena je u skladu s duljinom trajanja i složenošću provedenog postupka. Temeljem Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/2013) propisano je da paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka.
U Samoboru, 27. siječnja 2026.
Sutkinja
Vera Matijaščić
Protiv ove presude nije dopuštena žalba.
Ova presuda je pravomoćna danom donošenja.
Presudu dostaviti:
1. Okrivljeniku VG
2. Braniteljici Tatjani Lindić, odvjetnici u Samoboru, Trg kralja Tomislava 15/I
3. Tužitelju Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijska postaja Samobor
4. U spis