REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1847/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, OIB: 61238079664, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 018295, klasa: 363-02/2007-001/380, urbroj: 251-13-31/200-07-1, od 12.10.2007., zaključen između tužitelja, kao korisnika i tuženika, kao Grada, pa stoga taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 61.967,50 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. prosinca 2022. određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 7.474,90 € od 12. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.803,66 € od 12. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 10.412,75 € od 13. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 572,87 € od 13. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 372,68 € od 6. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 372,68 € od 10. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 1,82 € od 19. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 372,68 € od 9. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 7.922,44 € od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 4.006,39 € od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 298,26 € od 8. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 74,38 € od 8. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 260,75 € od 10. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 111,85 € od 10. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 274,04 € od 9. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 98,52 € od 9. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 10.386,59 € od 10. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 108,18 € od 10. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 371,47 € od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 1,25 € od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 6.203,43 € od 24. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 54,52 € od 24. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 9. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 5. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 8. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 6. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 10. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 5. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 2.981,52 € od 30. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 75,66 € od 30. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 7. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 11. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 372,69 € od 11. veljače 2023. do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.264,73 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 61.967,50 € počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja prelazi stopu za obračun dosuđenu pod točkom II izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je kao korisnik s tuženikom zaključio Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 018295, klasa: 363-02/2007-001/380, urbroj:

251-13-31/200-07-1, od 12. listopada 2007. kojim je ugovoreno tužiteljevo plaćanje naknade tuženiku za postavljanje velikog reklamnog panoa BIG BOARD, reklamne površine 120 m2, na zemljištu u vlasništvu Hrvatskih voda d.o.o. – k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica], koja odgovara z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sada u vlasništvu RH - javno vodno dobro u općoj uporabi i z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], općenarodna imovina, sve k. o. [katastarska općina], u iznosu od 2.808,00 tadašnjih hrvatskih kuna mjesečno (372,69 € po tečaju konverzije nakon uvođenja € kao službene valute Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023., a temeljem članka 14., stavka 1 tada važeće Odluke o komunalnom redu (,,Službeni glasnik Grada Zagreba broj 20/05 i dr., od 5. prosinca .2005.). Nakon sklapanja tog ugovora tuženik je donio Rješenje klasa: UP/I-363-02/07-01/294, urbroj: 251-13-31/200-07-5, od 15. listopada 2007., kojim je odobreno postavljanje reklamnog panoa opisanog u prethodnom stavku.

Tužitelj nadalje navodi da je člankom 14. Odluke o komunalnom redu određeno da ako se natpisi i reklame postavljaju na zgrade, zemljište i druge prostore, za njihovo postavljanje plaća se naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo. Tužitelj ističe da ne osporava pravo tuženiku da naplaćuje naknadu za postavljanje reklama na zemljištu u njegovom vlasništvu no drži da tuženik nije ovlašten naplaćivati naknadu za postavljanje reklama na privatnom zemljištu. Stoga tužitelj drži da je članak 14. Odluke o komunalnom redu protivan Zakonu o komunalnom gospodarstvu (,,Narodne novine,, broj: 36/95 i dr.) i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (,,Narodne novine,, broj 33/01 i dr.) i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (,Narodne novine,, broj 117/93 i dr.) koji su bili na snazi u vrijeme njezina donošenja, s samim time je taj članak neustavan i nezakonit. Tužitelj drži da je predmetni ugovor sklopljen temeljem članka 14. Odluke o komunalnom redu a koji je protuzakonit i protuustavan stoga je je isti ništetan i ne proizvodi pravne posljedice.

Ističe kako je tužitelj tuženiku temeljem ništetnog pravnog posla isplatio iznos od 61.967,50 € te je tuženik navedeni iznos stekao bez pravne osnove. Stoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude koji će utvrditi da je predmetni Ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke te da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 61.967,50 € sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe da tužitelj nije dokazao da je u odnosu na sporni članak 14. Odluke o komunalnom redu pokrenuo ili da je pokrenut postupak za ocjenu zakonitosti i ustavnosti spomenute odredbe, i da je u propisanom postupku donesena odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ili Ustavnog suda Republike Hrvatske kojim se predmetni članak utvrđuje nezakonitim ili neustavnim. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio predmetni Ugovor. Međutim tuženik u bitnom ističe da je predmetni Ugovor sklopljen temeljem tada važeće odredbe članka 14. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik grada Zagreba, broj 20/05,16/07). Tuženik nadalje ističe sudu da je Odluka o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 20/05 i 16/07) donesena sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 36/95, 70/97, 128/99, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) koji jasno upućuje na ovlaštenje i obvezu donošenja provedbenih propisa kojima se pobliže uređuju odnosi u komunalnom gospodarstvu(uređenje naselja, održavanje čistoće, čuvanje javne površine, korištenje javnih površina, skupljanje i odvoz komunalnog otpada i dr.) i niti jedna odredba navedene Odluke ne dovodi u pitanje niti krši odredbe navedenog Zakona niti drugih propisa koji su bili na snazi u vrijeme donošenja navedene Odluke, niti je čl. 14. ove Odluke ikada i u jednom postupku utvrđen nezakonitim ili neustavnim. Budući da tužitelj pogrešno zaključuje da tuženik nema pravnu osnovu za naplatu naknade za postavljanje reklame posljedično je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom stečenog bez osnove. Stoga tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se predmetni ugovor utvrdi ništetnim kao i zahtjev za isplatu iznos od 61.967,50 € sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 6 do 8 spisa), u rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (list 9 do 11 spisa),u prijepis posjedovnog lista (list 12 do 17 spisa), u zk. izvatke (list 18 do 23 spisa), u presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (list 24 do 32 spisa) , u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu (list 33 do 39 spisa), u analitičke kartice za ugovor 018295 (list 41 do 45 spisa), u sudsku praksu (list 57 do 90 spisa), u odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (list 99 do 184 spisa), u odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 185 do 209 spisa) i u pravno mišljenje prof. dr. sc. T

I (list 210 do 281 spisa)

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan i 20. ožujka 2024. donio presudu poslovni broj P-2355/2023 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Tužitelj je 3. travnja 2024. uložio žalbu protiv presude poslovni broj P-2355/2023 od 20. ožujka 2024. a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem od 7. kolovoza 2025. ukinuo presudu poslovni broj P-2355/2023 od 20. ožujka 2024. i predmet vratio na ponovni postupak.

7. Sud je u ponovnom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama (list 6 do 8 spisa), u rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (list 9 do 11 spisa),u prijepis posjedovnog lista (list 12 do 17 spisa), u zk. izvatke (list 18 do 23 spisa), u presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (list 24 do 32 spisa) , u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu (list 33 do 39 spisa), u analitičke kartice za ugovor 018295 (list 41 do 45 spisa), u sudsku praksu (list 57 do 90 spisa), u odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (list 99 do 184 spisa), u odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 185 do 209 spisa) i u pravno mišljenje prof. dr. sc. T

I (list 210 do 281 spisa)

8. Među stranaka nije sporno da su zaključili predmetni ugovor i da je istim propisana naknada za postavljanje reklama, reklamnih panoa i natpisa u iznosu od tadašnjih 372,69 € (2.808,00 tadašnjih kuna), da je reklamni pano postavljen na zemljištu koje nije u vlasništvu ovdje tuženika; da je tužitelj po predmetnom ugovoru isplatio tuženiku iznos od 61.967,50 €.

9. Među stranka su sporne osnova tužbenog zahtjeva i utuženi tijek zatezne kamate. Naime, sporna je valjanost navedenog ugovora s obzirom na tužiteljeve tvrdnje da je isti sklopljen na temelju Odluke o komunalnom redu iz 2005. koja, kao "ostali propis", prema tvrdnjama tužitelja, nije sukladna zakonu (Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave) i Ustavu Republike Hrvatske. Posljedično tome, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, i to kako onog za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora, tako i onog za isplatu stečenog bez osnove.

10. Uvidom u Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 018295, klasa: 363-02/2007-001/380, urbroj: 251-13-31/200-07-1, od 12. listopada 2007. utvrđeno je da je njim ugovoreno tužiteljevo plaćanje naknade tuženiku za postavljanje velikog reklamnog panoa BIG BOARD, reklamne površine 120 m2, na zemljištu u vlasništvu Hrvatskih voda d.o.o. – k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica], koja odgovara z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sada u vlasništvu RH - javno vodno dobro u općoj uporabi i z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], općenarodna imovina, sve k. o. [katastarska općina], u iznosu od 2.808,00 tadašnjih hrvatskih kuna mjesečno (372,69 € po tečaju konverzije nakon uvođenja € kao službene valute Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023., a temeljem članka 14., stavka 1 tada važeće Odluke o komunalnom redu (,,Službeni glasnik Grada Zagreba broj 20/05 i dr., od 5. prosinca .2005.).

11. Na temelju odredbe čl. 23. predmetne Odluke o komunalnom redu tužitelju je, rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/07-01/294, Urbroj: 251- 13-31/200-07-5 od 15. listopada 2007. odobreno postavljanje reklamnog panoa BIG BOARD, reklamne površine 120 m2, na zemljištu u vlasništvu Hrvatskih voda d.o.o. – k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (sada k. č. br. [katastarska čestica], koja odgovara z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sada u vlasništvu RH - javno vodno dobro u općoj uporabi i z. k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], općenarodna imovina, sve k.o. Jankomir

12. Zemljište na kojem je tužitelju odobreno postavljanje predmetne reklame na osnovu prethodno citiranog Ugovora uknjiženo je kao vlasništvo Hrvatskih voda d.o.o.

13. Prema podacima iz analitičke kartice za ugovor 018295 tužitelj je na ime naknade za postavljene reklame temeljem predmetnog Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama, tuženiku platio iznos od 61.967,50 €.

14. Tuženik tvrdi da ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost Odluke o komunalnom redu koja je sporna među strankama, ali ovaj sud smatra da je ovlašten ispitivati zakonitost Odluke o komunalnom redu.

15. Odluka o komunalnom redu predstavlja opći akt (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem U-II-5157/2005 i dr. od 5. ožujka 2012., "Narodne novine" broj 41/2012.). Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kojim je propisano da predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom. Prije nego što stupi na snagu opći akt obavezno se objavljuje u službenom glasilu jedinice. Ako općina i grad nema svoje službeno glasilo, opći akt općine i grada objavljuje se u službenom glasilu županije. Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu prvog dana od dana objave. Opći akt ne može imati povratno djelovanje.

16. Prema odredbi čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14) predmet upravnog spora je i ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koja ima javnu ovlast i pravne osobe koja obavlja javnu službu. O Zakonitosti općih akata, u skladu čl. 12. navedenog Zakona, odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da, prema odredbi čl. 83. Zakona o upravnim sporovima postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud Republike Hrvatske pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osoba ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke. Postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud Republike Hrvatske može pokrenuti po službenoj dužnosti, na temelju obavijesti građana, pučkog pravobranitelja ili na zahtjev suda. Prema odredbi čl. 86. st. 3. i 4. navedenog Zakona sud će presudom ukinuti opći akt, ili pojedine njegove odredbe, ako utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela, s time da ukinuti opći akt prestaje važiti, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u Narodnim novinama. Kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka, sud će isti rješenjem obustaviti (čl. 88. st. 2. navedenog Zakona).

17. Dakle, s obzirom na sadržaj zakonskih odredbi kojima je reguliran postupak ocjene zakonitosti općeg akta od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, nedvojbeno je da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje navedenog postupka u situaciji kad je osporavani opći akt stavljen izvan snage, odnosno kad je prestao važiti. Navedeno proizlazi iz same svrhe i smisla navedenog postupka prema kojem njegov ishod, za slučaj prihvaćanja zahtjeva, može biti ukidanje općeg akta ili njegovih pojedinih odredbi s učinkom od objave u Narodnim novinama. Prema tome, ukoliko opći akt nije na snazi, nema pretpostavki za vođenje postupka ocjene njegove zakonitosti jer se taj opći akt više ne bi mogao ukinuti u skladu s čl. 83. st. 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima. Navedeno proizlazi i iz odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-150/2012 od 30. lipnja 2014. kojom je obustavljen postupak za ocjenu zakonitosti Odluke o komunalnom redu iz 2008., koji zahtjev je prvotno bio podnesen Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je rješenjem pod brojem U-II-2493/2011 od 5. ožujka 2012. ustupljen na rješavanje Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (list 52. i 53. spisa).

18. Suprotno tvrdnjama tuženika, ovaj sud ima ovlaštenje (i dužnost) preispitati zakonitost općeg akta u situaciji kad navedeni opći akt više nije na snazi, kako je to slučaj u ovoj konkretnoj situaciji, odnosno u situaciji kad se opći akt ne može preispitivati pred nadležnim Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske prema odredbama Zakona o upravnim sporovima iz razloga što isti više nije na snazi, ali on i dalje proizvodi pravne učinke među parničnim strankama. Naime, radi se o općem aktu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora te njegov sadržaj ima učinka na valjanost pravnog posla koji je temeljem njega sklopljen. O ovom je pitanju stajalište izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-949/2022 od 8. ožujka 2022. i Rev-2169/2019 od 1. ožujka 2023. te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019 od 14. srpnja 2021., a na koje se poziva i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci pod brojem Pž- 1736/2024 od 18. rujna 2024. Svako suprotno tumačenje dovelo bi do nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu (čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

19. Dakle, u ovom je postupku predmet spora preispitivanje valjanosti pravnog posla sklopljenog temeljem općeg akta koji više nije na snazi, a za koji tužitelj tvrdi da nije u skladu sa zakonom. Za odlučivanje o valjanosti spornog pravnog posla stoga je potrebno, kao o prethodnom pitanju, odlučiti o zakonitosti općeg akta temeljem kojeg je taj pravni posao sklopljen, pri čemu se ovaj sud ograničava samo na preispitivanje zakonitosti općeg akta u trenutku sklapanja pravnog posla. Odluka o ovom prethodnom pitanju ima učinak samo u ovom sporu.

20. Sud je preispitao zakonitost predmetne Odluke o komunalnom redu na osnovu koje je sklopljen ugovor između stranaka, a koja je u međuvremenu prestala važiti.

21. Spornom Odlukom o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba broj 20/05 od 5. prosinca 2005.) propisan je komunalni red i mjere za njegovo provođenje u cilju uređivanja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, sakupljanja, odvoza i postupanja sa sakupljenim komunalnim otpadom, uklanjanja snijega i leda te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta na području Grada Zagreba (čl. 1. navedene Odluke).

22. Navedena Odluka o komunalnom redu donesena je na temelju odredbe čl. 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03, 82/04 i 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15). Tom je odredbom propisano da je u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njezino provođenje, a s kojom odlukom se propisuju naročito odredbe o uređenju naselja; održavanju čistoće i čuvanju javnih površina; korištenju javnih površina; skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom; uklanjanju snijega i leda; uklanjanju protupravno postavljenih predmeta; mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe.

23. Prema odredbi čl. 11. Odluke o komunalnom redu reklame, reklamni panoi su reklamne zastave, reklamna platna postavljena kao zaštita na građevinskim skelama, transparenti i drugi prigodni natpisi, reklamni ormarići i drugi predmeti koji služe reklamiranju. Način postavljanja te vrste predmeta i naprava određuje pravilnikom Gradsko poglavarstvo na prijedlog Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Gradskog zavoda za prostorno uređenje i Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode (čl. 11. st. 2.). Na reklamne panoe primjenjuju se odredbe Odluke koji se odnose na reklame, ako nije drugačije određeno Odlukom (čl. 11. st. 3.). Za postavljanje je potrebno odobrenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove (čl. 12.), u kojem odobrenju će se odrediti mjesto i način postavljanja, izgled predmeta, vrijeme na koje se predmet postavlja i drugi uvjeti. Člankom 12. Odluke zabranjeno je postavljanje bez odobrenja, odnosno suprotno odobrenju.

24. Člankom 14. Odluke o komunalnom redu određeno je da je za namjeravano postavljanje reklamnog panoa površine 6 m2 i više na površini koja nije javna potrebno ishoditi prethodno odobrenje za zahvat u prostoru gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove, a zahtjevu za izdavanje odobrenja za zahvat u prostoru treba priložiti izvadak iz katastarskog plana u mjerilu 1:1000, tehnički opis, idejno rješenje o namjeravanom zahvatu u prostoru, posebne uvjete priključenja na komunalnu infrastrukturu te suglasnosti pravnih osoba s javnim ovlastima na mogućnost provedbe zahvata u odnosu na postojeće objekte i uređaje komunalne infrastrukture. Dokaz da se građevinu može postaviti na građevnoj čestici, odnosno unutar zahvata u prostoru u smislu ove Odluke, smatra se izvadak iz zemljišne knjige, ugovor na temelju kojeg je investitor stekao pravo vlasništva na zemljištu, ugovor o zakupu i pisana suglasnost vlasnika, ako posebnim zakonom nije određeno drugačije.

25. Člankom 14. Odluke o komunalnom redu je određeno da ako se natpisi i reklame postavljaju na zgrade, zemljište i druge prostore, za njihovo postavljanje plaća se naknada koju određuje Gradsko poglavarstvo, a podnositelj zahtjeva i gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade.

Ugovor se sklapa prije izdavanja odobrenja.

26. Člankom 15. Odluke o komunalnom redu određeno je da visinu naknade za postavljanje utvrđuje Gradsko poglavarstvo odnosno o zoni u kojoj se postavlja, o njihovoj veličini, tipu i namjeni.

27. Tužitelj spori zakonitost citiranog članka 14. Odluke o komunalnom redu.

28. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, bio dužan donijeti Odluku o komunalnom redu kojom će urediti pitanje uređenja naselja. Stoga tuženik iz Zakona o komunalnom gospodarstvu crpi ovlaštenje da takvom odlukom u sklopu uređenja naselja uredi i pitanje postavljanja reklama i reklamnih panoa i s tim u vezi za navedeno izdaje odobrenja.

29. Međutim, ovdje se postavilo kao sporno pitanje prava odnosno ovlaštenja tuženika da navedenom Odlukom uredi pitanje plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na površinama koje nisu javne, odnosno koje su u privatnom vlasništvu i za koje korisnik, u pravilu, plaća naknadu vlasniku nekretnine, a ovaj komunalnu naknadu tuženiku.

30. Takvo ovlaštenje ovaj sud ne pronalazi u odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, jednako kao što navedeno ne proizlazi niti iz propisa kojima je reguliran djelokrug i financiranje jedinica lokalne samouprave.

31. Prema tada važećoj odredbi čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave vlastiti izvori sredstava općine i grada jesu prihodi od vlastite imovine, u smislu čl. 68. st. 3. toč. 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi; općinski, odnosno gradski porezi u skladu s ovim Zakonom; novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sami propišu; upravne pristojbe u skladu s posebnim zakonom, boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom; komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrđene posebnim zakonom; naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina te drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom.

32. Prema odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalna je naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave, a sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja djelatnosti odvodnje atmosferskih voda, održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, održavanja javnih površina, održavanja nerazvrstanih cesta, održavanja groblja i krematorija i javne rasvjete.

33. Iz navedenih odredbi ne proizlazi da bi jedinica lokalne samouprave bila ovlaštena općim aktom urediti pitanje naplate naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na nekretninama u privatnom vlasništvu, odnosno na nejavnim površinama. Štoviše, u pravilu korisnik plaća naknadu u vidu zakupnine vlasniku nekretnine na koju je postavljena reklama, a vlasnik nekretnine plaća jedinici lokalne samouprave komunalni doprinos. U odnosu na ovlaštenje tuženika za plaćanje ovakve naknade i Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem pod brojem Revd-2054/2020 od 15. rujna 2020. dopustio podnošenje revizije.

34. Obzirom na navedeno, stav je ovog suda da je Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 14. kojom je propisana obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama i reklamnih panoa na zemljište i objekte (koji nisu javni) u suprotnosti sa zakonom.

35. Navedeno utvrđenje nije suprotno niti utvrđenjima i ocjeni Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je odlučivao o zakonitosti općih akata drugih jedinica lokalne samouprave, a koji su po svom sadržaju bitno slični ovdje spornom općem aktu (odluke broj Usoz-8/2016 od 13. lipnja 2016., Usoz-118/2020 od 25. travnja 2022.).

36. Dakle, ovaj je sud kao prethodno pitanje utvrdio da je nezakonita Odluka o komunalnom redu u dijelu odredbe čl. 14., koja odredba, iako je prestala važiti, i dalje proizvodi pravne učinke među strankama jer je i dalje na snazi (budući da nije raskinut ili otkazan) ugovor koji su sklopile temeljem te Odluke radi postavljanja reklamnog panoa na zemljištu u Zagrebu koje je u vlasništvu drugih.

37. S obzirom da je odredbom čl. 322. ZOO određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a imajući u vidu naprijed navedene zaključke, ocijenjeno je da je Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 16. listopada 2007. ništetan i da kao takav ne proizvodi pravne učinke. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

38. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (čl. 323. st. 1. ZOO).

39. Kako je predmetni ugovor utvrđen ništetnim, tužitelj je ovlašten, po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO), tražiti vraćanje svega što je na osnovu tog ugovora dao. Budući da nije sporna visina naknade koju je na ime ništetnog ugovora tužitelj isplatio tuženiku, valjalo je tuženika obvezati na isplatu tog novčanog iznosa i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka stjecanja jer je tuženik, prema ocjeni suda, nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO). Naime, tuženik je znao, odnosno morao znati, da kao jedinica lokalne samouprave nema, u relevantnim zakonima, uporište za propisivanje općim aktom obveze plaćanja naknade korisnicima s kojima sklapa ugovore za postavljanje reklama na nejavnim površinama.

40. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, već o plaćanju s osnove stečenog bez osnove.

41. Obzirom na navedeno, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

42. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa).

43. Tužitelju je kao potreban priznati trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 €, sastav podneska od 30. kolovoza 2023. i 24. studenog 2023. u iznosu od po 50,00 € (Tbr.8.4.), za sastav podneska od 4. prosinca 2023 i 20. veljače 2025. , u iznosu od po 1.000,00 € (Tbr.8.1.), za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 € (Tbr.10.1.) za zastupanja na ročištu 23. veljače 2024. i 12. siječnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 € (Tbr.9.1.), ukupno 6.350,00 € uvećano za PDV 25% u iznosu od 1.587,50 €, dakle ukupno 7.937,50 € kao i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 331,81 € i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 €, dakle sveukupno 9.264,73 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke.

44. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka određena je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

U Zagrebu 27. siječnja 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- kal 30 dana