Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-236/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po predsjednici vijeća kao sucu pojedincu Dijani Tomašegović Nikolić, uz sudjelovanje Katarine Tomac kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog LS, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KO-DO- 132/2025 od 6. kolovoza 2025., nakon glavne rasprave održane 23. listopada 2025. s koje je dijelom isključena javnost, 4. studenog 2025., 19. prosinca 2025. i 26. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice državne odvjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću RS, optuženog LS i njegovog branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Sandra Biondića, dana 27. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi LS, zvani " L", sina R i GS rođene G, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa završenom srednjom školom, konobar, nezaposlen, uzdržava se od povremenih poslova građevine, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 7 godina, bez čina, neodlikovan, bez imovine, osuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

što je dana 10. srpnja 2025. oko 12.40 sati do 22.50 sati u Udbini, upravljajući osobnim automobilom marke „Mercedes“, registarske oznake [registarska oznaka], u kojem su se kao putnici nalazili ES i ŽS, neovlašteno ušao u krug vojarne "Josip Jović" te nakon što je zaustavljen od strane ophodnje vojarne, djelatnih vojnih osoba angažiranih za osiguranje vojarne AS i ŠS koji su mu vojnim motornim vozilom marke „Defender“ djelomično zapriječili daljnje kretanje vozila kroz vojarnu te mu je AS izdao zapovijed da ugasi motor vozila i stavi ključeve na krov vozila, nakon čega je u cilju da imenovanu vojnu osobu onemogući u daljem obavljanju službene radnje utvrđivanja neovlaštenog ulaska u vojarnu, stavio vozilo u brzinu i naglo krenuo prema naprijed i u lijevo radi obilaska vozila „Defender“ gdje je stajao vojnik AS koji se je izmaknuo kako bi izbjegao udar vozila u njega, čime je ugrozio njegov život i tjelesni integritet, nakon čega se je vozilom udaljio iz vojarne te iako su ga imenovane vojne osobe slijedile u službenom vojnom vozilu, bez zaustavljanja nastavio vožnju u smjeru Korenice, čime je iste onemogućio u obavljanju službene radnje,

dakle, silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, a kaznenim djelom je doveden u opasnost život i tijelo službene osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi opisano u članku 314. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.– dalje KZ/11.), a kažnjivo po članku 314. stavku 2. KZ/11.

I. Na temelju članka 314. stavka 2. KZ/11., optuženi LS

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE

II. Temeljem članka 455. stavak 2. točka 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25– dalje: ZKP/08) optuženom LS se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to:

- vrijeme uhićenja od 10. srpnja 2025. u 21:00 sati, pa nadalje

- vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, broj Kir-400/2025-3 od 12. srpnja 2025., pravomoćnog 29. srpnja 2025. pa nadalje.

- vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Kov-115/2025-9 od 8 kolovoza 2025., pravomoćnog 05. rujna 2025. pa nadalje,

- vijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-236/2025-10 od 04. studenog 2025., pravomoćnog 27. studenog 2025. pa nadalje.

III. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7., stavka 3. ZKP/08, optuženi LS, dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podiglo je kod ovog suda optužnicu poslovni broj KO-DO-132/2025 od 6. kolovoza 2025., protiv okrivljenog LS zbog kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi opisanog u članku 314. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje KZ/11), a kažnjivog po članku 314. stavku 2. KZ/11. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća ovog suda broj: Kov-115/2025-27 od 17. rujna 2025. (list 173-175 spisa).

2. Temeljem članka 19b. stavak 3. ZKP/08. stranke su se suglasile da raspravu u ovom predmetu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.

2.1. Predsjednica vijeća kao sudac pojedinac je na temelju članka 388. stavka 2. točke 1. i 2. ZKP/08., nakon ispitivanja stranaka, rješenjem isključila javnost za dio rasprave održane 23. listopada 2025. i to za dio u kojemu je svjedok SS odgovarao na pitanja branitelja vezano uz video nadzor vojarne u [adresa], s tim da se to isključenje ne odnosi na stranke, žrtvu i branitelja. Ovakva odluka je donesena jer su podaci o osiguranju vojnih objekata, dakle vojarni klasificirani podaci vezani uz sigurnost i obranu Republike Hrvatske pa sud cijeni da će se isključenjem javnosti ostvariti zaštita sigurnosti i obrane Republike Hrvatske. Rješenje o isključenju javnosti je javno objavljeno i obrazloženo na raspravi strankama, koje su se odrekle prava na žalbu i nisu tražile pisani otpravak rješenja (list 212 spisa).

3. Očitujući se o optužbi optuženi LS očitovao se kako se ne smatra krivim te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka (list spisa).

4. Tijekom dokazanog postupka neposredno pred sudom na raspravi 23. listopada 2025. ispitani su u svojstvu svjedoka AS, (list 205-208 spisa) ŠS (list 209-211 spisa), SS (list 211-213 spisa), a na raspravi 26. siječnja ispitan je svjedok ES (list 317-318 spisa)). Uz suglasnost stranaka na raspravi 2025. pročitani su i pregledani izvješće o postupanju AS (list 5 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika LS sa snimkom (list 8-12 spisa) koja je reproducirana (list 323 spisa), izvješće o postupanju pomoćnika načelnika za zaštitu granice PGP Korenica OS (list 13-14 spisa), službena zabilješka policijskog službenika MS (list 15 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za LS (list 16 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika LS u Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću sa snimkom (list 53-57 spisa) koja je reproducirana (list 323 spisa), iskaz svjedoka AS, (list 205-208 spisa) iskaz svjedoka KS (list 209-211 spisa), iskaz svjedoka HS (list 211-213 spisa), posebno izvješće sa foto elaboratom (list 258-285 spisa) i priloženim CD-om (list 286 spisa) koji je reproduciran (list 320 spisa), rješenje (list 177-179 spisa), rješenje (list 190-192 spisa). Prije ispitivanja optuženika pročitani su uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenika LS (list 45-46 spisa) i potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 47-49 spisa). Stranke nisu imale primjedbi na provedene dokaze. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi LS.

5. U svojoj obrani na raspravi 26. siječnja 2026. (list 321-324 spisa) optuženik je iskazao da je "izprocesuirao" sve izjave i želi reći da je na primjer bilo onako kako je izjavio gospodin AS, kada bi došlo do zanošenja vozila tj. zadnjeg dijela vozila u desnu stranu pošto je auto na zadnji pogon, možda bi postojala mogućnost da bi bio ugrožen gospodin KS, ali nikako ne gospodin AS i u tom proklizavanju na toj travnatoj podlozi teško da bi uspio uopće izbjeći Defender već bi se zabio u njega. Gospodin AS je naveo da se zadnji bočni dio kretao prema njemu što je nemoguće pri naglom ubrzavanju i manevriranjem u lijevu stranu kako bih izbjegao njihovo vozilo. Nadalje je spomenuo da je gospodin KS izjavio da misli da je samo htio pobjeći od njih, a ne da mu je bila namjera ugroziti gospodina AS, kako je ustvari i bilo. U trenutku kada je krenuo, utabani put na livadi je bio slobodan, krenuo je lagano baš zbog toga jer su mu stajali vojnici s bočnih strana, s tim da im je kretanje nagovijestio riječima "moram ići" i u tom trenutku kada je krenuo, da nije pogledao u retrovizore prihvatio bi sve što mu se stavlja na teret. Da je znao da je vojarna, sigurno ne bi ulazio, a kamoli počinio prisilu prema službenoj osobi ili ugrozio njegov ili bilo čiji život i tjelesni integritet s vozilom ili bez. Stvarno mu je krivo i žao što je došlo do ovoga nesporazuma, jer je trebao ići za Zadar pa prema Splitu, ali je uspio nekako zalutati i tako je igrom slučaja, nažalost, došao do [adresa]. Svojom prošlom žalbom i putem ove obrane sve je decidirano objasnio kako je i bilo. Smatra da bi trebali imati jače i čvršće dokaze tako da predlaže člankom 98. ZKP/08 da mu se odbije određivanje istražnog zatvora i da ga se pusti da se brani sa slobode u nastavku ovog postupka, uz eventualno jednu ili više mjera opreza.

5.1. Na prijedlog branitelja optuženom su predočene fotografije na listu 261- 285 spisa, nakon čega je optuženi iskazao da na fotografijama ne prepoznaje mjesto na kojem je ušao u vojarnu, jer ograda nije bila ovakva nego je bila zelena koliko se sjeća pa to to znači da nije ušao na tim mjestima nego su ušli bijelim putem na koji je ušao s ceste. Na daljnje pitanje branitelja, optuženik je odgovorio da nisu imali namjeru ni ići tamo, a kamoli nekome nauditi. Na daljnje pitanje branitelja je li kod ulaska vidio neke prepreke za ulazak, optuženik je odgovorio da nije vidio čak ni tablu, jer da je vidio tablu, ne bi ulazio. Dok se vozio prema tenkovima, nije mogao zaključiti da se nalazi u vojarni, možda po ogradi da, ali nakon što je ograda završila više ne i utabani put po livadi koji vodi do piste gdje su se nalazili ti tenkovi.

5.2. Obzirom je optuženik u svojoj obrani zapravo većim dijelom iznosio svoju analizu dokaza i svoje prijedloge, sud ga je pitao da opiše svojim riječima događaje u vojarni, na koji upit je optuženik odgovorio da su došli do piste i tamo su htjeli pitati dva vojnika mogu li se slikati sa strojevima i tenkovima. Vojnici su im rekli da će pozvati policiju, jer se tamo ne smiju nalaziti, na što su se njih dvojica, ES i optuženik, a treći je ostao u autu, okrenuli i krenuli tim utabanim putem. Defender je sjeveroistočno došao prema njima velikom brzinom pa je pomislio da se ne bi slučajno zabio u njih te se zaustavio, došli su mu vojnici sa lijeve i desne strane, koliko se sjeća jedan mu je rekao da izvadi ključeve i stavi na krov, a što je rekao drugi vojnik, se ne sjeća. Prestrašio se jer je bio pod utjecajem alkohola, rekao je: "moram ići", krenuo je lagano jer je bio svjestan da mu se osobe nalaze sa bočnih strana i to je vidio u retrovizorima. Nakon što je vidio da se udaljio od njih, povećao je brzinu i tako je izašao tim putem. Ta dva vojnika bili su udaljeni od njih sigurno pola metra, a Defender sigurno sjeveroistočno 5-7 metara.

5.3. Odgovarajući na pitanja ODO Gospić, optuženik je izjavio da kad su krenuli prema "van", slijedilo ih je samo crno vozilo do glavne ceste, Defender uopće "nije bio u priči". Kada smo došli na glavnu cestu skrenuli su desno i nakon 100 metara pogledao je na desni retrovizor i vidio samo crni Mercedes kako se zaustavio. Na pitanje ODO da pojasni kako se našao u vojarni, optuženik je odgovorio da je pratio tablu Zadar, a niti sam ne zna kako se uspio odvojiti prema tamo, prema [adresa]. Završio je u nepoznatom smjeru, iako je pratio tablu Zadar. U taj prostor su ušli jer su vidjeli tenkove, pa su mislili da se mogu slikati s njima, uz dopuštenje, jer tako u [adresa] znaju biti te izložbe vojne mehanizacije pa je njima to zanimljivo. Na daljnja pitanja ODO Gospić, optuženik je odgovorio da nisu znali gdje se nalaze, nisu vidjeli kafiće ili trgovačke centre, nisu pratili GPS, nego je samo pratio tablu Zadar. Da su u vojarni, shvatili su kada su ih na to upozorila prva dva vojnika.

5.4. Na pitanje suda, što znači izjava da ste se prestrašili jer ste bili pod utjecajem alkohola, pa ste zato rekli da morate ići i krenuli, optuženik je odgovorio da to znači da se bojao da se ne utvrdi da je pod utjecajem alkohola. Na daljnje pitanje suda, što se događalo kada su napustili vojarnu, optuženik je odgovorio da su nastavili vožnju i onda je vidio " njušku " policijskog auta na jedno 300 metara i sjetio se da su mi ona prva dva vojnika kod piste rekli da će obavijestiti policiju se uplašio i dao se u bijeg, jer nije htio da se zna da je on bio taj koji je bio u vojarni. A to je sve bilo jer je bio pod utjecajem alkohola. Na daljnje pitanje suda, optuženik je odgovorio da je noć prije i to jutro popio jednu i pola bocu Jack Danielsa.

5.5. Predsjednica vijeća predočila je optuženiku zapisnik o prisutnosti, alkohola, droga i opojnih sredstava sa lista 16 spisa. Nakon uvida u zapisnik, optuženik je potvrdio da se na istome nalazi njegov potpis. Na daljnji upit suda kako objašnjava da u zapisniku piše da je popio jednu čašu votke od 0,03 dcl, optuženik je odgovorio da je popio jednu i pol bocu Jack Danielsa, a tu čašu je popio na početku.

5.6. Obzirom da je optuženik naveo da u optužnici nije točno naveden njegov iskaz pred ODO Gospić, reproducirana je snimka ispitivanja okrivljenika kod ODO Gospić, te je utvrđeno da je prilikom ispitivanja u ODO Gospić optuženik izjavio da ostaje pri iskazu koji je rekao u policiji, pa je zbog toga reproducirana snimka ispitivanja optuženika u svojstvu osumnjičenika u policiji.

5.7. Reprodukcijom snimke ispitivanja optuženika u policiji utvrđeno je da je optuženik prilikom tog ispitivanja naveo da su on i prijatelji trebali ići u Zadar, popili su po par pića, prolazili vozilom, kada su s lijeve ili desne strane vidjeli strojeve, vidjeli su kako pucaju pa su htjeli otići bliže vidjeti što se događa, možda se radi o okupljanju kakva znaju biti u [adresa], vozili su ukrug, naletjeli su na neku špagu i nju su prošli i vidio je tablu, misli da je pisalo "zabranjeno fotografiranje", možda čak i da je zabranjen pristup, ali nije siguran. Prošli su pored ceste gdje su bila vojna vozila i izašli iz vozila. Došle su dvije vojne osobe i rekli mu da se tamo ne može zadržavati pa je otišao u auto i krenuo natrag. Krenuo je vozilom, a s desne strane mu je dolazio Defender pa se zaustavio da ga ne bi udario. Vojnici su došli do njegovog auta, jedan s jedne strane, a drugi s druge, naglom reakcijom da izlazi iz auta i ne sjeća se dal su mu rekli da legne na pod. Defender mu nije priječio put, krenuo je autom ravno, a vojnici su bili udaljeni sigurno pola metra od njegovog vozila te nije imao nikakvu lošu namjeru, pazio je i razmišljao o njihovim nogama. Naveo je da je vozio samo ravno i da nije napao vojne osobe, da je htio samo popričati i da je "malo popio", a nakon što je krenuo s vozilom, vojnici koji su ga zaustavili krenuli su za njim. Također je istaknuo da mu je žao što je napravio problem i što ima prijavu i mora tu sjediti.

5.8. Nakon reprodukcije snimke predsjednica vijeća je pitala optuženika da pojasni razliku u iskazima jer je u obrani pred sudom rekao da mu je Defender dolazio sa sjevernoistočne strane, a u iskazu na policiji da mu je dolazio s desne strane. Na ovaj upit suda, optuženik je pokazao rukom da mu je Defender dolazio s desne strane. Na daljnje pitanje suda, da objasni razliku u iskazima, s obzirom da je na policiji rekao da su vojnici koji su ga zaustavili krenuli za njima nakon što je on krenuo s vozilom, a pred sudom je izjavio da ga Defender nije slijedio, optuženik je odgovorio da su vjerojatno krenuli za njima po logici nekoj, ali on to nije vidio i siguran je da nisu nastavili potjeru nego je samo crni Mercedes nastavio potjeru. Na daljnje pitanje suda, koliko su popili alkohola s obzirom na razliku iskaza pred policijom i obrane pred sudom, optuženik je odgovorio da su počeli piti 9. srpnja u rano jutro i nisu prestali do 10. srpnja u 4 ujutro, a počeli su putem dok su se vozili. Na daljnje pitanje suda, kako objašnjava da je pred policijom rekao da je bila špaga i misli da su bile table na kojima je pisalo zabranjeno fotografiranje i pristup, a danas je pred sudom rekao da nije bilo oznaka ni tabli ni prepreka, optuženik je odgovorio da je bila špaga, ali nije priječila put, a tabli se ne sjećam.

6. Nije sporno da je optuženik dana 10. srpnja 2025. oko 12:40 sati, upravljajući osobnim automobilom marke "Mercedes" registarske oznake [registarska oznaka], u kojemu su se kao putnici nalazili ES i ŽS, neovlašteno ušao u krug vojarne "Josip Jović" i nije sporno da je optuženik zaustavljen od strane ophodnje vojarne, djelatnih vojnih osoba angažiranih za osiguranje vojarne AS i ŠS. Nije sporno da mu je AS izdao zapovijed da ugasi motor vozila i stavi ključeve na krov vozila,. Nije sporno da se optuženik vozilom udaljio iz vojarne i bez zaustavljanja nastavio vožnju u smjeru Korenice.

7. Sporno je je li optuženi LS bio svjestan i znao da je neovlašteno ušao u vojarnu, jesu li AS i ŠS optuženiku vojnim motornim vozilom marke "Defender" djelomično zapriječili daljnje kretanje vozila kroz vojarnu te je li optuženik u cilju da AS onemogući u daljem obavljanju službene radnje utvrđivanja neovlaštenog ulaska u vojarnu, stavio vozilo u brzinu i naglo krenuo prema naprijed i u lijevo radi obilaska vozila "Defender" gdje je stajao vojnik AS koji se izmaknuo kako bi izbjegao udar vozila u njega, sporno je je li time optuženik ugrozio život i tjelesni integritet AS, sporno je jesu li AS i ŠS slijedili u službenom vozilu optuženika koji se udaljio iz vojarne i je li time optuženik onemogućio AS i ŠS u obavljanju službene radnje.

8. Ispitan u svojstvu svjedoka, žrtva AS, izjavio je da su dana 10. srpnja 2025. oko 12:40 sati desetnik ŠS i on, kao dio anti-dron tima i mobilnog osiguranja [adresa] u [adresa], dobili poziv putem radioveze da se u vojarni nalazi vozilo koje je neovlašteno ušlo u vojarnu. Rečeno im je, koliko se sjeća, da se radi o Mercedesu plave boje, pulskih registarskih oznaka. S obzirom da su kolega ŠS i on bili u patroli, uputili su se na mjesto događaja po uzletno sletnoj pisti koja se nalazi u krugu vojarne, a putem radioveze obaviješteni su da se neovlašteno vozilo nalazi u sjevernom dijelu vojarne, unutar žice ali nisu znali točnu lokaciju pa su se zato vozili po pisti jer je pista u sredini da ih lakše uoče. Tako su onda i uočili to vozilo koje se vraćalo u smjeru iz kojeg je došlo te su se direktno uputili prema tom vozilu da ga zaustave na način da mu prepriječe put što su i uspjeli. Prije nego što su im pripriječili put i zaustavili se, osobama u tom neovlaštenom vozilu, s mjesta suvozača na kojem se nalazio, kroz otvoren prozor desnom rukom mašući gore dolje signalizirao je da se zaustave. Nakon toga vozilo se zaustavilo. Kolega i on su prepriječili put svojim vozilom na način da je njihovo vozilo od tog neovlaštenog vozila bilo udaljeno oko 2 metra, ali ne može odrediti preciznu udaljenost. Kolega i on su izašli iz vozila te je on neovlaštenom vozilu prišao sa strane vozača, bočno, a kolega isto bočno, ali sa suvozačke strane. Nakon toga je ljudski i profesionalno rekao vozaču da ugasi vozilo, stavi ključeve na krov, a kolega mu je rekao: "izađite svi van iz vozila". U neovlaštenom vozilu vidio je tri civila, vozača, suvozača i još jednog putnika. Radilo se o muškarcima starim 20-ak do 30- ak godina. Vozač je bio muškarac koji je ovdje optužen i kojeg prepoznajem. Vozač nije ugasio vozilo i nije postupio po njegovoj zapovijedi nego je iz lera ubacio u brzinu, dodao gas, ubrzao, naglo krenuo i s lijeve strane zaobišao njihovo vozilo. Sjeća se da im je samo rekao: "ja moram ići". U trenutku kad je kretao, zapravo neposredno prije, s obzirom da nije poslušao zapovijed, taman je htio otvoriti vrata od vozača i nalazio se uz ta vrata od vozača neovlaštenog vozila kad je on naglo krenuo pa se morao izmaknuti kretnjom, korakom unatrag da ga ne udari svojim vozilom.

8.1. Branitelj je zatražio da se u zapisnik unese njegova primjedba da svjedok nije rekao da se izmakne da ga ne udari, nego da je samo rekao da se izmaknuo.

8.2. Sud je unio u zapisnik primjedbu branitelja, nakon čega je svjedok nastavio sa svojim izlaganjem i naveo da je stajao blizu auta i da se instinktivno pomaknuo da ga ne bi to vozilo ozlijedilo ili eventualno pregazilo sa zadnjim kotačima. Nakon što je otišao s vozilom, ušli su u svoje vozilo i krenuli za njim. Onda je trajala potjera, sve dok nisu došli do kraja žice, izlaza gdje su pobjegli van žice, ali još unutar kruga vojarne i vozili se prema glavnoj cesti. Prije izlaza van žice tom vozilu put je pokušao prepriječiti zapovjednik HS, sa još dvije službene osobe, sa svojim vozilom ali su zakasnili nekoliko sekundi pa u tome nisu uspjeli i onda su sa dva vozila nastavili slijediti to neovlašteno vozilo do glavne ceste gdje prestaju njihove ovlasti, a to vozilo nastavilo se kretati po glavnoj cesti prema Jošanima, nakon čega je zapovjednik o tome obavijestio policiju. Napominje da nisu bili naoružani i njihovo vozilo nema zvučnu ni svjetlosnu signalizaciju. Radilo se o vojnom vozilu marke Defender sa jasnim obilježjima Hrvatske vojske.

8.3. Odgovarajući na pitanja zamjenice ODO E, svjedok je odgovorio da je vozilom u kojem se nalazio svjedok, kao vozač upravljao ŠS. Kad je prišao neovlaštenom vozilu i kad je vozač tog vozila kretao, svjedok se nalazio negdje pri sredini vrata vozača, udaljen od vozila 5 do 10 cm. Ne može znati što bi se dogodilo da se nije izmaknuo, samo može reći da se izmaknuo instinktivno iz straha da ga vozilo ne udari ili ne pregazi zadnjim kotačima. Na daljnji upit ODO odgovorio je da su u to vrijeme u vojarni trajale pripreme za svečani Mimohod Hrvatske vojske. U vojarni je bilo mnogo vozila, koja su bila vidljiva i lako uočljiva, jer su se nalazila na pisti gdje su se te vježbe održavale. Vojarna je jako velika i nalazi se u pustoj prirodi na velikom prostranstvu a taj ulaz, odnosno, mjesto na kojem je ušlo neovlašteno vozilo obilježeno je tablom, na kojoj piše da je zabranjen pristup, nije siguran za ovaj ulaz, ali takvo je pravilo da na svim ulazima u vojarnu stoji znak kojim je zabranjen pristup i kojim je zabranjeno fotografiranje. Ovaj dio u kojem su oni ušli se koristi za obuku pa nije ograđen, dok su ostali dijelovi vojarne ograđeni. Na daljnji upit ODO odgovorio je da se, bez obzira što ovaj dio za obuku nije ograđen, vidi da je to ulaz u vojarnu. Ne zna jesu li postojale ikakve prepreke jer ovuda nije ulazio nego je tuda samo trčao u prolazu pa nije obraćao pažnju na to. Sa glavne ceste je glavni ulaz pa je svjedok koristio taj ulaz za ulaz i izlaz iz vojarne. Taj ulaz i izlaz na koje je ušlo neovlašteno vozilo ne koriste niti u vojne niti u bilo koje druge svrhe, jer na tu stranu ljudi imaju stoku, ima stanovništva, i to im je van ruke jer je glavni ulaz bliže glavnoj cesti.

8.4. Odgovarajući na pitanja branitelja, svjedok je iskazao da se vojarna sastoji od ograđenog i neograđenog dijela, u neograđenom dijelu nalazi se prostor za obuku, ovaj ulaz na koji je ušlo neovlašteno vozilo je ulaz kojim se ulazi iz dijela izvan vojarne gdje ima lokalnog stanovništva i stoke u vojarnu, precizno u njezin neograđeni dio koji je spomenuo, a u kojemu se odvija obuka. Znalo se događati i prije da netko zaluta u vojarnu i to u ovaj njezin neograđeni dio, ali svi bi bili zaustavljeni i prepraćeni do prijamnice gdje čekaju da ih preuzme civilna policija. Sjeća se da je jednom bio dežuran kad je u pitanju bilo vozilo, a ne pješak, ali su tad sve odradili po proceduri pa je to vozilo je prepraćeno do izlaza iz vojarne, gdje ih je preuzela civilna policija. Na daljnje pitanje branitelja svjedok je odgovorio da je neovlašteno vozilo bio Mercedes plave boje, registarskih oznaka [registarska oznaka], misli da je zadnje slovo E, radilo se o starijem tipu Mercedesa, ali ne razumije se toliko u vozila da bi mogao reći. Nije vidio je li vozilo dizel ili benzinac, ali je vidio da ima ručni mjenjač, što znači da nije automatik.

8.5. Branitelj je postavio svjedoku pitanje: "da li se sa sigurnošću može izjasniti da bi ga optuženik udario vozilom da se nije pomaknuo korak unatrag?" Svjedok je na to pitanje odgovorio da ne može. Nakon toga predsjednica vijeća postavila je svjedoku pitanje: "da li se sa sigurnošću može izjasniti da ga optuženik ne bi udario vozilom da je ostao stajati na mjestu". Svjedok je odgovorio da ne može.

8.6. Na daljnja pitanja branitelja je li se optuženom. kada mu je rekao da ugasi vozilo i stavi ključeve na krov od auta obraćao sa ti ili vi, svjedok je odgovorio da mu se obraćao sa vi, a kolega se obraćao u množini jer je rekao svima da izađu van. Na daljnje pitanje branitelja, svjedok je odgovorio da nije stigao uhvatiti kvaku i otvoriti vrata vozila, iako je imao tu namjeru, jer je vozilo krenulo, da su oni sa svojim vozilom stali ispred neovlaštenog vozila. Misli ali nije siguran da su prepriječili cijeli put, ne zna je li bilo centimetar simo ili tamo, ali oko puta se nalazi travnata površina pa se i kretanjem po njoj moglo zaobići njihovo službeno vozilo. Na daljnje pitanje branitelja ima li vojarna video nadzor, svjedok je odgovorio da na to pitanje i na sva druga pitanja vezana za osiguranje vojarne ne može i ne smije odgovoriti jer se radi o klasificiranim podacima. Na daljnje pitanje branitelja svjedok je odgovorio da je zapovjednik HS htio put optuženom prepriječiti sa civilnim vozilom, ali je zakasnio. S njim u tom civilnom autom bile su dvije službene osobe čijih se imena ne sjeća i oni su se sa civilnim autom pridružili u potjeri. Vozilo u kojem se nalazio zapovjednik vojarne bilo je marke Mercedes, ne zna model niti registarske oznake, ali zna da je vozilo u vlasništvu zapovjednika vojarne HS, da je kolega vozilu za kojim su se kretali potrubio jednom ili dva puta. Do mjesta gdje im se u potjeri pridružio zapovjednik, oni su za vozilom kojim je upravljao optuženi se kretali nekih 400-500 metara, a nakon što se potjeri pridružio zapovjednik sa svojim vozilom, vozilo kojim je upravljao zapovjednik, dakle civilno vozilo, bilo je prvo iza vozila optuženog, a vozilo u kojem se nalazi svjedok je bilo treće vozilo u toj koloni, znači iza vozila zapovjednika. Nije mu poznato je li i zapovjednik trubio. U dojavi kojom su obaviješteni o incidentu rečeno da se unutar žice nalazi vozilo i da osobe iz tog vozila provociraju pripadnike ešalona koji su vježbali na pisti za mimohod.

8.7. Na pitanje ODO svjedok je odgovario da su u trenutku događaja na sebi uniforme imali svjedok, ŠS i SS, uniforme su imale i dvije službene osobe, ali i dalje se ne sjeća tko su ti ljudi bili.

8.8. Predsjednica vijeća je zabranila branitelju postavljanje pitanje da li na bilo kojem ulazu u vojarnu postoji tabla da je vojarna pod video nadzorom, kao nebitnog i usmjerenog isključivo na odugovlačenje ispitivanja svjedoka. Pitanje je zabranjeno jer je svjedok već ranije tijekom ispitivanja rekao da su podaci o video nadzoru klasificirani podaci. Osim toga, sud cijeni da postojanje table o video nadzoru nije bitna činjenica, koju je potrebno utvrđivati u ovom postupku. Zbog toga smatra da ponavljanje pitanja vezanih uz video nadzor, predstavlja u konkretnom slučaju isključivo maltretiranje svjedoka, koji je ujedno i žrtva u ovom postupku, a ne doprinosi ni na koji način utvrđivanju bitnih činjenica i ekonomičnosti postupka.

9. Svjedok ŠS iskazao je da je 10. 7. 2025. na [adresa] u vojarni bio angažiran sa AS u mobilnom osiguranju vojarne i kao anti-dron tim. Dok su bili u ophodnji što je njihov redovni zadatak, dobili su iz ešalona poziv preko Motorole da se u vojarni nalazi civilno vozilo i civilne osobe. Ešalon se nalazio preko cijele piste, a njima je poziv došao iz zapadnog dijela, a ešalon je bio na pisti, jer su vježbali za mimohod. To je bilo otprilike oko 12:40 sati. Rekli su im da je unutar vojarne civilno vozilo i da neke osobe iz tog vozila prema ešalonu nešto dobacuju, da se radi o plavom Mercedesu i tri civilne osobe. Na Motorolu se javio kolega jer je on vozio, ali Motorola krešti pa se jako dobro čuje i tako je i on sve čuo. Oni su se onda žurno uputili prema tom dijelu piste i vidjeli su civilno vozilo, plavi Mercedes, starijeg modela, nekih 30-ak godina star, kako se već uputio prema izlasku iz žice, iz vojarne. Oni su ga presreli sa svojim vozilom i prepriječili mu put oko 500 metara prije izlaska iz vojarne. Prije nego što su im prepriječili put, vozio je prema njima i trubio, a kolega AS im je mahao rukom da stanu. AS je bio na suvozačkom mjestu i sa suvozačkog mjesta im je signalizirao da stanu na način da je ruku ispružio kroz otvoreni prozor automobila i rukom mahao gore dolje da stanu. Vozilo se tada zaustavilo, a svjedok je svoje vozilo zaustavio ispred njega bočno, možda 2-3 metra od njega. Objasnio je, da kad kaže bočno, to znači da mu je prepriječio put i da je stao ispred njega, okomito u odnosu na njega, jer tamo zapravo nema ceste nego je sve livada, trava i zemlja. Auto kojeg je svjedok vozio, bio je zeleni vojni Defender sa vojnim tablicama. Onda su izašli iz svog vozila svjedoka i kolega AS, on je došao do suvozačke a AS do vozačeve strane i onda je svjedok ŠS pitao, "što radite ovdje", nije čuo da bi oni išta na to odgovorili, AS je rekao vozaču da ugasi vozilo, izvadi ključ i stavi na krov od auta, a svjedok ŠS im je rekao: "svi izađite van iz vozila". Tu je vozač rekao nešto kao moram ići, ubacio u brzinu, po gasu i da bi obišao njihov Defender morao je smotati u lijevu stranu, gdje se nalazio AS, koji je u tom trenutku htio uhvatiti kvaku vrata vozača i onda se morao izmaknuti kada je ovaj krenuo i dodao gas i smotao da ga ovaj ne bi udario zadnjim krajem. Onda su svojim vozilom krenuli za njima, a oni su krenuli prema najbližem izlazu iz vojarne i oni su nastavili tu potjeru, oni su bili ispred njih nekih 50-100 metara, kada su izišli iz ograđenog dijela vojarne u neograđeni dio vojarne prema izlazu na državnu cestu na zapadnom dijelu vojarne. Tu u tom neograđenom dijelu vojarne potjeri se pridružio zapovjednik sa svojim civilnim vozilom, Mercedesom i s njim u vozilu bile su još dvije službene osobe i to pripadnici VSOA. Potjera se kretala na način da je prvi iza vozila kojim je upravljao tuženi bio zapovjednik sa svojim civilnim vozilom i dva pripadnika VSOA i treći su bili ŠS i AS. Sjeća se da su u vojnim odorama bili kolega AS i on, a ne sjeća se što su na sebi imali zapovjednik i pripadnici VSOA. Dodatno je pojasnio da se vojarna sastoji od ograđenog i neograđenog dijela. Vojarna je površine oko 12 km kvadratnih, a od toga je možda ograđeno pola, odnosno 6. Tamo kuda smo se oni kretali, na granici ograđenog i neograđenog dijela vojarne nalazi se ulaz na kojem se nalazio kamen kao prepreka i tabla, ali se ne sjeća više što je točno na njoj pisalo i tu je tablu i taj kamen optuženik zaobišao sa svojim vozilom i tako prešao u ovaj neograđeni dio i nastavio put prema državnoj cesti. I zapovjednikovo i njihovo vozilo također je zaobišlo takav kamen, izašlo na taj izlaz i nastavili su pratiti optuženog do državne ceste. On je nastavio put prema Korenici kad je došao do državne ceste, a oni su se tu zaustavili.

9.1. Zamjenica ODO za svjedoka nije imala pitanja.

9.2. Na pitanja branitelja, svjedok je odgovorio da se optuženik dobrovoljno zaustavio na njihov znak, da se AS optuženiku obratio riječima: "ugasi vozilo, izvadi ključ i stavi ga na krov od auta, da se, koliko se sjeća, vozači i putnici iz toga automobila njima nisu obratili, da se samo sjeća da je optuženik rekao, obraćajući se AS, nešto kao „moram ići“, da je vidio optuženika kako nervozno drma mjenjač i dvije sekunde nakon što je rekao moram ići, ubacio je u brzinu i otišao. U te dvije sekunde on je samo nervozno sjedio i drmao mjenjač. Ne može se točno sjetiti u tim sekundama pa ne zna jesu li AS i on krenuli kao da će otvoriti auto prema kvakama prije ili nakon što je optuženik rekao moram ići. Napomenuo je da on i AS nisu bili naoružani i nisu znali jesu li oni naoružani pa su se bojali za svoju sigurnost. Da bi mogli ponijeti naoružanje na ovakvu intervenciju, moraju dobiti zapovijed od zapovjednika. Na daljnje pitanje branitelja, svjedok je odgovorio da je on bio od auta udaljen oko pola metra, a da za AS ne zna točno, jer je bio s druge strane vozila, ali je vidio da se nagnuo da uhvati kvaku. Na daljnje pitanje branitelja, svjedok je odgovorio da ne može sa sigurnošću reći bi li došlo do kontakta vozila i AS da se AS nije izmaknuo korak unatrag, ali se sjeća da je AS rekao: "jebote, mogo me pregaziti". AS je to rekao, dok su išli prema njihovom vozilu, a to su nastaviti komentirati i dalje u vozilu, jer im se ovakav incident do tada nije nikada dogodio. Mora reći da njemu u tom trenutku nije bilo svejedno, bio je u strahu jer su u u potjeri jurili. AS i on rade zajedno dvije godine i može reći da je AS izgledao uplašeno kad se to dogodilo. Bili su uplašeni i zato, jer o njima nisu ništa znali. Oni su bili u vojarni i nisu znali jesu li tamo što ostavili niti koje su im namjere. Kroz glavu im je prošlo da nisu ostavili nekakvu eksplozivnu napravu, da nisu nešto oštetili ili napravili nekakvu sabotažu. Poznat mu je još jedan incident u kojem su civilne osobe sa vozilom ušle u vojarnu, to zna po priči jer nije tad bio dežuran, misli da se radilo o Ž koji su se valjda došli utrkivat, ali kad su zatečeni, nisu radili probleme nego su u skladu s procedurom prepraćeni do glavnog ulaza gdje ih preuzela civilna policija. Ne zna jesu li ti A u vojarnu ušli svjesno ili zabunom. Misli da je vozač htio samo pobjeći od njih, a ne da mu je namjera bila da ugrozi AS. Na daljnje pitanje branitelja svjedok odgovorio je da ima tabla na kojoj piše ali nije siguran nešto tipa zabranjen ulaz neovlaštenim osobama, a o tome ima li tabli vezanih uz video nadzor i o video nadzoru ne smije odgovarati.

9.3. Na naknadno pitanje zamjenice ODO, svjedok je odgovorio da ne može sa sigurnošću reći ni da vozilo ne bi udarilo Š da se nije izmakao.

10. Svjedok SS u svom je iskazu naveo da je zapovjednik vojarne [adresa], da je preko radio uređaja čuo obavijest da su nepoznati ljudi ušli u vojarnu 10.7.2025. ali se ne sjeća više u koliko sati. Preko te radio veze čuo je od mobilnog tima da je preuzeo obvezu otići vidjeti što se dogodilo. U mobilnom timu bio je AS i ŠS. U njegovo privatno vozilo ukrcali su se on i dvojica ovlaštenih osoba iz VSOA. Izašli su na pistu s koje su vidjeli da to civilno vozilo bježi s mjesta događaja, da bi potom to čuli i preko radio uređaja. Uputili su se drugim putem da bi im zatvorili izlaz. Iz njima nepoznatih razloga, oni se nisu željeli zaustaviti i kroz prostor gdje su i ušli, a da bi ušli morali su maknuti zapreke koje se inače nalaze na tom mjestu oni si izišli van. Na tom ulazu stoji željezni stup sa znakom zabrane prilaza, a na samom putu nalazilo se veliko kamenje koje je zatvaralo prolaz. Pratili su ih i signalizirali da se zaustave na način da su "blicali farovima" i trubili. Oni se nisu željeli zaustaviti, nego su vozili strahovito velikom brzinom. Kad su odustali od praćenja tog vozila, tražio je da se obavijesti civilna policija, iako su s njim bile osobe koje su imale ovlasti nastaviti potjeru i dalje, ali su odustali nakon što su oni izašli iz žice vojarne. Nakon žice, odnosno nakon što žica prestane slijedi put koji više nije vojarna, ali još uvijek nije državna cesta. To je bijeli put koji vodi prema selu Jošani i državnoj cesti.

10.1. Na pitanje ODO svjedok je odgovorio da on nije vidio postupanje tima prema tom vozilu i da prije ovog događaja neovlaštene osobe nisu nikada ušle na tom mjestu, ali su ulazili na drugim mjestima.

10.2. Na pitanje branitelja svjedok je odgovorio da taj dio vojarne gdje je postupao mobilni tim prema tom vozilu nije pokriven video nadzorom.

10.3. Na upit suda svjedok je odgovorio da je podatak o pokrivenosti vojarne video nadzorom klasificirani podatak.

10.4. Na daljnja pitanja branitelja svjedok je odgovorio da su zapreke, koje su osobe iz tog vozila uklonile, veliko kamenje koje jedna osoba ne može sama pomaknuti. Nitko ih nije vidio da uklanjaju to kamenje, ali nisu mogli proći bez da su to kamenje uklonili. I ranije se znalo događati da ljudi neovlašteno uđu sa raznih mjesta u vojarnu, ali su se ti ljudi zaustavili na upozorenje, rekli bi tko su i što su pa bi ih prepratili do prijamnice. Ljudi su ulazili s motorima, kvadomima, kombijima i ostalim.

10.5. Na upit suda, svjedok je objasnio da vojarna ima ograđeni i neograđeni dio, a dio gdje su prestali pratiti vozilo nalazi se na području koje je prema zemljišnim knjigama u vlasništvu MORH-a, a to znači da pripada vojarni.

11. Svjedok ES iskazao je da ne zna ništa o događaju radi kojeg je pozvan svjedočiti. Poznaje LS. Sjeća se da je prošlog ljeta s LS išao prema Zadru. Išli su LS, on i jedan S čijeg imena se sada ne može sjetiti. Auto je vozio LS. Direktno iz Pule su došli u tu vojarnu, ne zna kako se zove ta vojarna i ne zna gdje se nalazi ta vojarna. Ne sjeća se ni koliko dugo su se vozili do te vojarne. Bio je pod utjecajem alkohola kada je putovao, najvjerojatnije su svi bili, ne sjeća se gdje su sve pili, cijelo vrijeme su pili, i noć prije su pili u svom gradu [adresa]. Nije istina ono što je pisalo u medijima da su micali prepreke i tako ušli u vojarnu, kako su ih mediji razapeli to nije istina. Oni su normalnim putem ušli u vojarnu. Ne zna na koji ulaz su ušli u vojarnu ni gdje se taj ulaz nalazio. Vidio je ograde jer je to ipak vojarna. Ne zna ni sam zašto su ušli u vojarnu. Vidjeli su ta vozila, tenkove i to. Kada su vidjeli da vojnici idu prema njima ušli su u auto i odvezli se. Vojnici im se nisu približili na 10 metara, tako da s njima nisu pričali. Čim su se vojnici pojavili, sjeli su u auto i otišli.

11.1. Odgovarajući na pitanja branitelja optuženika svjedok je odgovorio da misli da ih je slijedilo neko vozilo nakon što su krenuli, prije nego su ušli u vozilo prema njima je išlo 10-15 vojnika i ne sjeća se što su radili prije toga. Misli da ih nitko nije zaustavio nakon što su krenuli od vojnika.

11.2. Odgovarajući na pitanja zamjenice ODO Gospić, svjedok je odgovorio da je praktički svih 10-15 vojnika došlo na udaljenost 10 metara od njih, nije čuo da su im se ti vojnici obraćali, ne zna kamo su otišli nakon što su napustili vojarnu, jer je bio pijan pa ničega nije bio svjestan, te puteve ne zna, ne sjeća se da su se negdje zaustavili niti gdje je završio taj dan.

12. Iz Izvješća o postupanju Marina AS od 10. srpnja 2025. (list 5 spisa), proizlazi da je dana 10. srpnja 2025. s desetnikom ŠS bio na osiguranju vojarne " ZS Jović" u [adresa], kao pripadnici Anti-dron tima i osiguranja ešalona kada su zaprimili dojavu da je vozilo marke "Mercedes" registarske oznake [registarska oznaka], u kojem su se nalazila tri civila, ušlo u vojarnu te da provociraju pripadnike ešalona. Odmah po zaprimanju dojave su otišli na mjesto događaja te kada su stigli na pistu su uočili da vozilo bježi pa su krenuli za njim vozilom Defender u cilju da ih zaustave. Kada su ih sustigli, on je kroz prozor suvozača dao signale rukom da se zaustave, a na što su oni stali. On i kolega su sa svojim vozilom stali ispred njihovog na udaljenosti od dva metra, odnosno prepriječili im put. Nadalje je naveo da je on otišao do tog vozila s vozačeve strane i vozaču zapovjedio da ugasi vozilo i stavi ključeve na krov dok im je ŠS zapovjedio da izađu iz vozila. Nakon toga se je vozač oglušio na njegovu zapovijed govoreći "moram ići", naglo ubacio u brzinu te žestoko i s velikim ubrzanjem krenuo vozilom u bijeg, vršeći pri tom radnju skretanja ulijevo, kako bi zaobišao njihovo vozilo koje se nalazilo neposredno ispred njega. U toj kretnji vozila u lijevo, zadnji bočni dio vozila kretao se prema njemu zbog čega je on instinktivno, osjećajući ugrozu za život, naglo izmaknuo korak u nazad. Nakon toga su on i ŠS svojim vozilom krenuli za njima, dok je to vozilo pobjeglo van iz vojarne, nakon čega ih je pokušao zaustavili zapovjednik vojarne pukovnik SS s dvojicom vojnih osoba zapriječivši im put, ali su oni su izmakli i pobjegli u smjeru Korenice.

13. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika LS sa snimkom (list 8- 12 spisa) koja je reproducirana, vidljivo je da je optuženi LS ispitan u svojstvu osumnjičenika u Pukovniji vojne policije, Odjelu Kriminalističke VP, Odsjeku kriminalističke VP Split 11. srpnja 2025., da je ispitan u prisutnosti branitelja, da je iznio svoju obranu, ali je odbio odgovarati na pitanja te da na zapisnik nije imao prigovora, da je upozoren sukladno članku 87. stavak 1. i 3. i članku 208.a. st.6. ZKP/08 da se radnja ispitivanja snima uređajem za audio-video snimanje i da snimljeni iskaz može biti upotrijebljen kao dokaz u postupku. Također je čitanjem zapisnika utvrđeno da je osumnjičenik u smislu članka 208.a. stavka 3. ZKP/08. prije ispitivanja primio pisanu pouku o pravima iz članka 208.a. stavka 2. ZKP-08., da je sukladno članku 273. stavku 5. ZKP/08. poučen da se prije ispitivanja može posavjetovati s braniteljem, nakon čega je izjavio da se posavjetovao, da je naveo da želi iznositi obranu, a li ne želi odgovarati na pitanja, da ne želi reprodukciju snimke. Čitanjem zapisnika utvrđeno je da nije bilo prigovora na zapisnik i da su isti potpisali i osumnjičenik LS i njegov branitelj.

14. Iz Izvješća o postupanju pomoćnika načelnika za zaštitu granice PGP Korenica OS (list 13-14 spisa), od 10. srpnja 2025. proizlazi da je 10. srpnja 2025. obaviješten o događaju u vojarni "Josip Jović" te da je vozilo koje se udaljilo iz vojarne pratila ophodnja Postaje granične policije Donji Lapac dok nije došlo do makadamskog puta prema Bijelim Potocima gdje je vozilo skrenulo u desno, a tri osobe su pobjegle u šumu. Saznavši za navedeno otišao je to na mjesto u Bijelim Potocima, do ostavljenog vozila, koje je osiguravala vođa grupe LST. Budući da kod iste nije bilo signala, otišao je do punkta "Bubinka" gdje se upoznao s njihovim signalima pa se udaljio u pravcu Korenice, skrenuviši desno na makadamski put gdje je nakon 400 m uočio "lovačku čeku" gdje su pronašli dvije osobe za koje se utvrdili da se radi o LS i ES koji su dovedeni u policijsku postaju, a ophodnja je potom u mjestu Frkašić zatekla osobu za koju je utvrđeno da se zove ŽS i da se je nalazio u vozilu pulskih registarskih oznaka zajedno sa LS i ES, koji je također doveden u policijsku postaju.

15. Iz službene zabilješke policijskog službenika MS (list 15 spisa), od 10. srpnja 2025. proizlazi da je dana 10.7.2025. u 13,55 sati u mjestu Bijeli potoci, uočeno vozilo marke Mercedes-benz C klasa, plave boje reg oznake i broja [registarska oznaka] (RH) koje je napušteno te da je daljnjim pregledom vozila utvrđeno da se u vozilu naklazi osobna prtljaga, agregat za pretvaranje goriva u električnu energiju te da se u blizini vozila nalaze tragovi ljudskih stopala u obući iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o tri osobe koje nisu zatečene u vozilu ili u okolini, a nedaleko od vozila pronađen je ključ vozila te je mjesto događaja osigurano.

16. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za LS (list 16 spisa), proizlazi da je LS dana 10. srpnja 2025. u 19:30 sati utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 0,29 g/kg, te da je ispitanik izjavio da je popio jednu čašu votke od 0,03 dcl.

17. Iz Zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenika LS u Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću sa snimkom (list 53-57 spisa) koja je reproducirana proizlazi da je okrivljenik LS ispitan u prisutnosti branitelja, da je upozoren po članku 87. stavku 3. ZKP/08 da se radnja snima i da se snimka može upotrijebiti kao dokaz u postupku, da mu je neposredno prije ispitivanja uručena pisana pouka o pravima iz članka 239. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, da je poučen o pravu na branitelja te je izjavio da želi imati branitelja i to prisutnog Sandra Biondića, odvjetnika u Otočcu, koji mu je postavljen temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, , okrivljenik je upozoren u smislu članka 275. stavka 1. ZKP/08 izjavio da je primio i razumio pisanu pouku o pravima te je utvrđeno da je okrivljenik iznio svoju obranu, ali nije odgovarao na pitanja. Na zapisniku nisu evidentirane primjedbe. Zapisnik su potpisali i okrivljenik i njegov branitelj.

18. Pregledavanjem Posebnog izvješća sa foto elaboratom (list 258-285 spisa) i reprodukcijom CD-a (list 286 spisa), utvrđeno je da se na fotografijama vidi ograđeni prostor vojarne " ZS" u [adresa], da se radi o visokoj žičanoj ogradi koja na vrhu ima bodljikavu žicu, a na kojoj se nalaze table kojima se zabranjuje pristup i fotografiranje. Također se na fotografijama vide dva ulaza u vojarnu, od kojih se na jednom ulazu nalazi zatvorena metalna ograda u bojama crvena, bijela i plava, sa više različitih tabli zabrana, a na drugom nema ograde, ali se nalaze dva visoka stupa na kojima je na vrhu natpis koji ih spaja i koji se sastoji od trake crvene, bijele i plave boje u sredini sa crnom pločom na kojoj je u sredini na vrhu grb Republike Hrvatske, a ispod piše velikim bijelim slovima u četiri retka: "MINISTARSTVO OBRANE, ORUŽANE SNAGE, HRVATSKA KOPNENA VOJSKA, VOJARNA " ZS" UDBINA. Na fotografijama se nalaze i snimke vojarne iz zraka. Reprodukcijom video zapisa na CD-u utvrđeno je da je snimak sačinjen iz vozila koje se kretalo ukrug, prateći ogradu vojarne, na snimci se vidi ista ograda i dva ulaza kao na fotografijama, s time da se na snimci vide i dva tenka i iz snimke je razvidno da se table zabrane pristupa i fotografiranja nalaze na ograde, duž cijele njezine duljine, raspoređene na svakih nekoliko metara. Također je uvidom u snimku utvrđeno da se ograda nalazi uz kolnik dvosmjerne državne ceste D1 te su vidljive i table/putokazi za mjesta u smjeru Zagreba.

19. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: Kov-115/2025- 28 od 17. rujna 2025. (list 177-180 spisa) utvrđeno je da je istražnom zatvoreniku LS temeljem članka 140. stavak 1. u vezi sa stavkom 2. točka 1. ZKP/08 izrečena stegovna mjera zbog fizičkog sukoba sa drugim istražnim zatvorenikom.

20. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Gospiću, izvanraspravnog vijeća, broj Kv-76/2025-4 od 26. rujna 2025. (list 190-193 spisa) utvrđeno je da je tim rješenjm odbijena žalba istražnog zatvorenika LS te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: Kov-115/2025-28 od 17. rujna 2025.

21. Odredbom članka 87. stavka 4. KZ/11. propisano je da je vojna osoba djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet te državni službenik i namještenik raspoređen na službu u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Odredbom članka 87. stavka 5. KZ/11. propisano je da će se, kad je službena osoba naznačena kao počinitelj kaznenog djela koje nije predviđeno u Glavi XXXIV. KZ/11. ili kao osoba prema kojoj je počinjeno kazneno djelo, službenom osobom smatrati i vojna osoba.

21.1. Nije sporno da su AS i ŠS djelatne vojne osobe pa se imajući u vidu spomenute zakonske odredbe i činjenicu da je prema njima počinjeno kazneno djelo, isti smatraju službenim osobama.

21.2. Nije sporno da su AS i ŠS kao vojne osobe zadužene za osiguranje vojarne, kritične zgode obavljali službenu radnju utvrđivanja neovlaštenog ulaska u vojarnu.

22. U odnosu na utvrđenje sporne činjenice je li optuženik znao da je neovlašteno ušao u vojarnu, sud je analizirao obranu optuženika, iskaze svjedoka AS, ŠS, SS i ES te Posebno izvješće sa foto elaboratom (list 258-285 spisa) i video zapis na CD-u (list 286 spisa).

22.1. Optuženi LS u svojoj obrani pred sudom naveo je da je znao da je vojarna da sigurno ne bi ulazio, da na fotografijama koje su mu predočene ne prepoznaje mjesto na kojem je ušao u vojarnu jer ograda nije bila kao na fotografijama nego je bila zelena, koliko se sjeća pa to znači da nije ušao na tim mjestima nego bijelim putem na koji je ušao s ceste, da nije vidio tablu, jer da je vidio tablu ne bi ulazio, dok se vozio prema tenkovima, nije mogao zaključiti da se nalazi u vojarni, možda po ogradi da, ali nakon što je ograda završila više ne, da je pratio tablu Zadar, a niti sam ne zna kako se uspio odvojiti prema [adresa], završio je u nepoznatom smjeru, iako je pratio tablu Zadar, u taj prostor je ušao jer su vidjeli tenkove, nisu znali gdje se nalaze. Prilikom ispitivanja u policiji iskazao je da su se vozili ukrug, naletjeli su na neku špagu i nju su prošli i vidio je tablu, misli da je pisalo „zabranjeno fotografiranje“, možda čak i da je zabranjen pristup, ali nije siguran. Kada je pred sudom pitan da objasni razliku u iskazu na policiji i iskazu pred sudom, iskazao je da je bila špaga, ali nije priječila put, a tabli se ne sjeća.

22.2. Svjedok AS naveo je da su u to vrijeme u vojarni trajale pripreme za svečani Mimohod Hrvatske vojske, u vojarni je bilo mnogo vozila, koja su bila vidljiva i lako uočljiva, jer su se nalazila na pisti gdje su se te vježbe održavale. Vojarna je jako velika i nalazi se u pustoj prirodi na velikom prostranstvu a taj ulaz, odnosno, mjesto na kojem je ušlo neovlašteno vozilo obilježeno je tablom, na kojoj piše da je zabranjen pristup, nije siguran za ovaj ulaz, ali tako je pravilo da na svim ulazima u vojarnu stoji znak kojim je zabranjen pristup i kojim je zabranjeno fotografiranje. Ovaj dio u kojem su oni ušli se koristi za obuku pa nije ograđen, dok su ostali dijelovi vojarne ograđeni. Bez obzira što ovaj dio za obuku nije ograđen, vidi se da je to ulaz u vojarnu. Ne zna jesu li postojale ikakve prepreke jer ovuda nije ulazio nego je tuda samo trčao u prolazu pa nije obraćao pažnju na to. Sa glavne ceste je glavni ulaz pa je svjedok koristio taj ulaz za ulaz i izlaz iz vojarne. Taj ulaz i izlaz na koje je ušlo neovlašteno vozilo ne koriste niti u vojne niti u bilo koje druge svrhe, jer na tu stranu ljudi imaju stoku, ima stanovništva, i to im je van ruke jer je glavni ulaz bliže glavnoj cesti. Vojarna se sastoji od ograđenog i neograđenog dijela, u neograđenom dijelu nalazi se prostor za obuku. Ovaj ulaz na koji je ušlo neovlašteno vozilo je ulaz kojim se ulazi iz dijela izvan vojarne gdje ima lokalnog stanovništva i stoke u vojarnu, precizno u njezin neograđeni dio koji je spomenuo, a u kojemu se odvija obuka. Znalo se događati i prije da netko zaluta u vojarnu i to u ovaj njezin neograđeni dio, ali svi bi bili zaustavljeni i prepraćeni do prijamnice gdje čekaju da ih preuzme civilna policija.

22.3. Svjedok ŠS naveo je da se vojarna sastoji od ograđenog i neograđenog dijela. Vojarna je površine oko 12 km kvadratnih, a od toga je možda ograđeno pola, odnosno 6. Tamo kuda smo se oni kretali, na granici ograđenog i neograđenog dijela vojarne nalazi se ulaz na kojem se nalazio kamen kao prepreka i tabla, ali se ne sjeća više što je točno na njoj pisalo i tu je tablu i taj kamen optuženik zaobišao sa svojim vozilom i tako prešao u ovaj neograđeni dio i nastavio put prema državnoj cesti. I zapovjednikovo i njihovo vozilo također je zaobišlo takav kamen, izašlo na taj izlaz i nastavili su pratiti optuženika do državne ceste. Poznat mu je još jedan incident u kojem su civilne osobe sa vozilom ušle u vojarnu, to zna po priči jer nije tad bio dežuran, misli da se radilo o Ž koji su se valjda došli utrkivat, ali kad su zatečeni, nisu radili probleme nego su u skladu s procedurom prepraćeni do glavnog ulaza gdje ih preuzela civilna policija. Ne zna jesu li ti A u vojarnu ušli svjesno ili zabunom. Naveo je također da ima tabla na kojoj piše ali nije siguran nešto tipa zabranjen ulaz neovlaštenim osobama, a o tome ima li tabli vezanih uz video nadzor i o video nadzoru ne smije odgovarati.

22.4. Svjedok SS iskazao je da iz njima nepoznatih razloga, oni se nisu željeli zaustaviti i kroz prostor gdje su i ušli, a da bi ušli morali su maknuti zapreke koje se inače nalaze na tom mjestu, oni si izišli van. Na tom ulazu stoji željezni stup sa znakom zabrane prilaza, a na samom putu nalazilo se veliko kamenje koje je zatvaralo prolaz. Zapreke, koje su osobe iz tog vozila uklonile su veliko kamenje koje jedna osoba ne može sama pomaknuti. Nitko ih nije vidio da uklanjaju to kamenje, ali nisu mogli proći bez da su to kamenje uklonili. I ranije se znalo događati da ljudi neovlašteno uđu sa raznih mjesta u vojarnu, ali su se ti ljudi zaustavili na upozorenje, rekli bi tko su i što su pa bi ih prepratili do prijamnice.

22.5. Svjedok ES iskazao je da je zna ništa o događaju radi kojeg je pozvan svjedočiti, direktno iz Pule su došli u vojarnu, ne zna kako se zove vojarna ni gdje se nalazi, nije istina da u micali prepreke i tako ušli u vojarnu, normalnim putem su ušli u vojarnu, ne zna na koji ulaz su ušli u vojarnu ni gdje se taj ulaz nalazio, ne zna kamo su otišli nakon što su napustili vojarnu, jer je bio pijan pa ničega nije bio svjestan te puteve ne zna, ne sjeća se da su se negdje zaustavili niti gdje je završio taj dan.

22.6. Sud nije povjerovao obrani optuženika da nije znao da je neovlašteno ušao u prostor vojarne, jer njegov iskaz cijeni konfuznim, nevjerodostojnim, neživotnim, nelogičnim, kontradiktornim samom sebi i iskazima svjedoka AS, ŠS i SS te materijalnim dokazima i to Posebnom izvješću sa foto elaboratom njemu priloženim fotografijama i video zapisu na CD-u. Optuženik u obrani pred sudom navodi kako nije vidio table, prilikom ispitivanja pred policijom naveo je da je vidio tablu samo nije siguran što je na njoj pisalo, u obrani pred sudom prvo ne spominje špagu, u obrani pred policijom spominje špagu, da bi , suočen s razlikama u iskazu izjavio da je postojala špaga, ali nije priječila put.

22.7. Glede neuvjerljivosti obrane optuženika znakovito je da je optuženik naveo kako je pratio tablu Zadar i ne zna kako se našao u [adresa], a u smjeru Zadra, putovali su osobnim automobilom iz Pule. Notorna je činjenica da se iz Pule do Zadra, ako se prate table Zadar, može stići autocestom A1. Ako se optuženik sa svojim vozilom uključio na autocestu A1 i pratio tablu Zadar, nikako se nije mogao slučajno naći u [adresa]. Drugi put, kojim se optuženik mogao iz Pule kretati za Zadar je državnom cestom D1. Na fotografijama i video zapisu priloženim Posebnom izvješću jasno je vidljivo da se vojarna [adresa] nalazi uz državnu cestu D1 te da je cijelom dužinom uz cestu ograđena s jasno vidljivim tablama zabrana i obilježjima iz kojih se nedvojbeno može zaključiti da se radi o vojarni, a pregledom video zapisa nedvojbeno je utvrđeno da bi se osoba koja želi doći do nekog ulaza ili bijelog puta ili makadama koji vodi do vojarne, a koji se ne nalazi na državnoj cesti D1, morala voziti ukrug sve dok ciljano ne dođe do toga dijela, što znači izaći sa ceste na kojoj se nalaze table za Zadar. Navedeno potvrđuje i sam optuženik u svom iskazu pred policijom gdje je naveo da su se vozili ukrug sve dok nisu naletjeli na neku špagu. Drugim riječima, nelogično je i neživotno, da bi se netko, prateći table za Zadar na državnoj cesti D1, slučajno zatekao u vojarni [adresa] ili na makadamskom putu koji vodi prema unutrašnjosti prostora vojarne.

22.8. Sud je povjerovao iskazima svjedoka AS, ŠS i SS, jer su navedeni svjedoci iskazivali logično, okolnosno, detaljno, životno i uvjerljivo, njihovi iskazi su suglasni međusobno i u skladu su sa Posebnim izvješćem, njemu priloženim fotografijama i video zapisom. Iz iskaza sve trojice navedenih svjedoka, fotografija i video zapisa nedvojbeno proizlazi da je optuženi LS mogao i morao znati da ulazi u prostor vojarne, a na temelju iskaza svjedoka ŠS i SS nedvojbeno je utvrđeno da su na mjestu ulaska optuženog LS u vojarnu postojale zapreke u vidu velikog kamenja i znak zabrane pristupa.

22.9. Valja napomenuti da sud nije povjerovao optuženiku da je u prostor vojarne ušao kako bi gledao vojna vozila jer je mislio da se radi o izložbi. Ovo iz razloga što je neživotno i nelogično da bi itko pomislio da je izložba organizirana na mjestu na kakvom se nalazi vojarna u [adresa] i da na izložbi nema niti jednog drugog posjetitelja osim optuženika i njegovih suputnika. Povrh toga, notorna je činjenica da su u inkriminirano vrijeme i ranije, svi mediji u Republici Hrvatskoj svakodnevno izvještavali o pripremama za Svečani vojni mimohod 2025., koje su se odvijale u vojarni u [adresa].

22.10. Sud iskaz svjedoka ES cijeni neuvjerljiim, konfuznim, nelogičnim, proturiječnim samom sebi, obrani optuženika i svim ostalim izvedenim dokazima. Navedeni svjedok prvo navodi da ne zna ništa o događaju, ne zna gdje se nalazi vojarna, bio je pod utjecajem alkohola, ne zna koliko su se vozili do vojarne, ne zna na koji su ulaz ušli u vojarnu niti gdje se taj ulaz nalazi pa onda navodi da su normalnim putem ušli u vojarnu, vidio je ograde jer je to ipak vojarna, a ne zna ni sam zašto su ušli u vojarnu.

23. U odnosu na utvrđenje spornih činjenica jesu li AS i ŠS optuženiku vojnim motornim vozilom marke "Defender" djelomično zapriječili daljnje kretanje vozila kroz vojarnu te je li u cilju da AS onemogući u daljem obavljanju službene radnje neovlaštenog ulaska u vojarnu, optuženik stavio vozilo u brzinu i naglo krenuo prema naprijed i u lijevo radi obilaska vozila "Defender" gdje je stajao vojnik AS, koji se izmaknuo kako bi izbjegao udar vozila u njega i je li time optuženik ugrozio život i tjelesni integritet AS te time onemogućio AS i ŠS u obavljanju službene radnje, sud je analizirao obranu optuženika, iskaze svjedoka AS, ŠS, SS i ES te Izvješće o postupanju AS od 10. srpnja 2025. (list 5 spisa).

23.1. U odnosu na ovu činjenicu optuženik je u obrani pred sudom iskazao da je vojno vozilo Defender došlo prema njima sjeveroistočno velikom brzinom pa je pomislio da se ne bi slučajno zabio u njih te se zaustavio, došli su mu vojnici sa lijeve i desne strane, koliko se sjeća jedan mu je rekao da izvadi ključeve i stavi na krov, a što je rekao drugi vojnik, se ne sjeća. Prestrašio se jer je bio pod utjecajem alkohola, rekao je: "moram ići", krenuo je lagano jer je bio svjestan da mu se osobe nalaze sa bočnih strana i to je vidio u retrovizorima. Nakon što je vidio da se udaljio od njih, povećao je brzinu i tako je izašao tim putem. Ta dva vojnika bili su udaljeni od njih sigurno pola metra, a Defender sigurno sjeveroistočno 5-7 metara. Prilikom ispitivanja u policiji optuženik je izjavio da je krenuo vozilom, a s desne strane mu je dolazio Defender pa se zaustavio da ga ne bi udario. Vojnici su došli do njegovog auta, jedan s jedne strane, a drugi s druge, naglom reakcijom da izlazi iz auta i ne sjeća se jesu li mu rekli da legne na pod. Defender mu nije priječio put, krenuo je autom ravno, a vojnici su bili udaljeni sigurno pola metra od njegovog vozila te nije imao nikakvu lošu namjeru, pazio je i razmišljao o njihovim nogama. Naveo je da je vozio samo ravno i da nije napao vojne osobe, da je htio samo popričati i da je "malo popio".

23.2. Svjedok AS u svom iskazu je naveo da su on i ŠS prepriječili put svojim vozilom na način da je njihovo vozilo od neovlaštenog vozila bilo udaljeno oko 2 metra, ali ne može odrediti preciznu udaljenost. Kolega i on su izašli iz vozila te je on neovlaštenom vozilu prišao sa strane vozača, bočno, a kolega isto bočno, ali sa suvozačke strane. Nakon toga je rekao vozaču da ugasi vozilo, stavi ključeve na krov, a kolega mu je rekao: "izađite svi van iz vozila". U neovlaštenom vozilu vidio je tri civila, vozača, suvozača i još jednog putnika. Radilo se o muškarcima starim 20-ak do 30-ak godina. Vozač je bio optuženik. Vozač nije ugasio vozilo i nije postupio po njegovoj zapovijedi nego je iz lera ubacio u brzinu, dodao gas, ubrzao, naglo krenuo i s lijeve strane zaobišao njihovo vozilo. Sjeća se da im je samo rekao: "ja moram ići". U trenutku kad je kretao, zapravo neposredno prije, s obzirom da nije poslušao zapovijed, svjedok AS je taman htio otvoriti vrata od vozača i nalazio se uz ta vrata od vozača neovlaštenog vozila kad je on naglo krenuo pa se morao izmaknuti kretnjom, korakom unatrag da ga ne udari svojim vozilom. Branitelj je zatražio da se u zapisnik unese njegova primjedba da svjedok nije rekao da se izmakne da ga ne udari, nego da je samo rekao da se izmaknuo. Sud je unio u zapisnik primjedbu branitelja, nakon čega je svjedok nastavio sa svojim izlaganjem i naveo da je stajao blizu auta i da se instinktivno pomaknuo da ga ne bi to vozilo ozlijedilo ili eventualno pregazilo sa zadnjim kotačima.

23.3. Svjedok ŠS u svojem je iskazu naveo da je svoje vozilo zaustavio ispred vozila optuženika bočno, možda 2-3 metra od njega. Objasnio je, da kad kaže bočno, to znači da mu je prepriječio put i da je stao ispred njega, okomito u odnosu na njega, jer tamo zapravo nema ceste nego je sve livada, trava i zemlja. Auto kojeg je svjedok vozio, bio je zeleni vojni Defender sa vojnim tablicama. Onda su izašli iz svog vozila svjedok i AS, on je došao do suvozačke a AS do vozačeve strane i onda je svjedok ŠS pitao, "što radite ovdje", nije čuo da bi oni išta na to odgovorili, a AS je rekao vozaču da ugasi vozilo, izvadi ključ i stavi na krov od auta, a on im je rekao: "svi izađite van iz vozila". Tu je vozač rekao nešto kao moram ići, ubacio u brzinu, po gasu i da bi obišao njihov Defender morao je smotati u lijevu stranu, gdje se nalazio AS, koji je u tom trenutku htio uhvatiti kvaku vrata vozača i onda se morao izmaknuti kada je ovaj krenuo i dodao gas i smotao da ga ovaj ne bi udario zadnjim krajem. Svjedok je još iskazao da je vidio optuženog kako nervozno drma mjenjač i dvije sekunde nakon što je rekao moram ići, ubacio je u brzinu i otišao. U te dvije sekunde on je samo nervozno sjedio i drmao mjenjač. Ne može se točno sjetiti u tim sekundama pa ne zna jesu li AS i on krenuli kao da će otvoriti auto prema kvakama prije ili nakon što je optuženik rekao moram ići, da je on bio od auta udaljen oko pola metra, a da za AS ne zna točno, jer je bio s druge strane vozila, ali je vidio da se nagnuo da uhvati kvaku, da ne može sa sigurnošću reći bi li došlo do kontakta vozila i AS da se AS nije izmaknuo korak unatrag, ali se sjeća da je AS rekao: "jebote, mogo me pregaziti". AS je to rekao, dok su išli prema svojem vozilu, a to su nastaviti komentirati i dalje u vozilu, jer im se ovakav incident do tada nije nikada dogodio. Mora reći da njemu u tom trenutku nije bilo svejedno, bio je u strahu jer su u potjeri jurili. AS i on rade zajedno dvije godine i može reći da je AS izgledao uplašeno kad se to dogodilo.

23.4. Iz Izvješća o postupanju Marina AS od 10. srpnja 2025. (list 5 spisa), proizlazi da su on i kolega su sa svojim vozilom stali ispred neovlaštenog vozila na udaljenosti od dva metra, odnosno prepriječili im put. Nadalje je naveo da je otišao do tog vozila s vozačeve strane i vozaču zapovjedio da ugasi vozilo i stavi ključeve na krov dok im je ŠS zapovjedio da izađu iz vozila. Nakon toga se vozač oglušio na zapovijed govoreći "moram ići", naglo ubacio u brzinu te žestoko i s velikim ubrzanjem krenuo vozilom u bijeg, vršeći pri tom radnju skretanja ulijevo, kako bi zaobišao njihovo vozilo koje se nalazilo neposredno ispred njega. U toj kretnji vozila u lijevo, zadnji bočni dio vozila kretao se prema njemu zbog čega se on instinktivno, osjećajući ugrozu za život, naglo izmaknuo korak u nazad.

23.5. Svjedoci SS i ES nisu imali relevnatnih sazanja o ovoj spornoj činjenici.

23.6. Sud je povjerovao iskazima svjedoka AS i ŠS, jer su isti iskazivali detaljno, životno, logično i okolnosno, a njihovi iskazi su u međusobnom suglasju i u suglasju s Izvješćem o postupanju Marina AS. Oba svjedoka suglasno navode da su sa svojim vozilom prepriječili put vozilu optuženika, da je optuženik krenuo i skrenuo ulijevo u cilju zaobilaženja vozila koje mu je priječilo put, da je u tom trenutku AS bio pored vozila i pokušao uhvatiti kvaku na vratima vozača, iz čega životno i logično proizlazi da se nalazio u neposrednoj blizini vozila i da se AS tada izmaknuo unatrag da izbjegne udar vozila. Navedeno potvrđuje i Izvješće o postupanju Marina Dvorskog od 10. srpnja 2025., u kojemu je navedeno da da je optuženik naglo ubacio u brzinu te žestoko i s velikim ubrzanjem krenuo vozilom u bijeg, vršeći pri tom radnju skretanja ulijevo, kako bi zaobišao njihovo vozilo koje se nalazilo neposredno ispred njega. U toj kretnji vozila u lijevo, zadnji bočni dio vozila kretao se prema njemu zbog čega se AS instinktivno, osjećajući ugrozu za život, naglo izmaknuo korak u nazad.

23.7. Sud nije povjerovao obrani optuženika, jer ista nije životna niti logična, proturječna je sama sebi i iskazima svjedoka AS, ŠS Stažnika i Izvješću o postupanju Marina AS. Name, nije životno i logično da svjedoci ne bi svojim vozilom nakon zaustavljanja prepriječili put neovlaštenom vozilu u krugu vojarne, nije logično i životno da bi svoje vozilo zaustavili na udaljenosti od 5-7 metara od neovlaštenog vozila, jer mu tako ne bi onemogućili bijeg. Također nije životno ni logično da bi se nalazili na većoj udaljenosti od vozila u trenutku kada se obraćaju osobama u vozilu i pokušavaju utvrditi njihov identitet. Prilikom ocjenjivanja vjerodostojnosti obrane optuženika, sud je cijenio i činjenicu da optuženik u svojoj obrani, u jednom trenutku tvrdi da se sve dogodilo jer je pio cijelu noć i dan prije događaja pa je bio pijan, a s druge strane kad to odgovara njegovoj obrani navodi detalje u smislu kako je pogledao u retrovizore, koliko je tko od čega ili koga bio udaljen, daje svoje prometne analize na temelju vlastitih opažanja. Radi svega navedenog, sud smatra obranu optuženika nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

24. Glede sporne činjenice ugroze života i tijela AS, valja napomenuti da je optuženik u svojoj obrani pokušao sud uvjeriti da realne ugroze nije bilo, jer da je optuženik krenuo oprezno naprijed, vojno vozilo Defender mu nije priječio put pa nije morao skretati ulijevo prema AS [adresa] da bi ga zaobišao, vozilo optuženika je bilo staro i nije moglo u kratkom vremenu brzo krenuti, a AS nije stajo blizu vozila. Obrana optuženika tijekom ispitivanja svjedoka AS i ŠS, tražila je od svjedoka procjene u smislu mogu li sa sigurnošću reći da bi vozilo optuženika udarilo AS da se nije izmaknuo.

24.1. Kao što je već naprijed u ovom obrazloženju navedeno, svjedoci AS i ŠS suglasno su u bitnome iskazali da je optuženik krenuo i skrenuo ulijevo u cilju zaobilaženja vozila koje mu je priječilo put, da je u tom trenutku AS bio pored vozila i pokušao uhvatiti kvaku na vratima vozača iz čega nedvojbeno proizlazi da se nalazio u neposrednoj blizini vozila i da se AS tada izmaknuo unatrag da izbjegne udar vozila. Navedeno potvrđuje i Izvješće o postupanju Marina Dvorskog od 10. srpnja 2025. u kojemu je navedeno da je optuženik naglo ubacio u brzinu te žestoko i s velikim ubrzanjem krenuo vozilom u bijeg, vršeći pri tom radnju skretanja ulijevo, kako bi zaobišao njihovo vozilo koje se nalazilo neposredno ispred njega. U toj kretnji vozila u lijevo, zadnji bočni dio vozila kretao se prema njemu zbog čega se AS instinktivno, osjećajući ugrozu za život, naglo izmaknuo korak u nazad. Sud je povjerovao iskazima svjedoka AS i ŠS, jer su ti svjedoci iskazivali suglasno i uvjerljivo, dok nije povjerovao obrani optuženika koju ovaj sud cijeni nelogičnom i neživotnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

24.2. Opasnost u kaznenopravnom smislu je mogućnost ili vjerojatnost nastupanja povrede ili uništenja vrijednosti zaštićenih kaznenim pravom. Sadržaj opasnosti sastoji se od nekog stanja ili s izvjesnom sigurnošću ili vjerojatnošću očekivanja nekog zla ili očekivanja bliskog ili daljeg nastupanja nekog događaja. Apstraktna opasnost je stanje koje redovito stvara mogućnost (niži stupanj sigurnosti) povrede zaštićenog pravnog dobra. Konkretna opasnost znači blisku i neposrednu mogućnost povrede. Opasnost je konkretna, stvarna, kao bliska i neposredna mogućnost nastupanja štete, gubitka ljudskih života, uništenja imovine. Motorna sila je kinetička energija nastala uporabom motora. Pri izazivanju opasnosti na ovaj način dolazi u obzir i izazivanje opasnosti radom različitih uređaja koje pokreće motor. Oružje, odnosno opasno oruđe, mora biti uistinu opasno, dakle, u objektivnom smislu, tako da se njegovom uporabom može drugoga lišiti života ili ga ozlijediti. Nije odlučan subjektivni osjećaj ugroženosti, nego objektivna opasnost. Sud je cijenio da je vozilo optuženika, koje je nesporno bilo u kretanju, objektivno opasna stvar, neovisno o njegovoj starosti, jer dok je u pokretu može drugoga lišiti života i ozlijediti. Sud je također cijenio da se radilo o konkretnoj opasnosti, imajući u vidu činjenice utvrđene iskazima svjedoka AS i ŠS da se AS u trenutku kad je optuženik krenuo s vozilom nalazio u neposrednoj blizini vozila optuženika, pokušavajući uhvatiti kvaku na vratima optuženika i da je optuženik vozilom skrenuo ulijevo prema tijelu AS koji se tada instinktivno izmaknuo kretnjom unatrag. Imajući u vidu sve navedeno, sud je cijenio da je takvim postupanjem optuženika nastala bliska i neposredna mogućnost ozljeđivanja svjedoka AS. Dakle, ovaj sud cijeni da je za ocjenu ugrožavanja dovoljna mogućnost ozljeđivanja AS, a ne traži se razina sigurnosti u smislu da bi AS sigurno bio ozlijeđen da se nije izmaknuo.

25. Optuženik je u svojoj obrani osporavao činjenicu da su ga AS i ŠS pratili u potjeri kad je krenuo svojim vozilom prema izlazu iz vojarne, navodeći da kad su krenuli prema "van", slijedilo ih je samo crno vozilo do glavne ceste, a Defender uopće "nije bio u priči". Nakon reprodukcije snimke njegova ispitivanja na policiji gdje je rekao da su vojnici koji su ga zaustavili krenuli za njima nakon što je on krenuo s vozilom, na upit suda da objasni razliku u iskazima, optuženik je odgovorio da su vjerojatno krenuli za njima po nekoj logici, ali on to nije vidio i siguran je da nisu nastavili potjeru nego je samo crni Mercedes nastavio potjeru.

25.1. Suprotno navodima optuženika, svjedok AS i ŠS suglasno su iskazali da su, nakon što optuženik sa svojim vozilom krenuo prema izlazu iz vojarne, oni sa službenim vojnim vozilom Defender krenuli za njim i sudjelovali u potjeri. Navodi svjedoka u suglasju su i sa pročitanim iZvješćem AS.

25.2. Sud je povjerovao iskazima svjedoka AS i ŠS, jer su isti iskazivali uvjerljivo, detaljno i okolnosno, životno i logično, njihovi iskazi su međusobno suglasni, a suglasni su i s Izvješćem o postupanju Marina Dvorskog od 10. srpnja 2025. Sud nije povjerovao obrani optuženika, jer je konfuzna, kontradiktorna iskazima spomenutih svjedoka i Izvješću o postupanju Marina Dvorskog.

26. Zaključno, a imajući u vidu naprijed u obrazloženju navedenu analizu dokaza, kojima je sud utvrdio sporne činjenice, sud ocjenjuje iskaze svjedoka AS, ŠS i SS vjerodostojnim, uvjerljivim, logičnim i životnim te u suglasju s provedenim materijalnim dokazima na koje stranke nisu imale primjedbi. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka ES, jer je isti, a kako je to već ranije obrazloženo iskazivao konfuzno, kontradiktorno samom sebi, obrani optuženika i svim provedenim dokazima. Sud nije povjerovao obrani optuženika, jer je optuženik iskazivao neuvjerljivo i nelogično, proturječno unutar svog iskaza, proturječno iskazima ispitanih svjedoka i materijalnim dokazima. Nakon pažljive analize obrane optuženika, sud zaključuje da je optuženik svoju obranu mijenjao i prilagođavao, a sve u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti.

27. Na temelju tako provedene analize svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima sud zaključuje da je dokazano da je optuženik dana 10. srpnja 2025. oko 12.40 sati do 22.50 sati u [adresa], upravljajući osobnim automobilom marke „Mercedes“, registarske oznake [registarska oznaka], u kojem su se kao putnici nalazili ES i ŽS, neovlašteno ušao u krug vojarne "Josip Jović" te nakon što je zaustavljen od strane ophodnje vojarne, djelatnih vojnih osoba angažiranih za osiguranje vojarne AS i ŠS koji su mu vojnim motornim vozilom marke „Defender“ djelomično zapriječili daljnje kretanje vozila kroz vojarnu te mu je AS izdao zapovijed da ugasi motor vozila i stavi ključeve na krov vozila, nakon čega je u cilju da imenovanu vojnu osobu onemogući u daljem obavljanju službene radnje utvrđivanja neovlaštenog ulaska u vojarnu, stavio vozilo u brzinu i naglo krenuo prema naprijed i u lijevo radi obilaska vozila „Defender“ gdje je stajao vojnik AS koji se je izmaknuo kako bi izbjegao udar vozila u njega, čime je ugrozio njegov život i tjelesni integritet, nakon čega se je vozilom udaljio iz vojarne te iako su ga imenovane vojne osobe slijedile u službenom vojnom vozilu, bez zaustavljanja nastavio vožnju u smjeru Korenice, čime je iste onemogućio u obavljanju službene radnje.

28. Tijekom postupka, sud je na raspravi 26. siječnja 2026. (list 317 spisa) rješenjem na temelju članka 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 odbio prijedlog obrane za izvođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost je li optuženik kretanjem svojim vozilom, a imajući u vidu starost vozila i model bio u mogućnosti ugroziti život i zdravlje vojnika. Sud je taj dokazni prijedlog odbio jer je motorno vozilo u pogonu (pokretu) opasna stvar, a smatra se opasnom stvari zbog inherentne opasnosti koju predstavlja. Opasna stvar je svaka stvar koja svojim svojstvima, položajem ili uporabom stvara povećanu opasnost. Nije sporno da je optuženik krenuo s vozilom, dakle, vozilo je bilo u pokretu pa je zbog toga nebitna činjenica starosti vozila, brzine i načina njegovog kretanja, te se takva činjenica smatra činjenicom koja nije važna za odlučivanje pa se stoga radi o nevažnom prijedlogu usmjerenom na znatno odugovlačenje postupka.

29. Kazneno djelo prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti. Sprječavanje se sastoji od onemogućavanja ili otežavanja ovlaštenoj službenoj osobi u obavljanju službene radnje. To sprječavanje provodi se uporabom sile ili prijetnje. Sila ili prijetnja sredstvo su za ostvarenje točno određenog cilja, a to je sprječavanje obavljanja ovlaštene službene radnje. Kazneno djelo je dovršeno kad je njegov počinitelj uspio prisiliti službenu osobu da službenu radnju ne obavi, kad je službena radnja bila uspješno spriječena ili kad je njezino obavljanje u okviru ili izvan njezinih ovlasti bilo iznuđeno. Za ovo djelo se traži dolus. Počinitelj mora biti svjestan da je objekt napada službena osoba i da silu ili prijetnju poduzima radi toga da službenu osobu spriječi u obavljanju službene radnje ili je prisili na obavljanje takve ili radnje izvan njezine ovlasti. Počinitelj isto tako mora biti svjestan da se službena osoba nalazi na radnome mjestu, u službi, u obavljanju službe. Člankom 314. stavkom 2. KZ/11. propisano je ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo službene osobe ili joj je nanesena tjelesna ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

30. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je neprijeporno utvrdio da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

31. Optuženik je ovo djelo počinio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da se nalazi u vojarni, bio je svjestan da su AS i ŠS vojne osobe koje u vojarni obavljaju službu, bio je svjestan da AS i ŠS žele utvrditi njegov identitet, te je odlučio pobjeći jer ih je htio u tome spriječiti, dakle, umjesto da je postupio po nalogu službenih osoba, optuženik je krenuo s vozilom kako bi pobjegao, a sve s namjerom da spriječi u obavljanju službene radnje, u čemu je, pobjegavši i uspio. Navedeno je potvrdio i sam optuženik kada je odgovarajući na pitanja suda (list 323 spisa) iskazao: „Bojao sam se da se ne utvrdi da sam pod utjecajem alkohola“ i „Dao sam se u bijeg jer nisam htio da se zna da sam to bio ja taj koji je bio u vojarni“. Dakle, optuženik je bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje. Tijekom postupka na strani optuženika nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovodile u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja tog kaznenog djela. Sud nije povjerovao navodima optuženika o njegovom pijanom stanju i o tome da je popio litru i pola žestokog alkoholnog pića, jer je taj navod u suprotnosti sa Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 16 spisa), koji zapisnik je optuženik poptisao i na isti nije imao primjedbi, a u kojemu stoji da je sam optuženik naveo da je popio jednu čašu votke od o,3 dcl. Osim toga, optuženik se dovezao automobilom od Pule do [adresa], kružio je oko vojarne u [adresa] dok nije pronašao ulaz na kojem može ući u vojarnu i uspio je pobjeći službenim osobama iz vojarne. Zbog toga sud ocjenjuje da su i ovi njegovi navodi o alkoholiziranosti usmjereni, kao i ostali navodi njegove obrane, na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Međutim, sve i kada bi sud povjerovao optuženiku da je bio u stanju teškog pijanstva, a nije mu povjerovao, u takvo se stanje doveo sam konzumacijom veće količine alkohola pa se radi toga ne smatra neubrojivim niti se takvo njegovo stanje, može cijeniti kao olakotna okolnost.

32. Stoga je, po ocjeni suda, optuženik svojim postupanjem u cijelosti ostvario sve objektivne i subjektivne elemente kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 pa ga je sud proglasio krivim zbog počinjenja tog kaznenog djela ne nalazeći elemenata koji bi isključili njegovu kaznenu odgovornost. Napominje se i da tijekom postupka nije utvrđeno da bi optuženik bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili grubim ponašanjem službenih osoba pa ne postoji fakultativna mogućnost oslobođenja od kazne iz članka 314. stavka 4. KZ/11.

33. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti)

34. Sud na strani optuženika nije utvrdio okolnosti koje mogao ocijeniti olakotnima. Činjenica da je optuženi LS otac jednog maloljetnog djeteta sama po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost, a obrana tijekom postupka nije predložila niti jedan dokaz na okolnost da optuženik na bilo koji način skrbi o tom djetetu ili da ima sa djetetom ikakav kontakt.

35. Sud je kao otegotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovu raniju kaznenu osuđivanost. Čitanjem uvjerenja iz kaznene evidnecije (list 45-46 spisa) utvrđeno je da je optuženik višekratno kazneno osuđivan te da su mu izricane i uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, koje na optuženika očigledno nisu pozitivno utjecale. Sud je kao otegotnu optuženiku cijenio i raniju prekršajnu osuđivanost, a što je utvrđeno uvidom u potvrdu iz prekršajne evidencije (list 47-49 spisa), posebice imajući u vidu presudu Općinskog suda u Puli broj Pp-156/2021 od 1.8.2023., pravomoćnu od 11.10.2023. Navedenom presudom optuženik je prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 47/23). Prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja pa to ukazuje da ovaj optuženik pokazuje upornost u omalovažavanju sustava i onih koji su ovlašteni skrbiti o njegovom funkcioniranju i redu u društvu. Kao otegotnu okolnost sud je optuženiku cijenio i njegovo ponašanje za vrijeme postupka. Optuženik ne samo da nije niti u jednom trenutku pokazao žaljenje ili kajanje, nego nije pokazao niti malo samokritičnosti. Osim toga, na optuženika nije pozitivno djelovao niti boravak u istražnom zatvoru, jer mu je zbog fizičkog sukoba u istražnom zatvoru pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Gospiću broj Kov-115/2025-28 od 17. rujna 2025. na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. točkom 1. ZKP/08 izrečena stegovna mjera (list 177-179, 190-193 spisa). Kao otegotnu okolnost sud je optuženiku cijenio i činjenicu njegove kriminalne volje i nedostatak bilo kakvog ustručavanja i samokontrole, a što se ogleda u činjenici da je optuženik neovlašteno ušao u vojarnu punu vojske. Osim toga, svojim postupkom pokazao je da nema nimalo poštovanja prema državi čiji je državljanin i tijelima koja brinu za njezinu sigurnost i obranu.

36. Cijeneći naprijed utvrđene otegotne okolnosti te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela, sud je na temelju članka 314. stavka 2. KZ/11., kojim je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, optuženog LS osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, jer smatra da će se svrha kažnjavanja, uvažavajući sve utvrđene okolnosti, ostvariti upravo tom kaznom.

37. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je također imao u vidu da izrečena kazna treba s jedne strane izražavati društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, a s druge strane treba jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na počinitelja, ali i na sve druge potencijalne počinitelje da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o njihovoj pogibeljnosti i pravednosti kažnjavanja. Stoga, cijeneći sve utvrđene okonosti, sud nalazi da će upravo kaznom od tri godine zatvora, na koju je optuženi osuđen, biti postignuta svrha kažnjavanja.

38. Sukladno članku 455. stavak 2. točka 7. ZKP/08., optuženom LS se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od uhićenja 10. srpnja 2025. u 21:00 sati, pa nadalje

39. Sud je optuženika, obzirom da ga je proglasio krivim, imajući u vidu da je nezaposlen, ali da povremeno radi na građevinskim poslovima, dakle, ipak ostvaruje neke prihode, obvezao naknaditi paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od sto eura te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, jer smatra da plaćanjem tih troškova neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

U Gospiću, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća kao sudac pojedinac:

Dijana Tomašegović Nikolić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna pisana primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj: KO-DO-5/2025

2. Optuženik LS, Zatvor u Gospiću

3. Branitelj optuženika, odvj. Sandro Biondić

4. Žrtva AS