REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1752/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja MB, odvjetničke vježbenice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju CB iznos od 526,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2024. pa do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OB u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.200,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21.10.2024. g. do dana isplate isplate 11.11.2024.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OB u dijelu u kojem traži isplatu 430,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2021. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. naknaditi tužitelju CB trošak parničnog postupka u iznosu od 996,10 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja CB za naknadu troška postupka u iznosu od 1.241,40 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja CB povučena za iznos od 594,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 4. rujna 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnica 48 u pogonu ekstrudiranih proizvoda prilikom ponovnog pokretanja stroja kada ga je vrela masa krupice (start/stop masa) zalila po lijevoj ruci. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 21. listopada 2024., a tuženik mu je isplatio na ime naknade štete 11. studenog 2024. iznos od 1.200,00 EUR, koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj se javio u Objedinjeni hitni bolnički prijam Kliničkog bolničkog centra Osijek gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Combustio cubiti sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je od vrele kukuruzne krupice zadobio opeklinu 2. stupnja na lijevom laktu uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je napravljena toaleta opekline i stavljen mu je dermazinski prevoj, te je morao odlaziti na previjanje rane svaki drugi dan kod liječnika obiteljske medicine do sanacije opekline. Na mjestu opekline zaostao je ožiljak koji naružuje tužitelja pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom mirovanja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, potražuje iznos od 2.750,00 EUR, što umanjeno za nesporno isplaćenih 1.200,00 EUR, konačno iznosi 1.550,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari, kao osiguratelja poslodavca tužitelja, Kraš prehrambena industrija d.d., temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], važećoj za razdoblje od 01.01.2024. do 01.01.2025. godine. Navedenim ugovorom, ugovoreno je među ostalim, i osiguranje od odgovornosti osiguranika Kraš prehrambena industrija d.d. prema djelatnicima, do iznosa od 15.926,74 EUR po štetnom događaju. Nesporno je da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu dana 4. rujna 2024. godine, prilikom pokretanja stroja za proizvodnju flipsa, u pogonu ekstrudiranih proizvoda, kada je došlo do prsnuća vrele mase krupice i ta vrela masa je zalila tužitelja po lijevoj ruci, te je isti zadobio opekline drugog stupnja. Također, nesporno je i da je tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, podnio odštetni zahtjev tuženiku za naknadu štete, kao i da je tuženik istome izvršio plaćanje nespornog iznosa neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.200,00 EUR, kako to i sam čini nespornim u tužbi. U cijelosti su sporni osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, obzirom da tuženik smatra da je svoju obvezu naknade štete u cijelosti izvršio plaćanjem iznosa od 1.200,00 EUR, za koji iznos tuženik drži da u konkretnom slučaju predstavlja primjerenu i pravičnu novčanu naknadu s obzirom na pretrpljene fizičke boli, strah i potrebu za tuđom pomoći i njegom, sukladnu Orijentacijskim kriterijima VSRH i svim okolnostima konkretnog slučaja. Tužitelj je uz tužbu priložio svega jedan nalaz liječnika, datiran na sam dan štetnoga događaja, iz kojega je proizlazi da je zadobio opekline drugog stupnja na lijevom laktu, koja ozljeda je sanirana previjanjem. Daljnje medicinske dokumentacije nema, iako je preporučeno previjanje rane po nadležnom liječniku obiteljske medicine, sve do sanacije iste, pa tuženik drži da je ozljeda tužitelja sanirana nakon tog posjeta. Cijeneći navedenu medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i sve druge okolnosti konkretnoga slučaja i činjenicu da se tužitelj u svom poslu svakodnevno susreće s mogućnošću takvih ozljeda koje ne ostavljaju nikakve trajne posljedice, a niti naruženja kao što isti tvrdi u tužbi, tuženik smatra da je plaćanjem nespornog iznosa u cijelosti obeštetio tužitelja. Tuženik smatra da je teret dokaza na tužitelju, dokazati opseg svoje štete, ukoliko smatra da istome pripada naknada u iznosu većem nego što je tuženik izvršio isplatu. Također, tuženik ističe i prigovor na tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti. Kamate na tuđu pomoć i njegu, obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, mogu teći tek od presuđenja, dok je u pogledu neimovinske štete odlučan nalaz vještaka u pogledu završetka liječenja, sve sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega iznesenoga, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja protivi u cijelosti, te predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz obvezivanje istoga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je podneskom od 25. srpnja 2025., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 594,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2024. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev-899/2022). Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem medicinske dokumentacije (str. 5 spisa), Prijave o ozljedi na radu (str. 6-10 spisa), fotografija ozljeda (str. 11-12 spisa), odštetnog zahtjeva (str. 13-14 spisa), Police br. [broj police] (str. 19-20 spisa), Privitka Polici odgovornosti br. 078700115783 (str. 21 spisa), dopisa od 11. studenoga 2024. (str. 22-23 spisa), potvrda o izvršenim nalozima i tablice isplaćenih šteta (str. 40-106 spisa) te je izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc.prim.dr.sc. Jakši Filipoviću-Čuguri (str. 236-37 spisa).

5. Na ročištu održanom 15. prosinca 2025., zamjenica punomoćnice tužitelja je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost zamjenice punomoćnice tužitelja, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 4. rujna 2024. te zahtjev za isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 1.200,00 EUR.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zatezne kamate. Također je sporno je li iscrpljen agregatni limit po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj ozlijedio 4. rujna 2024. za vrijeme radnog vremena kod poslodavca KRAŠ prehrambena industrija d.d. u pogonu ekstrudiranih proizvoda prilikom ponovnog pokretanja stroja, kada ga je vrela masa krupice opekla po lijevoj ruci.

13. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću-Čuguri. U svom nalazu i mišljenju od 24. lipnja 2025. vještak je utvrdio da je tužitelj zadobio ozljedu u vidu opekotine II. stupnja lijevog lakta te da je po ozljeđivanju pregledan u KBC Osijek, gdje je učinjena toaleta, revizija te dermazinski prevoj. Preporuka za previjanje svaki drugi dan kod liječnika opće medicine te kontrola kirurga po potrebi. Ozljeda koju je tužitelja zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno- posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice te je liječenje završeno 8 dana po ozljeđivanju. Vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 8 dana kumulativno. Tužitelj je pretrpio i strah i to primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 7 dana kumulativno. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 8 dana. Postoji naruženje u lakom stupnju koje je povremeno vidljivo (kada tužitelj nosi kratke rukave).

14. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Jakše Filipovića-Čugure budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis.

16. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

17. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bol ukupno 12 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana, a slabijeg intenziteta 8 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 12 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 5 dana, a slabijeg intenziteta 7 dana, da je kod tužitelja zaostalo naruženje lakog stupnja povremeno vidljivo trećima, da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao 25 godina, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 1.600,00 EUR.

19. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

20. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 16 sata potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP- a, u traženom iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga bi tužitelju pripadala naknada u iznosu od 80,00 EUR.

21. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 1.200,00 EUR i to 1.074,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 126,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć, čime je u cijelosti podmirio imovinsku štetu na ime tuđe pomoći, dok je tužitelju valjalo dosuditi daljnji iznos od 526,00 EUR na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Odredbom članka 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje završeno 12. rujna 2024. (8 dana po ozljeđivanju), ocjena ovog suda je da tužitelj opravdano potražuje zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 21. listopada 2024. pa do isplate.

23. Tužbeni zahtjev tužitelja u iznos od 430,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete zajedno sa zateznom kamatom valjalo je odbiti kao neosnovan, budući je zatražen u previsokom iznosu.

24. Člankom 943. stavkom 1. i 2. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Budući je tuženik isplatio iznos od 1.200,00 EUR u rokovima propisanim člankom 943. ZOO-a sud je odbio i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 1.200,00 EUR teku od 21. listopada 2024. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do 11. studenoga 2024. (dana isplate).

25. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

26. Tuženik je u podnesku od 16. srpnja 2025. istaknuo prigovor iscrpljenog agregatnog limita po predmetnoj polici osiguranja.

26.1. U vrijeme nastanka štetnog događaja poslodavac tužitelja KRAŠ prehrambena industrija d.d. bio je osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Ugovoreni agregatni limit je 79.633,69 EUR. Prema odredbi članka 964. stavka 1. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu. U konkretnom predmetu dogodio se osigurani slučaj i tužitelj je kao oštećena osoba zahtijevao naknadu štete. Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne godine. U slučaju štete osiguratelj je u obvezi isplatiti naknadu ako se osigurani rizik ostvario za vrijeme trajanja osiguranja, a to se u konkretnom slučaju i dogodilo. Da bi se tuženik mogao opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebao je i morao odmah nakon što je zaprimio tužbu na odgovor i to 17. prosinca 2024. , rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, u smislu čl. 106. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) i čl. 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima ("Narodne novine" br. 72/19., 151/22., 155/22.), a ne nakon toga isplaćivati novčana sredstava osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, te nakon toga tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema tužitelju.

26.2. Pregledom i čitanjem potvrda o izvršenim nalozima i tablice isplaćenih šteta, sud je utvrdio da je tuženik, na temelju prijavljenih šteta koje su uslijedile nakon podnošenja ove tužbe 9. prosinca 2024., odnosno nakon zaprimanja poziva za davanje odgovora na tužbu 17. prosinca 2024., za vrijeme trajanja ovog postupka drugim oštećenicima isplaćivao naknade štete u iznosima koji daleko premašuju iznos čiju isplatu tužitelj traži u ovom postupku. Stoga ovaj sud smatra da prigovor iscrpljenosti limita nije osnovan, jer je tuženik prilikom navedenih isplata propustio uzeti u obzir i predmetno potraživanje (tako i u Odluci Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2025., Gž R-108/2025). Imajući u vidu da je, na temeljem dokumentacije koju je tuženik priložio u sudski spis, sud utvrdio da je tuženik vršio isplate po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] nakon što je saznao za pokretanje ovog postupka, to ovaj sud smatra da je provođenje financijskog vještačenje bilo nepotrebno pa isto nije provodio.

27. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 956,00 EUR.

29. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav tužbe od 9. prosinca 2024. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 9. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav podneska od 16. svibnja 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 37,50 EUR;

- sastav podneska od 25. srpnja 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- sastav podneska od 12. rujna 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 15. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 150,00 EUR;

- zastupanje na ročištu za objavu 27. siječnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 75,00 EUR;

što ukupno iznosi 1.012,50 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (253,13 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.265,63 EUR.

30. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 55% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 45%. Uzimajući u obzir omjer 100:55% u odnosu na 0:45%, tužitelj je uspio u sporu 77,50%, a tuženik 22,50%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 55%, a što odgovara iznosu od 696,10 EUR.

31. Tužitelju je, neovisno o uspjehu u sporu, priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 996,10 EUR.

32. Tužitelju nije priznat trošak preko iznosa dosuđenih u točki 29. obrazloženja budući je isti zatražen u prekomjernom iznosu.

33. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

34. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.-a

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku