Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-639/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VATS K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NP, 0IB: 53507790931, iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. 0IB: 87939104217, iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja NP, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Ðurđevcu, poslovni broj P-294/2024-41 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,

p re s u d i o j e

l. Žalba tužitelja NP, djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Ðurđevcu, poslovni broj P-294/2024-41 od 23. svibnja 2025.:

a) potvrđuje u cijelosti pod točkom l. i IV. izreke

b) potvrđuje pod točkom Ill. izreke u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe članka 1. Ugovora o kreditu broj 310341 sklopljenog između tužitelja Željka Fela 01B: 53507790931 iz [adresa] i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb dana 27. rujna 2024. za iznos 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize banke važećoj na dan korištenja kredita

c) preinačava pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev gdje je ugovorena valutna klauzula u CHF i sudi:

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "U kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF".

ll. Odbija se zahtjev tužitelja NP za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj 310341 sklopljen između tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika-Volksbank d.d. Zagreb dana 27.09.2004. godine na iznos 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Banke važećem na dan korištenja kredita što je iznosilo 223.210,40 kn te se nalaže tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217 da tužitelju NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 26.375,32 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.04.2015. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Prihvaća se kao osnovan eventualno kumulirani zahtjev i sudi:

1. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u točki 4.1., točki 9.7. i točki 9.13. Ugovora o kreditu broj 310341, sklopljen između tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb dana 27. rujna 2004. za iznos 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Banke važećem na dan korištenja kredita u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, da isplati tužitelju NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos od 11.952,91 eura (slovima: jedanaest tisuća devetsto pedeset dva eura i devedeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče na iznos od:

- 3,57 eura od 15. studenog 2004.

- 3,57 eura od 15. prosinca 2004.

- 3,57 eura od 15. siječnja 2005.

- 3,57 eura od 15. veljače 2005.

- 3,57 eura od 15. ožujka 2005.

- 3,57 eura od 15. travnja 2005.

- 3,57 eura od 15. svibnja 2005.

- 3,57 eura od 15. lipnja 2005.

- 3,57 eura od 15. srpnja 2005.

- 3,57 eura od 15. kolovoza 2005.

- 3,57 eura od 15. rujna 2005.

- 3,57 eura od 15. listopada 2005.

- 3,57 eura od 15. studenog 2005.

- 3,57 eura od 15. prosinca 2005.

- 3,57 eura od 15. siječnja 2006.

- 3,57 eura od 15. veljače 2006.

- 3,57 eura od 15. ožujka 2006.

- 3,57 eura od 15. travnja 2006.

- 3,57 eura od 15. svibnja 2006.

- 3,57 eura od 15. lipnja 2006.

- 3,57 eura od 15. srpnja 2006.

- 3,57 eura od 15. kolovoza 2006.

- 3,57 eura od 15. rujna 2006.

- 3,57 eura od 15. listopada 2006.

- 3,57 eura od 15. studenog 2006.

- 3,57 eura od 15. prosinca 2006.

- 3,57 eura od 15. siječnja 2007.

- 3,57 eura od 15. veljače 2007.

- 3,57 eura od 15. ožujka 2007.

- 3,57 eura od 15. travnja 2007.

- 3,57 eura od 15. svibnja 2007.

- 3,57 eura od 15. lipnja 2007.

- 3,57 eura od 15. srpnja 2007.

- 3,57 eura od 15. kolovoza 2007.

- 3,57 eura od 15. rujna 2007.

- 3,57 eura od 15. listopada 2007.

- 3,57 eura od 15. studenog 2007.

- 3,57 eura od 15. prosinca 2007.

- 3,57 eura od 15. siječnja 2008.

- 3,57 eura od 15. veljače 2008.

- 3,57 eura od 15. ožujka 2008.

- 3,57 eura od 15. travnja 2008.

- 10,45 eura od 15. svibnja 2008.

- 10,45 eura od 15. lipnja 2008.

- 10,45 eura od 15. srpnja 2008.

- 10,45 eura od 15. kolovoza 2008.

- 10,45 eura od 15. rujna 2008.

- 10,45 eura od 15. listopada 2008.

- 10,45 eura od 15. studenog 2008.

- 10,45 eura od 15. prosinca 2008.

- 19,58 eura od 15. siječnja 2009.

- 19,58 eura od 16. veljače 2009.

- 19,58 eura od 16. ožujka 2009.

- 19,58 eura od 15. travnja 2009.

- 19,58 eura od 15. svibnja 2009.

- 19,58 eura od 15. lipnja 2009.

- 19,58 eura od 15. srpnja 2009.

- 19,58 eura od 17. kolovoza 2009.

- 19,58 eura od 15. rujna 2009.

- 19,58 eura od 15. listopada 2009.

- 19,58 eura od 16. studenog 2009.

- 19,58 eura od 15. prosinca 2009.

- 19,58 eura od 15. siječnja 2010.

- 19,58 eura od 15. veljače 2010.

- 19,58 eura od 15. ožujka 2010.

- 19,58 eura od 15. travnja 2010.

- 19,58 eura od 15. svibnja 2010.

- 19,58 eura od 15. lipnja 2010.

- 19,58 eura od 15. srpnja 2010.

- 19,58 eura od 16. kolovoza 2010.

- 19,58 eura od 15. rujna 2010.

- 19,58 eura od 15. listopada 2010.

- 19,58 eura od 15. studenog 2010.

- 19,58 eura od 15. prosinca 2010.

- 19,58 eura od 15. siječnja 2011.

- 19,58 eura od 15. veljače 2011.

- 19,58 eura od 15. ožujka 2011.

- 19,58 eura od 15. travnja 2011.

- 19,58 eura od 16. svibnja 2011.

- 41,52 eura od 15. lipnja 2011.

- 41,52 eura od 15. srpnja 2011.

- 41,52 eura od 16. kolovoza 2011.

- 41,52 eura od 15. rujna 2011.

- 68,07 eura od 15. listopada 2011.

- 68,07 eura od 15. studenog 2011.

- 174,30 eura od 15. prosinca 2011.

- 68,07 eura od 15. siječnja 2012.

- 87,98 eura od 15. veljače 2012.

- 87,98 eura od 15. ožujka 2012.

- 87,98 eura od 16. travnja 2012.

- 87,98 eura od 15. svibnja 2012.

- 87,98 eura od 15. lipnja 2012.

- 87,98 eura od 16. srpnja 2012.

- 87,98 eura od 16. kolovoza 2012.

- 87,98 eura od 15. rujna 2012.

- 87,98 eura od 15. listopada 2012.

- 87,98 eura od 15. studenog 2012.

- 87,98 eura od 15. prosinca 2012.

- 87,98 eura od 15. siječnja 2013.

- 87,98 eura od 15. veljače 2013.

- 87,98 eura od 15. ožujka 2013.

- 87,98 eura od 15. travnja 2013.

- 87,98 eura od 15. svibnja 2013.

- 87,98 eura od 15. lipnja 2013.

- 87,98 eura od 15. srpnja 2013.

- 87,98 eura od 15. kolovoza 2013.

- 87,98 eura od 15. rujna 2013.

- 87,98 eura od 15. listopada 2013.

- 87,98 eura od 15. studenog 2013.

- 87,98 eura od 15. prosinca 2013.

- 87,98 eura od 16. siječnja 2014.

- 8.495,44 eura od 9. travnja 2015., u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi da je ništetna odredba točke 1. Ugovora o kreditu broj 310341, sklopljen između tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb dana 27. rujna 2004. za iznos 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Banke važećem na dan korištenja kredita u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, da naknadi tužitelju NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnične troškove u iznosu od 2.766,98 eura (slovima: dvije tisuće sedamsto šezdeset šest eura i devedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana".

2. Protiv naprijed navedene presude i to u odnosu na točku l. izreke, točku III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev odbijen te u odnosu na točku IV izreke u dijelu u kojem nije uspio u postupku pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i prihvati glavni tužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužitelj također potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj u žalbi navodi kako je ugovor o kreditu u cijelosti ništetan obzirom isti ne može opstati bez valutne klauzule. Također prvostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom prvostupanjska presuda proturječi sama sebi, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud odbija utvrditi ništetnim članak 1. Ugovora o kreditu gdje je ugovorena isplata kredita u iznosu 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obzirom navedena odredba nesporno predstavlja valutnu klauzulu, a potom prvostupanjski sud utvrđuje da je valutna klauzula iz predmetnog ugovora nesporno ništetna. Nadalje prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak da ništetnost valutne klauzule ne uzrokuje ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer je valutna klauzula osnovni predmet ugovora. Tužitelj se poziva i na presudu suda EU broj C-118/2017 i C-260/2018 te navodi da je prvostupanjskom presudom tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje obzirom prvostupanjska odluka nije obrazložena. Tužitelj osporava i odluku prvostupanjskog suda u odnosu na troškove postupka za podnesak od 21. siječnja 2020., 8. siječnja 2025. i 24. lipnja 2024.

4. Na žalbu tužitelja tuženik nije dostavio odgovor.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također i činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno. No u pogledu odbijajućeg dijela u odnosu na valutnu klauzulu prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.

7. Predmet ovog spora je glavni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti cjelokupnog ugovora o kreditu te eventualno kumulirani zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao i zahtjev za isplatom temeljem ništetnosti cijelog ugovora odnosno ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

8. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je Volksbank d.d. prednik tuženika;

- da je između tužitelja i prednika tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 310341 od 27. rujna 2004.;

- da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 46.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,80% godišnje, te je ista promjenjiva;

- da se kredit otplaćuje u 276 mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke važeće na dan dospijeća;

- da je kamatna stopa tijekom trajanja kredita više puta mijenjana na način da je povećavana, a zbog čega je došlo do promjene iznosa anuiteta;

- da je tužitelj tužbu podnio 28. siječnja 2019.;

- da se radi o potrošačkom ugovoru te tužitelj ima status potrošača;

- da je za vrijeme trajanja kredita tečaj švicarskog franka rastao;

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit;

- da je tužitelj kredit koristio radi dovršenja obiteljske kuće;

- da su ništetne odredbe u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu;

- da je tužitelj postavio glavni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti cjelokupnog ugovora te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kao i zahtjev za isplatom;

- da je ukupan iznos preplate s naslova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule utvrđen u visini od 11.952,91 eura.

8.1. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

9. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetnima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. - u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

11. Visina tražbine tužitelja među strankama nije sporna.

12. Obzirom tužitelj nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe. Ovdje se napominje da je strankama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i primjena valutne klauzule no u konkretnom slučaju izostalo je od strane tuženika točno definiranje i propisivanje te upoznavanje tužitelja sa svim bitnim parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i primjena valutne klauzule. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. - nastavno: ZZP/03) u svezi s člankom 87. navedenog zakona.

12.1. Prvostupanjski sud je analizirao mogućnost utjecaja tužitelja na sadržaj i promjenu odredbi ugovora o kreditu te na temelju zaključka da tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na promjenu kamatne stope i valutne klauzule to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio podredni tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Za odlučivanje o materijalnopravnim pitanjima u ovom predmetu mjerodavno je isključivo pravo Republike Hrvatske, a to znači, nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu prvenstveno odredbe članka 105. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001 nastavno: ZOO), te članka 1065. ZOO-a kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača sve obzirom na činjenicu jer Direktiva vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. nije mjerodavan izvor prava u ovom slučaju obzirom navedeni ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka nije u dosegu navedene Direktive imajući u vidu činjenicu da je isti sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

14. Svojom odlukom prvostupanjski sud nije povrijedio pravo tužitelju na pravično suđenje obzirom je za svoje stavove dao sigurno i uvjerljivo obrazloženje, iznio je razloge zbog čega glavni tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora nije osnovan odnosno zbog čega je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud nepravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora.

16. Prema članku 105. stavak 1. ZOO ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, a stavkom 2. citirane odredbe propisuje da će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Nadalje, članak 87. Zakona o zaštiti potrošača propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (članak 1065. ZOO), što znači da su bitni sastojci ugovora o kreditu novčani iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca. U konkretnom slučaju, banka se obvezala (i ispunila obvezu) staviti na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 46.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju za devize banke važeće na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

18. Valutna klauzula spada u tzv. zaštitne klauzule koja ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, pa kada valutna klauzula nije postigla svoju svrhu i kada je primjenom iste došlo do odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita (radi čega je utvrđena ništetnom), to i po ocjeni ovoga suda ugovor može opstati bez te odredbe. S obzirom da se stabilnost u pravima i obvezama stranaka postiže upravo bez tzv. zaštitne klauzule, to oslobađanjem ugovora o kreditu od valutne klauzule on ostaje na snazi kao kredit u kojem su obveze ugovornih strana određene u kunama, a što u bitnome ne odstupa od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, pa stoga činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna nije razlog zbog kojeg u konkretnom slučaju ugovor o kreditu ne bi mogao opstati. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da ništetnost valutne klauzule uzrokuje ništetnost i cijelog ugovora.

19. lsto tako utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora o kreditu, s obzirom da uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o jasno određenoj početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

20. Vezano uz pozivanje tužitelja na presude Suda Europske unije valja ukazati da je presudom C-118/17 odlučeno da članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala i da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

20.1. S obzirom da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale, a što je u konkretnom slučaju uspostavljeno usvojenim tužbenim zahtjevom pod točkom II. izreke kojima je naloženo tuženiku vratiti tužitelju sve što je plaćeno temeljem nepoštenih odredaba uz zateznu kamatu, uz činjenicu da je ništetnost i ustanovljena da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, to je i po ocjeni ovoga suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ugovor o kreditu nije u cijelosti ništetan, te je odluka pod točkom l. izreke presude donesena pravilnom primjenom materijalnog prava koju ne dovode u sumnju presude Suda Europske unije na koje se poziva tužitelj.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u dijelu da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dio zahtjeva tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti točke l. ugovora o kreditu temeljem kojeg će banka isplatiti tužitelju kao korisniku kredita iznos od 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize banke važeće na dan korištenja kredita. Ovo stoga jer odredba ugovora o kreditu kojom banka isplaćuje korisniku kredita i iznos kredita denominiran u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize banke na dan korištenja kredita nije pravno utvrđena kao ništetna obzirom se ne radi o ništetnosti valutne klauzule kojom je vezana otplata kredita za CHF, već se radi o načinu isplate kredita u kunskoj protuvrijednosti. Stoga pozivanje tužitelja na odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017., a kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule nije primjenjiva u ovom dijelu imajući u vidu sve specifične okolnosti ovog predmeta. Tim više jer navedeni dio odredbe ne sadrži nikakve obveze tužitelja već naprotiv sadrži obvezu tuženika za isplatu ugovorenog iznosa.

22. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF. Naime, prvostupanjski sud nesporno utvrđuje da tužitelj ima status potrošača da se o ugovornoj odredbi vezanoj za valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, da je ista nepoštena obzirom uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da je ista bila unaprijed formirana od strane prednika tuženika te prednik tuženika nije dokazao da se o navedenoj ugovornoj odredbi raspravljalo. Te je stoga u navedenom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku.

23. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na troškove parničnog postupka. Naime, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka i to za sastav podnesaka od 21. siječnja 2020., 8. siječnja 2025. i 24. lipnja 2024. imajući u vidu odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom navedeni podnesci nisu bili opravdani za vođenje postupka. Ovo stoga jer u podnesku od 21. siječnja 2020. tužitelj samo ponavlja navode iz tužbe i precizira glavni tužbeni zahtjev, a koji je više puta i nakon toga uređivao dok podnesak od 8. siječnja 2025. također nije opravdan jer tužiteljev prigovor na nalaz vještaka nije bio osnovan time da tužitelj u preostalom dijelu podneska ponavlja svoje navode i ponovno precizira tužbeni zahtjev, a u konkretnom slučaju nije se radilo o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Pravilno prvostupanjski sud tužitelju nije priznao niti trošak sastava podneska od 24. lipnja 2024. obzirom je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti nastavio prekinuti postupak.

24. Stoga je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom l. i IV. izreke u cijelosti, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti točke 1. ugovora o kreditu, a sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke gdje je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP obzirom je tužitelj uspio samo u neznatnom dijelu žalbom, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

26. U preostalom nepobijanom dijelu (točka II. izreke presude te rješenje) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić